DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 46 <-- 46 --> PDF |
PRILOG POZNAVANJU PREDATORSKE ENTOMOFAUNE NA TOPOLAMA U SR HRVATSKOJ Dr IVAN MIKLOŠ Kada se u našoj zemlji poslijeratni uzgoj topola naglo proširio i kada su se zbog toga u novopodignutim nasadima sve češće pojavljivale štete od insekata u širim razmjerima, naši su entomolozi započeli s istraživanjima entomofaune koja živi na topoli. Razumljivo je da je kod toga glavna pažnja bila usmjerena na štetne vrste, bilo da se radilo o trenutno aktualnim ili potencijalnim štetnicima. Registrirano je preko 160 vrsta sa gotovo čitavog područja naše države, tako da danas uglavnom znamo koje i kakve štete od insekata možemo očekivati u našim nasadima topola. Treba, međutim, naglasiti da se taj registar ne može smatrati definitivnim. Ne samo zato što još nisu istraženi svi insekti koji žive na topolama, nego i zato što se u plantažama topola povremeno javljaju i druge, naročito polifagne vrste, koje se inače ne hrane topolom. Štaviše, one se pojavljuju u masi i mogu napraviti veće štete. Što se tiče korisnih vrsta, one do sada nisu bile faunistički istraživane, iako imamo nešto bioloških podataka o vrstama koje su neprijatelji važnijih topolinih štetnika. Paraziti i predatori, budući da se hrane pretežno ili isključivo životinjskom hranom, nisu tako usko povezani s vegetacijom nekog područja kao što su to fitofagne vrste. Ta je veza dobrim dijelom posredna, preko insekta-domaćina kod parazita, odn. žrtve kod predatora. Ipak, postoje i mnogi drugi ekološki faktori koji uslovljuju povezanost tih insekata s nekim biotopom Zato nije pogrešno govoriti o posebnoj predatorskoj ili parazitičkoj fauni u nasadima topola, iako ona ne mora biti toliko specifična kao fitofagna entomofauna. Dugogodišnja ustrajna nastojanja za pronalaženjem efikasnih bioloških metoda suzbijanja štetnika dala su, usprkos mnogih teškoća i neuspjeha, i značajne pozitivne rezultate. Jedan od prvih je upravo primjena predatora Rhodolia cardinalis Muls. iz familije Coccinellidae (bube mare) protiv stitaste uši Iceria purchasi Mask, u Kaliforniji još koncem prošlog stoljeća. Bube mare se mogu i u normalnim okolnostima smatrati za najjače prirodne regulatore razmnožavanja biljnih uši. Od drugih predatora pokazali su se vrlo efikasni crveni šumski mrav (Formica ruja L.), stjenica Perülus bioculatus Fabr., trčak Calosoma sycophanta Web. i druge vrste, kako u prirodnoj regulaciji štetnika tako i umjetno upotrebljene u biološkoj metodi suzbijanja. I u nasadima topola živi znatan broj predatora, što je djelomično posljedica velikog broja štetnika na topolama. Popis dolje navedenih vrsta rezultat je đesetgodišnjeg sabiranja insekata na topolama, uglavnom u plantažama euroameričkih sorata. Sabiranje je vršeno u vremenu od 1956. do 1966. godine na onim područjima Hrvatske gdje se topola najviše uzgaja. Osim na |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 47 <-- 47 --> PDF |
