DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I
DRVNE. INDUSTRIJE HRVATSKE


GODIŠTE 91 SRPANJ—KOLOVOZ GODINA 1967.


STANJE ŠUMSKIH RASADNIKA U SR HRVATSKOJ GOD. 1966.


Prof đr ZLATKO VAJDA


Zavod za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu


Svagdje tamo, gdje ne možemo sastojine prirodno pomladiti, gdje na sječinama,
požarnim površinama, kamenitim predjelima i obešumljenim zemljištima
želimo brzo i sigurno podići nove sastojine potrebne su nam velike količine
biljaka šumskog drveća. Te su nam biljke potrebne i za podizanje nasada
u gradovima, za podizanje drvoreda uz putove, ceste i za žive ograde. Osim biljaka
autohtonog šumskog drveća potrebna nam je i izvjesna količina biljaka
egzotičnih vrsta. Sa nekim od tih vrsta osnivamo i male sastojine a mnoge od
njih upotrebljavamo za obnovu starih i podizanje novih parkova. Pred nama
je dakle veliki plan sadnje milijuna biljaka šumskih kao i drugih vrsta drveća.


Stoga je važna zadaća naših šumskih gospodarstava kao i drugih sličnih,
ustanova, da podržavaju dovoljan broj dobro uređenih šumskih rasadnika, u
kojima će se godišnje moći proizvesti za izvršenje šumsko-uzgojnih planova
potrebna količina šumskih biljaka. Sa ekološko-biološkog stanovišta pravilno
je da se biljke šumskog drveća uzgoje u rasadnicima onih područja u kojima
kanimo sa tim biljkama osnovati sastojine. Prenošenje biljaka iz rasadnika
drugih područja gdje vladaju druge ekološke prilike ne može nam nikad jamčiti
siguran i uspješan rast sastojina osnovanim sa takvim biljkama.


Zanimljivo je znati koliki je broj šumskih rasadnika na teritoriju SRH,
kolika je njihova površina, te kakve se vrste biljaka u njima proizvede i u kojem
broju. Nadalje, kakvo je zdravstveno stanje biljaka, koje u njima uzgajamo.


Rješenjem objavljenim u »Narodnim novinama« br. 11/66 ovlašten je Zavod
za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu da vrši zdravstveni nadzor
nad čitavom proizvodnjom biljaka šumskog drveća na teritoriju SR Hrvatske.
U izvršavanju te dužnosti ovaj je Zavod došao do dovoljno pouzdanih i
zanimljivih podataka. U ovom prikazu iznijet ćemo samo glavne i općenite
podatke, nećemo zalaziti u detalje o proizvodnji sadnica pojedinih rasadnika,
ali to će biti dovoljno, da pružimo opću sliku o današnjem stanju naših rasadnika.
Iz takvog općeg prikaza moći ćemo u izvjesnoj mjeri zaključiti kojim
smjerom idu naša šumsko-uzgojna planiranja, te kojim se vrstama danas daje
u nas prednost kod osnivanja novih sastojina.


Da bismo mogli izvesti određenu komparaciju podataka između pojedinih
karakterističnih područja Hrvatske s obzirom na količinu rasadnika, njihovu


269




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 4     <-- 4 -->        PDF

270




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 5     <-- 5 -->        PDF

271




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 6     <-- 6 -->        PDF

272




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 7     <-- 7 -->        PDF

površinu te broj i vrste biljaka šumskog drveća, koje se u njima uzgajaju, grupirali
smo Šumska gospodarstva u veća područja, koja imaju izvjesne zajedničke
klimatske, pedološke i reljefne karakteristike. Dakako to se nije moglo idealno
učiniti, jer se ta područja na mnogo mjesta preklapaju a i međe gospodarstava
nisu mogle biti svagdje njima prilagođene. Ipak će ova grupacija gospodarstava
za naše svrhe dosta dobro odgovarati, t? za potrebnu nam komparaciju
i donošenje zaključaka biti od koristi.


U tu smo svrhu teritorij Hrvatske razdijelili u pet područja:


1. Nizinsko područje istočne Hrvatske sa Šumskim gospodarstvima
Osijek, Bilje i Vinkovci.
2. Prigorsko i srednje-brdsko područje sa ŠG Bjelovar, Podr.
Slatina, Našice, Slav. Požega, Slav. Brod, Nova Gradiška, Sisak, Kutina, Koprivnica,
Varaždin, Zagreb i Karlovac.
3. Ličko-goransko područje sa ŠG Gospić, Ogulin i Delnice.
4. Hrvatsko-primorsko područje sa Istrom sa ŠG Senj
i Buzet, te dijelom ŠG Delnice.
5. Dalmatinsko područje sa ŠG Knin, Sinj, Zadar, Šibenik, Drniš,
Split, Makarska i Dubrovnik.
Podatke malog broja privatnih rasadnika kao i podatke
o rasadnicima komunalnih i drugih poduzeća izvan
Šumskih gospodarstava pridodali smo radi skraćivanja
i bolje preglednosti tabele, podacima rasadnika
područnih Šumskih gospodarstava. Posebno smo iskazali
jedino podatke rasadnika Jugoslavenskog instituta za četinjače u Jastrebarskom.
Nismo imali na raspolaganju podatke od samo nekoliko rasadnika,
što donekle smanjuje tačnost, ali na ukupnu sliku stanja proizvodnje našeg
rasadničkog materijala nema neki bitni utjecaj.


Zahvaljujem drugu Stjepanu Opaličkom dipl. inž. šumarstva na
pomoći oko sređivanja tabelarnih podataka.


