DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 57 <-- 57 --> PDF |
III. Funkcionalni rashod: 1. Autorski honorari za Šumarski list 2. Štampanje Šumarskog lista 3. Poštanski troškovi — otprema Šum. 1. 4. Putni troškovi članova U. O. 5.e Putni troškovi Šumarskog lista 6. Provizija akvizitera za Šum. list 7. Održavanje plenuma, god. skupst, i dr. 8. Doprinos Savez Beograd 9. Doprinos fondu za obnovu Skoplja 10. Cijena koštanja publikacija Iznos funkcionalnih rashoda Ukupno rashodi I + II + III Višak rashoda — prihoda Zagreb, 31. I 1967. PROGRAM RAZVOJA ŠUMSKOG financ. planom Predviđeno novih 15.400 35.400 3.500 — 500 — 4.300 3.300 1.100 45.000 108.100 167.900 — GOSPODARSTVA iavršeiro Ostvareno dinara 10.814,55 40.017,90 2.982.92 444.80 557,40 375,— 3.036,40 3.300 1.703,99 38.531,71 101.764,67 157.003,77 + 2.168,24 DELNICE Ing. Zorko Kovačević Dozvolite da u jednom kratkom sadržaju razmotrimo pojmove i zadatke šumarstva u fazi naglog, privrednog i tehničkog napretka. Povećanje potreba na sirovinama od drveta, gotovo u svim vidovima, a naročito na pilanskoj oblovini i drvetu za kemijsku preradu, prisiljava nas iz dana u dan na sve više napinjanje planova sječe. Urbanizacija i poslijeratne sječe za obnovu zemlje izbacile su velike komplekse šuma na području Gorskog kotara iz svojih statičkih i biocenotskih ravnoteža. Ovako stanje zahtijeva da se rutinski rad zamijeni primjenom naučno-tehnoloških rješenja uz jasno definirane smjernice i ciljeve gospodarenja. Šumska proizvodnja drveta u smislu proizvodnje drveta na panju može se održati i proširiti samo pod uvjetima, da se paralelno s iskorištavanjem šuma provedu i adekvatne mjere na regeneraciji i podizanju drvnog fonda. Šumska proizvodnja drveta, kao rezultat rada realizira se u relativno dugim proizvodnim turnusima i vrlo je skupa. Naročito to vrijedi i za podizanje novih objekata i rekonstrukciju malovrijednih sastojinskih oblika. Izbor površina, metode rada, vrste drveća danas se više ne mogu određivati na osnovu osjećaja ili rutinskog iskustva, jer takav izbor gledajući retrospektivno najčešće ne daje adekvatne vrijednosti uloženih sredstava. Dvije su grupe privrednih pitanja kojima se bavi šumarstvo: U jednu grupu ulaze pitanja privrednog poslovanja šumsko proizvođačkih jedinica, a u drugu grupu pitanja privrednog značaja šumarstva kao grane narodne privrede. Prema tome prvoj grupi tih pitanja pripada problematika troškova i prihoda u proizvodnji drveta, te problemi oko utvrđivanja poslovnih uspjeha i rentabiliteta šumarstva. Drugoj grupi pitanja pripadaju razmatranja o stanju i strukturi šum. fonda, razmatranja o potrebama drveta, pronalaženje sredstva i mjera za čuvanje i unapređivanje šum. fonda, mjera za racionalno iskorištavanje drveta itd. Šumarstvo kao privredna djelatnost ide u tzv. primarne grane djelatnosti. Premda je čovjek daleko došao u proučavanju bioloških zakonitosti, još nije u toj privrednoj grani stvorio takove uvjete, u kojima bi proizvodnja bila posve podvrgnuta njegovoj volji, u njima čovjek još znatno ovisi o utjecaju prirodnih sila. 323 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Zbog toga nastaju specifični oblici ispoljaj «m.ia_ekLinomskih zakonitosti mnogo zamršeniji i kompliciraniji nego što se pojavljuju u tzv. sekundarnim privrednim granama. Sve brži privredni razvoj koji zahvaća svijet nužno stvara nove