DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 25 <-- 25 --> PDF |
IZMJENA BUKVE I JELE NA PANONSKIM GORAMA J. SAFAR Iz Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Na panonskim gorama istočnog područja Hrvatske u arealu bukve fragmentarno je rasprostranjena jela. Eksklave te četinjače nalaze se na ovim gorama: Medvednica (Zagrebačka gora), Macelj-gora, Ravna gora, Ivančica i Papuk gora. Disjunktan areal jele najveći je na Medvednici i Papuku. U vezi s podacima, razmatranjima i dobivenim rezultatima o spontanoj pojavi izmjeničnog rasprostranjivanja bukve i četinjača na Visokim Dinaridima bit će biološki i ekološki interesantno a ekonomski važno da se ta pojava ispita i u eksklavama jele na istočnom području Hrvatske. Ta ispitivanja interesantna su zbog usporedbe rezultata s onima na Dinaridima (v. »Pojava proširivanja bukve na Dinaridima Hrvatske«, Šumarski list 1965. br. 5/6, str. 198— 217). Važna su ekonomski zbog toga što izolirana prirodna nalazišta jele ponešto ublažuju nepovoljan geografski položaj četinjača u istočnoj Hrvatskoj s obzirom na znatnu udaljenost glavnih prirodnih nalazišta četinjača Hrvatske i Bosne. Na temelju iznesenih napomena postavljaju se, dakle, ova pitanja: — da li su se bukva i jela proširivale kao na Dinaridima, — kakav je bio intenzitet prirodne izmjene vrsta drveća. Razmatrat ćemo ta pitanja na temelju taksacijskih podataka, dobivenih zahvaljujući Poslovnom udruženju šumsko-privrednih organizacija u Zagrebu, metodom omjera smjese po debljiskim razredima (kako smo učinili već u prethodnom cit. radu) i to za preborne sastojine ovih gora: Zagrebačka gora, Macelj- gora, Papuk-gora i na bosanskoj Kozari za odskorašnji rezervat »Historijske šume«. Ovaj rad je obavljen zahvaljujući Saveznom fondu za naučni rad. ZAGREBAČKA GORA Glavni greben Zagrebačke gore proteže se od sjeveroistoka prema jugozapadu. Glavne su ekspozicije sjeverne i južne. Najveća je nadm. visina 1035 m. Zemljište je svuda veoma strmo i mnogo isprekidano jarcima i grebenima. Tla su na karbonatnoj i silikatnoj podlozi. Šumske zajednice na osojnim i višim prisojnim položajima su mezofilne, na ostalima su termomezofilne i, veoma malo, termokserofilne. Jela se na južnim položajima održava od vrha te gore do oko 500 m n. v. (u uvalama), a na sjevernim položajima do oko 250 m n. v Bukva je najrasprostranjenija vrsta drveća. Od drugih vrsta, osim jele, ima tu hrasta, graba, jasena, kestena, javora, lipe, brijesta i dr. Uneseni su borovi, smrča, ariš, bagrem i dr. Prosječni omjeri smjese po drvnoj masi za listače (uglavnom bukva) i četinjače (uglavnom jela) izneseni su po debljinskim (unekoliko dobnim) razredima; odnose se na površnu 2.396 ha (v. tab. br. 1). |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Tabela br. 1 Debljinski razred Li s tac ebukva ostalo1 svega Četinjače cm postotak drvne mase 10 do 20 54 15 69 31 21 do 30 57 16 73 27 31 do 40 61 13 74 26 41 do 50 61 8 69 31 51 do 60 56 5 61 39 61 — 45 3 48 52 Prema podacima tabele br. 1, omjer četinjača naglo pada od posljednjeg deblj. razreda do trećeg; zatim se povećava: najprije polagano i zatim mnogo. U obratnom smislu razvijao se postotak listača; ali za samu bukvu razvitak njenog omjera smjese je nešto zamršeniji, jer se od trećeg deblj. razreda do prvog naglo povećao postotak drugih vrsta drveća. Pregledom na terenu opazili