živa vrsta negdje su uz lokalitet i vrijeme naiaza spomenuti i biološki podaci o značaju tih vrsta kao predatora, koji bi mogli biti interesantni i za eventualnu biološku borbu protiv štetnika na topolama. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Red Dermaptera — Uholaže. Forficula auricularia L. — Obična uholaža (fam. Forficulidae) dosta je česta omnivorna vrsta bez nekog većeg šumarskog značaja, ali je više korisna nego štetna. Napada sitnije kukce, osobito lisne uši. Nađena je na topolama u dolini rijeke Mirne u Istri 16. IX 56., zatim kod Osijeka 30. V 63. i Laslova 31. VII 63. Red Heteroptera — Stjenice. Mnogo vrsta stjenica, osobito iz familija Pentatomidae, Reduviidae, Anthocoridae, Miridae i dr., žive grebežljivim načinom života. Među njima je manje isključivo zoofagnih, a više onih, koje su istovremeno i zoo- i fitofagne. Ove se posljednje, međutim, hrane biljnim sokovima uglavnom samo u mlađim larvalnim stadijima, pa su zato štete koje čine na biljkama neznatne. Istraživanja o stjenicama imala su do nedavna pretežno sistematski i faunistički karakter. Tek se u najnovije vrijeme češće pojavljuju radovi o ekologiji ovih insekata, a naročito onih vrsta, za koje se pretpostavlja da bi se mogle primijeniti u biološkoj borbi protiv štetnika. To je razlog da su u praksi do sada samo s nekima od njih postignuti dobri rezultati (Sweetman , 10). U Sjevernoj Americi na pr. štitasta stjenica Perillus bioculatus Fabr. s uspjehom je primijenjena u borbi protiv krumpirove zlatice. Dobro je također uspjela introdukcija ovog predatora u Evropu, kako su to pokazali rezultati istraživanja S z m i d t-a u Poljskoj (Strawinski, 9). Vrlo je vjerojatno da će daljnja ekološka istraživanja otkriti još i druge efikasne predatore iz ove brojne skupine insekata. Od stjenica nađene su u nasadima topola slijedeće vrste: Familija Pentatomidae — Štitaste stjenice. Rhaphigaster nebulosa Poda — Smrdljivi martin (si. 7). Obična i dobro poznata vrsta, česta je na svim istraživanim područjima. Zivi na raznom grm lju te u vrtovima i na povrću kao predator. Utvrđeno je da na brijestovima napada zlaticu Galerucella luteola Müll. (Stichel , 7). Sakupljeni primjerci potiču sa slijedećih lokaliteta: Vinkovci, 2. VI 59., Osijek, 7. VI 59. i 30. V 63., Deletovci, 25. IV 59., Slav. Brod, 20. V 59., 10. VI 60., 13. V 63., 13. IV 64. i 11. III 66., Zagreb, 10. V 59. Arma custos F. (si. 8). Također je posvuda raširena vrsta, a u novije vri jeme poznata kao vrlo efikasan predator. Stiche l (7) spominje veliki broj vrsta šumskog drveća i grmlja (među ostalima i topolu) koje ova stjenica na stanjuje. Češća je na bjelogorici, ali dolazi i na četinjačama. Prema S t r a winsko m (9) obično dolazi na johi, gdje napada ličinke i kornjaše johine zlatice (Agelastica alni L.). Nag y (4) je izvršio podrobnija laboratorijska i terenska ekološka istraživanja, naročito s obzirom na ulogu i značaj ove stje nice kao neprijatelja dudovca {Hyphantria cunea Drury). Zapazio je da se ona već od 1952. godine, nedugo iza prve pojave dudovca u Mađarskoj, sve češće pojavljuje u gusjeničjim zaprecima, gdje se hrani sisanjem sokova živih gu sjenica. Osim toga hrani se i mnogim drugim insektima u raznim stadijima 225 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 48 <-- 48 --> PDF |