situacije u snabdijevanju drvetom, koje šumarstvo sve teže rješava zbog poznatog sporog reagiranja, čemu je razlog dugotrajan proizvodni proces. U šumarstvu dominiraju dvije međusobno odvojene privredne grane, uzgajanje šuma i eksploatacija šuma. Eksploatacija šuma ekonomski jasnije definirana nije toliko zamršena kao ekonomika uzgajanja šuma. Razmjerno kratkoročan proces proizvodnje u eksploataciji šuma sa normalnim osnovnim i obrtnim sredstvima odvija se po poznatom zakonu povećanja prosječne stope uloženih sredstava. Naprotiv uzgajanje šuma zbog dugoročnog procesa proizvodnje stvarala je i stvara zamršeniju problematiku. Niti danas ti problemi nisu u potpunosti riješeni. Ulaganje u obnovu i rekonstrukciju šuma još uvijek nemaju jasne i definirane ekonomske prioritete. Danas šumarstvo ulazi u novu fazu svog razvitka primjenom naučno tehnoloških rješenja i izmjenom shvaćanja i potreba o racionalnom korištenju i proizvodnji drveta. No i pored niza naučno tehnoloških rješenja, modernizaciji šumarstva daje olpor današnja organizacija šumarstva, koja kao organizacija nije se u svojoj osnovi mijenjala kroz zadnjih 50 godina. Tako neprilagođena organizacija savremenim potrebama izaziva velike gubitke u šumarstvu i privredi u cjelini. Zato je potrebno što priie odbaciti rutinski i pcakticistički stil rada, osloboditi se inercije i stvoriti takove uslove koji će maksimalno osloboditi inicijativu postojećeg stručnog kadra u specijaliziranoj podjeli rada u dkvim funkcionalne i integralne proizvodnje. U okviru ustanove FAO organizacije uiedinienih nacija izrađena je studija u kojoj je obrađena evolucija i perspektive snabdijevanja Evrope drvetom. U studiji ie preporučeno vladama evropskih zemalja uvođenje dinamične šumsko privredne politike, umjesto uobičajne tzv. tradicionalne, kako bi se olakšalo rješavanje problema opskrbe drvetom. Za Jugoslaviju su ti problemi obrađeni u kolektivnom radu poznati pod nazivom: »Ohridski materijal«. Značaj i sadašnje stanje šuma Htio bih istaći značaj koji imaju šume za ovo područje, koje se nalazi pod u pravom Šumskog gospodarstva Delnice. Općina Čabar i Delnice su najbogatije sa šumama u Hrvatskoj i zbog toga im šume i uz nju vezana industrija daju glavno privredno obilježje. Ovo ogromno bogatstvo prostire se na području općine Čabar na cea 20.000 ha, a na području općine Delnice na cea 48.000 ha. Ukupni drvni fond na oba područja iznosi cea 19,000.000 m3. Ova drvna zaliha prirašćuje na području općine Čabar godišnje 106.000 m´! (po ha 5,8 m3), a na području općine Delnice 242.000 m3 (po ha 5,8 m:i). Zbog ilustracije koliko otpada šuma po domaćinstvu odnosno po glavi stanovnika u odnosu na republički prosjek izgleda ovako: Na području općine Čabar po domaćinstvu otpada 11,6 ha a po stanovniku 2.9 ha. Na općinu Delnice na jedno domaćinstvo otpada 7,2 ha, a po glavi stanovnika 2,2 ha. Republički presjek je po iednom stanovniku 0,17 ha. Podaci su uzeti iz Statističkog godišnjaka za 1966. godinu. Prije nego što pređemo na opće koncepcije gospodarenja u okviru novih saznanja prihvaćena u ovom Šumskom gospodarstvu htio bih objasniti osnovu koncepcije. Osnova gospodarenja je tip šume ili šumarska tipologija. Ugledajući se na niz zemalja gdje gospodarenje po tipovima šuma već imaju dugu i plodnu tradiciju pristupilo se god. 1959. i kod nas. Nakon dovršenih vegetacijskih istraživanja i