smo, a to može konstatirati i oko nestručnjaka, da u mnogim bukovim sastojinama, koje su nekad bile mješovite jelove, nadire i širi se jela, i to veoma snažno, upravo agresivno osvaja prostore iz kojih ju je u dalekoj prošlosti čovjek sječama istisnuo. Prema tome, pojava širenja jele, utvrđena podacima tabele br. 1 za I i II deblj. razred, razvija se i danas. Jela se pojačano širi ne samo u bukovim sastojinama nego i u jasenovim i hrastovim sastojinama, osobito mnogo na sjevernim i istočnim padinama te na ravničastim zemljištima i u uvalama. Takav tok prirodne izmjene vrsta drveća u nedavnoj prošlosti i u sadašnjosti veoma je povoljna okolnost u kraju deficitarnom četinjačama. Zato ga treba intenzivno pomagati uzgojnim zahvatima, tj. oslobađanjem jele od konkurencije loše oblikovanih stabala listača, intenzivnije nego li se to do danas činilo. Ne samo iz šumsko-privrednih razloga, nego i iz turističkih jer je Zagrebačka gora proglašena rezervatom posebne namjene. MACELJ-GORA Macelj-gora blizu je slovenske granice, kod Krapine, nedaleko Zagreba. Osnovni smjer glavnog grebena je istok-zapad. Najviša nadm. visina je 621 m. a najniža je oko 250 m i čini donju granicu prirodnog rasprostranjenja jele (na južnoj strani!). Reljef je, kao na gotovo svima panonskim gorama, veoma isprekidan. Tla su nad silikatnim kamenjem. Veoma je značajno da se u dubukim i zatvorenim uvalama zbog inverzije klime nalaze sastojine bukve i jele, a na višim položajima razvila se zona termofilnije zajednice hrasta kitnjaka i običnog graba s primjesama jele i bukve. U toj toplijoj zoni jela se previše forsirala te je ponegdje fiziološki oslabila, mnogo je napada imela i povremeno se suši (v. »Problem sušenja jele i načina gospodarenja na Macelj-gori, Šumar, list 1965, br. 1/2, str. 1—16). Prosječni omjeri smjese po deblj. razredima za površinu 2060 ha prebornih šuma iznose se u pril. tab. br. 2. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Tabela br. 2 Debljinski razred Li s tac e Četinjače bukva ostalo svega cm postotak drvne mase I 10 do 20 33 20 53 47 II 21 do 30 36 17 53 47 III 31 do 40 38 14 52 48 IV 41 do 50 41 9 50 50 V 51 do 60 42 6 48 52 VI 61 — 44 3 47 53 Učešće unesenih vrsta četinjača u odnosu na ukupnu masu iznosi svega 3%. Prema podacima tabele br. 2. postotak jele od posljednjeg do gotovo prvog debljin. razreda veoma malo ali postepeno pada. Ta pojava najvjerovatnije je posljedica sušenja jele: godine 1950/51 bio je jak napadaj potkornjaka, a u god. 1963. i 1964. jela je mnogo odumirala, uglavnom na sušim i toplijim staništima; najviše su se sušila najdeblja i deblja stabla. Sušenje jele na Macelj-gori, prema našim istraživanjima, posljedica je kompleksnog utjecaja niza raznih topogeografskih, klimatskih, pedosferskih i biotskih faktora: izoliranost disjunktnog areala i izloženost kontinentalnom (subpanonskom) karakteru klime, proširivanje i održavanje jele na sušim za nju manje pogodnim položajima, prevelika prosječna starost mnogih debljih jela na toplijim staništima i u vezi s time premala životna otpornost prema lošim utjecajima raznih ekoloških i biotskih faktora, mjestimice preplitka, tj. relativno suha tla, jaka obraslost stabala, osobito debljih odn. starijih, imelom, promjena karaktera mskroklime, promjene mikroklime pod utjecajem jakog i naglog otvaranja sklopa (suša i toplija sastojinska