DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 45     <-- 45 -->        PDF

aktualne teme


EKONOMSKO FINANCIJSKA OSNOVA GOSPODARENJA
KAO SASTAVNI DIO ŠUMSKOPRIVREDNE OSNOVE


Ing. FERDO ŠULENTlC


Članom 25. Osnovnog zakona o šumama obavezno se predviđa izrada ekonomsko-
financijske dokumentacije.


Zakonodavac se pri tome ne upušta ni u kakva preciziranja, niti nabrajanja
ključnih ekonomsko-financijskih elemenata koje u dokumentaciji treba
obraditi.


Evidentno je, međutim, da se uviđa nekompletiranost i nedovoljna organizaciono-
ekonomska dokumentiranost u dosadanjem načinu obrade šumskouređajnih
elaborata. To su već duže vremena osnovne zamjerke šumarstvu,
koje raspolaže najčešće zalihama sirovina, akumuliranim od ranije (bez posebnog
truda i financijskih ulaganja ekipe koja u određenom momentu gospodari
na nekom šumskom području), i da ne poklanja dovoljno pažnje sistematskom
i što racionalnijem gospodarenju. Glavna se pažnja poklanjala utvrđivanju
drvnih zaliha, prirasta, obima sječe i šumsko uzgojnih radova, no
najčešće je i to šablonski napravljeno, bez dovoljno diferencijacije drvnog
fonda u sastojinama i prirasta po tehničkoj i financijskoj vrijednosti, i ujedno
lišeno ostalih organizaciono-ekonomskih rješenja (pojedinačno i komparativno)
koja bi poslužila kao dokumentacija o privrednom stanju šumarstva, tj. stanju
nekog užeg šumskog područja ili organizacione jedinice, a također i kao analitička
dokumentacija o racionalnosti i stupnju ekonomičnosti načina rada i
proizvodnje, sada i u odnosu na novo projektirano stanje.


Ukratko, osim malih izuzetaka, šumarstvo se ne bi moglo pohvaliti, da se
u gospodarenju kretalo u granicama najracionalnije organizacije gospodarenja
i da je u tu svrhu u svom sastavu razvijalo i njegovalo instituciju ekonomske
dokumentacije. Neugodno zvuči, no to je činjenica, da se kod šumsko-privrednih
organizacija rijetko i samo izuzetno nalaze dokumentacije, koje su po organizacionim
i ekonomskim rješenjima potpuno kompletne i na dovoljno kvalitenoj
visini. Ovo vrijedi, kako za redovito (svakodnevno) gospodarenje, tako i
za slučajeve raznih investicionih ulaganja, gdje pretežno odigravaju ulogu,
više od svega drugog, oni elementi koje se upravo željelo istaći i naglasiti, pa
ih se prikazuje u svima mogućim optimalnim i uljepšanim oblicima, dok su
ostali prisutni faktori analitički šturo obrađeni, ili pak sasvim zanemareni.


Takovo organizaciono i ekonomski nesistematsko sagledavanje privredne
strane gospodarenja šumarstvo često plaća osjetno povećanim troškovima proizvodnje,
kao i velikim podbačajima ili totalnim neuspjehom pojedinih poduhvata.


Za opisano stanje postoji prilično i realnih uzroka, da ne kažemo opravdanja.
Glavni je uzrok taj, što je naša generacija i prije nas u šumama našla
i naslijedila gotovu i nagomilanu riznicu prihoda i riznicu velikih sirovinskih
vrjednosti. Prema tome, glavna se briga bila svela na sječu i unovčenje onos
dijela nagomilanih sirovina (po određenom ključu), od kojeg je ostajala pozitivna
razlika financijske vrijednosti (vrijednost sirovine — troškovi proizvod