kartiranja u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju Institut je predložio i detaljno obrazložio potrebu i važnost suvremenog istraživanja tipova šuma i šum. staništa. Danas u svijetu postoje razna shvaćanja u pogledu definicije i sadržaja tipova šuma. Neki uzimaju kao temelj pojedine ekološko-biološke komponente (tlo, makro i mikro klimja, šumska zajednica), dok se s druge strane tipovi šuma definiraju po dominaciji i proizvodnom potencijalu pojedine vrste drveća ili sastojina, ili se pak uzimaju različite kombinacije ekološko bioloških i proizvodnih pokazatelja. Bez obzira na metode i sadržaj definiranja tipova šuma svi teže izvjesnom tipiziranju sastojina kod čega je »tip« šire ili uže ekzaktnije i praktičnije shvaćen. Tipologija šuma je prirodoznanstvena disciplina, kojoj je konačni cilj definirati i razvrstati šume odnosno šum. stanište u jasno ograđene cjeline prema postojećim ili potencijalnim produktivnim sposobnostima, radi lakšeg i racionalnijeg gospodarenja. Osnovni je cilj gospodarenja po tipovima šuma, da polazeći od određene fitocenoze, putem poredbenih ekološko— |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 59 <-- 59 --> PDF |
bioloških i šum. gospodarskih istraživanja definiramo i klasificiramo ekolo.ško-gospodarske tipove. Kao ishodište u našim radovima uzeta je šumska zajednica na koju se nadovezuju ostale komponente tipoloških istraživanja. Ovakav metod nije slučajan već proizlazi iz raščlanjivanja i raznolikosti vegetacije na našim prostranstvima i relativno najlakše uočavanje stanišnih razlika putem prizemne flore. Dosadašnji rezultati tipoloških istraživanja, to su i dokazali u jasnim proizvodnim razlikama i mogućnostima pojedinih definiranih tipova. Na temelju definiranih ekološko-gospodarskih tipova daju se ciljevi gospodarenja i smjernice za postizavanje navedenih ciljeva. Cilj gospodarenja proizlazi iz slijedećih komponenata: 1. Geoloških istraživanja 2. fitocenoloških istraživanja 3. pedoloških istraživanja 4. klimatoloških istraživanja 5. istraživanja uzgojnih oblika i kvalilitete sastojina 6. istraživanja sadašnjih i optimalnih proizvodnih mogućnosti 7. istraživanje ekonomskih pokazatelja a sadrži: — uzgojni oblik i površinski raspored stabala (jednodobne ili preborne sastojine stablimičnog, grupimičnog ili skupinastog površinskog rasporeda), — promjer sječive zrelosti za pojedine vrste drveća ili ophodnju, — najpovoljniji omjer smjese i vrste drveća, — normalno stanje i optimalnu proizvodnju. — odnos vrijednosti sadašnjeg stanja u odnosu nn normalno ili u odnosu na novo podignute sastojine. Smjernice gospodarenja sadrže između ostalog: — prioritet ulaganja novčanih sredstava u odnosu na ostale ekološko-gospodarske tipove, — način obnove i rekonstrukcije sastojina za postizavanje optimalne proizvodnje s brojem i vrstama biljaka, — najmanju ekonomičnu površinu za ulaganje s obzirom na financijska sredstva. Prilikom rješavanja većine zadatka i problema u sklopu izrade regionalnog uređivačkog projekta za područje općine Čabar i Delnice veliku posrednu ili neposrednu važnost imaju postojeći prirodni uvjeti, koji su jako raznoliki. Najbolji direktni pokazatelji tih mnogobrojnih relativno stabiliziranih čimbenika u klima zonalne zajednice. One u stvari predstavljaju rezultantu u ko;oj je sadržan skup faktora ekološke i biološke prirode. U Gorskom kotaru opisana