DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 79 <-- 79 --> PDF |
tezivni uzgoj šuma i njihovo otvaranje u planinama. — Petri č J.: Financijska problematika biološkog investiranja u šume na području S. G. Novo mesto. 3,4 — 1967. Kervina Lj.: Ishrana kućne strižibube. — Pipa n R.: O vrijednosti godišnjeg prirasta sastojina. — K o r- diš F.: Novosti u razvitku motornih žičara. — Čeli k J.: Neka proizvodno-ekonomska pitanja pri izgradnji i održavanju šumskih cesta. — Kafo l C: Kamioni za prevoz trupaca. LES — Ljubljana 10 — 1967. Prokeš S.: Tolerancija i sistem prilagođavanja u preradbenoj industriji. — Horvati n D.: Problematika sigurnosti od vatre pri nanošenju laka. — Prijatel j T.: Savjetovanje o zdravstvenoj problematici radnika u šumoprivredi. — Zaje c B.: Tehnologija oplemenjivanja običnih furnira tiskanjem. — R e b o 1 j V.: Portalni kranovi s pomičnom kabinom za transport na skladištima oblovine. — Pristavec P.: Novine u tehnici transporta na velesajmovima 1966. 1/3 — 1967. Lesi ć L.: Istraživačka i razvojna djelatnost u drvarsko-industrijskim poduzećima. — Perla c J.: Neki problemi perspektivnog razvoja drvarske industrije u Čehoslovačkoj. — Slovni k M.: Zašto zaostajemo u drvarskoj struci u Sloveniji. — Froniu s K.: Suvremeni uređaj glavnog skladišta. — Sol a j a "V.: Proizvodnja parketa u Bosni. — Tur k Z.: Razvitak austrijske industrije pokućstva poslije rata. — Prijatelj A. i Hrovati n D.: Sigurnosna problematika pri uskladištavanju i rukovanju s trup cf´lcano Sutnac&taa cima. — Pristavec P.: Stručna ekskurzija u švedska poduzeća drvarske industrije. — Mehor a M.: Služba tehničke dokumentacije i informacija u šumoprivredi Slovenije. ŠUMARSKI GLASNIK — Sarajevo 9/12 — 1966. Gligić M.: Šuma. — M ilanovi ć B.: Stnabdfjevanje stanovništva drvetom u BiH iz šuma u opštenarodnoj imovini. — Durašković A.: Gorani ratuju s erozijom. — Omanović S.: Eksploatacija bosansko-hercegovačkih šuma za vrijeme A-U uprave. — 2 a k u- la S.: Kako se primjenjuju propisi o proizvodnji i doradi šumskog sjemena. 2 ilenkov N: Organizacija i izvođenje radova na izgradnji i održavanju šumskih kamioniskih putova. BILTEN — Zagreb 1 — 1967. Šuri ć S.: Podela na debljinske razrede u privrednim planovima. — Seminar na terenu u rasadničkoj proizvodnji, podizanju i uzgoju intenzivnih nasada i zaštiti brzorastućih četinjača. 2 — 1967. Produkcioni pokus celulozne vrbe (Donja Dubrava — Šumarija Čakovec). — Prvo međunarodnog takmičenje šum. radnika sjekača u Jugoslaviji. 3 — 1967. Podizanje plantaža i ostalih nasada topola u periodu 1960/65. — VLACILEC — idrijski motor u svjetlu ekonomike. 4 — 1967. Sječa i izvoz drveta (Sa Svjetskog kongresa šumara u Madridu). — Realizacija sječa u društvenim šumama Hrvatske 1966. ŠUMARSTVO FINSKE Šuma je temelj finskog bogatstva. Ta se zemlja nalazi među prvim izvoznicima u svijetu (24´;l/oi svjetskog izvoza furnira, 18%» papirne mase, lla/o piljene građe, 8°/o novinskog papira). Od ukupnog eksporta 80;>/o su drvarski proizvodi. Godišnji etat je 46 miliona m3, a posljednjih godina sjeklo se 50 do 55. Time se došlo do granice dopuštenog. I radi toga ulažu se napori u intezifikaciju šumoprivrede, pa je za relativno kratko vri jeme postignut očit uspjeh. Nije davno kako je Finska počela racionalizirati svoje šumarstvo. Vlada je 1949. g. osnovala Odbor za naučnu razradu programa razvitka šumoprivrede za bližu budućnost. Taj se program nekoliko puta popravljao, ali uvijek u cilju povećanja obima radova. Šumska se tla dijele u tri kategorije: 1) produktivna (19,5 mil. ha — sa sred. god. prirastom od 2,5 nv´Vha), |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 80 <-- 80 --> PDF |
