DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 57     <-- 57 -->        PDF

III. Funkcionalni rashod:
1. Autorski honorari za Šumarski list
2. Štampanje Šumarskog lista
3. Poštanski troškovi — otprema Šum. 1.
4. Putni troškovi članova U. O.
5.e Putni troškovi Šumarskog lista
6. Provizija akvizitera za Šum. list
7. Održavanje plenuma, god. skupst, i dr.
8. Doprinos Savez Beograd
9. Doprinos fondu za obnovu Skoplja
10. Cijena koštanja publikacija
Iznos funkcionalnih rashoda


Ukupno rashodi I + II + III


Višak rashoda — prihoda


Zagreb, 31. I 1967.


PROGRAM RAZVOJA ŠUMSKOG


financ. planom
Predviđeno
novih


15.400


35.400


3.500





500





4.300


3.300


1.100


45.000


108.100


167.900





GOSPODARSTVA


iavršeiro
Ostvareno
dinara


10.814,55
40.017,90


2.982.92


444.80
557,40
375,—
3.036,40


3.300
1.703,99
38.531,71


101.764,67


157.003,77


+ 2.168,24
DELNICE


Ing. Zorko Kovačević


Dozvolite da u jednom kratkom sadržaju
razmotrimo pojmove i zadatke šumarstva
u fazi naglog, privrednog i tehničkog
napretka.


Povećanje potreba na sirovinama od
drveta, gotovo u svim vidovima, a naročito
na pilanskoj oblovini i drvetu za kemijsku
preradu, prisiljava nas iz dana u
dan na sve više napinjanje planova sječe.


Urbanizacija i poslijeratne sječe za obnovu
zemlje izbacile su velike komplekse
šuma na području Gorskog kotara iz svojih
statičkih i biocenotskih ravnoteža.
Ovako stanje zahtijeva da se rutinski rad
zamijeni primjenom naučno-tehnoloških
rješenja uz jasno definirane smjernice i
ciljeve gospodarenja.


Šumska proizvodnja drveta u smislu
proizvodnje drveta na panju može se održati
i proširiti samo pod uvjetima, da
se paralelno s iskorištavanjem šuma provedu
i adekvatne mjere na regeneraciji
i podizanju drvnog fonda.


Šumska proizvodnja drveta, kao rezultat
rada realizira se u relativno dugim
proizvodnim turnusima i vrlo je skupa.
Naročito to vrijedi i za podizanje novih
objekata i rekonstrukciju malovrijednih
sastojinskih oblika.


Izbor površina, metode rada, vrste drveća
danas se više ne mogu određivati na
osnovu osjećaja ili rutinskog iskustva, jer
takav izbor gledajući retrospektivno najčešće
ne daje adekvatne vrijednosti uloženih
sredstava.


Dvije su grupe privrednih pitanja kojima
se bavi šumarstvo:


U jednu grupu ulaze pitanja privrednog
poslovanja šumsko proizvođačkih jedinica,
a u drugu grupu pitanja privrednog
značaja šumarstva kao grane narodne
privrede. Prema tome prvoj grupi tih pitanja
pripada problematika troškova i
prihoda u proizvodnji drveta, te problemi
oko utvrđivanja poslovnih uspjeha i rentabiliteta
šumarstva. Drugoj grupi pitanja
pripadaju razmatranja o stanju i strukturi
šum. fonda, razmatranja o potrebama
drveta, pronalaženje sredstva i mjera
za čuvanje i unapređivanje šum. fonda,
mjera za racionalno iskorištavanje drveta
itd.


Šumarstvo kao privredna djelatnost ide
u tzv. primarne grane djelatnosti. Premda
je čovjek daleko došao u proučavanju
bioloških zakonitosti, još nije u toj privrednoj
grani stvorio takove uvjete, u kojima
bi proizvodnja bila posve podvrgnuta
njegovoj volji, u njima čovjek još
znatno ovisi o utjecaju prirodnih sila.


323




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 58     <-- 58 -->        PDF

Zbog toga nastaju specifični oblici ispoljaj
«m.ia_ekLinomskih zakonitosti mnogo
zamršeniji i kompliciraniji nego što se
pojavljuju u tzv. sekundarnim privrednim
granama.


