DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE. INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 91 SRPANJ—KOLOVOZ GODINA 1967. STANJE ŠUMSKIH RASADNIKA U SR HRVATSKOJ GOD. 1966. Prof đr ZLATKO VAJDA Zavod za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu Svagdje tamo, gdje ne možemo sastojine prirodno pomladiti, gdje na sječinama, požarnim površinama, kamenitim predjelima i obešumljenim zemljištima želimo brzo i sigurno podići nove sastojine potrebne su nam velike količine biljaka šumskog drveća. Te su nam biljke potrebne i za podizanje nasada u gradovima, za podizanje drvoreda uz putove, ceste i za žive ograde. Osim biljaka autohtonog šumskog drveća potrebna nam je i izvjesna količina biljaka egzotičnih vrsta. Sa nekim od tih vrsta osnivamo i male sastojine a mnoge od njih upotrebljavamo za obnovu starih i podizanje novih parkova. Pred nama je dakle veliki plan sadnje milijuna biljaka šumskih kao i drugih vrsta drveća. Stoga je važna zadaća naših šumskih gospodarstava kao i drugih sličnih, ustanova, da podržavaju dovoljan broj dobro uređenih šumskih rasadnika, u kojima će se godišnje moći proizvesti za izvršenje šumsko-uzgojnih planova potrebna količina šumskih biljaka. Sa ekološko-biološkog stanovišta pravilno je da se biljke šumskog drveća uzgoje u rasadnicima onih područja u kojima kanimo sa tim biljkama osnovati sastojine. Prenošenje biljaka iz rasadnika drugih područja gdje vladaju druge ekološke prilike ne može nam nikad jamčiti siguran i uspješan rast sastojina osnovanim sa takvim biljkama. Zanimljivo je znati koliki je broj šumskih rasadnika na teritoriju SRH, kolika je njihova površina, te kakve se vrste biljaka u njima proizvede i u kojem broju. Nadalje, kakvo je zdravstveno stanje biljaka, koje u njima uzgajamo. Rješenjem objavljenim u »Narodnim novinama« br. 11/66 ovlašten je Zavod za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu da vrši zdravstveni nadzor nad čitavom proizvodnjom biljaka šumskog drveća na teritoriju SR Hrvatske. U izvršavanju te dužnosti ovaj je Zavod došao do dovoljno pouzdanih i zanimljivih podataka. U ovom prikazu iznijet ćemo samo glavne i općenite podatke, nećemo zalaziti u detalje o proizvodnji sadnica pojedinih rasadnika, ali to će biti dovoljno, da pružimo opću sliku o današnjem stanju naših rasadnika. Iz takvog općeg prikaza moći ćemo u izvjesnoj mjeri zaključiti kojim smjerom idu naša šumsko-uzgojna planiranja, te kojim se vrstama danas daje u nas prednost kod osnivanja novih sastojina. Da bismo mogli izvesti određenu komparaciju podataka između pojedinih karakterističnih područja Hrvatske s obzirom na količinu rasadnika, njihovu 269 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 4 <-- 4 --> PDF |
270 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 5 <-- 5 --> PDF |
271 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 6 <-- 6 --> PDF |
272 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 7 <-- 7 --> PDF |
površinu te broj i vrste biljaka šumskog drveća, koje se u njima uzgajaju, grupirali smo Šumska gospodarstva u veća područja, koja imaju izvjesne zajedničke klimatske, pedološke i reljefne karakteristike. Dakako to se nije moglo idealno učiniti, jer se ta područja na mnogo mjesta preklapaju a i međe gospodarstava nisu mogle biti svagdje njima prilagođene. Ipak će ova grupacija gospodarstava za naše svrhe dosta dobro odgovarati, t? za potrebnu nam komparaciju i donošenje zaključaka biti od koristi. U tu smo svrhu teritorij Hrvatske razdijelili u pet područja: 1. Nizinsko područje istočne Hrvatske sa Šumskim gospodarstvima Osijek, Bilje i Vinkovci. 2. Prigorsko i srednje-brdsko područje sa ŠG Bjelovar, Podr. Slatina, Našice, Slav. Požega, Slav. Brod, Nova Gradiška, Sisak, Kutina, Koprivnica, Varaždin, Zagreb i Karlovac. 3. Ličko-goransko područje sa ŠG Gospić, Ogulin i Delnice. 4. Hrvatsko-primorsko područje sa Istrom sa ŠG Senj i Buzet, te dijelom ŠG Delnice. 5. Dalmatinsko područje sa ŠG Knin, Sinj, Zadar, Šibenik, Drniš, Split, Makarska i Dubrovnik. Podatke malog broja privatnih rasadnika kao i podatke o rasadnicima komunalnih i drugih poduzeća izvan Šumskih gospodarstava pridodali smo radi skraćivanja i bolje preglednosti tabele, podacima rasadnika područnih Šumskih gospodarstava. Posebno smo iskazali jedino podatke rasadnika Jugoslavenskog instituta za četinjače u Jastrebarskom. Nismo imali na raspolaganju podatke od samo nekoliko rasadnika, što donekle smanjuje tačnost, ali na ukupnu sliku stanja proizvodnje našeg rasadničkog materijala nema neki bitni utjecaj. Zahvaljujem drugu Stjepanu Opaličkom dipl. inž. šumarstva na pomoći oko sređivanja tabelarnih podataka. BROJ I POVRŠINA ŠUMSKIH RASADNIKA Iz tabelarnog pregleda u koji smo svrstali opće podatke o šumskim rasadnicima po Šumskim gospodarstvima i regionalnim područjima vidimo, da je na čitavom teritoriju SR Hrvatske bilo u god. 1966. u pogonu 211 šumskih rasadnika sa ukupnom površinom od 615,83 ha. Od tih 211 šumskih rasadnika pripadaju 158 šumskim gospodarstvima a 53 komunalnim i drugim poduzećima te privatnicima. Površina 158 rasadnika Šumskih gospodarstava iznosi 463,83 ha ili 75,18% dok površina ostalih 53 rasadnika iznosi 152 ha ili 24,82% od ukupne površine svih rasadnika. U pregled u su, kako je već istaknuto, podaci o rasadnicima komunalnih i drugih poduzeća, te oni o privatnim rasadnicima, iskazani zajedno sa podacima rasadnika područnih Šumskih gospodarstava. Radi evidencije navesti ćemo ovdje imena rasadnika sa kojima ne rukovode Šumska gospodarstva. To su: »Komunalac« (Vinkovci), »Drava« (Osijek), Vodna zajednica »Vuka« (Osijek), Komunalno poduzeće Osijek, »Jelen« — Bilje (Beograd 14 ras.), Vodna zaejdnica »Bidj-bosutska« (Slav. Brod. 2 ras.), »Komunalac« (Slav. Brod), Pri |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 8 <-- 8 --> PDF |
vatni rasadnici Dugalić Marka, Dretvić Ivana, Dretvić Benedikta, Dretvić Antuna, Jovanovac Dure i Jovanovac Antuna (Županja, selo Gradište — 6 ras.), Vodna zajednica »Česma—Glogovnica« (Bjelovar), Vodna zajednica »Odra— Lomnica« (Velika Gorica), OPH »Mirkovec« (Začretje), »Radinost« (Zagreb), Jankomir (Zagreb), »Perivoj« (Zagreb), »Flora« (Zagreb), Željeznički rasadnik Klara (Zagreb), Arboretum »Opeka« (Vinica), »Vodna zajednica Koprivnica« »Parkovi« (Varaždin), Vodna zajednica »Međimurje« (Čakovec 2 ras.), »Josip Kozarac« (Karlovac), »Zelenilo« (Karlovac), »Parkovi i plaže« (Opatija), »Parkovi i nasadi« (Rijeka), »Put« (Pula), PIK »Labin—Jadran« (Novigrad), »Jedinstvo « (Umag), »Maraska« (Zadar, 2 ras.), »Zelenila« (Šibenik), Parkovi i nasadi (Split), »Vinogradar« (Vis), »Ustanova za šumarstvo« (Dubrovnik). Nizinsko područje istočne Hrvatske ima 47 rasadnika sa površinom od 187,31 ha, što iznosi 30,41% od ukupne površine rasadnika. Prosječna veličina rasadnika ovog područja iznosi 3,98 ha. Većina šumskih rasadnika (120) sa najvećom površinom (358,71) nalaze se u prigorskom i srednje-brdskom području Hrvatske. Površina tih rasadnika zaprema 58,25% tj. preko polovice površine svih rasadnika. Rasadnici ovog područja imaju prosječnu površinu od 2,99 ha. Površina 12 rasadnika područja Ličko-goranskog iznosi 32,06 ha tj. 5,20%. Njihova je prosječna površina 2,67 ha. Područje Hrvatskog Primorja i Istre ima na površini od 24,02 ha svega 17 rasadnika, koji obuhvaćaju tek 3,9%) od ukupne rasadničke površine. Prosječna površina tih rasadnika ima 1,4 ha. Razmjerno najmanje šumskih rasadnika nalazi se u dalmatinskom području Hrvatske. Na velikim prostranstvima ove kopnene i otočne gotovo obešumljene oblasti krša podržavamo danas svega 15 rasadnika sa površinom od samo 13,73 ha, što čini tek 2,23% od ukupne površine svih naših rasadnika. Ti rasadnici imaju i najmanju prosječnu površinu tj. 0,91 ha. BROJ I VRSTA BILJAKA ŠUMSKOG DRVEĆA U ŠUMSKIM RASADNICIMA Iz tabelarnog pregleda vidimo i to, da je u svih 211 šumskih rasadnika na površini od 615,83 ha u god. 1966 uzgojeno 4,802.700 biljaka listača te 45,142.570 biljaka četinjača ili svega 49,945.270 biljaka šumskog drveća. Prema tome od ukupnog broja uzgojenih biljaka otpada 9,62% na listače a 90,38% na četinjače. Nemamo dovoljno prostora da iznesemo detaljne brojčane podatke o količini i starosti biljaka pojedinih vrsta drveća, koje su u pojedinim šumskim rasadnicima uzgojene. Navesti ćemo tek one zanimljive i karakteristične podatke za pojedina šumska gospodarstva. Tako je na pr. od listača uzgajano u Šumskim gospodarstvima Zagreb, Slav. Brod i Karlovac te Jugoslavenskom institutu za četinjače u Jastrebarskom 310.670 jasenovi h i 61.380 javo rovi h biljaka. Gotovo u svim šumskim gospodarstvima izuzev gospodarstva Požega, Buzet, Sinj, Šibenik, Split, Dubrovnik, Delnice, Gospić i Ogulin te Jug. instituta za četinjače u Jastrebarskom uzgajaju se topol e pretežno klona 1-214. Od raznih drugih vrsta topola uzgajaju se Populus Robust a, P. Jaco 274 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 9 <-- 9 --> PDF |
me t ti 1-154, 1-262 i druge. Svega je uzgajano 3,618.690 topolovih biljaka što čini 75,35% od ukupno uzgojenih biljaka listača. U Šumskom gospodarstvu Nova Gradiška i u privatnim rasadnicima kod Županje uzgojeno je 405.000 biljaka maklur e Bagremovi h biljaka uzgojeno je razmjerno malo, svega 292.601 biljaka, od toga najviše 200.000 u Šumskom gospodarstvu Slavonski Brod te 54.230 u Šumskom gospodarstvu Zagreb; manje količine tih biljaka uzgojene su u Šumskom gospodarstvu Slav. Požega, Buzet, Zadar, Koprivnica i Karlovac. Od 430.160 biljaka crn e joh e najviše je uzgojeno u Šumskom gospodarstvu Koprivnica (208.000) i Šumskom gospodarstvu Našice (172.000) te Šumskom gospodarstvu Nova Gradiška (50.000). Biljke gledičij e uzgajaju se najviše u privatnim rasadnicima (68.400) te nešto u rasadnicima Šumskog gospodarstva Zagreb (1960) i Karlovac (1000) Biljke drugih listača uzgajane su u manjim količinama. L i p o v e su biljke uzgojene u rasadnicima ŠG N. Gradiška (300), Varaždin (180), Zagreb (12540) i Koprivnica (4750) a biljke divlje g kesten a u rasadnicima N. Gradiška (300), Varaždin (630) i Zagreb (220). Biljke pito mo g orah a uzgajane su u rasadnicima ŠG Osijek (3000), N, Gradiška (600) i Koprivnica (10.000), a biljke crno g orah a samo u rasadniku ŠG Buze t (720). U nekim rasadnicima uzgojene su i razne vrste voćaka. Tako je u rasadnicima na području Zagreba uzgojeno 7940 voćaka . U rasadniku ŠG Bilje uzgojeno je 2000 biljaka divlje trešnje i 1000 krušaka. Od parkovnog grmlja mnogo se uzgaja kalin a (Ligustrum vulgare) i to na području ŠG N. Gradiška (5000), Varaždin (23490). Zadar (300), Šibenik (1240), Zagreb (3960) a osobito u nekoliko privatni h rasadnika (265000). U više se rasadnika proizvelo i mnogo vrsta parkovnog grmlja i drveća . Radi ograničenog prostora ne možemo u ovom članku nabrojiti sve vrste i količine uzgojenih biljaka parkovnog grmlja i drveća. Navesti ćemo samo gospodarstva i naznačiti bro j vrsta , koje su u njihovim rasadnicima i na njihovom području uzgojene. Tako je na području ŠG Osijek uzgojeno 249, Senj 28, Varaždin 133, Zadar 35, Šibenik 84, Split 16, Makarska 19, Dubrovnik 18, Zagreb 237, Slav. Brod 14, Karlovac 10, Jastrebarsko 8, dok je u nekim privatnim rasadnicima uzgojeno oko 34 vrsta raznog parkovnog i ukrasnog grmlja i drveća. Gotovo su sve biljke listača (98,7%) uzgojene u rasadnicima istočno-nizinskog i prigorsko-brdskog područja Hrvatske, dočim se u rasadnicima Hrvatskog Primorja sa Istrom i Dalmaciji nalazi tek 1,3% tih biljaka. U rasadnicima Ličko-Goranskog područja nisu se uopće uzgajale listače. Od ukupno uzgojenih 45,142.570 biljaka četinjač a otpada 22,308.510 (49,42%) na smrekov e biljke, 14,970.330 (33,16%) na razne vrste boro vi h biljaka, 4,560.300 (10,12%) na ari š ev e biljke i 1,932.940 (4,28%) na dug i azi j in e biljke, dok preostalih 1,370.490 biljaka (3,03%) otpada na razne vrste drugih četinjača. Najviše četinjasti h biljaka uzgojeno je u rasadnicima Prigorskog i srednje-brdskog područja Hrvatske (28,946.150), te u Ličko-Goranskom području (14,911.060). 275 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 10 <-- 10 --> PDF |
U području Hrvatskog Primorja sa Istrom uzgojeno je 897.540 četinjastih biljaka, u Dalmatinskom 263.820 a najmanje u nizinskom području Istočne Hrvatske gdje je uzgojeno 124.000 tih biljaka (80.000 smrekovih , 22.000 borovčevih i 22.000 duglazijinih biljaka. Kako je već istaknuto od svih vrsta biljaka četinjastog drveća najviše je uzgojeno smrekovi h biljaka (22,308.510). Te biljke ne uzgajaju jedino rasadnici ŠG Osijek, Bilje, Kutina i rasadnici na području Dalmacije kao i neki mali rasadnici privatnika. Najveće količine smrekovih biljaka uzgojili su rasadnici ŠG Delnice (9,850.000) te dalje rasadnik Jug. instituta za četinjače u Jastrebarskom (3,165.000). Veće količine smrekovih biljaka uzgojili su i rasadnici ŠG Bjelovar (1,877.470), Požega (932.500), Zagreb (1,281.420), Sisak (1,090.810), Karlovac (883.710), Koprivnica (630.210), Ogulin (697.700) i Gospić (600.000) dok su preostala Šumska gospodarstva tih područja uzgojila manje količine tih biljaka. U dva je rasadnika uzgojena i razmjerno veća količina