BROJ I POVRŠINA ŠUMSKIH RASADNIKA


Iz tabelarnog pregleda u koji smo svrstali opće podatke o šumskim
rasadnicima po Šumskim gospodarstvima i regionalnim područjima vidimo,
da je na čitavom teritoriju SR Hrvatske bilo u god. 1966. u pogonu 211
šumskih rasadnika sa ukupnom površinom od 615,83 ha. Od tih 211 šumskih
rasadnika pripadaju 158 šumskim gospodarstvima a 53 komunalnim i drugim
poduzećima te privatnicima. Površina 158 rasadnika Šumskih gospodarstava
iznosi 463,83 ha ili 75,18% dok površina ostalih 53 rasadnika iznosi 152 ha ili
24,82% od ukupne površine svih rasadnika.


U pregled u su, kako je već istaknuto, podaci o rasadnicima komunalnih
i drugih poduzeća, te oni o privatnim rasadnicima, iskazani zajedno sa podacima
rasadnika područnih Šumskih gospodarstava. Radi evidencije navesti
ćemo ovdje imena rasadnika sa kojima ne rukovode Šumska gospodarstva.
To su:


»Komunalac« (Vinkovci), »Drava« (Osijek), Vodna zajednica »Vuka« (Osijek),
Komunalno poduzeće Osijek, »Jelen« — Bilje (Beograd 14 ras.), Vodna
zaejdnica »Bidj-bosutska« (Slav. Brod. 2 ras.), »Komunalac« (Slav. Brod), Pri




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 8     <-- 8 -->        PDF

vatni rasadnici Dugalić Marka, Dretvić Ivana, Dretvić Benedikta, Dretvić Antuna,
Jovanovac Dure i Jovanovac Antuna (Županja, selo Gradište — 6 ras.),
Vodna zajednica »Česma—Glogovnica« (Bjelovar), Vodna zajednica »Odra—
Lomnica« (Velika Gorica), OPH »Mirkovec« (Začretje), »Radinost« (Zagreb),
Jankomir (Zagreb), »Perivoj« (Zagreb), »Flora« (Zagreb), Željeznički rasadnik
Klara (Zagreb), Arboretum »Opeka« (Vinica), »Vodna zajednica Koprivnica«
»Parkovi« (Varaždin), Vodna zajednica »Međimurje« (Čakovec 2 ras.), »Josip
Kozarac« (Karlovac), »Zelenilo« (Karlovac), »Parkovi i plaže« (Opatija), »Parkovi
i nasadi« (Rijeka), »Put« (Pula), PIK »Labin—Jadran« (Novigrad), »Jedinstvo
« (Umag), »Maraska« (Zadar, 2 ras.), »Zelenila« (Šibenik), Parkovi i
nasadi (Split), »Vinogradar« (Vis), »Ustanova za šumarstvo« (Dubrovnik).


Nizinsko područje istočne Hrvatske ima 47 rasadnika sa površinom od
187,31 ha, što iznosi 30,41% od ukupne površine rasadnika. Prosječna veličina
rasadnika ovog područja iznosi 3,98 ha.


Većina šumskih rasadnika (120) sa najvećom površinom (358,71) nalaze se
u prigorskom i srednje-brdskom području Hrvatske. Površina tih rasadnika
zaprema 58,25% tj. preko polovice površine svih rasadnika. Rasadnici ovog područja
imaju prosječnu površinu od 2,99 ha.


Površina 12 rasadnika područja Ličko-goranskog iznosi 32,06 ha tj. 5,20%.
Njihova je prosječna površina 2,67 ha.


Područje Hrvatskog Primorja i Istre ima na površini od 24,02 ha svega 17
rasadnika, koji obuhvaćaju tek 3,9%) od ukupne rasadničke površine. Prosječna
površina tih rasadnika ima 1,4 ha.


Razmjerno najmanje šumskih rasadnika nalazi se u dalmatinskom području
Hrvatske. Na velikim prostranstvima ove kopnene i otočne gotovo obešumljene
oblasti krša podržavamo danas svega 15 rasadnika sa površinom od
samo 13,73 ha, što čini tek 2,23% od ukupne površine svih naših rasadnika. Ti
rasadnici imaju i najmanju prosječnu površinu tj. 0,91 ha.


BROJ I VRSTA BILJAKA ŠUMSKOG DRVEĆA
U ŠUMSKIM RASADNICIMA


Iz tabelarnog pregleda vidimo i to, da je u svih 211 šumskih rasadnika na
površini od 615,83 ha u god. 1966 uzgojeno 4,802.700 biljaka listača te 45,142.570
biljaka četinjača ili svega 49,945.270 biljaka šumskog drveća. Prema tome od
ukupnog broja uzgojenih biljaka otpada 9,62% na listače a 90,38% na četinjače.


Nemamo dovoljno prostora da iznesemo detaljne brojčane podatke o količini
i starosti biljaka pojedinih vrsta drveća, koje su u pojedinim šumskim
rasadnicima uzgojene. Navesti ćemo tek one zanimljive i karakteristične podatke
za pojedina šumska gospodarstva. Tako je na pr. od listača uzgajano u
Šumskim gospodarstvima Zagreb, Slav. Brod i Karlovac te Jugoslavenskom
institutu za četinjače u Jastrebarskom 310.670 jasenovi h i 61.380 javo rovi
h biljaka.


