DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Tabela br. 2
Debljinski razred Li s tac e Četinjače
bukva ostalo svega
cm postotak drvne mase


I 10 do 20 33 20 53 47
II 21 do 30 36 17 53 47
III 31 do 40 38 14 52 48
IV 41 do 50 41 9 50 50
V 51 do 60 42 6 48 52
VI 61 — 44 3 47 53


Učešće unesenih vrsta četinjača u odnosu na ukupnu masu iznosi svega
3%. Prema podacima tabele br. 2. postotak jele od posljednjeg do gotovo prvog
debljin. razreda veoma malo ali postepeno pada. Ta pojava najvjerovatnije je
posljedica sušenja jele: godine 1950/51 bio je jak napadaj potkornjaka, a u god.
1963. i 1964. jela je mnogo odumirala, uglavnom na sušim i toplijim staništima;
najviše su se sušila najdeblja i deblja stabla.


Sušenje jele na Macelj-gori, prema našim istraživanjima, posljedica je
kompleksnog utjecaja niza raznih topogeografskih, klimatskih, pedosferskih i
biotskih faktora: izoliranost disjunktnog areala i izloženost kontinentalnom
(subpanonskom) karakteru klime, proširivanje i održavanje jele na sušim za
nju manje pogodnim položajima, prevelika prosječna starost mnogih debljih
jela na toplijim staništima i u vezi s time premala životna otpornost prema lošim
utjecajima raznih ekoloških i biotskih faktora, mjestimice preplitka, tj. relativno
suha tla, jaka obraslost stabala, osobito debljih odn. starijih, imelom,
promjena karaktera mskroklime, promjene mikroklime pod utjecajem jakog
i naglog otvaranja sklopa (suša i toplija sastojinska klima); zatim, potkornjaci
koji kao sekundarni faktor dokrajče život fiziološki oslabljenih jela.


Prema podacima tabele br. 2, bukva se nije proširila. Naprotiv, njen se
omjer smjese od najviših deblj. razreda prema najnižima smanjio, a povećalo
se učešće drugih vrsta listača. Smanjilo se učešće jele. Prema ispitivanjima na
terenu došli smo do zaključka da se širenje jele nekad antropogeno mnogo pomagalo,
vjerojatno po načelima najveće zemljišne rente, ali i iz drugih pobuda,
a zatim je ta četinjača na alohtonim staništima pod utjecajem navedenog
kompleksa raznih abiotskih i biotskih faktora povremeno odumirala ili se jače
sjekla.


PAPUK-GORA


Taj najveći gorski masiv Panonije, iznad Slav. Požege i Podr. Slatine, ima
nadmorsku visinu 953 m. Reljef je veoma rastočen uzdužnim i poprečnim isponima
i udolicama. Osnovni greben proteže se istok—zapad. Pod utjecajem
različitih staništa razvile su se ovdje različite šumske asocijacije, subasocijacije
i facijesi, razni omjeri smjese drveća. Kao i na Zagrebačkoj gori, jela na


293