omorikovi h biljak a (Picea Pančić). Tako je u rasadniku Jug. instituta za četinjače u Jastrebarskom uzgojeno 120.000, a u rasadniku ŠG Koprivnica 70.000 omorikovih biljaka, dok su u rasadnicima ŠG Požega, Zagreb i Karlovac uzgojene manje količine tih biljaka. Veće količine borovčevi h biljaka proizveli su rasadnici na području Šumskog gospodarstva Bjelovar (957.000), Šumskog gospodarstva Varaždin (959.000), Jug. instituta za četinjače u Jastrebarskom (1,235.000), Šumskog gospodarstva Slavonska Požega (647.700), ŠG Zagreb (1,035.760) i ŠG Gospić (600.000), dok je nekoliko drugih gospodarstva tih područja uzgojilo manje količine tih biljaka. Ukupno je uzgojeno 7,515.940 biljaka borovca. Biljke bijelo g bor a uzgajane su u većoj količini u rasadnicima ŠG Bjelovar (419.500), Jug. institutu za četinjače u Jastrebarskom (700.000), Slav. Požega (633.000, Koprivnica (515.720), Gospić (600.000), Slav. Brod (579.890) i Ogulin (637.950) — dok su ostali rasadnici tih područja uzgajali manje količine. Svega je uzgojeno 5,095.040 biljaka bijelog bora. Veće količine biljaka crno g bor a uzgojene su u rasadnicima ŠG Slavonski Brod (102.120), Bjelovar (277.000), Senj (214.000), Buzet (245.000), Delnice (150.000), Zagreb (174.540). Jug. institut za četinjače Jastrebarsko (175.000), Koprivnica (167.000) te Gospić (200.000). U ovim je kao i nekim drugim rasadnicima uzgojeno svega 2,100.610 biljaka crnog bora. Biljke ostalih vrsta borova uzgajane su u manjim količinama. Tako je na pr. u ŠG Senj uzgojeno 15.300, ŠG Buzet 91.250 a ŠG Zadar 2.700 biljaka bru cijsko bora. Biljke primorskog bora uzgajale su se u rasadnicima ŠG Buzet (7.970), Zadar (890) i Dubrovnik (10.000), dok je u ŠG Varaždin uzgojeno 10.650 biljaka korzičkog bora. Razmjerno velike količine ariš e vi h biljaka uzgajane su u rasadnicima ŠG Bjelovar (579.850), ŠG Nova Gradiška (380.000), ŠG Slav. Požega (532.000), ŠG Koprivnica (215.000), ŠG Sisak (294.210), Gospić (200.000), ŠG Kutina "(133.000), ŠG Ogulin (672.810), ŠG Karlovac (305.000) te u rasadniku Jug. instituta za četinjače u Jastrebarskom (950.000). U rasadnicima nekih drugih ŠG uzgojene su manje količine ovih biljaka. Biljke običn e jel e uzgajane su u rasadnicima ŠG Našice (126.000), Nova Gradiška (170.000), Zagreb (45.100), Delnice (115.000) i Karlovac (22.000). U rasadniku ŠG Nova Gradiška uzgojeno je i 30.360 biljaka grčk e jele . |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Nekoliko hiljada biljaka te jele uzgojeno je i u ŠG Buzet (3.100) i Zagreb (1.180). Biljke jel e velik e (Abies grandis) uzgajane su samo u rasadniku Instituta za četinjače u Jastrebarskom (60.000) dok je u rasadniku ŠG Zagreb uzgojeno 3.480 biljaka kavkask e jel e (Ab. nordmanniana). U nekoliko rasadnika uzgojeno je i desetak tisuća cedrovi h bilja ka. U rasadnicima ŠG Buzet (29.680), Senj (1.000), Zadar (240), Šibenik (2.500), Dubrovnik (300) i Zagreb (1.330). Najviše čempresovi h biljaka uzgojeno je u rasadniku ŠG Dubrovnik (112,300) te dalje u rasadnicima ŠG Senj (500), Buzet (2.510), Zadar (4.381) i Makarska (7.700) dok su biljke pačempres a uzgojene u rasadniku Slav. Požega (36.000), Instituta za četinjače u Jastrebarskom (10.800) i Novoj Gradiški (100). ZDRAVSTVENO STANJE ŠUMSKIH RASADNIKA U GOD. 1966. Sudeći po raspoloživim, iako donekle nepotpunim podacima, opće zdravstveno stanje naših šumskih rasadnika bilo je u god. 1966. dobro. U rasadnicima na područjima većeg dijela Šumskih gospodarstava (18) nisu ustanovljene bolesti karantenskog značenja. Tek u rasadnicima manjeg broja šumskih gospodarstava (12) ustanovljene su neke značajnije bolesti i štetnici. Treba primijetiti, da u svim rasadnicima nije obraćana jednaka pažnja i onim manjim štetnicima, koji su radi toga iz ovog pregleda morali izostati. ´ Radi boljeg pregleda svrstat ćemo podatke o bolestima i štetnicima prema vrstama drveća i lokalitetima. LISTACE Štetne gljive: Dothichiza populea Sacc. et Briand (ŠG Bilje i ŠG Zagreb); Melampsora sp. (ŠG Bilje, Slav. Brod, Vinkovci, Zadar i Drniš); Melampsora alii populina (ŠG Bjelovar, Senj, Varaždin i Zagreb); Marsonina Brunnei (ŠG Podr. Slatina, Bilje). Štetni insekti: Topole: Saperda populnea L. (ŠG Slav. Brod, Vinkovci, Drniš, Bjelovar, Varaždin i Zagreb); Saperda carcharias L. (ŠG Slav. Brod, Vinkovci, Zadar, Bjelovar, Varaždin i Zagreb); Melasoma populi L. (ŠG