njihova razvoja. U laboratoriju se lako uzgaja, štaviše takav je uzgoj dao krupnije primjerke od onih u prirodi. U nasadima topola nalazio sam ovu stjenicu češće i u većem broju od ostalih. U stadiju ličinke i imaga napadala je razne vrste insekata, među ostalima i pipe iz rodova Phyllobius i Polydrosus. Mlade ličinke donesene u laboratorij 17. VI 1963. razvile su se do odraslog stadija 10. VII, pa bi vjerojatno čitav postembrionalni razvoj trajao nešto više od mjesec dana. Ličinke nisu bile izbirljive u hrani, ali su odbijale da se hrane na pr. ličinkama i kornjašima krumpirove zlatice. Ostali primjerci nađeni su na slijedećim lokalitetima: Dolina Mirne, 23 VII 59,, Zagreb, 10. VII 63., Laslovo, 31. VII 63., Slav. Brod, 10., 16. i 26. X 63. te 13. IV 64. Iz navedenih podataka proizlazi da se u toku jedne godine može razviti i druga generacija, do kojeg je zaključka došao i Nag y u svojim istraživanjima (5). Pricromerus bidens L. U pravilu dolazi u šumama na podstojnom grmlju, rjeđe na bjelogoričnom i crnogorićnom drveću te zeljastim biljkama. Živi od lova na insekte, ali se hrani i biljnom hranom. Konstatirana je u plantaži topola »Vijuš« kraj Slav. Broda 25. VI 60. Interesantno je spomenuti da se ova vrsta još 1776. godine preporučivala za borbu protiv kućne stjenice (Cimex lectularius L.) iako u tome nije bilo uspjeha (Sweetman, 10). Troilus luridus F. tipičan je stanovnik drveća u šumama listača i četinjača. Izraziti je predator, koji za svoj razvoj treba uglavnom mesnatu hranu, iako može preživjeti i na biljnoj hrani. U Poljskoj je primijećena povećana brojnost populacije ove stjenice, kao i prije spomenute vrste Picromerus bidens L., u vrijeme i na mjestima jače pojave gusjenica smrekina prelca (Lymantria monaeha L.) i borove sovice (Panolis flammea Schiff.) (S t r a w i n- s k i, 9). Zapažen je i kao neprijatelj dudovca. Na topolama je nađen kraj Slav. Broda 11. III 66. i kod Lipovca nedaleko Vinkovaca 13. X 66. Rhacognatus punetatus L. Tipična zoofagna vrsta, koja lovi insekte srednje veličine, a najradije se hrani ličinkama zlatice Lochmea capreae, štetnika na vrbama i topolama (Strawinski, 8). Nađena je u Gunji 24. VII 56., Slav. Brodu 20. V 59. i Lipovcu kod Vinkovaca 28. VI 66. Zicrona caerulea L. Živi na raznom bjelogoričnom drveću, a najradije se zadržava na zeljastoj biljci Epilobium an gustifolium. U srednjoj i južnoj Italiji je vrlo korisna vrsta, jer se hrani jajima, ličinkama i kukuljicama brijestove zlatice (Galerucella luteola Müll.), zatim buhačima (vrste iz roda Haltica) i raznim gusjenicama (Delia B e f f a, 1). Kod nas je nađena u okolici Osijeka 30. V 63. Pinthaeus sanguinipes F. Živi na raznom drveću i grmlju, a hrani se insektima. Konstatiran je u okolici Valpova 3. IX 56. Piezodorus lituratus F. Zoo- i fitofagna vrsta, nastanjuje razno bjelogorično drveće i grmlje. Konstatirana u dolini Mirne 23. VII 59. Palomena prašina L. Uglavnom je fitofagna vrsta, ali se povremeno hrani i životinjskom hranom. Više je štetna nego korisna. Nastanjuje uglavnom bjelogorično drveće (između ostalog crnu i bijelu topolu i trepetljiku), ali i crnogorično te razne korovske biljke (Stichel , 7). Nađena je kod Valpova 3. IX |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 49 <-- 49 --> PDF |
