DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 14 <-- 14 --> PDF |
r i j a 1 u. Prosječna veličina rasadnika je 2,87 ha, a prosječna količina biljaka proizvedenih po 1 ha iznosi 81102. Kod rasadnika u kojima se proizvode biljke listača broj uzgojenih biljaka je mnogo manji od ovog prosjeka, a kod onih koji proizvode pretežno ili samo četinjače daleko veći. Zato se obzirom na vrstu proizvedenih biljaka šumskog drveća prosječna količina proizvedenih biljaka po 1 ha u pojedinim područjima znatno razlikuje. Za proizvodnju biljaka listača treba svakako znatno više prostora nego za proizvodnju četinjača. U rasadnicima nizinskog područja istočne Hrvatske u kojima se uzgajaju pretežno topolove biljke proizvađa se po 1 ha prosječno 10.600 biljaka, dok se u rasadnicima Ličko-Goranskog područja u kojima se uzgajaju isključivo biljke. četinjača proizvodi po 1 ha prosječno 465.000 biljaka. U Prigorsko-brdskom području taj prosjek iznosi oko 90.000, a području Hrv. primorja sa Istrom 38.200 a u području Dalmacije oko 22.000. Za uzgoj jedne biljke listača u rasadnicima potrebno je prosječno 1 mpovršine tla, a za uzgoj biljaka četinjača 0,022 m2. Od tih prosječnih površina, koje su potrebne za uzgoj jedne biljke nastaju manja ili veća odstupanja šte ovisi o izabranoj tehnici proizvodnje tih biljaka (gušća ili rjeđa sjetva po gredicama, uzgoj u manje ili više razmaknutim redovima, školovanje biljaka nakon jedne ili dvije godine, međusobni veći razmaci biljaka, koje zahtijevaju više svjetla radi uzgoja što većih i jačih sadnica itd.). Proizvodnja sadnica šumskog drveća najmanja je u dalmatinsko m području, upravo tamo, gdje bi ta proizvodnja trebala biti relativno najveća. Na to područje otpada od ukupne površine rasadnika tek 2,23% a od ukupnog broja proizvedenih biljaka samo 0,6%. Nema nikakvog opravdanja da je proizvodnja biljaka šumskog drveća u torn obešumljenom području gotovo simboličkog značaja. Pogotovo, kad znamo da se u to područje radi posebnih ekoloških prilika redovno ne mogu unijeti biljke uzgojene u drugim područjima. Za uspješno pošumljenje tih golih kraških površina treba da se upotrebljuju biljke koje su uzgojene u rasadnicima ti h područja. Za melioraciju i pošumljavanje pustih dalmatinskih goleti, kao i za podizanje šumica, gajeva i drvoreda uz naše dalmatinske gradove, sela i puteve potrebno nam je daleko više sadnica šumskog drveća nego što ih je proizvedeno u god. 1966. Činjenica da Sum. gospodarstva tih područja nemaju u te svrhe dovoljno financijskih sredstava, ne bi smjela biti odlučujuća. Ako zaista ta gospodarstva odnosno njihove općine nemaju za proizvodnju dovoljne količine biljaka šumskog drveća i za plansko pošumljavanje, potrebna materijalna sredstva, trebalo bi što prije osnovati n e sam o Republički fond za pošumljavanje obešumljenih kraških područja već i Savezni fond. U taj bi se fond prikupljala sredstva koja bi potjecala od određenog postotka bruto prihoda svih šumskih gospodarstava Republike kao i od odgovarajućih prinosa turizma. Nije potrebno obrazlagati da oba ova načina odvajanja sredstava u fond za pošumljavanje Krša imaju, s obzirom na njihovu svrhu — puno opravdanje. Mišljenja smo, da sredstva predviđena članom 3 3 Zakona o šumama od 2 2. travnja 196 7. (oglašenog u Narodnim novinama br. 19/67 od 10. svibnja 1967.) neće biti dovoljna za izvođenje radova predviđenih u članu 34 istog zakona. Što se tiče vrste biljaka šumskog drveća, koje se proizvode u našim šumskim rasadnicima treba istaknuti da je omjer listača prema četinjača 280 |