klima); zatim, potkornjaci koji kao sekundarni faktor dokrajče život fiziološki oslabljenih jela. Prema podacima tabele br. 2, bukva se nije proširila. Naprotiv, njen se omjer smjese od najviših deblj. razreda prema najnižima smanjio, a povećalo se učešće drugih vrsta listača. Smanjilo se učešće jele. Prema ispitivanjima na terenu došli smo do zaključka da se širenje jele nekad antropogeno mnogo pomagalo, vjerojatno po načelima najveće zemljišne rente, ali i iz drugih pobuda, a zatim je ta četinjača na alohtonim staništima pod utjecajem navedenog kompleksa raznih abiotskih i biotskih faktora povremeno odumirala ili se jače sjekla. PAPUK-GORA Taj najveći gorski masiv Panonije, iznad Slav. Požege i Podr. Slatine, ima nadmorsku visinu 953 m. Reljef je veoma rastočen uzdužnim i poprečnim isponima i udolicama. Osnovni greben proteže se istok—zapad. Pod utjecajem različitih staništa razvile su se ovdje različite šumske asocijacije, subasocijacije i facijesi, razni omjeri smjese drveća. Kao i na Zagrebačkoj gori, jela na 293 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 28 <-- 28 --> PDF |
sjevernim stranama Papuka u uvalama dopire sve do oko 250 m ndam. visine. Podaci o omjeru drvnih masa po deblj. razredima iskazani u tabeli br. 3 odnose se na površinu 2.515 ha na kojoj se nalaze sastojine prebornih obbka. Tabela br. 3 Debljinski razred Li s tac e Četinjače bukva ostalo svega cm postotak drvne mase I 10 do 20 67 6 73 27 II 21 do 30 69 5 74 26 III 31 do 40 72 5 77 23 IV 41 do 50 76 5 81 19 V 51 do 60 80 5 85 15 VI 61 — 74 3 77 23 Prema podacima tabele br. 3, od posljednjeg do pretposljednjeg debljinskog (unekoliko dobnog) razreda postotak drvne mase bukve je veći, a zatim joj je učešće sve manje. Omjer smjese jele od V debljin. razreda je sve veći. Naprotiv, smjesa hrasta, graba i drugih listača je neprekidno gotovo podjednaka. Pojava proširivanja jele veoma je značajna za tu goru. Prema vlastitim opažanjima izvršenima na terenu i prema saopćenjima šumarija i šumskih gospodarstva, ta se četinjača mnogo rasprostranjuje i u sloju podmlatka i mladika; ne samo na području prebornih sastojina, nego i u mnogim jednodobnim sastojinama. Ta se četinjača proširuje ne samo u bukovim sastojinama, nego i u sastojinama drugih vrsta drveća. Veoma je značajno da jela nadire u mnoge brezove skupine, tu se vrlo dobro razvija i postepeno konkurira toj listači. Jela je, dakle, na Papuku vrlo agresivna i snažan okupant te već nekoliko desetljeća povećava svoj omjer smjese. KOZARA Da bi se dobio potpuniji uvid u tok izmjene jele i bukve na panonskom rubu, nastojali smo istražiti razvitak omjera smjese na susjednoj bosanskoj Kozari, koju smo već prije odredili za sjemensku bazu jele u svrhu unošenja te četinjače u bukove sastojine susjedne naše Zrinjske gore. Glavni greben Kozare proteže se u smjeru sjeverozapad—jugoistok. Najviši joj je vrh 978 m. Reljef je, kao u gotovo svih gora hrvatskog međurječja, mnogo ispresijecan isponima i udolicama. Jela u zajednici s bukvom dopire na sjevernoj strani, prema Eićevim podacima, sve do 210 m n. v., a na južnoj strani donja joj je granica areala 380 m n. v. Osnovni petrografski substrat u arealu jele čine pješčenjaci Krede i Jure, mjestimice glinenasti i laporasti škriljev ci. Staništa jele su prosječno hladna i vlažna, na sjevernoj strani plodnija nego na južnoj. Godišnja količina oborina iznosi, kao i na gorama hrvatskog međurječja, preko 1000 mm. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Naša istraživanja o smjesama vrsta drveća odnose se na odskora proglašen rezervat historijskih šuma, koji zauzima površinu 2.174 ha. Glavne vrste drveća su bukva i jela, a uzgredne su hrast, jasen, javor, brijest, obični i crni grab, lipa, iva i joha te unesene smrča, crni bor i bagrem. Ukupna drvna masa introduciranih vrsta drveća iznosi oko 3%. Brojčani podaci o odnosima smjese koji se iznose u pril. tab. br. 4 izračunati su na temelju izmjera bosanske taksacije, a dobiveni su zahvaljujući upravi tih šuma u Prijedoru. Tabela br. 4 Debljinski razred Lis t a č e Četinjače cm bukva ostalo postotak drvne svega mase I 10 do 20 31 4 35 65 II 21 do 40 35 2 37 63 III 41 do 60 30 3 33 67 IV 61 do 80 27 3 30 70 V 81 — 26 4 30 70 Kako se razabire iz podataka tabele br. 4, bukva je povećala svoj omjer smjese od posljednjeg do II deblj. razreda, a zatim joj se omjer smanjuje. Omjer uzgrednih vrsta drveća gotovo je podjednak u svima deblj. razredima. Naprotiv, jela smanjuje svoj omjer smjese od posljednjeg do drugog debljmskog razreda, a u prvom deblj. razredu njen se omjer smjese povećao. Povećava se i u sloju podmlatka i mladika ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Panonske gore hrvatskog međurječja međusobno su mnogo udaljene. U uzdužnom pravcu, udaljenost između krajnjih gora na kojima ima jele iznosi oko 150 km. Isto toliki je razmak između Macelj-gore i Kozare. U takvim udaljenostima, na razvitak njihovih šuma utjecali su različiti ekološki, biotski i antropogeni činioci. Od djelovanja tih činilaca mnogo ovisi smjesa po vrstama drveća, pa su se utjecaji tih djelovanja morali odraziti na omjerima smjese općenito, još više na odnosima smjese po debljinskim (unekoliko dobnim) razredima. Kolike su bile razlike u omjerima smjese, najlakše se može razabrati po usporednim podacima koji su izneseni u sintetskoj tabeli br. 5. U tabeli br. 5a gorski masivi su razvrstani po veličini postotka drvne mase listača (uglavnom bukva). U tabeli br. 5b razvrstavanje je izvršeno po značajki izmjene vrsta drveća: predznaci minus označuju da su se više proširivale četinjače (uglavnom jela), a brojke bez predznaka označuju jače proširivanje listača (uglavnom bukva). Kad se usporede brojčani podaci izneseni u navedenim tabelama, može se razabrati ovo: 1. Na gorama koje imaju razmjerno veliku drvnu masu listača više se proširuju četinjače, tj. jela. Najznačajniji primjer je Papuk koji od svih navedenih gora ima najveću drvnu masu bukve: ovdje se jela razmjer |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Tabela br. 5a Gorski masiv % drvne mase listača u debljinskom razredu I II III IV V VI Papuk gora 73 74 77 81 85 77 Zagrebačka gora 69 73 74 69 61 43 Macelj gora 53 53 52 50 48 47 Kozara 35 37 33 30 30 Tabela br. 5b Gorski masiv Razlika postotaka između i debljin. razreda I/II II/III III/IV IV/V V/VI Papuk gora —1 —3 -4 8 Zagrebačka gora —4 —1 5 8 13 Kozara —2 4 3 0 Macelj gora 0 1 2 2 1 no dobro podmlađivala u davnoj prošlosti, u nedavnoj prošlosti i danas; njena stabla intenzivno su urastala u gotovo sve debljinske razrede stabala. Posljednja u tom nizu je Kozara koja ima razmjerno velik omjer drvne mase jele u svima debljin. razredima, gotovo obratan onome na Papuku; na toj gori jela se malo proširivala; ipak u posljednje doba i danas ta četinjača povećava svoj omjer smjese. 