Gotovo u svim šumskim gospodarstvima izuzev gospodarstva Požega, Buzet,
Sinj, Šibenik, Split, Dubrovnik, Delnice, Gospić i Ogulin te Jug. instituta
za četinjače u Jastrebarskom uzgajaju se topol e pretežno klona 1-214. Od
raznih drugih vrsta topola uzgajaju se Populus Robust a, P. Jaco


274




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 9     <-- 9 -->        PDF

me t ti 1-154, 1-262 i druge. Svega je uzgajano 3,618.690 topolovih biljaka što
čini 75,35% od ukupno uzgojenih biljaka listača.
U Šumskom gospodarstvu Nova Gradiška i u privatnim rasadnicima kod
Županje uzgojeno je 405.000 biljaka maklur e
Bagremovi h biljaka uzgojeno je razmjerno malo, svega 292.601 biljaka,
od toga najviše 200.000 u Šumskom gospodarstvu Slavonski Brod te


54.230 u Šumskom gospodarstvu Zagreb; manje količine tih biljaka uzgojene
su u Šumskom gospodarstvu Slav. Požega, Buzet, Zadar, Koprivnica i Karlovac.
Od 430.160 biljaka crn e joh e najviše je uzgojeno u Šumskom gospodarstvu
Koprivnica (208.000) i Šumskom gospodarstvu Našice (172.000) te Šumskom
gospodarstvu Nova Gradiška (50.000).


Biljke gledičij e uzgajaju se najviše u privatnim rasadnicima (68.400)
te nešto u rasadnicima Šumskog gospodarstva Zagreb (1960) i Karlovac (1000)
Biljke drugih listača uzgajane su u manjim količinama.


L i p o v e su biljke uzgojene u rasadnicima ŠG N. Gradiška (300), Varaždin
(180), Zagreb (12540) i Koprivnica (4750) a biljke divlje g kesten a
u rasadnicima N. Gradiška (300), Varaždin (630) i Zagreb (220). Biljke pito mo
g orah a uzgajane su u rasadnicima ŠG Osijek (3000), N, Gradiška (600)
i Koprivnica (10.000), a biljke crno g orah a samo u rasadniku ŠG Buze t
(720).


U nekim rasadnicima uzgojene su i razne vrste voćaka. Tako je
u rasadnicima na području Zagreba uzgojeno 7940 voćaka . U rasadniku
ŠG Bilje uzgojeno je 2000 biljaka divlje trešnje i 1000 krušaka.


Od parkovnog grmlja mnogo se uzgaja kalin a (Ligustrum vulgare) i to
na području ŠG N. Gradiška (5000), Varaždin (23490). Zadar (300), Šibenik
(1240), Zagreb (3960) a osobito u nekoliko privatni h rasadnika (265000).


U više se rasadnika proizvelo i mnogo vrsta parkovnog grmlja
i drveća . Radi ograničenog prostora ne možemo u ovom članku nabrojiti
sve vrste i količine uzgojenih biljaka parkovnog grmlja i drveća. Navesti ćemo
samo gospodarstva i naznačiti bro j vrsta , koje su u njihovim rasadnicima
i na njihovom području uzgojene.


Tako je na području ŠG Osijek uzgojeno 249, Senj 28, Varaždin 133, Zadar
35, Šibenik 84, Split 16, Makarska 19, Dubrovnik 18, Zagreb 237, Slav.
Brod 14, Karlovac 10, Jastrebarsko 8, dok je u nekim privatnim rasadnicima
uzgojeno oko 34 vrsta raznog parkovnog i ukrasnog grmlja i drveća.


Gotovo su sve biljke listača (98,7%) uzgojene u rasadnicima istočno-nizinskog
i prigorsko-brdskog područja Hrvatske, dočim se u rasadnicima Hrvatskog
Primorja sa Istrom i Dalmaciji nalazi tek 1,3% tih biljaka. U rasadnicima
Ličko-Goranskog područja nisu se uopće uzgajale listače.


Od ukupno uzgojenih 45,142.570 biljaka četinjač a otpada 22,308.510
(49,42%) na smrekov e biljke, 14,970.330 (33,16%) na razne vrste boro vi
h biljaka, 4,560.300 (10,12%) na ari š ev e biljke i 1,932.940 (4,28%) na
dug i azi j in e biljke, dok preostalih 1,370.490 biljaka (3,03%) otpada na
razne vrste drugih četinjača.


Najviše četinjasti h biljaka uzgojeno je u rasadnicima Prigorskog i
srednje-brdskog područja Hrvatske (28,946.150), te u Ličko-Goranskom području
(14,911.060).


275




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 10     <-- 10 -->        PDF

U području Hrvatskog Primorja sa Istrom uzgojeno je 897.540 četinjastih
biljaka, u Dalmatinskom 263.820 a najmanje u nizinskom području Istočne
Hrvatske gdje je uzgojeno 124.000 tih biljaka (80.000 smrekovih , 22.000
borovčevih i 22.000 duglazijinih biljaka.


Kako je već istaknuto od svih vrsta biljaka četinjastog drveća najviše je
uzgojeno smrekovi h biljaka (22,308.510). Te biljke ne uzgajaju jedino rasadnici
ŠG Osijek, Bilje, Kutina i rasadnici na području Dalmacije kao i neki
mali rasadnici privatnika.


Najveće količine smrekovih biljaka uzgojili su rasadnici ŠG Delnice
(9,850.000) te dalje rasadnik Jug. instituta za četinjače u Jastrebarskom
(3,165.000). Veće količine smrekovih biljaka uzgojili su i rasadnici ŠG Bjelovar
(1,877.470), Požega (932.500), Zagreb (1,281.420), Sisak (1,090.810), Karlovac
(883.710), Koprivnica (630.210), Ogulin (697.700) i Gospić (600.000) dok su preostala
Šumska gospodarstva tih područja uzgojila manje količine tih biljaka.