2) maloproduktivna (2,3 mil. ha — sred. prir. 0,6 m3) i 3) pustoši i šikare (4,4 mil. ha), koje praktično i ne daju prirasta. To je ukupno 26,2 mil. ha. Uslijed isušivanja maloproizvodnih močvarnih tala, posljednjih se 10 g. povećala površina plodnog tla za 2,2 mil. ha, a tih je močvara bilo 9,7 mil. ha. Srednja drvna masa dozrelih sastojina na sjeveru iznosi 65 m´! po hektaru, a na jugu 100 i 110. Srednji prirast na produktivnom tlu je oko 1 m3 na sjeveru, a 4 na jugu. U nastojanju, da bi se ubrzala produktivnost šuma, na prvo je mjesto stavljen program odvodnjavanja. Ti su radovi tekli ovako: godine 1953. 1957. odvodnjeno ha 17.600 49.700 1959. 1965. 1970. predviđeno 605.500 240.000 327.000 Posljednjih se godina svratila pažnja na gnojidbu šumskog tla. Tako je 1965. g. pođubreno svega 65.000 ha, a novim je programom predviđeno godišnje 300.000 i 500.000 ha do 1970. g. Ništa se manje brige ne poklanja poboljšanju strukture šuma. Posljednjih decenija na velikim površinama nastala je konverzija bora omorikom ob., što se je smatralo nepoželjnim. Sada se nastoji povećati površina borovih šuma. Isto je tako postavljen zadatak da se listače zamijene četinjačama, a dopusti´ samo nešto malo primiješanih listača. Računaju da će postići ovakav površinski omjer: 67´/o bora, 32 omorike ob. namjesto današnjih 50´Vo bora, 35 omorike i 15l:i/o listača. Shodno programu o zamjeni malovrijednih sastojina i pošumljavanju isušenih tala, znatno se povećavaju radovi sjetve i sadnje šuma; 1965. g. oni su iznosili 138.000 ha, a do 1970. g. misle da će ih povećati na 295.000. Program razvitka šumoprivrede predviđa i izgradnju putova. Danas imaju 12.000 km kamionskih šumskih putova (bez onih javnog značenja). 1965. g. izgrađeno je 1.430 km; za 1966. planiralo se 1.500 km, a za 1970. — 2.355 km. Državni je savjet 1964. g. odobrio razrađeni program financiranjem mjera za povišenje prirasta šuma tokom perioda 1965—1970. Kroz 6 će se godina utrošiti 615 mil. fin. maraka (172 mil. rubalja). Od te će se svote utrošiti na privatne šume 69"/o, na državne 24, a 7 na d. d. Kako se vidi, privatne su šume preferirane, jer ih i ima najviše (63´%) po površini, a godiš nje daju 80ö/o posječene drvne mase. Par mjeseci kasnije, ali iste godine, predložen je Drž. savjetu drugi plan melioracijskih radova za vrijeme 1966—1970., koji je uključio onaj prvi, samo ga je proširio za 208 mil. F. M. 60% te dopunske svote upotrijebilo bi se za nabavku gnojiva, jer se smatra da će se tako najprije povećati drvna masa, osobito u onim sastojinama koje dozrijevaju za sječu. U Finskoj se vrše najviše preborne sječe, a čiste samo sa 15—20liVo. U privatnim su šumama zabranjene čiste sječe (iznimke su konverzije). Naravno, da će izmjenom malo vrijednih sastojina porasti obujam čistih sječa. U vezi sa osnivanjem borovih kultura i uslijed toga formiranja jednodobnih sastojina, gole će se sječe provoditi uporedo sa prebornim. Ipak treba istaći, da za finske uvjete skoro i nema smisla razlikovati ta dva načina sječa. Stvar je u tome, što i preborne i čiste sječe pri intenzivnom gospodarenju obavljaju se zajedno s intenzivnim ili čistim uzgojnim sječama i idu za tim, da se dobije najveća moguća drvna masa. Gola se sječa prema tome pretvara u dovršni sijek. Preborne sječe praktično uključuju uzgojne i postaju kompleksne. Takvo usklađivanje dopušta da se sa jedinice šumske površine dobije dvostruko drva spram gole sječe bez uzgojnih sječa. Time se objašnjava da se iskorišćuje dvaput više drva iz finskih šuma, nego iz onih u drugim sjevernim područjima (Karelija, Arhangelsk) sa jedinice površine. Boljem iskorišćavanju pomaže i to, što se u celulozno drvo uzima počinjući sa 5 cm na tanjem kraju (u Rusiji 8), a iskorišćuju se i šušci. Po glavnoj vodenoj arteriji Sjevera, rijeci Kamijoki oko 3G,iVo splavarenog drva čine šušci, koji se šalju u sulfatnu fabriku »Kemi« za proizvodnju celuloze. Listače, među kojima dominira breza, ne nalaze zasada puno iskorišćenje. U vezi sa zamjenom brezovih sastojina četinjačama, prerađuje se brezovina u sulfatnu celulozu. Ipak, eksploateri drže kurs na četinjačama, pretpostavljajući, da će samo tako moći uspješno izdržati konkurenciju s celuloznim drvom na svjetskom tržištu. Pri sječi čuva se perspektivni borov podrast, ako ga ima dovoljno tj. 2—2,5 tisuće po hektaru. I pri golim i prebornim sječama ostaju u pravilu svi otpaci na sječini, ograničavajući se većinom samo na njihovom ravnomjernom razbacivanju po tlu radi melioracije. Prije su iza gole sječe palili otpatke, što je znatno podiglo kvalitet tla. Taj je postupak napušten, jer |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 81 <-- 81 --> PDF |
osiguravajuća društva ne garantiraju naknadu za ev. gubitke. Da se pomogne prirodnoj obnovi šuma, ostavljaju se sjemenjaci, mineralizira tlo, odstranjuje grubi humus, grade kanali, čuva podrast itd. Ipak, smanjuje se broj sjemenjaka, jer, vele znalci, zašto da se gubi vrijeme u očekivanju sjemenih godina i prirodne obnove? Uslijed toga, sadnja i zaštita perspektivnog pomlatka postaje sve češći oblik podmlađivanja iza golih sječa. Danas je u praksi pretežno sjetva. Za 1970-tu godinu očekuje se zasaditi biljkama 2/3 sječne površine. Orijentacija na sadnju izazvana je prije svega nedostatkom i skupoćom sjemena koje se sabire sa plus stabala, a s druge strane, skraćuje se vrijeme pomlađivanja šuma. Naročita je osobina finskih kultura njihova rjetkoća (2—2,5 tis. biljčica po ha). Pri sjetvi se utroši 400 g/ha, a time se postiže štednja na sadnom materijalu. Čišćenje, prema tome, nije potrebno. Zeljaste biljke sjevernih krajeva ne predstavljaju ozbiljnu opasnost dendroflori. Zato se njega kultura ne vrši sve dok ne nastane potreba uzgojnim sječama. Pri tome se nastoji odabrati momenat, da se po mogućnosti istovremeno uklone nepoželjne listače. U ovom času, Finci počinju kemijskim metodama. Proces priprave tla sve se više mehanizira. Na sječinama i pod sklopom (radi pomaganja pomlađivanju) primjenjuje se frezer »Vako-Viska« (na konično kolo zavarena su rebra), koji ujedno i razrahljuje odvaljenu brazdu. Razmak je brazda 3 m, a