Sve brži privredni razvoj koji zahvaća
svijet nužno stvara nove situacije u snabdijevanju
drvetom, koje šumarstvo sve teže
rješava zbog poznatog sporog reagiranja,
čemu je razlog dugotrajan proizvodni
proces.


U šumarstvu dominiraju dvije međusobno
odvojene privredne grane, uzgajanje
šuma i eksploatacija šuma.


Eksploatacija šuma ekonomski jasnije
definirana nije toliko zamršena kao ekonomika
uzgajanja šuma. Razmjerno kratkoročan
proces proizvodnje u eksploataciji
šuma sa normalnim osnovnim i obrtnim
sredstvima odvija se po poznatom
zakonu povećanja prosječne stope uloženih
sredstava. Naprotiv uzgajanje šuma
zbog dugoročnog procesa proizvodnje
stvarala je i stvara zamršeniju problematiku.
Niti danas ti problemi nisu u
potpunosti riješeni. Ulaganje u obnovu i
rekonstrukciju šuma još uvijek nemaju
jasne i definirane ekonomske prioritete.


Danas šumarstvo ulazi u novu fazu svog
razvitka primjenom naučno tehnoloških
rješenja i izmjenom shvaćanja i potreba o
racionalnom korištenju i proizvodnji drveta.
No i pored niza naučno tehnoloških
rješenja, modernizaciji šumarstva daje
olpor današnja organizacija šumarstva,
koja kao organizacija nije se u svojoj osnovi
mijenjala kroz zadnjih 50 godina.
Tako neprilagođena organizacija savremenim
potrebama izaziva velike gubitke
u šumarstvu i privredi u cjelini. Zato je
potrebno što priie odbaciti rutinski i pcakticistički
stil rada, osloboditi se inercije i
stvoriti takove uslove koji će maksimalno
osloboditi inicijativu postojećeg stručnog
kadra u specijaliziranoj podjeli rada u
dkvim funkcionalne i integralne proizvodnje.


U okviru ustanove FAO organizacije uiedinienih
nacija izrađena je studija u
kojoj je obrađena evolucija i perspektive
snabdijevanja Evrope drvetom. U studiji
ie preporučeno vladama evropskih zemalja
uvođenje dinamične šumsko privredne
politike, umjesto uobičajne tzv. tradicionalne,
kako bi se olakšalo rješavanje
problema opskrbe drvetom. Za Jugoslaviju
su ti problemi obrađeni u kolektivnom
radu poznati pod nazivom: »Ohridski
materijal«.


Značaj i sadašnje stanje šuma


Htio bih istaći značaj koji imaju šume
za ovo područje, koje se nalazi pod u


pravom Šumskog gospodarstva Delnice.
Općina Čabar i Delnice su najbogatije sa
šumama u Hrvatskoj i zbog toga im šume
i uz nju vezana industrija daju glavno
privredno obilježje. Ovo ogromno bogatstvo
prostire se na području općine Čabar
na cea 20.000 ha, a na području općine
Delnice na cea 48.000 ha. Ukupni drvni
fond na oba područja iznosi cea 19,000.000
m3. Ova drvna zaliha prirašćuje na području
općine Čabar godišnje 106.000 m´!
(po ha 5,8 m3), a na području općine Delnice
242.000 m3 (po ha 5,8 m:i). Zbog ilustracije
koliko otpada šuma po domaćinstvu
odnosno po glavi stanovnika u odnosu
na republički prosjek izgleda ovako:


Na području općine Čabar po domaćinstvu
otpada 11,6 ha a po stanovniku 2.9
ha. Na općinu Delnice na jedno domaćinstvo
otpada 7,2 ha, a po glavi stanovnika
2,2 ha. Republički presjek je po iednom
stanovniku 0,17 ha. Podaci su uzeti
iz Statističkog godišnjaka za 1966. godinu.


Prije nego što pređemo na opće koncepcije
gospodarenja u okviru novih saznanja
prihvaćena u ovom Šumskom gospodarstvu
htio bih objasniti osnovu koncepcije.


