DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 80     <-- 80 -->        PDF

2) maloproduktivna (2,3 mil. ha — sred.
prir. 0,6 m3) i
3) pustoši i šikare (4,4 mil. ha), koje
praktično i ne daju prirasta.


To je ukupno 26,2 mil. ha. Uslijed isušivanja
maloproizvodnih močvarnih tala,
posljednjih se 10 g. povećala površina
plodnog tla za 2,2 mil. ha, a tih je močvara
bilo 9,7 mil. ha.


Srednja drvna masa dozrelih sastojina
na sjeveru iznosi 65 m´! po hektaru, a na
jugu 100 i 110. Srednji prirast na produktivnom
tlu je oko 1 m3 na sjeveru, a
4 na jugu.


U nastojanju, da bi se ubrzala produktivnost
šuma, na prvo je mjesto stavljen
program odvodnjavanja. Ti su radovi tekli
ovako:


godine 1953. 1957.
odvodnjeno ha 17.600 49.700


1959. 1965. 1970. predviđeno


605.500 240.000 327.000
Posljednjih se godina svratila pažnja na
gnojidbu šumskog tla. Tako je 1965. g.
pođubreno svega 65.000 ha, a novim je
programom predviđeno godišnje 300.000 i


500.000 ha
do 1970. g.
Ništa se manje brige ne poklanja poboljšanju
strukture šuma. Posljednjih decenija
na velikim površinama nastala
je konverzija bora omorikom ob., što se je
smatralo nepoželjnim. Sada se nastoji povećati
površina borovih šuma. Isto je tako
postavljen zadatak da se listače zamijene
četinjačama, a dopusti´ samo nešto malo
primiješanih listača. Računaju da će postići
ovakav površinski omjer: 67´/o bora,
32 omorike ob. namjesto današnjih 50´Vo
bora, 35 omorike i 15l:i/o listača.


Shodno programu o zamjeni malovrijednih
sastojina i pošumljavanju isušenih
tala, znatno se povećavaju radovi sjetve
i sadnje šuma; 1965. g. oni su iznosili


138.000 ha, a do 1970. g. misle da će ih povećati
na 295.000.
Program razvitka šumoprivrede predviđa
i izgradnju putova. Danas imaju


12.000 km kamionskih šumskih putova (bez
onih javnog značenja). 1965. g. izgrađeno
je 1.430 km; za 1966. planiralo se 1.500 km,
a za 1970. — 2.355 km.
Državni je savjet 1964. g. odobrio razrađeni
program financiranjem mjera za
povišenje prirasta šuma tokom perioda
1965—1970. Kroz 6 će se godina utrošiti
615 mil. fin. maraka (172 mil. rubalja). Od
te će se svote utrošiti na privatne šume
69"/o, na državne 24, a 7 na d. d. Kako se
vidi, privatne su šume preferirane, jer ih


i
ima najviše (63´%) po površini, a godiš


nje daju 80ö/o posječene drvne mase.


Par mjeseci kasnije, ali iste godine,
predložen je Drž. savjetu drugi plan melioracijskih
radova za vrijeme 1966—1970.,
koji je uključio onaj prvi, samo ga je proširio
za 208 mil. F. M. 60% te dopunske
svote upotrijebilo bi se za nabavku gnojiva,
jer se smatra da će se tako najprije
povećati drvna masa, osobito u onim sastojinama
koje dozrijevaju za sječu.


U Finskoj se vrše najviše preborne sječe,
a čiste samo sa 15—20liVo. U privatnim
su šumama zabranjene čiste sječe (iznimke
su konverzije). Naravno, da će izmjenom
malo vrijednih sastojina porasti obujam
čistih sječa. U vezi sa osnivanjem borovih
kultura i uslijed toga formiranja
jednodobnih sastojina, gole će se sječe
provoditi uporedo sa prebornim. Ipak treba
istaći, da za finske uvjete skoro i nema
smisla razlikovati ta dva načina sječa.
Stvar je u tome, što i preborne i čiste
sječe pri intenzivnom gospodarenju obavljaju
se zajedno s intenzivnim ili čistim
uzgojnim sječama i idu za tim, da se dobije
najveća moguća drvna masa. Gola se
sječa prema tome pretvara u dovršni sijek.
Preborne sječe praktično uključuju
uzgojne i postaju kompleksne. Takvo usklađivanje
dopušta da se sa jedinice šumske
površine dobije dvostruko drva spram
gole sječe bez uzgojnih sječa. Time se objašnjava
da se iskorišćuje dvaput više
drva iz finskih šuma, nego iz onih u drugim
sjevernim područjima (Karelija, Arhangelsk)
sa jedinice površine. Boljem iskorišćavanju
pomaže i to, što se u celulozno
drvo uzima počinjući sa 5 cm na tanjem
kraju (u Rusiji 8), a iskorišćuju se
i šušci. Po glavnoj vodenoj arteriji Sjevera,
rijeci Kamijoki oko 3G,iVo splavarenog
drva čine šušci, koji se šalju u sulfatnu
fabriku »Kemi« za proizvodnju celuloze.


Listače, među kojima dominira breza,
ne nalaze zasada puno iskorišćenje. U vezi
sa zamjenom brezovih sastojina četinjačama,
prerađuje se brezovina u sulfatnu
celulozu. Ipak, eksploateri drže kurs
na četinjačama, pretpostavljajući, da će
samo tako moći uspješno izdržati konkurenciju
s celuloznim drvom na svjetskom
tržištu.


Pri sječi čuva se perspektivni borov
podrast, ako ga ima dovoljno tj. 2—2,5 tisuće
po hektaru. I pri golim i prebornim
sječama ostaju u pravilu svi otpaci na
sječini, ograničavajući se većinom samo
na njihovom ravnomjernom razbacivanju
po tlu radi melioracije. Prije su iza gole
sječe palili otpatke, što je znatno podiglo
kvalitet tla. Taj je postupak napušten, jer