DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 72     <-- 72 -->        PDF

Ophodnja pojaseva od topola


Određivanje ophodnje pojaseva od topola pored nege zahteva posebnu
pažnju. Topole sa starošću, isto kao i druge vrste drveća, razvijaju sve veću
krošnju i pri funkciji u pojasevima sa starošću je sve povoljniji mehanički
efekat. Ova činjenica nalaže da se iskoriste biološke odlike dugovečnosti topola
i da se ophodnje pojaseva prilagode starosnim odlikama topola s ciljem da se
najpovoljniji mehanički uticaj iskoristi što duže. Pri razmatranju problema
ophodnje mora se imati u vidu da je sa fiziološkom zrelošću povezana pojava
okružljivosti, smeđenja, pojava truleži i brzo propadanje stabala odnosno kvaliteta
drveta i vrednosti drvne mase. Spoljne manifestacije fiziološke zrelosti
u vidu sušenja grana i dr. se javljaju u vreme kada se procesi truleži i drugi
vidovi propadanja vrednosti drvne mase porimi izrazito štetne oblike i razmere.
Zato pri određivanju ophodnje mora se voditi računa kako o potrebi
efekta mehaničkog delovanja tako isto i o vrednosti drvne mase jer u masovnom
uzgoju pojaseva od topola drvna masa daje značajne materijalne vrednosti.
Ophodnja mora biti racionalna, ekonomična i da najcelishodnije zadovolji
fizičko-ekonomske uslove uzgoja pojaseva od topola.


Razne sorte topola doživljavaju razne dužine starosti. Jedna te ista sorta
doživi veću starost na boljim i manju na lošijim zemljištima. Npr. bela domaća
topola na dobrim zemljištima doživi starost i preko 50 godina. U šumskom uzgoju
topole dostižu starost od 50 godina i više i visinu preko 40 m. (H. Ajzenrajh,
Moskva, 1951; Guinier Ph. i sar., Rim, 1956).


Pojedini primerci topola doživeli su i vrlo dugu starost veću od 100 godina


(139) i srazmerno daju vrlo velike drvne mase. (Guinier Ph. i dr., Rim, 1956;
Podhorski I., Zagreb, 1957). Prihodno-prinosne tablice topola za prirodne i
veslačke formacije obrađuju elemente masa i visina za topole stare 40 i 50 godina
(HesmerH., Bonn, 1951 i lit. 18).
Dinamika prirasta topola je vremenski vrlo različita. Italijanski klon 1-214
npr. dostiže najviši tekući prirast od 6—10 godina (M. Prevosto, Rim, 1965),
topole robusna i marilandika od 12—18 godina. Topole serotina i regenerate
rastu sporije u mladosti a kasnije sve brže do starosti od 35—40 godina (Guinier
Ph. i dr., Rim, 1956) itd.


Pojava da topole mogu doživeti dugi vek potvrđuje da se ophodnja pojaseva
može predvideti mnogo duže od ophodnje (15—20 god.) namenjene industrijskoj
proizvodnji drvnih masa u plantažama i intenzivnim kulturama tj. u
trajanju od 25—35 godina pa i duže.


Ukratko rečeno dužina ophodnje zavisna je od sorte topola, bioloških osobina
sorata, ekoloških i edafskih uslova, od mera nege pojaseva, cene drveta
na tržištu itd.


Zato se pri određivanju ophodnje pojaseva moraju uzeti u obzir kompleksno
svi pomenuti faktori i uslovi.


Zaključak


Na području Jugoslavije u vetrovitim oblastima prema klimatskim i edafskim
uslovima i broju sorti koje se mogu negovati topole se mogu masovno
koristiti za podizanje šumskih pojaseva.