56., Novoselca 15. X 57., Zagreba 9. X 57. i 17. VI 58. i Slav. Broda 20. V 59. i 13. IV 64. Dolycoris baccarum L. Samo povremeno je zoofagna, inače fitofagna vrsta. Zivi uglavnom na raznom grmlju. Nađena je u Lipovljanima 7. V 57., u. dolini Mirne 23. VII 59. i Slav. Brodu 13. IV 64. Familija Miridae. Dereacoris ruber L. Zivi na mnogim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća i grmlja (između ostalih spominju se vrba i topola), a povremeno i na zeljanicama kao na pr. na koprivi i dr. Česta je na rubovima šuma, voćnjacima i parkovima. Zivi od lova na insekte, ali za potpuni razvoj potrebna joj je i biljna hrana. (Strawinski, 8). Nađena je u okolici Zagreba 23. VI 64. Closterotomus quadripunctatus Vil. Zadržava se pretežno na cvjetovima hrasta (njem. Eichen-Schmuckwanze), ali i na drugom drveću i grmlju, između ostalog na trepetljici. Konstatirana je kod Slav. Broda 13. V 63. Red Coleoptera — Kornjaši. U ovom, najbrojnijem redu insekata ima i mnogo predatora. Neke su familije kornjaša gotovo isključivo predatorske, a mnoge većim dijelom. Familija Cicindelidae — Hitre. Sve su vrste ove familije predatori, kako u larvalnom tako i u imaginalnom stadiju razvoja. Uglavnom preferiraju sunčane, suhe i pjeskovite terene. U našoj zemlji kao i u Srednjoj Evropi dolazi svega nekoliko vrsta. Cicindela germanica L. nađena je u većem broju u nekoliko novo podignutih plantaža topola na suhom i putpuno neobraslom zemljištu nedaleko Osijeka 30. V 63. i na Čepić-polju u Istri 25. VI 56. Familija Carabidae — Trčkovi. U ovoj velikoj familiji kornjaša daleko preteže broj karnivornih vrsta, od kojih su neki vrlo efikasni predatori. Najbolje poznate vrste Calosoma sycopho.nta Web. (Veliki gusjeničar) i C. inquisitor L. (Mali gusjeničar) (SI. 1 i 2) već su se pokazale vrlo korisne i u plantažama topola. Uz parazitičke ose, one su najviše pridonijele brzoj likvidaciji masovne pojave gusjenice Himera pennaria L. i Monima incerta Hufn. u plantaži »Vijuš« kraj Slav. Broda u proljeće 1963. godine (M i k 1 o š, 4). Familija Silphidae — Strvinari. Ima mnogo karnivornih vrsta, ali vrlo malo grabežljivaca. Većinom se prehranjuju uginulim životinjama. Neke napadaju i žive insekte, puževe i crve. Nađene su slijedeće vrste: Silpha carinata Hrbst. i S. obscura L. Laslovo (kod Osijeka) 31. VII 63. Phosphuga atrata L. Slav. Brod, 25. XI 59. i 13. V 63. Ablattaria laevigata F. Slav. Brod, 25. VI 60. Familija Coccinellidae — Bube mare. Samo je mali broj vrsta ove fami lije fitofagan (Epilachninae), dok su sve ostale predatori. Veoma su raširene na najrazličitijim poljoprivrednim i šumskim biljkama. Javljaju se od ranog proljeća do kasne jeseni, jer u jednoj godini imaju većinom dvije generacije, kornjaši žive od nekoliko mjeseci do preko godinu dana, a ženke legu jaja u duljim vremenskim razmacima. Kako u stadiju imaga tako i u larvalnom stadiju hrane se raznim sitnijim insektima, osobito lisnim i štitastim ušima i grinjama. Vrlo su pokretne i proždrljive, pa jedan individuum može u toku svog postembrionalnog i postmetabolnog razvoja uništiti 500—1.000 uši. U povoljnim prehrambenim uslovima dolazi brzo do njihove masovne pojave. Umjetno se lako uzgajaju i zato se često koriste u biološkoj borbi protiv štetnika. 227 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 50 <-- 50 --> PDF |
U plantažama topola nađene su slijedeće vrste; Hippodamia tredecimpunctata L. Valpovo, 3. IX 56. i Banova Jaruga, 12. X 56. Adonia variegata Goeze, tipična forma te ab. quinquemaculata F., ab. neglecta Weise, ab. constellata Laich, i ab. carpini Geoffr. (sl. 4). Vrlo je česta vrsta. Varaždin, 26. IX 56., Čakovec, 28. IX 56., Banova Jaruga, 12. X 56., Lipovljani, 26. IV 57., Novoselec, 15. X 57., dolina Mirne, 23. VII 59., Slav. Brod, 13. V 63., Osijek, 30. V 63., Velika Gorica 10. VII 63. