DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 87 <-- 87 --> PDF |
ING. ILIJA COLOVIC I Šumari Dalmacije okupili su se u nedjelju 11. marta 1967 godine u Splitu da isprate svog rano preminulog kolegu i dragog druga Iliju Ćolovića. Oproštajne riječi njegovih saradnika i prijatelja pokazale su duboku bol i dokazale koliko je bio voljen i cijenjen radi svoje skromnosti, drugarstva i upornog 25-godišnjeg rada na našem dalmatinskom kršu. Rođen 1910. godine u Drnišu u radničko seljačkoj porodici polazi osnovnu školu u Sinju, srednju u Splitu, a Šumarski fakultet u Beogradu, gdje diplomira 1936. g. Nakon završetka studija, gdje pristupa progresivnom studentskom pokretu, prima mjesto kao dnevnicar u Direkciji šuma Banja Luka, do 1939. g. kada preuzima službu Sreskog šumarskog referenta u Splitu gdje ga zatiče rat i okupacija. Godine 1942. otpušta se iz službe i zapošljava kao manuelni radnik do odlaska u NOB 1943. g. Taj period njegova života ispunjen je aktivnim radom u gradskim ilegalnim grupama. Neposredno poslije rata, 1944. g. povjerena mu je dužnost šefa odsjeka za šumarstvo u tamošnjem Oblasnom narodnom odboru za Dalmaciju, gdje ostaje sve do 1949. g. kada preuzima funkciju načelnika Glavne uprave za pošumljavanje u Zagrebu. Međutim, već koncem te godine, na traženje Oblasnog odbora, ponovno se vraća u Split da bi stao na čelo Povjereništva za šumarstvo, sve do rasformiranja Oblasnog odbora za Dalmaciju u 1951. g. Od tada rukovodi 10 godina Šumarijom Split i od 1961. g. splitskim šumskim gospodarstvom gdje ga zatiču zadnji dani života. Čitavo ovo vrijeme je bilo ispunjeno njegovim predanim radom na unapređenju struke, a našao je i vremena da aktivno sudjeluje u mnogim društvenim organizacijama a posebno u Društvu inženjera i tehničara, gdje je bio i višegodišnji predsjednik. Osim toga značajan je bio njegov udio u osnivanju Srednje šumarske škole za krš u Splitu gdje je čitav niz godina sarađivao u njenom Savjetu. Kolegu Ćolovića će šumari zadržati u trajnoj uspomeni. D. Jedlovski |