su i jasno definirana slijedeća područja odnosno klimazonalne fitoceneze. — područje brdskih šuma (šume hrasta kitnjaka i običnog graba Querco-Carpinetum croaticum Horv. — područje gorskih šuma Bi — niže gorsko područje — primorska šuma bukve (Fagetum croaticum seslerietosum Horv.) — gorska šuma bukve (Fagetum croaticum montanum Horv.) B; — više gorsko područje — šuma bukve i jele (Fagetum croaticum subalpinum Horv.) — više pretplaninsko područje — klekovina bora (Pinetum mughi croaticum Horv.) Od svakih navedenih klimatozonalnih vegetacijskih područja zastupljen je veći broj lokalno uvjetovanih fitocenoza čiji je opstanak uslovljcn jednim ili skupom ekoloških faktora, koji su specifični i različiti od onih u područnoj klimazonalnoj zajednici. Kltmazonalne ili lokalno uvjetovane šum. zajednice, kao jasno omeđene i definirane vegetacijske jedinice su u stvari neposredni objekti gospodarenja. Zato je prilikom razmatranja aktuelnih problema iz oblasti uzgajanja šuma odnosno šumske proizvodnje neophodno potrebno voditi računa o vegetacijskim tipovima i njihovim međusobnim razlikama. O dobro ocijenjenim biološkim i proizvodnim mogućnostima pojedinih tipova šuma zavisi smišljeno planiranje i stabilizacija šum. privređivanja. Svi navedeni vegetacijski tipovi na osnovu kompleksnih analiza konkretnih proizvodnih mogućnosti i optimalno mogućih imaju jasan cilj i smjernice gospodarenja. Mozajičma struktura sastojina koja se više ili manje razlikuje od utvrđene normalne strukture uslovljava gospodarenje na malim površinama. Da bi se promijenio nepovoljni odnos listača i četinjača drvni fond na području općine Čabar trebao bi se povećati za četinjače cea 2,000.000 m3, a fond bukovine sniziti za cea 400.000 m3. Na području općine Delnice drvni fond jele trebao bi biti veći za 3,800.000 m\ fond bukve smanjiti za 1,500.000 m8. Da bi se to ostvarilo potrebno bi bilo posaditi cea 35,000.000 sadnica na ne reduciranoj površini cea 6,500 ha. Na taj način bi prirast na po |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 60 <-- 60 --> PDF |
dručju općine Delnice i Čabar iznosio cea 620.000 m3 što bi ujedno bio i etat. Proizlazi da se povećanje proizvodnje drvne mase u društvenim šumama kreće u prosjeku od 1,5 do 2 puta. Povećana proizvodnja može se postići jedino ulaganjem u postojeće sastojine, te pretvaranjem pan´ača i degradiranih šuma u vrednije sastojine, a zato postoje slijedeće mogućnosti: — Uspostavljanje normalnog stanja u prirodnim sastojinama; — izmjena postojeće vegetacije unašanjem novih vrsta drveća; — unašanje četinjača zbog povećanja njihova udjela u drvnoj zalihi. Unutrašnie razdjeljenje šuma kod primjena tipološke rajonizacije morati će se dijelom mijenjati, jer se definirani tipovi međusobno razlikuju ne samo po proizvodnim mogućnostima, već i po ekološko uzgojnim faktorima. Kod prihvaćanja ovakove alternative gospodarenja naročito ie važno voditi računa o površini šuma koje otpadaju na jednog šumarskog stručnjaka. U zemljama sa intenzivnim gospodarenjem na jednog šumarskog inžinjera otpada 2.500—4.000 ha šuma, a na jednog tehničara od 1.500—2.000 ha šum. površine. Ukoliko želimo unaprijediti intenzitet gospodarenja i povećati proizvodnju trebali bismo težiti da navedeni prosjek, koji otpada na pojedinog stručnjaka uspostavimo kod nas. U pogledu saobraćajnica tj. otvorenosti šuma ne možemo biti zadovoljni jer na našem oodručju prosjek iznosi oko 10 km na 1.000 ha. Intenzivna proizvodnja zahtijeva gustu mrežu saobraćajnica kako bi se drvna masa mogla brzo i jeftino prevesti do potrošača. Svakako bi uz današnju proizvodnju bilo potrebno povećati otvorenost na barem. 