DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 48 <-- 48 --> PDF |
njihova razvoja. U laboratoriju se lako uzgaja, štaviše takav je uzgoj dao krupnije primjerke od onih u prirodi. U nasadima topola nalazio sam ovu stjenicu češće i u većem broju od ostalih. U stadiju ličinke i imaga napadala je razne vrste insekata, među ostalima i pipe iz rodova Phyllobius i Polydrosus. Mlade ličinke donesene u laboratorij 17. VI 1963. razvile su se do odraslog stadija 10. VII, pa bi vjerojatno čitav postembrionalni razvoj trajao nešto više od mjesec dana. Ličinke nisu bile izbirljive u hrani, ali su odbijale da se hrane na pr. ličinkama i kornjašima krumpirove zlatice. Ostali primjerci nađeni su na slijedećim lokalitetima: Dolina Mirne, 23 VII 59,, Zagreb, 10. VII 63., Laslovo, 31. VII 63., Slav. Brod, 10., 16. i 26. X 63. te 13. IV 64. Iz navedenih podataka proizlazi da se u toku jedne godine može razviti i druga generacija, do kojeg je zaključka došao i Nag y u svojim istraživanjima (5). Pricromerus bidens L. U pravilu dolazi u šumama na podstojnom grmlju, rjeđe na bjelogoričnom i crnogorićnom drveću te zeljastim biljkama. Živi od lova na insekte, ali se hrani i biljnom hranom. Konstatirana je u plantaži topola »Vijuš« kraj Slav. Broda 25. VI 60. Interesantno je spomenuti da se ova vrsta još 1776. godine preporučivala za borbu protiv kućne stjenice (Cimex lectularius L.) iako u tome nije bilo uspjeha (Sweetman, 10). Troilus luridus F. tipičan je stanovnik drveća u šumama listača i četinjača. Izraziti je predator, koji za svoj razvoj treba uglavnom mesnatu hranu, iako može preživjeti i na biljnoj hrani. U Poljskoj je primijećena povećana brojnost populacije ove stjenice, kao i prije spomenute vrste Picromerus bidens L., u vrijeme i na mjestima jače pojave gusjenica smrekina prelca (Lymantria monaeha L.) i borove sovice (Panolis flammea Schiff.) (S t r a w i n- s k i, 9). Zapažen je i kao neprijatelj dudovca. Na topolama je nađen kraj Slav. Broda 11. III 66. i kod Lipovca nedaleko Vinkovaca 13. X 66. Rhacognatus punetatus L. Tipična zoofagna vrsta, koja lovi insekte srednje veličine, a najradije se hrani ličinkama zlatice Lochmea capreae, štetnika na vrbama i topolama (Strawinski, 8). Nađena je u Gunji 24. VII 56., Slav. Brodu 20. V 59. i Lipovcu kod Vinkovaca 28. VI 66. Zicrona caerulea L. Živi na raznom bjelogoričnom drveću, a najradije se zadržava na zeljastoj biljci Epilobium an gustifolium. U srednjoj i južnoj Italiji je vrlo korisna vrsta, jer se hrani jajima, ličinkama i kukuljicama brijestove zlatice (Galerucella luteola Müll.), zatim buhačima (vrste iz roda Haltica) i raznim gusjenicama (Delia B e f f a, 1). Kod nas je nađena u okolici Osijeka 30. V 63. Pinthaeus sanguinipes F. Živi na raznom drveću i grmlju, a hrani se insektima. Konstatiran je u okolici Valpova 3. IX 56. Piezodorus lituratus F. Zoo- i fitofagna vrsta, nastanjuje razno bjelogorično drveće i grmlje. Konstatirana u dolini Mirne 23. VII 59. Palomena prašina L. Uglavnom je fitofagna vrsta, ali se povremeno hrani i životinjskom hranom. Više je štetna nego korisna. Nastanjuje uglavnom bjelogorično drveće (između ostalog crnu i bijelu topolu i trepetljiku), ali i crnogorično te razne korovske biljke (Stichel , 7). Nađena je kod Valpova 3. IX |