Osnova gospodarenja je tip šume ili šumarska
tipologija. Ugledajući se na niz
zemalja gdje gospodarenje po tipovima
šuma već imaju dugu i plodnu tradiciju
pristupilo se god. 1959. i kod nas. Nakon
dovršenih vegetacijskih istraživanja i kartiranja
u Gorskom kotaru i Hrvatskom
primorju Institut je predložio i detaljno
obrazložio potrebu i važnost suvremenog
istraživanja tipova šuma i šum. staništa.


Danas u svijetu postoje razna shvaćanja
u pogledu definicije i sadržaja tipova
šuma. Neki uzimaju kao temelj pojedine
ekološko-biološke komponente (tlo, makro
i mikro klimja, šumska zajednica), dok se
s druge strane tipovi šuma definiraju po
dominaciji i proizvodnom potencijalu pojedine
vrste drveća ili sastojina, ili se pak
uzimaju različite kombinacije ekološko
bioloških i proizvodnih pokazatelja. Bez
obzira na metode i sadržaj definiranja
tipova šuma svi teže izvjesnom tipiziranju
sastojina kod čega je »tip« šire ili uže
ekzaktnije i praktičnije shvaćen.


Tipologija šuma je prirodoznanstvena
disciplina, kojoj je konačni cilj definirati
i razvrstati šume odnosno šum. stanište u
jasno ograđene cjeline prema postojećim
ili potencijalnim produktivnim sposobnostima,
radi lakšeg i racionalnijeg gospodarenja.
Osnovni je cilj gospodarenja po
tipovima šuma, da polazeći od određene
fitocenoze, putem poredbenih ekološko—




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 59     <-- 59 -->        PDF

bioloških i šum. gospodarskih istraživanja
definiramo i klasificiramo ekolo.ško-gospodarske
tipove.


Kao ishodište u našim radovima uzeta
je šumska zajednica na koju se nadovezuju
ostale komponente tipoloških istraživanja.
Ovakav metod nije slučajan već
proizlazi iz raščlanjivanja i raznolikosti
vegetacije na našim prostranstvima i relativno
najlakše uočavanje stanišnih razlika
putem prizemne flore. Dosadašnji rezultati
tipoloških istraživanja, to su i dokazali
u jasnim proizvodnim razlikama i
mogućnostima pojedinih definiranih tipova.


Na temelju definiranih ekološko-gospodarskih
tipova daju se ciljevi gospodarenja
i smjernice za postizavanje navedenih
ciljeva. Cilj gospodarenja proizlazi iz
slijedećih komponenata:


1. Geoloških istraživanja
2. fitocenoloških istraživanja
3. pedoloških istraživanja
4. klimatoloških istraživanja
5.
istraživanja uzgojnih oblika i kvalilitete
sastojina
6.
istraživanja sadašnjih i optimalnih
proizvodnih mogućnosti
7. istraživanje ekonomskih pokazatelja
a sadrži:
— uzgojni oblik i površinski raspored
stabala
(jednodobne ili preborne sastojine
stablimičnog, grupimičnog ili skupinastog
površinskog rasporeda),

promjer sječive zrelosti za pojedine
vrste drveća ili ophodnju,

najpovoljniji omjer smjese i vrste drveća,
— normalno stanje i optimalnu proizvodnju.
— odnos vrijednosti sadašnjeg stanja u
odnosu nn normalno ili u odnosu na
novo podignute sastojine.


Smjernice gospodarenja sadrže između
ostalog:


— prioritet ulaganja novčanih sredstava
u odnosu na ostale ekološko-gospodarske
tipove,

način obnove i rekonstrukcije sastojina
za postizavanje optimalne proizvodnje
s brojem i vrstama biljaka,
— najmanju ekonomičnu površinu za ulaganje
s obzirom na financijska sredstva.
Prilikom rješavanja većine zadatka i
problema u sklopu izrade regionalnog uređivačkog
projekta za područje općine
Čabar i Delnice veliku posrednu ili neposrednu
važnost imaju postojeći prirodni
uvjeti, koji su jako raznoliki. Najbolji direktni
pokazatelji tih mnogobrojnih relativno
stabiliziranih čimbenika u klima


zonalne zajednice. One u stvari predstavljaju
rezultantu u ko;oj je sadržan skup
faktora ekološke i biološke prirode.


