DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Naročito ove godine zapažena je mnogo šira i jača navala moljca tako da se za njegovo suzbijanje trebaju upotrebiti radikalna sredstva uz upotrebu aviona i helikoptera. Šumarije u šumama Gorskog kotara proizvedu godišnje oko 140.000 m:i jelovih pilanskih trupaca i oko 40.000 m:! bukovih pilanskih trupaca koji služe kao osnovna sirovina za razvoj drvne industrije na području Gorskog kotara. Ovako jaka sirovinska baza. a i konjuktura u ranijim godinama, dala je podstreka da se na području Gorskog kotara razvije jaka piianska proizvodnja na većem broju pilana, koje nisu baš sretno locirane, a niti im je kapacitet i oprema na onom nivou kakovom bi morali biti da bi se s uspjehom uklopili u međunarodnu podjelu rada. U Gorskom kotaru za sada postoji pet drvno industrijskih poduzeća, koji prerađuju pilansku oblovinu s tog područja. 1. Drvno industrijsko poduzeće Delnice koje prerađuje na svojim pilanama u Lučicama, Mrkoplju, Lokvama i Vratima godišnje cea 87.000 m3 jelovih pilanskih trupaca i 14.000 m:! bukovih pilanskih trupaca. 2. Drvno industrijski kombinat Ravna Gora koji na svojoj rekonstruiranoj pilani u Ravnoj Gori prerađuje cea 20.000 m:i jelovih pilanskih trupaca, kao i 9.000 m3 bukovih pilanskih trupaca. 3. Drvno industrijsko poduzeće Čabar prerađuje na svojim pilanama u Gerovu i Prezidu godišnje cea 20.000 m3 jelovih i 10.000 m:i bukovih pilanskih trupaca. 4. Drvno industrijsko poduzeće »Jela« Delnice prerađuje na svojoj pilani u Delnicama godišnje 5—6.000 m3 jelovih pilanskih trupaca. 5. Drvno industrijsko poduzeće »Rade Šupić« na svojoj pilani u Klani preradi godišnje cea 8.000 m3 jelovih i 8.000 m3 bukovih pilanskih trupaca, dok u svojoj tvornici šperploča u Rijeci preradi cea 4.000 m3 bukovih šel trupaca koliko godišnje napada na području Gorskog kotara. Skoro sve ove pilane su većeg kapaciteta te zbog toga režu svega u jednoj, a najviše u dvije smjene uslijed pomanjkanja oblovine, što ima za posljedicu poskupljenje proizvodnje. Dodamo li ovome da veći dio pilana reže oblovinu sa starim i dotrajalim pogonskim strojevima i gaterima, da unutrašnji tran sport i transport na stovarištima trupaca i stovarištima rezane građe nije prostudiran i mehaniziran, onda imamo za posljedicu da trošimo mnogo više radnih sati po 1 m3 rezane građe, nego što je evropski prosjek. Ovo ima za posljedicu da je produktivnost veoma niska, što osjetno poskupljuje troškove proizvodnje. Prekapacitirane pilane, slaba opremljenost, niska produktivnost, a i nepovoljna lokacija nekih pilana, poskupljuje troškove proizvodnje, što utiče da drvna industrija još za sada ne može da plaća pilansku oblovinu po eko nomskim cijenama. Zbog toga dolazi između šumarstva i drvne industrije do sporova po pitanju cijena i kvaliteta pilanske oblovine, jer šumarstvo teži da za svoje proizvode postigne ekonomske cijene, a drvna industrija teži da dobije osnovnu sirovinu po nižim cijenama da bi se mogla uklopiti u instrumente privredne reforme, odnosno u međunarodnu podjelu rada. U razdoblju od 1955—1965. pošto je plasman finalnih proizvoda bio prilično povoljan, to su se u Gorskom kotaru pored postojećih pilanskih kapaciteta izgrađivali i dograđivali finalni pogoni manjih kapaciteta. Njihova proizvodnja u prvo vrijeme bila je namijenjena izvozu na zapadno tržište, dok je manji dio plasiran na domaćem. 328 |