U dva je rasadnika uzgojena i razmjerno veća količina omorikovi h
biljak a (Picea Pančić). Tako je u rasadniku Jug. instituta za četinjače u
Jastrebarskom uzgojeno 120.000, a u rasadniku ŠG Koprivnica 70.000 omorikovih
biljaka, dok su u rasadnicima ŠG Požega, Zagreb i Karlovac uzgojene
manje količine tih biljaka.


Veće količine borovčevi h biljaka proizveli su rasadnici na području
Šumskog gospodarstva Bjelovar (957.000), Šumskog gospodarstva Varaždin
(959.000), Jug. instituta za četinjače u Jastrebarskom (1,235.000), Šumskog gospodarstva
Slavonska Požega (647.700), ŠG Zagreb (1,035.760) i ŠG Gospić
(600.000), dok je nekoliko drugih gospodarstva tih područja uzgojilo manje količine
tih biljaka. Ukupno je uzgojeno 7,515.940 biljaka borovca.


Biljke bijelo g bor a uzgajane su u većoj količini u rasadnicima ŠG
Bjelovar (419.500), Jug. institutu za četinjače u Jastrebarskom (700.000), Slav.
Požega (633.000, Koprivnica (515.720), Gospić (600.000), Slav. Brod (579.890) i
Ogulin (637.950) — dok su ostali rasadnici tih područja uzgajali manje količine.
Svega je uzgojeno 5,095.040 biljaka bijelog bora.


Veće količine biljaka crno g bor a uzgojene su u rasadnicima ŠG Slavonski
Brod (102.120), Bjelovar (277.000), Senj (214.000), Buzet (245.000), Delnice
(150.000), Zagreb (174.540). Jug. institut za četinjače Jastrebarsko (175.000),
Koprivnica (167.000) te Gospić (200.000). U ovim je kao i nekim drugim rasadnicima
uzgojeno svega 2,100.610 biljaka crnog bora.


Biljke ostalih vrsta borova uzgajane su u manjim količinama. Tako je na
pr. u ŠG Senj uzgojeno 15.300, ŠG Buzet 91.250 a ŠG Zadar 2.700 biljaka bru cijsko
bora. Biljke primorskog bora uzgajale su se u rasadnicima
ŠG Buzet (7.970), Zadar (890) i Dubrovnik (10.000), dok je u ŠG Varaždin
uzgojeno 10.650 biljaka korzičkog bora.


Razmjerno velike količine ariš e vi h biljaka uzgajane su u rasadnicima
ŠG Bjelovar (579.850), ŠG Nova Gradiška (380.000), ŠG Slav. Požega
(532.000), ŠG Koprivnica (215.000), ŠG Sisak (294.210), Gospić (200.000), ŠG
Kutina "(133.000), ŠG Ogulin (672.810), ŠG Karlovac (305.000) te u rasadniku
Jug. instituta za četinjače u Jastrebarskom (950.000). U rasadnicima nekih
drugih ŠG uzgojene su manje količine ovih biljaka.


Biljke običn e jel e uzgajane su u rasadnicima ŠG Našice (126.000),
Nova Gradiška (170.000), Zagreb (45.100), Delnice (115.000) i Karlovac (22.000).
U rasadniku ŠG Nova Gradiška uzgojeno je i 30.360 biljaka grčk e jele .




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Nekoliko hiljada biljaka te jele uzgojeno je i u ŠG Buzet (3.100) i Zagreb
(1.180). Biljke jel e velik e (Abies grandis) uzgajane su samo u rasadniku
Instituta za četinjače u Jastrebarskom (60.000) dok je u rasadniku ŠG Zagreb
uzgojeno 3.480 biljaka kavkask e jel e (Ab. nordmanniana).


U nekoliko rasadnika uzgojeno je i desetak tisuća cedrovi h bilja ka.
U rasadnicima ŠG Buzet (29.680), Senj (1.000), Zadar (240), Šibenik (2.500),
Dubrovnik (300) i Zagreb (1.330).


Najviše čempresovi h biljaka uzgojeno je u rasadniku ŠG Dubrovnik
(112,300) te dalje u rasadnicima ŠG Senj (500), Buzet (2.510), Zadar (4.381)
i Makarska (7.700) dok su biljke pačempres a uzgojene u rasadniku Slav.
Požega (36.000), Instituta za četinjače u Jastrebarskom (10.800) i Novoj Gradiški
(100).


ZDRAVSTVENO STANJE ŠUMSKIH RASADNIKA U GOD. 1966.


Sudeći po raspoloživim, iako donekle nepotpunim podacima, opće zdravstveno
stanje naših šumskih rasadnika bilo je u god. 1966. dobro. U rasadnicima
na područjima većeg dijela Šumskih gospodarstava (18) nisu ustanovljene
bolesti karantenskog značenja. Tek u rasadnicima manjeg broja šumskih
gospodarstava (12) ustanovljene su neke značajnije bolesti i štetnici. Treba
primijetiti, da u svim rasadnicima nije obraćana jednaka pažnja i onim
manjim štetnicima, koji su radi toga iz ovog pregleda morali izostati.


´ Radi boljeg pregleda svrstat ćemo podatke o bolestima i štetnicima prema
vrstama drveća i lokalitetima.


LISTACE


Štetne gljive:


Dothichiza populea Sacc. et Briand (ŠG Bilje i ŠG Zagreb);
Melampsora sp. (ŠG Bilje, Slav. Brod, Vinkovci, Zadar i Drniš);
Melampsora alii populina (ŠG Bjelovar, Senj, Varaždin i Zagreb);
Marsonina Brunnei (ŠG Podr. Slatina, Bilje).


