DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 87     <-- 87 -->        PDF

ING. ILIJA COLOVIC


I


Šumari Dalmacije okupili su se u nedjelju
11. marta 1967 godine u Splitu da isprate
svog rano preminulog kolegu i dragog
druga Iliju Ćolovića.


Oproštajne riječi njegovih saradnika i
prijatelja pokazale su duboku bol i dokazale
koliko je bio voljen i cijenjen radi


svoje skromnosti, drugarstva i upornog
25-godišnjeg rada na našem dalmatinskom
kršu. Rođen 1910. godine u Drnišu u radničko
seljačkoj porodici polazi osnovnu
školu u Sinju, srednju u Splitu, a Šumarski
fakultet u Beogradu, gdje diplomira
1936. g. Nakon završetka studija, gdje pristupa
progresivnom studentskom pokretu,


prima mjesto kao dnevnicar u Direkciji
šuma Banja Luka, do 1939. g. kada preuzima
službu Sreskog šumarskog referenta
u Splitu gdje ga zatiče rat i okupacija.
Godine 1942. otpušta se iz službe i zapošljava
kao manuelni radnik do odlaska
u NOB 1943. g. Taj period njegova života
ispunjen je aktivnim radom u gradskim
ilegalnim grupama.


Neposredno poslije rata, 1944. g. povjerena
mu je dužnost šefa odsjeka za šumarstvo
u tamošnjem Oblasnom narodnom
odboru za Dalmaciju, gdje ostaje sve
do 1949. g. kada preuzima funkciju načelnika
Glavne uprave za pošumljavanje
u Zagrebu. Međutim, već koncem te godine,
na traženje Oblasnog odbora, ponovno
se vraća u Split da bi stao na čelo Povjereništva
za šumarstvo, sve do rasformiranja
Oblasnog odbora za Dalmaciju u 1951.


g. Od tada rukovodi 10 godina Šumarijom
Split i od 1961. g. splitskim šumskim gospodarstvom
gdje ga zatiču zadnji dani života.
Čitavo ovo vrijeme je bilo ispunjeno
njegovim predanim radom na unapređenju
struke, a našao je i vremena da aktivno
sudjeluje u mnogim društvenim organizacijama
a posebno u Društvu inženjera
i tehničara, gdje je bio i višegodišnji
predsjednik. Osim toga značajan je bio
njegov udio u osnivanju Srednje šumarske
škole za krš u Splitu gdje je čitav niz
godina sarađivao u njenom Savjetu. Kolegu
Ćolovića će šumari zadržati u trajnoj
uspomeni.
D. Jedlovski