DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 60     <-- 60 -->        PDF

dručju općine Delnice i Čabar iznosio cea


620.000 m3 što bi ujedno bio i etat. Proizlazi
da se povećanje proizvodnje drvne
mase u društvenim šumama kreće u prosjeku
od 1,5 do 2 puta.
Povećana proizvodnja može se postići
jedino ulaganjem u postojeće sastojine, te
pretvaranjem pan´ača i degradiranih šuma
u vrednije sastojine, a zato postoje
slijedeće mogućnosti:


— Uspostavljanje normalnog stanja u
prirodnim sastojinama;
— izmjena postojeće vegetacije unašanjem
novih vrsta drveća;
— unašanje četinjača zbog povećanja
njihova udjela u drvnoj zalihi.
Unutrašnie razdjeljenje šuma kod primjena
tipološke rajonizacije morati će se
dijelom mijenjati, jer se definirani tipovi
međusobno razlikuju ne samo po proizvodnim
mogućnostima, već i po ekološko
uzgojnim faktorima. Kod prihvaćanja ovakove
alternative gospodarenja naročito
ie važno voditi računa o površini šuma
koje otpadaju na jednog šumarskog stručnjaka.
U zemljama sa intenzivnim gospodarenjem
na jednog šumarskog inžinjera
otpada 2.500—4.000 ha šuma, a na jednog
tehničara od 1.500—2.000 ha šum.
površine. Ukoliko želimo unaprijediti intenzitet
gospodarenja i povećati proizvodnju
trebali bismo težiti da navedeni prosjek,
koji otpada na pojedinog stručnjaka
uspostavimo kod nas.


U pogledu saobraćajnica tj. otvorenosti
šuma ne možemo biti zadovoljni jer na
našem oodručju prosjek iznosi oko 10 km
na 1.000 ha.


Intenzivna proizvodnja zahtijeva gustu
mrežu saobraćajnica kako bi se drvna
masa mogla brzo i jeftino prevesti do potrošača.
Svakako bi uz današnju proizvodnju
bilo potrebno povećati otvorenost
na barem. 20 km na 1.000 ha.


(Švicarski prosjek iznosi 57 km na 1.000
ha).


Međutim sama otvorenost nam niie dovoljan
pokazatelj za uspješno iskorištavanje
šuma. Bolji pokazatelj nam je dužina
privlačenia drvnih sortimenata iz šume
na glavne izvozne puteve. Današnja uđalienost
privlačenja iznosi od prilike 1.000
do 1500 metara što u mnogome poskupljuje
iskorištavanje šuma pošto zbog konfiguracije
terena i neizbježnog načina go-
sĐođarenia moramo upotrebljavati konisku
vuču. Želimo li taj posao mehanizirati,
što ie s obzirom na napredak tehnike
neminovno, trebali bi smaniiti radius
privlačenja na 500 m. Zemlie koje imaju
slične ekološke uslove i način-gospodarenja
(na pr. Švicarska i Austrija uzimaju
kao normu kod iskorištavanja šuma 500


m za gornju granicu privlačenja drvnih
sortimenata). Usvojimo li dužinu privlačenja
od 500 m kao rentabilnu, sa sigurnošću
možemo utvrditi da će se u tom slučaju
i prosjek kilometara cesta na 1.000
ha povećati. U tom slučaju on će ovisiti o
konfiguraciji terena, te će negdje i Švicarski
prosjek otvorenosti biti premalen,
a na drugom će mjestu biti dovoljno 20
km saobraćajnica na 1.000 ha.


Jedan od važnih faktora u savremenom
gospodarenju šumama je ekonomika šumarstva,
kako u procesu proizvodnje u
eksploataciji šuma, tako i u procesu proizvodnje
drveta na panju. tj. u primarnoj
i sekundarnoj proizvodnji, a što je sažeto
u pojam integralne proizvodnje.


Temelj šumarske ekonomike je računanje
vrijednosti šuma. Od prve pojave teorije
zemljišne i šum. rente prisutan je
problem duljine ophodnje (u prebornim
šumama zrelost sastojina). Problem je u
ostavljanju većih ili manjih rezervi u šumi.
Taj problem još i danas nije riješen.
Praktično šumarstvo postepeno smanjuje
zahtjeve u pogledu dimenzije stabala te
omogućuje korisnu primjenu drveta proizvedenog
u sve nižim ophodnjama (tanjom
dimenzijom — u prebornim šumama).


Ekonomska komponenta tipoloških istraživanja
nalazi rješenje u ovom problemu
u sječnoj zrelosti proizvodnje najveće
i najvrednije drvne mase kao i u
skraćenoj proizvodnji zadane dimenzije određene
ciljem gospodarenja.


Pored tog obračunom ekonomskog etata
na osnovu ekonomske udaljenosti pojedinih
sortimenata te utvrđenim ciljem
i smjernicama gospodarenja ostvarena
sredstva koja su očišćena od učešća negativnih
vrijednosti prisutnih sortimenaia
ulažu se u ekonomske prioritete bilo
tehničke ili biološke naravi. Na taj način
obračunska jedinica ostvaruje dovoljno
sredstava za reprodukciju šuma.


Obradom svih komponenata tipoloških
istraživania mogu se dati egzaktne smjernice
gospodarenja i garantirati uspjeh gospodarenja.
Gospodarenje na osnovu tipoloških
pokazatelja tj. ako je temelj gospodarenja
jasno definirana biljna zajednica
garantira da će se sa najmanje utrošenih
financijskih sredstava doći do
praktičkih i naučno dokumentiranih rezultata.


Privredna organizacija na temelju takovih
pokazatelja može za dulji period planirati,
ne stihijski kao do sada već na
temelju ekološko-gospodarsko-financijskih
nokazatelja koji u sebi sadrže obim radova,
razrađenu tehnologiju te visinu bioloških
i tehničkih investiranja.