za 8 sati poore 4 ha. Vuče ga traktor »Belarus«. U području polarnog kruga (grad Ravaniemi) vidjeli smo u radu na zapuštenim golim sječama plug »Metso-Marti« (koga vuče traktor Caterpillar sa 180 HP). Traktor nosi na prednjoj strani oruđe kojim pročišćava pojas 2—3 m širok. Plug brazdi 30—40 cm duboko i odvaljuje izmrvljene brazde. Produktivnost mu je 2 km/sat. Tim je plugom lani poorano 20.000 ha, a ove godine predviđeno je 30.000. Primjenjuju se i lakši plugovi. To oranje stvara povoljne uvjete za sadnju i za isušivanje tla. Danas se još uvijek i sjetva i sadnja obavlja ručno. Sjetva po ha košta 100—120 FM, a sadnja dvostruko. Veliko značenje za povišenje produktivnosti šuma ima isušivanje. Za kopanje odvodnih jaraka najviše se upotrebljava plug »Lokomo« (500 m na sat, a po tek. m košta 0,2 FM, dakle veoma jeftino). Frezerni plug »Kopo« za iskapanje jaraka radi gotovo s istim troškom, ali mu je produktivnost manja (250—300 tm/sat), a traktor zato slabiji (40—50 HP). Nakon rada on ne treba ručnog čišćenja jarka kao Lokomo, ne ostavlja čitave »grudobrane «, nego razbacuje postrance usitnjeni supstrat, samo tlo ne smije biti kamenito. Tamo gdje se intenzivno gospodari primjenjuje se pokrivena drenaža: u jarke iskopane plugom ili frezerom, stavljaju se na dubljinu 60—70 cm cijevi iz plast-mase promjera 45, 55, 90 i 110 mm. Trošak drenaže po tm stoji 0,5 FM. U Finskoj je nesumnjivo dokazano eksperimentima, da je glavni faktor po rastenje šume razmak jaraka, a ne njihova dubljina. Graničnim razmakom smatra se udaljenost 30—50 m, a da je novca, taj bi se razmak toliko snizio, da bi se postigao maksimalan prirast. Prof. Hüjkari preporuča dubljinu jarka 30—50 cm, što mnogo snizuje troškove. Veća dubljina može na tresetištima prekinuti kapilarnost i uzrokovati suhost tla. »Naše mjere isušivanja idu za tim — kaže prof. H. — da prisilimo vodu na kretanje, a ne na smanjivanje.« Sada se pripremaju radovi na isušenju tresetišta. Opsežne pokuse vrši Šumarski naučno-istraživački institut i njegove stanice. Istodobno se i tlo gnoji. Na isušenim borovim tlima uspjele su sjetve i sadnje sa 95Vft. Na tlu isušenom 1909. g. vide se sastojine bora i omorike ob. sa god. prirastom 4—10 m3. Šumari su dobili zadatak, da osnivaju sastojine samo sjemenom sa plus-stabala. Rasadnici. U Finskoj je 1965. g. bilo uzgojeno 150 mil. sadnica, a za slijedećih 5 g. treba postići 500 mil. godišnje. U rasadniku nedaleko grada Rovaniemija uvedena je nova metoda uzgoja sadnog materijala pomoću polietilenskih svitaka. Na polietilensku opnu određene širine (što ovisi o sistemu korijenja) stavlja se sloj treseta pognojenog i sadnica, a onda se opna naročitim strojem smotra u svitak 30—40 cm promjera. Ti ruloni stavljaju se u polietilenske kućice, gdje biljke produžuju rastenje, a u proljeće se prevoze na teren. Trenutno se ispituje varijanta uzgoja sadnog materijala neposrednim sijanjem sjemena na čelo rulona oko 300 zrna. Sadnja se može obavljati sa početkom proljeća pa do kasne jeseni. Biljčice se ukorjenjuju veoma uspješno. Treset upija vlagu, a stavljeno gnojivo daje hranu. Tako sve u svemu sadnice sačuvaju ne samo potpunu vitalnost, nego ne prestaju rasti i za vrijeme čuvanja i transporta. Ako uspije Fincima da uspješno riješe 259 |