DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Š. g. Višegrad, postotak stabala bijelog bora 5% S. g. Zavidovići, postotak stabala bijelog bora 10% S. g. Bugojno, postotak stabala bijelog bora 16% Prosječan postotak stabala bijelog bora za navedena šumska gospodarstva u odnosu na ukupan broj stabala iznosjo je 10%. Stabla bijelog bora su u najvećem broju sastojina s malim učešćem stablimično primješana crnom boru. Kod smolarenja se primjenjuju slijedeće metode, Bojanin (5): Francuska metoda 95% Američka metoda (1/2 bark chipping) 3% Novo-austrijska metoda 2% Kako se iz gornjeg prikaza vidi, uglavnom se primjenjuje francuska metoda smolarenja. I francuska i američka metoda smolarenja primjenjuju se na svim stablima u istoj sastojini, tj. i na bijelom i na crnom boru. Kod ovih metoda zarezivanje napreduje od dolje prema gore, tako da smola teče do prijemnika po površini cijele bjeljenice, a s napredovanjem zarezivanja u sezoni prevaljuje sve duži put. Poznato je da se sastav smole bijeloga bora razlikuje od sastava smole crnog bora. Pejoski (14) navodi da smola bijelog bora veoma brzo kristalizira — najbrže prema smoli drugih borova. Prema Ugrenoviću i Šolaji (22) crni bor daje znatno veći procenat terpentinskog ulja nego bijeli bor. Prema Mazek-Fialli (11) curenje smole kod bijelog bora traje ponajviše 16—18 sati, a kod crnog bora 24—36 sati. Kako je gore rečeno, smola bijelog bora veoma brzo kristalizira i zbog toga metode smolarenja kod kojih smola teče po površini cijele bjeljenice, ne odgovaraju za smolarenje bijelog bora. Kod bijeloga bora znatan dio smole se prilikom putovanja od mjesta zarezivanja do posude zadržava na površini bjeljenice, budući da terpentinsko ulje hlapi i smola zaostaje kao stružac (barras, scrape). Prema Terziću (19), Tolkačevu i Sinelobovu (20) na ovaj način kod bijelog bora ostaje cea 2,5 puta više smole na površini bjeljenice nego kod crnog bora. Zbog toga je kod smolarenja bijelog bora svrsishodno primijenili metode smolarenja kod kojih smola do prijemnika curi preko ograničene površine bjeljenice. Stoga je za smolarenje bijelog bora razvijena njemačka metoda smolarenja a isto tako i varijanta novo-austrijske metode za bijeli bor, Mazek- Fialla (11). Kod ovih metoda, smola do prijemnika teče po vertikalnom centralnom žlijebu. Iz navedenih činjenica zaključuje se da je za smolarenje bijelog bora potrebno primijeniti drugu metodu smolarenja nego za crni bor. Postavlja se pitanje kako postupiti kod smolarenja u mješovitim sastojinama, ü kojima je bijeli bor u manjim količinama primiješan crnom boru, što je slučaj u Bosni, a kako navodi Pejoski (14) i u Makedoniji. Ako bi se u ovome slučaju za bijeli bor primijenila posebna metoda smolarenja, javili bi se problemi koje smo naprijed opisali. Zato se u mješovitim sastojinama za bijeli boi primjenjuje ista metoda smolarenja kao i za crni bor. U ovoj radnji je obrađen problpm smolarenja bijelog bora francuskom metodom, sa stanovišta utroška vremena i prinosa smole i to za slučaj kada je bijeli bor primiješan u manjim količinama crnom boru. |