U Gorskom kotaru opisana su i jasno
definirana slijedeća područja odnosno klimazonalne
fitoceneze.


— područje brdskih šuma (šume hrasta
kitnjaka i običnog graba
Querco-Carpinetum croaticum Horv.
— područje gorskih šuma
Bi — niže gorsko područje

primorska šuma bukve
(Fagetum croaticum seslerietosum
Horv.)

gorska šuma bukve
(Fagetum croaticum montanum
Horv.)
B;
— više gorsko područje



šuma bukve i jele
(Fagetum croaticum subalpinum
Horv.)
— više pretplaninsko područje

klekovina bora
(Pinetum mughi croaticum Horv.)
Od svakih navedenih klimatozonalnih
vegetacijskih područja zastupljen je veći
broj lokalno uvjetovanih fitocenoza čiji
je opstanak uslovljcn jednim ili skupom
ekoloških faktora, koji su specifični i različiti
od onih u područnoj klimazonalnoj
zajednici.


Kltmazonalne ili lokalno uvjetovane
šum. zajednice, kao jasno omeđene i definirane
vegetacijske jedinice su u stvari
neposredni objekti gospodarenja.


Zato je prilikom razmatranja aktuelnih
problema iz oblasti uzgajanja šuma odnosno
šumske proizvodnje neophodno potrebno
voditi računa o vegetacijskim tipovima
i njihovim međusobnim razlikama.
O dobro ocijenjenim biološkim i proizvodnim
mogućnostima pojedinih tipova šuma
zavisi smišljeno planiranje i stabilizacija
šum. privređivanja.


Svi navedeni vegetacijski tipovi na osnovu
kompleksnih analiza konkretnih
proizvodnih mogućnosti i optimalno mogućih
imaju jasan cilj i smjernice gospodarenja.
Mozajičma struktura sastojina
koja se više ili manje razlikuje od utvrđene
normalne strukture uslovljava gospodarenje
na malim površinama.


Da bi se promijenio nepovoljni odnos
listača i četinjača drvni fond na području
općine Čabar trebao bi se povećati za
četinjače cea 2,000.000 m3, a fond bukovine
sniziti za cea 400.000 m3. Na području
općine Delnice drvni fond jele trebao bi
biti veći za 3,800.000 m\ fond bukve smanjiti
za 1,500.000 m8. Da bi se to ostvarilo
potrebno bi bilo posaditi cea 35,000.000
sadnica na ne reduciranoj površini cea
6,500 ha. Na taj način bi prirast na po




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 60     <-- 60 -->        PDF

dručju općine Delnice i Čabar iznosio cea


620.000 m3 što bi ujedno bio i etat. Proizlazi
da se povećanje proizvodnje drvne
mase u društvenim šumama kreće u prosjeku
od 1,5 do 2 puta.
Povećana proizvodnja može se postići
jedino ulaganjem u postojeće sastojine, te
pretvaranjem pan´ača i degradiranih šuma
u vrednije sastojine, a zato postoje
slijedeće mogućnosti:


— Uspostavljanje normalnog stanja u
prirodnim sastojinama;
— izmjena postojeće vegetacije unašanjem
novih vrsta drveća;
— unašanje četinjača zbog povećanja
njihova udjela u drvnoj zalihi.
Unutrašnie razdjeljenje šuma kod primjena
tipološke rajonizacije morati će se
dijelom mijenjati, jer se definirani tipovi
međusobno razlikuju ne samo po proizvodnim
mogućnostima, već i po ekološko
uzgojnim faktorima. Kod prihvaćanja ovakove
alternative gospodarenja naročito
ie važno voditi računa o površini šuma
koje otpadaju na jednog šumarskog stručnjaka.
U zemljama sa intenzivnim gospodarenjem
na jednog šumarskog inžinjera
otpada 2.500—4.000 ha šuma, a na jednog
tehničara od 1.500—2.000 ha šum.
površine. Ukoliko želimo unaprijediti intenzitet
gospodarenja i povećati proizvodnju
trebali bismo težiti da navedeni prosjek,
koji otpada na pojedinog stručnjaka
uspostavimo kod nas.