20 km na 1.000 ha. (Švicarski prosjek iznosi 57 km na 1.000 ha). Međutim sama otvorenost nam niie dovoljan pokazatelj za uspješno iskorištavanje šuma. Bolji pokazatelj nam je dužina privlačenia drvnih sortimenata iz šume na glavne izvozne puteve. Današnja uđalienost privlačenja iznosi od prilike 1.000 do 1500 metara što u mnogome poskupljuje iskorištavanje šuma pošto zbog konfiguracije terena i neizbježnog načina go- sĐođarenia moramo upotrebljavati konisku vuču. Želimo li taj posao mehanizirati, što ie s obzirom na napredak tehnike neminovno, trebali bi smaniiti radius privlačenja na 500 m. Zemlie koje imaju slične ekološke uslove i način-gospodarenja (na pr. Švicarska i Austrija uzimaju kao normu kod iskorištavanja šuma 500 m za gornju granicu privlačenja drvnih sortimenata). Usvojimo li dužinu privlačenja od 500 m kao rentabilnu, sa sigurnošću možemo utvrditi da će se u tom slučaju i prosjek kilometara cesta na 1.000 ha povećati. U tom slučaju on će ovisiti o konfiguraciji terena, te će negdje i Švicarski prosjek otvorenosti biti premalen, a na drugom će mjestu biti dovoljno 20 km saobraćajnica na 1.000 ha. Jedan od važnih faktora u savremenom gospodarenju šumama je ekonomika šumarstva, kako u procesu proizvodnje u eksploataciji šuma, tako i u procesu proizvodnje drveta na panju. tj. u primarnoj i sekundarnoj proizvodnji, a što je sažeto u pojam integralne proizvodnje. Temelj šumarske ekonomike je računanje vrijednosti šuma. Od prve pojave teorije zemljišne i šum. rente prisutan je problem duljine ophodnje (u prebornim šumama zrelost sastojina). Problem je u ostavljanju većih ili manjih rezervi u šumi. Taj problem još i danas nije riješen. Praktično šumarstvo postepeno smanjuje zahtjeve u pogledu dimenzije stabala te omogućuje korisnu primjenu drveta proizvedenog u sve nižim ophodnjama (tanjom dimenzijom — u prebornim šumama). Ekonomska komponenta tipoloških istraživanja nalazi rješenje u ovom problemu u sječnoj zrelosti proizvodnje najveće i najvrednije drvne mase kao i u skraćenoj proizvodnji zadane dimenzije određene ciljem gospodarenja. Pored tog obračunom ekonomskog etata na osnovu ekonomske udaljenosti pojedinih sortimenata te utvrđenim ciljem i smjernicama gospodarenja ostvarena sredstva koja su očišćena od učešća negativnih vrijednosti prisutnih sortimenaia ulažu se u ekonomske prioritete bilo tehničke ili biološke naravi. Na taj način obračunska jedinica ostvaruje dovoljno sredstava za reprodukciju šuma. Obradom svih komponenata tipoloških istraživania mogu se dati egzaktne smjernice gospodarenja i garantirati uspjeh gospodarenja. Gospodarenje na osnovu tipoloških pokazatelja tj. ako je temelj gospodarenja jasno definirana biljna zajednica garantira da će se sa najmanje utrošenih financijskih sredstava doći do praktičkih i naučno dokumentiranih rezultata. Privredna organizacija na temelju takovih pokazatelja može za dulji period planirati, ne stihijski kao do sada već na temelju ekološko-gospodarsko-financijskih nokazatelja koji u sebi sadrže obim radova, razrađenu tehnologiju te visinu bioloških i tehničkih investiranja. |