Štetni insekti:


Topole:


Saperda populnea L. (ŠG Slav. Brod, Vinkovci, Drniš, Bjelovar, Varaždin i
Zagreb);
Saperda carcharias L. (ŠG Slav. Brod, Vinkovci, Zadar, Bjelovar, Varaždin i
Zagreb);
Melasoma populi L. (ŠG Podr. Slatina, Osijek, Vinkovci, Bjelovar, Varaždin i


Zagreb);
Melasoma tremulae L. (ŠG Podr. Slatina i Vinkovci);
Plagiodera versicolor Laich (ŠG Osijek, Vinkovci i Varaždin);
Melasoma collaris L. (ŠG Osijek);
Phylodecta vitellinae L. (ŠG Osijek, Vinkovci, Varaždin i Zagreb);
Galeruca lineolla F. (ŠG Osijek i Varaždin);
Cryptorrynchus lapathi L. (ŠG Nova Gradiška i Vinkovci);




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Phyllobius viridicollis F. (ŠG Bilje);
Chlorophamus viridis L. (ŠG Osijek i Varaždin);
Lepyrus palustris Cop. (ŠG Osijek);
Byctiscus betulae L. (ŠG Vinkovci);
Sciapteron tabaniformis Rott. (ŠG Osijek, Slav. Brod, Koprivnica, Varaždin


i Senj);
Trochilium apiformis Cl. (ŠG Vinkovci);
Nyctiola asiatica Krab (ŠG Vinkovci);
Lythocoletis populifoliella Fr. (ŠG Podr. Slatina i Drniš);
Phylloctenistis suffusella Z. (ŠG Bilje i Vinkovci);
Croesus septembrionalis (ŠG Podr. Slatina i Varaždin);
Lacon musinus L. (ŠG Osijek);
Pygaera anastomosis L. (ŠG Osijek);
Triniocampus viminalis Tali (ŠG Osijek);
Dicranula vinula L. (ŠG Vinkovci);
Cercopis sangninolenta Scop. (ŠG Vinkovci);
Hyphantria cunea, Drurv (ŠG Bjelovar i Varaždin).


Joha:


Agelastica Alni L. (ŠG Bjelovar).


Vrba:


Phylodecta vitellinae L. (ŠG Zagreb);
Crypthorrhynchus lapathi L. (ŠG Vinkovci).


Platana:


Lythocoletis platanae (ŠG Zagreb).


ČETINJAČE


Štetne gljive:


Picea, excelsa


Telefora laciniatta (ŠG Zagreb).


Pinus silvestris


Lophodermium pinastri (ŠG Varaždin, Bjelovar i Zagreb);
Septoria acicola (ŠG Bjelovar i Zagreb).


Pinus nigra:


Lophodermium pinastri (ŠG Zagreb);
Septoria acicola (ŠG Varaždin i Zagreb).


Pinus strobus


Hypodermella laricis Tub. (ŠG Varaždin);




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Larix europaea


Hypodermella laricis Tub. (ŠG Varaždin);
Fusarium sp. (ŠG Bjelovar, Zagreb i Zadar).


Štetni insekti:


Picea exceisa


Cnapalodes strobilobius Kltb. (ŠG Varaždin);
Chermes abietis (ŠG Podr. Slatina, Zagreb);
Chermes viridis (ŠG Zagreb).


Pinus strobus


Pineus strobi HG. (ŠG Varaždin, Zagreb).


Larix europaea


Cacocecia piceana L. (ŠG Varaždin);
Evetria duplana L. (ŠG Varaždin).
Osim navedenih štetnih insekata zapaženi su u nekoliko rasadnika u većoj


količini i ovi:
Elateridae sp. (ŠG Bjelovar)
Melolontha vulgaris L. — grčice (ŠG N. Gradiška);
Gryllotalpa vulgaris Latr. (ŠG Bjelovar, Zadar, Senj, Inst. za četinjače Ja


strebarsko).
Štete od tuč e primijećene su u nekim rasadnicima na području ŠG Koprivnica,
Slav. Brod i Delnice.
Iako nam ovaj pregled štetnika i šteta u našim rasadnicima ne daje potpunu
sliku zdravstvenog stanja u njima uzgojenih biljaka ipak imamo bar donekle
djelomičnu predodžbu kakvo je bilo njihovo stanje u času njihovih
pregleda. U buduće će trebati uzgajivači biljaka kao i stručnjaci, koji su zaduženi
za zdravstveno stanje rasadnika prigodom njihovih pregleda obratiti
još veću pažnju ne samo na karantenske bolesti i druge ekonomski štetne biljke
i životinje već i na štete od abiotskih faktora te na korov i stanje tla na
kojem se biljke proizvode.


ZAKLJUČNA RAZMATRANJA


Na osnovu iznesenih podataka neće nam biti teško, da stvorimo određene
zaključke o današnjem stanju proizvodnje biljaka šumskog drveća u Hrvatskoj.
Bit će osobito zanimljiva komparacija podataka između pojedinih od pet
naznačenih područja, jer tu postoje znatne razlike u pogledu broja i prosječne
veličine rasadnika kao i broja proizvedenih biljaka te obzirom na vrste drveća
koje se u rasadnicima pojedinih područja uzgajaju. Konačno moći ćemo
nešto reći i o zdravstvenom stanju proizvedenih biljaka.