U pogledu saobraćajnica tj. otvorenosti
šuma ne možemo biti zadovoljni jer na
našem oodručju prosjek iznosi oko 10 km
na 1.000 ha.


Intenzivna proizvodnja zahtijeva gustu
mrežu saobraćajnica kako bi se drvna
masa mogla brzo i jeftino prevesti do potrošača.
Svakako bi uz današnju proizvodnju
bilo potrebno povećati otvorenost
na barem. 20 km na 1.000 ha.


(Švicarski prosjek iznosi 57 km na 1.000
ha).


Međutim sama otvorenost nam niie dovoljan
pokazatelj za uspješno iskorištavanje
šuma. Bolji pokazatelj nam je dužina
privlačenia drvnih sortimenata iz šume
na glavne izvozne puteve. Današnja uđalienost
privlačenja iznosi od prilike 1.000
do 1500 metara što u mnogome poskupljuje
iskorištavanje šuma pošto zbog konfiguracije
terena i neizbježnog načina go-
sĐođarenia moramo upotrebljavati konisku
vuču. Želimo li taj posao mehanizirati,
što ie s obzirom na napredak tehnike
neminovno, trebali bi smaniiti radius
privlačenja na 500 m. Zemlie koje imaju
slične ekološke uslove i način-gospodarenja
(na pr. Švicarska i Austrija uzimaju
kao normu kod iskorištavanja šuma 500


m za gornju granicu privlačenja drvnih
sortimenata). Usvojimo li dužinu privlačenja
od 500 m kao rentabilnu, sa sigurnošću
možemo utvrditi da će se u tom slučaju
i prosjek kilometara cesta na 1.000
ha povećati. U tom slučaju on će ovisiti o
konfiguraciji terena, te će negdje i Švicarski
prosjek otvorenosti biti premalen,
a na drugom će mjestu biti dovoljno 20
km saobraćajnica na 1.000 ha.


Jedan od važnih faktora u savremenom
gospodarenju šumama je ekonomika šumarstva,
kako u procesu proizvodnje u
eksploataciji šuma, tako i u procesu proizvodnje
drveta na panju. tj. u primarnoj
i sekundarnoj proizvodnji, a što je sažeto
u pojam integralne proizvodnje.


Temelj šumarske ekonomike je računanje
vrijednosti šuma. Od prve pojave teorije
zemljišne i šum. rente prisutan je
problem duljine ophodnje (u prebornim
šumama zrelost sastojina). Problem je u
ostavljanju većih ili manjih rezervi u šumi.
Taj problem još i danas nije riješen.
Praktično šumarstvo postepeno smanjuje
zahtjeve u pogledu dimenzije stabala te
omogućuje korisnu primjenu drveta proizvedenog
u sve nižim ophodnjama (tanjom
dimenzijom — u prebornim šumama).


Ekonomska komponenta tipoloških istraživanja
nalazi rješenje u ovom problemu
u sječnoj zrelosti proizvodnje najveće
i najvrednije drvne mase kao i u
skraćenoj proizvodnji zadane dimenzije određene
ciljem gospodarenja.


Pored tog obračunom ekonomskog etata
na osnovu ekonomske udaljenosti pojedinih
sortimenata te utvrđenim ciljem
i smjernicama gospodarenja ostvarena
sredstva koja su očišćena od učešća negativnih
vrijednosti prisutnih sortimenaia
ulažu se u ekonomske prioritete bilo
tehničke ili biološke naravi. Na taj način
obračunska jedinica ostvaruje dovoljno
sredstava za reprodukciju šuma.


Obradom svih komponenata tipoloških
istraživania mogu se dati egzaktne smjernice
gospodarenja i garantirati uspjeh gospodarenja.
Gospodarenje na osnovu tipoloških
pokazatelja tj. ako je temelj gospodarenja
jasno definirana biljna zajednica
garantira da će se sa najmanje utrošenih
financijskih sredstava doći do
praktičkih i naučno dokumentiranih rezultata.


Privredna organizacija na temelju takovih
pokazatelja može za dulji period planirati,
ne stihijski kao do sada već na
temelju ekološko-gospodarsko-financijskih
nokazatelja koji u sebi sadrže obim radova,
razrađenu tehnologiju te visinu bioloških
i tehničkih investiranja.