2. Na gorama koje imaju razmjerno veliku drvnu masu jele, prosječno preko 50°/o omjera čitave drvne mase, a to su Macelj-gora i Kozara, na tim se gorama jela manje proširivala. Najmanja je dinamika proširivanja jele na Macelj-gori, prema opažanjima, na toplijim i sušim staništima na kojima se ta četinjača previše forsirala i u gustim jelovim sastojinama jednoličnijeg izgleda u kojima nije bilo dovoljno prostora za novi jelov naraštaj; 3. Što se tiče proširivanja bukve, najznačajnija je Zagrebačka gora: pod utjecajem jakih sječa jelovih stabala u davnoj prošlosti drvna masa jele se apsolutno i relativno povećala, prema opažanjima, stvorene su čak čiste bukove sastojine. U te sastojine od nedavna snažno je prodirala jela. Prodire i danas tako da u nemalom broju sastojina imamo dva sloja: gornji sloj čine krošnje bukovih stabala i po koja jela, a u sloju podmlatka i mladika nalazi se novi jelov naraštaj. Da sličnih rezultata došli smo (g. 1965.) na temelju podataka i razmatranja o razvitku omjera smjese za područje Dinarida: jela se prosječno najviše proširivala i proširuje na onim dinarskim planinama na kojima su se u davnoj prošlosti provodile jake sječe jele, odnosno na kojima je omjer bukve velik. Bukva se prosječno najviše proširivala i proširuje se danas na onim dinarskim planinama na kojima je razmjerno malen omjer drvne mase te listače odnosno na kojima se direktnim antropogenim zahvatima rnnog.) smanjivalo učešće bukve. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 31 <-- 31 --> PDF |
I tako imamo i na dinarskim planinama i na panonskim gorama veoma značajnu i interesantnu pojavu: što je čovjek sječama jače istrebljivao neku vrstu drveća iz njenog životnog prostora, to ona agresivnije osvaja svoj biogeocenotski uvjetovan životni prostor. Kolika je bila izmjena vrsta drveća na navedenim gorama, pokazuje tabela br. 6. U toj tabeli dana su dva pokazatelja: rasponi u postotku omjera smjese između posljednjeg i prvog debljin. razreda i intenzitet izmjene vrsta drveća koji pokazuje razlike između najvećeg i najnižeg postotka smjese u debljinskim razredima. Tabela br. 6 Gorski masiv Rasponi u n/o omjera Intenzitet izmjene smjese bukve između listača i četinjača VI i I deblj. razreda (bukve i jele) Zagrebačka gora 09 do 48 = 21 74 do 48 = 26 Papuk gora 73 do 77 = 4 35 do 73 = 12 Kozara 35 du 30 = 5 37 do 30 = 7 Macelj gora 53 do 47 = 6 53 do 47 = 6 Na temelju podataka iznesenih u pril. tabeli br. 6 može se zaključiti ovo 1. najdinamičnija izmjena vrsta drveća bila je na onoj gori koja je najviše bila na udaru jakog utjecaja antropogenih faktora; to je Zagrebačka gora koja se nalazi blizu velikog grada i siromašnog Zagorja; 2. na Papuk gori unatoč jakom intenzitetu spontane izmjene vrsta drveća, zbog smirenijeg i umjerenijeg gospodarenja omjer smjese između posljednjeg i prvog debljin. razreda ne pokazuje velike razlike; 3. na ostalima po površini manjim gorama, tj. na Kozari i Macelj gori na kojima su se jelove šume vjerojatno više čuvale i gospodarenje bilo obzirnije, dinamika spontane izmjene vrsta drveća bila je umjerenija. Recentna pojava intenzivne prirodne izmjene vrsta drveća na velikim površinama, prema t. 1—3, posljedica je prvenstveno jakih djelovanja antropogenih