Iako je količina od 211 šumskih rasadnika sa ukupnom površinom od
615,83 ha razmjerno velika, mišljenja smo da ona ipak nije dovoljna
da podmiri sve naše potrebe na sadnom mate




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 14     <-- 14 -->        PDF

r i j a 1 u. Prosječna veličina rasadnika je 2,87 ha, a prosječna količina biljaka
proizvedenih po 1 ha iznosi 81102. Kod rasadnika u kojima se proizvode biljke
listača broj uzgojenih biljaka je mnogo manji od ovog prosjeka, a kod onih
koji proizvode pretežno ili samo četinjače daleko veći. Zato se obzirom na
vrstu proizvedenih biljaka šumskog drveća prosječna količina proizvedenih
biljaka po 1 ha u pojedinim područjima znatno razlikuje. Za proizvodnju biljaka
listača treba svakako znatno više prostora nego za proizvodnju četinjača.
U rasadnicima nizinskog područja istočne Hrvatske u kojima se uzgajaju
pretežno topolove biljke proizvađa se po 1 ha prosječno 10.600 biljaka, dok se
u rasadnicima Ličko-Goranskog područja u kojima se uzgajaju isključivo biljke.
četinjača proizvodi po 1 ha prosječno 465.000 biljaka. U Prigorsko-brdskom
području taj prosjek iznosi oko 90.000, a području Hrv. primorja sa Istrom


38.200
a u području Dalmacije oko 22.000.
Za uzgoj jedne biljke listača u rasadnicima potrebno je prosječno 1 mpovršine
tla, a za uzgoj biljaka četinjača 0,022 m2.
Od tih prosječnih površina, koje su potrebne za uzgoj jedne biljke nastaju
manja ili veća odstupanja šte ovisi o izabranoj tehnici proizvodnje tih biljaka
(gušća ili rjeđa sjetva po gredicama, uzgoj u manje ili više razmaknutim redovima,
školovanje biljaka nakon jedne ili dvije godine, međusobni veći razmaci
biljaka, koje zahtijevaju više svjetla radi uzgoja što većih i jačih sadnica
itd.).
Proizvodnja sadnica šumskog drveća najmanja je u dalmatinsko m
području, upravo tamo, gdje bi ta proizvodnja trebala biti relativno najveća.
Na to područje otpada od ukupne površine rasadnika tek 2,23% a od ukupnog
broja proizvedenih biljaka samo 0,6%. Nema nikakvog opravdanja
da je proizvodnja biljaka šumskog drveća u torn obešumljenom
području gotovo simboličkog značaja. Pogotovo,
kad znamo da se u to područje radi posebnih ekoloških prilika redovno
ne mogu unijeti biljke uzgojene u drugim područjima. Za uspješno pošumljenje
tih golih kraških površina treba da se upotrebljuju biljke koje su uzgojene u
rasadnicima ti h područja. Za melioraciju i pošumljavanje pustih dalmatinskih
goleti, kao i za podizanje šumica, gajeva i drvoreda uz naše dalmatinske
gradove, sela i puteve potrebno nam je daleko više sadnica šumskog drveća
nego što ih je proizvedeno u god. 1966. Činjenica da Sum. gospodarstva tih
područja nemaju u te svrhe dovoljno financijskih sredstava, ne bi smjela biti
odlučujuća. Ako zaista ta gospodarstva odnosno njihove općine nemaju za proizvodnju
dovoljne količine biljaka šumskog drveća i za plansko pošumljavanje,
potrebna materijalna sredstva, trebalo bi što prije osnovati n e sam o
Republički fond za pošumljavanje obešumljenih kraških
područja već i Savezni fond. U taj bi se fond prikupljala
sredstva koja bi potjecala od određenog postotka bruto prihoda svih šumskih
gospodarstava Republike kao i od odgovarajućih prinosa turizma. Nije potrebno
obrazlagati da oba ova načina odvajanja sredstava u fond za pošumljavanje
Krša imaju, s obzirom na njihovu svrhu — puno opravdanje.


Mišljenja smo, da sredstva predviđena članom 3 3
Zakona o šumama od 2 2. travnja 196 7. (oglašenog u Narodnim
novinama br. 19/67 od 10. svibnja 1967.) neće biti dovoljna za
izvođenje radova predviđenih u članu 34 istog zakona.


Što se tiče vrste biljaka šumskog drveća, koje se proizvode u našim
šumskim rasadnicima treba istaknuti da je omjer listača prema četinjača


280




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 15     <-- 15 -->        PDF

ma oko 1 : 10. U rasadnicima Like i Gorskog kotara uopće se ne proizvode
biljke listača, već isključivo biljke četinjača, pretežno s m r e k o v e.
Držimo da to nije sa šumsko-uzgojnog stanovišta opravdano. Ne treba zapadati
u greške prošlih vremena, kada se nastojalo uzgojiti što čišće sastojme četinjača.
Proizvodnju drveta u takvim sastojinama teško je osigurati i zaštititi
od brojnih opasnosti pogotovo u starijim sastojinama. I u Ličko-goranskom području
treba težiti uzgoju mješovitih sastojina.


U Hrvatsko Primorskom području i Istri nisu prilike
proizvodnje sadnog materijala mnogo povoljnije od onih u Dalmaciji . I
u tom području ima premalo rasadnika. Proizvodi se premalo biljaka šumskog
drveća, naročito se malo uzgajaju biljke listača.


Razmotrimo li brojčani odnos između pojedinih vrsta uzgojenih listača
odnosno četinjača vidimo da i tu ne postoji neko jedinstveno racionalno planiranje.


