DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 67     <-- 67 -->        PDF

Pomenute osobine topole omogućavaju da pojasevi od topola uspešno odgovore
potrebnoj funkciji suprotstavljanja vetru i uspešnije od drugih vrsta.
Uloga topola u konstrukciji pojaseva može se jasnije shvatiti ako se uzme
u obzir sledeće objašnjenje.


Otpornost od vetroizvala i vetroloma isključuje naknadne radove i troškove
oko popunjavanja i obnove pojaseva i osigurava trajnu funkcionalnost
pojaseva.


Efekat smanjenja brzine i energije vetra zavisan je od razvijenosti krošnje
i mase grana i lišća jer vetar trenjem o lišće i granje pri prolazu kroz pojas
gubi od svoje energije.


Širina zaštitnog uticaja pojaseva na smanjenje energije i zaštitu od vetra
u funkcionalnoj je zavisnosti od visine pojaseva tj. što su pojasevi viši utoliko
je zaštićeno područje iza pojasa šire i veće. Prema tome što drveće brže raste
i dostiže veću visinu utoliko će zaštitni efekat biti raniji i veći. Obračun zaštićenog
područja iza pojaseva izražava se u broju visina npr. D = 20—30 H
(Hilff H. H. — Reinbek, 1960). Pojasevi i drveće utiču na vetar već pri visini
od 2 metra, dok je uticaj pojaseva od 7 m visine već izražen i smatra se ekonomski
racionalnim i uspešnim. Pojasevi od topola krajem 5. godine mogu dostići
visinu od 10 m i formirati razvijenu krošnju, pa prema tome pojasevi od
topola već u 5-oj godini mogu pružati vrlo efikasnu i uspešnu zaštitu. Primer^
radi navodi se podatak da topola serotina može u našim uslovima dostići visinu
od 40 m. (Tablice D. Trifunovića, Beograd, 1956).


SI.. 1. — Drvoredi topola (P. marilandica) duž ceste Srbobran—Subotica


Foto: Ing. N. Simunović, 1964.


S obzirom na vreme razvoja krošnje i mehaničku ulogu, ophodnja pojaseva
se određuje što duže. Sa dužom ophodnjom istovremene se smanjuje učestalost
obnavljanja pojaseva, troškova i prekidi funkcija pojaseva.


Od sekcija i sorata topola sa uspehom se mogu gajiti u našim uslovima
sledeće sekcije i sorte topola (Podhorski I., Zagreb, 1957; Bura D., Beograd,
1960).