Podr. Slatina, Osijek, Vinkovci, Bjelovar, Varaždin i Zagreb); Melasoma tremulae L. (ŠG Podr. Slatina i Vinkovci); Plagiodera versicolor Laich (ŠG Osijek, Vinkovci i Varaždin); Melasoma collaris L. (ŠG Osijek); Phylodecta vitellinae L. (ŠG Osijek, Vinkovci, Varaždin i Zagreb); Galeruca lineolla F. (ŠG Osijek i Varaždin); Cryptorrynchus lapathi L. (ŠG Nova Gradiška i Vinkovci); |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Phyllobius viridicollis F. (ŠG Bilje); Chlorophamus viridis L. (ŠG Osijek i Varaždin); Lepyrus palustris Cop. (ŠG Osijek); Byctiscus betulae L. (ŠG Vinkovci); Sciapteron tabaniformis Rott. (ŠG Osijek, Slav. Brod, Koprivnica, Varaždin i Senj); Trochilium apiformis Cl. (ŠG Vinkovci); Nyctiola asiatica Krab (ŠG Vinkovci); Lythocoletis populifoliella Fr. (ŠG Podr. Slatina i Drniš); Phylloctenistis suffusella Z. (ŠG Bilje i Vinkovci); Croesus septembrionalis (ŠG Podr. Slatina i Varaždin); Lacon musinus L. (ŠG Osijek); Pygaera anastomosis L. (ŠG Osijek); Triniocampus viminalis Tali (ŠG Osijek); Dicranula vinula L. (ŠG Vinkovci); Cercopis sangninolenta Scop. (ŠG Vinkovci); Hyphantria cunea, Drurv (ŠG Bjelovar i Varaždin). Joha: Agelastica Alni L. (ŠG Bjelovar). Vrba: Phylodecta vitellinae L. (ŠG Zagreb); Crypthorrhynchus lapathi L. (ŠG Vinkovci). Platana: Lythocoletis platanae (ŠG Zagreb). ČETINJAČE Štetne gljive: Picea, excelsa Telefora laciniatta (ŠG Zagreb). Pinus silvestris Lophodermium pinastri (ŠG Varaždin, Bjelovar i Zagreb); Septoria acicola (ŠG Bjelovar i Zagreb). Pinus nigra: Lophodermium pinastri (ŠG Zagreb); Septoria acicola (ŠG Varaždin i Zagreb). Pinus strobus Hypodermella laricis Tub. (ŠG Varaždin); |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Larix europaea Hypodermella laricis Tub. (ŠG Varaždin); Fusarium sp. (ŠG Bjelovar, Zagreb i Zadar). Štetni insekti: Picea exceisa Cnapalodes strobilobius Kltb. (ŠG Varaždin); Chermes abietis (ŠG Podr. Slatina, Zagreb); Chermes viridis (ŠG Zagreb). Pinus strobus Pineus strobi HG. (ŠG Varaždin, Zagreb). Larix europaea Cacocecia piceana L. (ŠG Varaždin); Evetria duplana L. (ŠG Varaždin). Osim navedenih štetnih insekata zapaženi su u nekoliko rasadnika u većoj količini i ovi: Elateridae sp. (ŠG Bjelovar) Melolontha vulgaris L. — grčice (ŠG N. Gradiška); Gryllotalpa vulgaris Latr. (ŠG Bjelovar, Zadar, Senj, Inst. za četinjače Ja strebarsko). Štete od tuč e primijećene su u nekim rasadnicima na području ŠG Koprivnica, Slav. Brod i Delnice. Iako nam ovaj pregled štetnika i šteta u našim rasadnicima ne daje potpunu sliku zdravstvenog stanja u njima uzgojenih biljaka ipak imamo bar donekle djelomičnu predodžbu kakvo je bilo njihovo stanje u času njihovih pregleda. U buduće će trebati uzgajivači biljaka kao i stručnjaci, koji su zaduženi za zdravstveno stanje rasadnika prigodom njihovih pregleda obratiti još veću pažnju ne samo na karantenske bolesti i druge ekonomski štetne biljke i životinje već i na štete od abiotskih faktora te na korov i stanje tla na kojem se biljke proizvode. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Na osnovu iznesenih podataka neće nam biti teško, da stvorimo određene zaključke o današnjem stanju proizvodnje biljaka šumskog drveća u Hrvatskoj. Bit će osobito zanimljiva komparacija podataka između pojedinih od pet naznačenih područja, jer tu postoje znatne razlike u pogledu broja i prosječne veličine rasadnika kao i broja proizvedenih biljaka te obzirom na vrste drveća koje se u rasadnicima pojedinih područja uzgajaju. Konačno moći ćemo nešto reći i o zdravstvenom stanju proizvedenih biljaka. Iako je količina od 211 šumskih rasadnika sa ukupnom površinom od 615,83 ha razmjerno velika, mišljenja smo da ona ipak nije dovoljna da podmiri sve naše potrebe na sadnom mate |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 14 <-- 14 --> PDF |