Kod listača čine preko 75% uzgojenih sadnica topole a od svih
preteže klon 1-214. Jeli se taj klon zaista pokazao tako dobar da ga treba svuda
forsirati? Saznajemo da se taj klon sadi na mnogim staništima, ali da ne
uspjeva svuda dobro. Prije njegove sadnje trebalo bi dobro poznavati staništa
i ispitati da li mu ekološke prilike tog staništa na koja se želi unijeti odgovaraju.
Držimo, da bi trebalo povećati proizvodnju sadnica lipe, bagrema, jasena,
pitomog kestena i pitomog oraha. Posebno ističemo da je vrlo korisno
što se povećala proizvodnja vrbovi h sadnica (309.550) i to u ŠG Osijek,
Bilje, Vinkovci, Kutina i Zagreb. Preporuča se u buduće uzgoju vrba obratiti
što veću pažnju.


Među sadnicama č e t i n j a č a ističe se veliki broj smrekovih biljaka
— preko 22 milijuna. Problematično je hoće li se forsiranjem sadnje velikog
broja smrekovih biljaka postići svrha gospodarenja. Ovisi to od ekoloških
prilika staništa na koja će se te smrekove biljke unijeti, kao i o načinu daljnjeg
uzgajanja novoosnovanih sastojina. Svakako će čiste smrekove sastojine na suhim
staništima i u niskim nadmorskim visinama (ispod 400 m) nakon desetak
godina svog rasta doći vrlo lako u kritično zdravstveno stanje, što treba kod
njihovog osnivanja uzeti u obzir. Istina je da se smrekove sastojine razmjerno
lako osnivaju, ali se kasnije teško čuvaju od čestih šteta koje im nanose
mnogi abiotski i biotski faktori. Smrekove biljke bilo bi opravdano unositi u
manjim grupama u čiste bukove sastojine sa svrhom, da se u budućnosti uzgoje
mješovite bukove i smrekove sastojine. I tu treba dobro prosuditi odgovaraju
li ekološke prilike smreki.


Mada još nije konačno utvrđeno, pretpostavlja se, da smreka sa visećim
sekundarnim granama (Picea excelsa varietas viminalis Casp.) ima više šumsko
uzgojnih i tehničkih osebina, koje joj daju prednost pred običnom smrekom
(Picea excelsa L.).


Stoga bi trebalo ovo što prije utvrditi, te mlade biljke u rasadnicima proizvoditi
iz sjemena sabranog sa odabranih stabala ove smrekove varietete koja
je u Gorskom Kotaru autohtona (vidi Š. L. br. 11 i 12 1966. str. 533).


Od proizvedenih 14,850.000 sadnica raznih vrsta borova, preko polovicu
čine sadnice b o r o v c a. I ta je vrsta osjetljiva na loše stanište, pa kod osnivanja
njenih sastojina treba na tu okolnost obratiti potrebnu pažnju. Borovac
je osobito izložen napadaju gljive Cronartium ribicola Fisch, koja


281




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 16     <-- 16 -->        PDF

uzrokuje pale ž kore . Treba paziti da plantaže borovca budu dovoljno udaljene
od plantaža crnih ribizla.


Vrlo je malo proizvedeno sadnica alepsko g bor a (oko 120.000), koji
dobro raste u obalnim područjima gotovo čitave Dalmacije. Unatoč rasprostranjene
sjetve sjemena u cilju pošumljavanja tu će vrstu borova trebati po rasadnicima
tog područja u daleko većem broju uzgajati nego što se dosad uzgajala.
Isto to vrijedi i za crn i bo r čija dobra staništa leže iznad 300 m
nadm. visine. Uzgojene sadnice primorskog (18.860), brucijskog


(109.950) ikorzičko g bor a (10.650) također imaju dobra staništa u tom
području, pa bi trebalo povećati proizvodnju sadnica tih vrsta.
Treba istaknuti i proizvodnju razmjerno velikog broja ariševi h sadnic
a (4,560.300). Ariš je drvo brzog rasta te daje najkvalitetniju drvnu masu
među četinjačama, ako se uzgaja na odgovarajućim staništima i u pogodnim
mu ekološkim prilikama. Zato je pravilno, da se njegov uzgoj na takvim staništima
forsira, ali samo uz uvjet, da su ta staništa izložena stalnim strujanjima
zraka. Takova se staništa mcgu naći najčešće u brdskim područjima.
Uzgaja li se ariševa sastojina u drugim, nizinskim staništima, ona brzo biva izložena
mnogobrojnim napadajima štetnih gljiva i insekata te stalno kunja.
Stabla se postepeno suše i propadaju. Vrlo je štetno kada se ariševe sastojine
uzgajaju u blizini smrekovih sastojina ili stabala, jer u tom slučaju obje vrste
trpe od napadaja smrekove uši šiškarice (Cherme s viridi s Ratzb). Jedna
generacija te uši,živi i na mladoj kori te iglicama ariša, gdje siše sokove i stvara
vunaste nakupine. Iz navedenih razloga treba kod osnivanja ariševih sastojina
ili njegovog unošenja u druge sastojine dobro ispitati ekološke prilike
staništa i ne saditi ga na mjesta kamo ne spada.


Uzgoj većih količina biljaka duglazij e u cilju podizanja njenih sastojina
na odgovarajućim staništima svakako je opravdano. Sudeći po nekim
ranije osnovanim manjim, lijepo uzraslim sastojinama u Gorskom Kotaru duglazija
u tom području dobro uspijeva. Držimo da bi na brdskim staništima
trebalo duglaziji obratiti više pažnje nego do sada. Od 1,932.900 sadnica duglazije
uzgojeno je u čitavom Ličko-Goranskom području samo 45.000 i to u rasadniku
ŠG Delnice. Smatramo, da bi u tom području trebalo proizvodnju biljaka
duglazije svakako znatno povećati.