faktora od kojih najviše utječu ili jake i nagle sječe ili, mnogo više, istiskivanje jedne vrste drveća. Pod utjecajem jakih sječa, osobito onih koje se usredotoče na jednu od glavnih vrsta drveća, mijenja se sastav čitave biogeccenoze (tj. ne samo kompleks ekoloških faktora): prema biološkim svojstvima i ekološkim potrebama drveća pozitivno za jednu vrstu drveća i negativno za drugu vrstu. Posljedica je spontana izmjena vrsta drveća na većim površinama. Sudeći po svemu što smo dosad upoznali na području dinarskih planina i panonskih gora, u prirodnoj izmjeni vrsta drveća važna su i svojstva šumske zajednice, jer se inače ne može objasniti zašto istisnuta vrsta drveća — bilo bukva, bilo jela — poslije nekog vremena agresivno osvaja životni prostor svoje zajednice. Jer, spontana izmjena vrsta drveća redovna je pojava u navedenim šumama, ali je mjestimična, tj. pojedinačna i u grupama, rijetko u skupinama. Izmjena vrsta drveća na velikim površinama može, dakle, biti izazvana samo jakim vanjskim utjecajima. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 32 <-- 32 --> PDF |
WECHSEL DER BUCHE UND WEISSTANNE IN PANNONISCHEN GEBIRGEN Zusammenfassung Den Ergebnissen einer früheren Arbeit (»Das Phänomen der Ausdehnung der Buche in den Dinarischen Alpen Kroatiens«, Šum. List, 5/6, 1965, pp. 198—217) nach wurde folgendes erwiesen: die Tanne verbreitet sich natürlich im Buchenareal viel besser auf jenen Gebirgen, auf denen die Tanne von alters her stärker geschlägert wurde, bzw. auf welchen die Buche eine grosse Bestockungsmasse aufweist, und umgekehrt. Die erwähnten Gebirgsmassive erstrecken sich längs des Adriatischen Meeres im westlichen Teil Kroatiens. Gegenwärtig sind die Forschungen im östlichen Teilgebiet Kroatiens durchgeführt worden, d. h. zwischen den Flüssen Sava und Drava in den pannonischen Gebirgen, wo die Tannenenklaven eingesprengt in das Areal der Buche vorkommen. Die erhaltenen Ergebnisse sind fast gleich denjenigen aus den dinarischen Gebirgen (siehe die Übersichtstabelle 5b, in welcher die Zahlen mit Minusvorzeichen eine stärkäre Ausdehnung der Tanne, während die Zahlen ohne Vorzeichen eine stärkere Ausdehnung der Buche anzeigen. Das rezente Phänomen eines intensiven natürlichen Wechsels der Tanne und Buche auf Grossflächen ist in erster Linie die Folge entweder der kräftigen Abhiebe der Tanne, um Wertholz zu erhalten, oder der starken Aushiebe der Buche, um für die Tanne mehr Wuchsraum zu schaffen. Unter dem Einfluss solcher Hiebe wurde nicht nur der ganze Komplex der ökologischen Faktoren, sondern auch die ganze Biogeozönose verändert. Bei diesem spontanen Baumartenwandel spielen auch die Charaktereigenschaften der Waldgesellschaft eine wichtige Rolle, da man sonst nicht erklären könnte, warum eine anthropogen stark beeinflusste und verdrängte Baumart — sei es Tanne oder Buche — nach einiger Zeit den Lebensraum für seine Population so aggresiv einnimmt. Alle diese Forschungen wurden im Gebiet der Plenterwälder durchgeführt. Das erwähnte Phänomen des Baumartenwechsels, d. h. eine reichlichere natürliche Verjüngung jener Holzart, die am stärksten gehauen wurde, entwickelt sich an verschiedenen geographischen Lagen, auf den Böden mit Karbonat- und Silikatunterlage, und in verschiedenen Pflanzengesellschaften. Demnach ist die Gesetzmässigkeit dieses Phänomens bestätigt. |