r i j a 1 u. Prosječna veličina rasadnika je 2,87 ha, a prosječna količina biljaka proizvedenih po 1 ha iznosi 81102. Kod rasadnika u kojima se proizvode biljke listača broj uzgojenih biljaka je mnogo manji od ovog prosjeka, a kod onih koji proizvode pretežno ili samo četinjače daleko veći. Zato se obzirom na vrstu proizvedenih biljaka šumskog drveća prosječna količina proizvedenih biljaka po 1 ha u pojedinim područjima znatno razlikuje. Za proizvodnju biljaka listača treba svakako znatno više prostora nego za proizvodnju četinjača. U rasadnicima nizinskog područja istočne Hrvatske u kojima se uzgajaju pretežno topolove biljke proizvađa se po 1 ha prosječno 10.600 biljaka, dok se u rasadnicima Ličko-Goranskog područja u kojima se uzgajaju isključivo biljke. četinjača proizvodi po 1 ha prosječno 465.000 biljaka. U Prigorsko-brdskom području taj prosjek iznosi oko 90.000, a području Hrv. primorja sa Istrom 38.200 a u području Dalmacije oko 22.000. Za uzgoj jedne biljke listača u rasadnicima potrebno je prosječno 1 mpovršine tla, a za uzgoj biljaka četinjača 0,022 m2. Od tih prosječnih površina, koje su potrebne za uzgoj jedne biljke nastaju manja ili veća odstupanja šte ovisi o izabranoj tehnici proizvodnje tih biljaka (gušća ili rjeđa sjetva po gredicama, uzgoj u manje ili više razmaknutim redovima, školovanje biljaka nakon jedne ili dvije godine, međusobni veći razmaci biljaka, koje zahtijevaju više svjetla radi uzgoja što većih i jačih sadnica itd.). Proizvodnja sadnica šumskog drveća najmanja je u dalmatinsko m području, upravo tamo, gdje bi ta proizvodnja trebala biti relativno najveća. Na to područje otpada od ukupne površine rasadnika tek 2,23% a od ukupnog broja proizvedenih biljaka samo 0,6%. Nema nikakvog opravdanja da je proizvodnja biljaka šumskog drveća u torn obešumljenom području gotovo simboličkog značaja. Pogotovo, kad znamo da se u to područje radi posebnih ekoloških prilika redovno ne mogu unijeti biljke uzgojene u drugim područjima. Za uspješno pošumljenje tih golih kraških površina treba da se upotrebljuju biljke koje su uzgojene u rasadnicima ti h područja. Za melioraciju i pošumljavanje pustih dalmatinskih goleti, kao i za podizanje šumica, gajeva i drvoreda uz naše dalmatinske gradove, sela i puteve potrebno nam je daleko više sadnica šumskog drveća nego što ih je proizvedeno u god. 1966. Činjenica da Sum. gospodarstva tih područja nemaju u te svrhe dovoljno financijskih sredstava, ne bi smjela biti odlučujuća. Ako zaista ta gospodarstva odnosno njihove općine nemaju za proizvodnju dovoljne količine biljaka šumskog drveća i za plansko pošumljavanje, potrebna materijalna sredstva, trebalo bi što prije osnovati n e sam o Republički fond za pošumljavanje obešumljenih kraških područja već i Savezni fond. U taj bi se fond prikupljala sredstva koja bi potjecala od određenog postotka bruto prihoda svih šumskih gospodarstava Republike kao i od odgovarajućih prinosa turizma. Nije potrebno obrazlagati da oba ova načina odvajanja sredstava u fond za pošumljavanje Krša imaju, s obzirom na njihovu svrhu — puno opravdanje. Mišljenja smo, da sredstva predviđena članom 3 3 Zakona o šumama od 2 2. travnja 196 7. (oglašenog u Narodnim novinama br. 19/67 od 10. svibnja 1967.) neće biti dovoljna za izvođenje radova predviđenih u članu 34 istog zakona. Što se tiče vrste biljaka šumskog drveća, koje se proizvode u našim šumskim rasadnicima treba istaknuti da je omjer listača prema četinjača 280 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 15 <-- 15 --> PDF |
ma oko 1 : 10. U rasadnicima Like i Gorskog kotara uopće se ne proizvode biljke listača, već isključivo biljke četinjača, pretežno s m r e k o v e. Držimo da to nije sa šumsko-uzgojnog stanovišta opravdano. Ne treba zapadati u greške prošlih vremena, kada se nastojalo uzgojiti što čišće sastojme četinjača. Proizvodnju drveta u takvim sastojinama teško je osigurati i zaštititi od brojnih opasnosti pogotovo u starijim sastojinama. I u Ličko-goranskom području treba težiti uzgoju mješovitih sastojina. U Hrvatsko Primorskom području i Istri nisu prilike proizvodnje sadnog materijala mnogo povoljnije od onih u Dalmaciji . I u tom području ima premalo rasadnika. Proizvodi se premalo biljaka šumskog drveća, naročito se malo uzgajaju biljke listača. Razmotrimo li brojčani odnos između pojedinih vrsta uzgojenih listača odnosno četinjača vidimo da i tu ne postoji neko jedinstveno racionalno planiranje. Kod listača čine preko 75% uzgojenih sadnica topole a od svih preteže klon 1-214. Jeli se taj klon zaista pokazao tako dobar da ga treba svuda forsirati? Saznajemo da se taj klon sadi na mnogim staništima, ali da ne uspjeva svuda dobro. Prije njegove sadnje trebalo bi dobro poznavati staništa i ispitati da li mu ekološke prilike tog staništa na koja se želi unijeti odgovaraju. Držimo, da bi trebalo povećati proizvodnju sadnica lipe, bagrema, jasena, pitomog kestena i pitomog oraha. Posebno ističemo da je vrlo korisno što se povećala proizvodnja vrbovi h sadnica (309.550) i to u ŠG Osijek, Bilje, Vinkovci, Kutina i Zagreb. Preporuča se u buduće uzgoju vrba obratiti što veću pažnju. Među sadnicama č e t i n j a č a ističe se veliki broj smrekovih biljaka — preko 22 milijuna. Problematično je hoće li se forsiranjem sadnje velikog broja smrekovih biljaka postići svrha gospodarenja. Ovisi to od ekoloških prilika staništa na koja će se te smrekove biljke unijeti, kao i o načinu daljnjeg uzgajanja novoosnovanih sastojina. Svakako će čiste smrekove sastojine na suhim staništima i u niskim nadmorskim visinama (ispod 400 m) nakon desetak godina svog rasta doći vrlo lako u kritično zdravstveno stanje, što treba kod njihovog osnivanja uzeti u obzir. Istina je da se smrekove sastojine razmjerno lako osnivaju, ali se kasnije teško čuvaju od čestih šteta koje im nanose mnogi abiotski i biotski faktori. Smrekove biljke bilo bi opravdano unositi u manjim grupama u čiste bukove sastojine sa svrhom, da se u budućnosti uzgoje mješovite bukove i smrekove sastojine. I tu treba dobro prosuditi odgovaraju li ekološke prilike smreki. Mada još nije konačno utvrđeno, pretpostavlja se, da smreka sa visećim sekundarnim granama (Picea excelsa varietas viminalis Casp.) ima više šumsko uzgojnih i tehničkih osebina, koje joj daju prednost pred običnom smrekom (Picea excelsa L.). Stoga bi trebalo ovo što prije utvrditi, te mlade biljke u rasadnicima proizvoditi iz sjemena sabranog sa odabranih stabala ove smrekove varietete koja je u Gorskom Kotaru autohtona (vidi Š. L. br. 11 i 12 1966. str. 533). Od proizvedenih 14,850.000 sadnica raznih vrsta borova, preko polovicu čine sadnice b o r o v c a. I ta je vrsta osjetljiva na loše stanište, pa kod osnivanja njenih sastojina treba na tu okolnost obratiti potrebnu pažnju. Borovac je osobito izložen napadaju gljive Cronartium ribicola Fisch, koja 281 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 16 <-- 16 --> PDF |
uzrokuje pale ž kore . Treba paziti da plantaže borovca budu dovoljno udaljene od plantaža crnih ribizla. Vrlo je malo proizvedeno sadnica alepsko g bor a (oko 120.000), koji dobro raste u obalnim područjima gotovo čitave Dalmacije. Unatoč rasprostranjene sjetve sjemena u cilju pošumljavanja tu će vrstu borova trebati po rasadnicima tog područja u daleko većem broju uzgajati nego što se dosad uzgajala. Isto to vrijedi i za crn i bo r čija dobra staništa leže iznad 300 m nadm. visine. Uzgojene sadnice primorskog (18.860), brucijskog (109.950) ikorzičko g bor a (10.650) također imaju dobra staništa u tom području, pa bi trebalo povećati proizvodnju sadnica tih vrsta. Treba istaknuti i proizvodnju razmjerno velikog broja ariševi h sadnic a (4,560.300). Ariš je drvo brzog rasta te daje najkvalitetniju drvnu masu među četinjačama, ako se uzgaja na odgovarajućim staništima i u pogodnim mu ekološkim prilikama. Zato je pravilno, da se njegov uzgoj na takvim staništima forsira, ali samo uz uvjet, da su ta staništa izložena stalnim strujanjima zraka. Takova se staništa mcgu naći najčešće u brdskim područjima. Uzgaja li se ariševa sastojina u drugim, nizinskim staništima, ona brzo biva izložena mnogobrojnim napadajima štetnih gljiva i insekata te stalno kunja. Stabla se postepeno suše i propadaju. Vrlo je štetno kada se ariševe sastojine uzgajaju u blizini smrekovih sastojina ili stabala, jer u tom slučaju obje vrste trpe od napadaja smrekove uši šiškarice (Cherme s viridi s Ratzb). Jedna generacija te uši,živi i na mladoj kori te iglicama ariša, gdje siše sokove i stvara vunaste nakupine. Iz navedenih razloga treba kod osnivanja ariševih sastojina ili njegovog unošenja u druge sastojine dobro ispitati ekološke prilike staništa i ne saditi ga na mjesta kamo ne spada. Uzgoj većih količina biljaka duglazij e u cilju podizanja njenih sastojina na odgovarajućim staništima svakako je opravdano. Sudeći po nekim ranije osnovanim manjim, lijepo uzraslim sastojinama u Gorskom Kotaru duglazija u tom području dobro uspijeva. Držimo da bi na brdskim staništima trebalo duglaziji obratiti više pažnje nego do sada. Od 1,932.900 sadnica duglazije uzgojeno je u čitavom Ličko-Goranskom području samo 45.000 i to u rasadniku ŠG Delnice. Smatramo, da bi u tom području trebalo proizvodnju biljaka duglazije svakako znatno povećati. Što se tiče zdravstvenog stanja biljaka li s tac a uzgojenih u rasadnicima treba istaknuti da od napadaja štetnih gljiva i insekata najviše trpe t opolov e biljke. Prema naprijed navedenim podacima u topolovim su rasadnicima ustanovljene 4 vrste štetnih gljiva i 25 vrsta štetnih insekata. Da se proizvedu zdrave topolove sadnice treba zaštiti topolovih rasadnika od mnogobrojnih štetnika obratiti najveću pažnju. Ostale biljke listača po rasadnicima bile su ugrožene od manjeg broja štetnika. U šumskim rasadnicima četinjač a ustanovljeno je više vrsta štetnih gljiva a manje vrsta štetnih insekata. I u njima treba biti stalno na oprezu podržavajući stroge higijenske mjere te nastale bolesti i štetnike u začetku suzbiti. Općenito je zapaženo, da biljke u rasadnicima mnogo trpe od korova , koji ih sprečava u njihovom razvoju. Suzbijanju korova trebalo bi obratiti veću pažnju nego dosada. Ukoliko odlučimo uništiti korov izabranim herbicidom treba prije njegove primjene ispitati kako će on djelovati na tlo, jer nija svaki herbicid pogodan za svako tlo. Krivo odabranim herbicidom možemo |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 17 <-- 17 --> PDF |
pogoršati fizikalnu strukturu a i promijeniti kemijski sastav tla, što može nepovoljno djelovati na rast biljaka. Svrha je iznošenja ovih podataka o uzgoju biljaka šumskog drveća u našim rasadnicima da se u svoj cjelin i uoči današnje stanje proizvodnje sadnica. Ta nas opća slika današnjeg stanja rasadnika i proizvodnje sadnica ne može zadovoljiti, jer iz nje vidimo, da obzirom na broj i veličinu rasadnika pojedinih područja, te obzirom na vrstu i broj biljaka, koje se u njima proizvode ne postoji za pojedina područja a još manje za čitavi teritorij Hrvatske neki određeni plan proizvodnje. Može se tvrditi, da je dovoljno da svako šumsko gospodarstvo samo za seb e odredi koliko i kako velikih rasadnika treba, te koliko i kakovih vrsta biljaka mora u njima proizvesti, da podmiri svoje potrebe. Te su pak potrebe ovisne o planu pošumljavanja koje treba da se svake godine planski izvršava. To je tako samo u teoriji. Međutim u zbilji se drugačije događa. U Dalmaciji i Hrvatskom Primorju sa Istrom, gdje postoje planovi za velika pošumljavanja a s tim u vezi i potrebe za većim površinama rasadnika i većom količinom biljaka šumskog drveća, ne mogu se ti planovi provesti, jer šumska gospodarstva u tim područjima nemaju dovoljno financijskih sredstava. Uslijed toga se tu od planova pošumljavanja često mora odustajati, rasadnici se napuštaju, a tim i proizvodnja sadnica naglo opada. To su svakako u šumskom gospodarstvu tih područja negativne pojave, koje će trebati što prije ukloniti ako želimo osigurati njihov budući, makar i minimalni, ekonomski napredak. Mišljenja smo, da bi i u drugim područjima Hrvatske trebalo preispitati neke od planova pošumljavanja, a s tim u vezi usmjeriti proizvodnju potrebnih sadnica. Ne bi trebalo uvijek ići linijom najmanjeg otpora te proizvoditi i u velikom broju saditi biljke četinjastih vrsta drveća, čije se sadnice u rasadnicima razmjerno lako uzgoje. Iako se umjetne kulture čistih sastojina četinjača razmjerno lako osnivaju, ipak treba misliti na to da je otpornost takovih sastojina prema štetnim vanjskim utjecajima često vrlo slaba a postavljeni cilj gospodarenja stalno ugrožen. ZUSTAND DER FORSTBAUMSCHULEN IN DER SR KROATIEN IM JAHRE 19G6 Zusammenfassung Der Autor berichtet über den Zustand der Forstbaumschulen in der SR Kroatien im Jahre 1966. Er gibt Daten für die Anzahl und den Flächeninhalt der Baumschulen einzelner ForstwirfschaftsbetrHebe sowie dasselbe für die 5 Waldgebiete Kroatiens. Ausserdem stellt er die Zahl und Art der erzeugten Pflanzen in den Forstbaumschulen fest. Nach den Daten, die in einer Ubersichtstabelle aufgestellt sind, waren im vorigen Jahr in Kroatien 211 Forstbaumschulen mit einer Gesamtflache von 615,83 ha zu verzeichnen. Von der Gesamtproduktion von 49,945.270 Pflanzen entfielen auf die Laubholzarten 4,802.700 Planzen, und auf die Nadelholzarten 45,142.570 Pflanzen. Der Autor analysiert ferner den Gesundheitszustand der erwähnten Baumschulen und führt die pathogenen Pilze und Schadinsekten an, die darin festgestellt wurden. Abschliessend äussert der Autor seine Meinung über die Berechtigung der forcierten Erziehung grosser Mengen von Pflanzenmaterial einiger Waldbaumarten und unterbreitet gewisse Warnungen und Ratschläge. |