Što se tiče zdravstvenog stanja biljaka li s tac a uzgojenih u rasadnicima
treba istaknuti da od napadaja štetnih gljiva i insekata najviše trpe t opolov
e biljke. Prema naprijed navedenim podacima u topolovim su rasadnicima
ustanovljene 4 vrste štetnih gljiva i 25 vrsta štetnih insekata. Da se
proizvedu zdrave topolove sadnice treba zaštiti topolovih rasadnika od mnogobrojnih
štetnika obratiti najveću pažnju. Ostale biljke listača po rasadnicima
bile su ugrožene od manjeg broja štetnika.


U šumskim rasadnicima četinjač a ustanovljeno je više vrsta štetnih
gljiva a manje vrsta štetnih insekata. I u njima treba biti stalno na oprezu
podržavajući stroge higijenske mjere te nastale bolesti i štetnike u začetku
suzbiti.


Općenito je zapaženo, da biljke u rasadnicima mnogo trpe od korova ,
koji ih sprečava u njihovom razvoju. Suzbijanju korova trebalo bi obratiti
veću pažnju nego dosada. Ukoliko odlučimo uništiti korov izabranim herbicidom
treba prije njegove primjene ispitati kako će on djelovati na tlo, jer nija
svaki herbicid pogodan za svako tlo. Krivo odabranim herbicidom možemo




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 17     <-- 17 -->        PDF

pogoršati fizikalnu strukturu a i promijeniti kemijski sastav tla, što može nepovoljno
djelovati na rast biljaka.


Svrha je iznošenja ovih podataka o uzgoju biljaka šumskog drveća u našim
rasadnicima da se u svoj cjelin i uoči današnje stanje proizvodnje
sadnica. Ta nas opća slika današnjeg stanja rasadnika i proizvodnje sadnica
ne može zadovoljiti, jer iz nje vidimo, da obzirom na broj i veličinu rasadnika
pojedinih područja, te obzirom na vrstu i broj biljaka, koje se u njima proizvode
ne postoji za pojedina područja a još manje za čitavi teritorij Hrvatske
neki određeni plan proizvodnje. Može se tvrditi, da je dovoljno da svako šumsko
gospodarstvo samo za seb e odredi koliko i kako velikih rasadnika
treba, te koliko i kakovih vrsta biljaka mora u njima proizvesti, da podmiri
svoje potrebe. Te su pak potrebe ovisne o planu pošumljavanja koje treba da
se svake godine planski izvršava. To je tako samo u teoriji.


Međutim u zbilji se drugačije događa. U Dalmaciji i Hrvatskom Primorju
sa Istrom, gdje postoje planovi za velika pošumljavanja a s tim u vezi i potrebe
za većim površinama rasadnika i većom količinom biljaka šumskog drveća,
ne mogu se ti planovi provesti, jer šumska gospodarstva u tim područjima
nemaju dovoljno financijskih sredstava. Uslijed toga se tu od planova
pošumljavanja često mora odustajati, rasadnici se napuštaju, a tim i proizvodnja
sadnica naglo opada.


To su svakako u šumskom gospodarstvu tih područja negativne pojave,
koje će trebati što prije ukloniti ako želimo osigurati njihov budući, makar i
minimalni, ekonomski napredak.


Mišljenja smo, da bi i u drugim područjima Hrvatske trebalo preispitati
neke od planova pošumljavanja, a s tim u vezi usmjeriti proizvodnju potrebnih
sadnica. Ne bi trebalo uvijek ići linijom najmanjeg otpora te proizvoditi i u
velikom broju saditi biljke četinjastih vrsta drveća, čije se sadnice u rasadnicima
razmjerno lako uzgoje. Iako se umjetne kulture čistih sastojina četinjača
razmjerno lako osnivaju, ipak treba misliti na to da je otpornost takovih
sastojina prema štetnim vanjskim utjecajima često vrlo slaba a postavljeni cilj
gospodarenja stalno ugrožen.


ZUSTAND DER FORSTBAUMSCHULEN IN DER SR KROATIEN IM JAHRE 19G6


Zusammenfassung


Der Autor berichtet über den Zustand der Forstbaumschulen in der SR Kroatien
im Jahre 1966. Er gibt Daten für die Anzahl und den Flächeninhalt der Baumschulen
einzelner ForstwirfschaftsbetrHebe sowie dasselbe für die 5 Waldgebiete
Kroatiens. Ausserdem stellt er die Zahl und Art der erzeugten Pflanzen in den
Forstbaumschulen fest. Nach den Daten, die in einer Ubersichtstabelle aufgestellt
sind, waren im vorigen Jahr in Kroatien 211 Forstbaumschulen mit einer Gesamtflache
von 615,83 ha zu verzeichnen. Von der Gesamtproduktion von 49,945.270
Pflanzen entfielen auf die Laubholzarten 4,802.700 Planzen, und auf die Nadelholzarten
45,142.570 Pflanzen.


Der Autor analysiert ferner den Gesundheitszustand der erwähnten Baumschulen
und führt die pathogenen Pilze und Schadinsekten an, die darin festgestellt
wurden.


Abschliessend äussert der Autor seine Meinung über die Berechtigung der forcierten
Erziehung grosser Mengen von Pflanzenmaterial einiger Waldbaumarten
und unterbreitet gewisse Warnungen und Ratschläge.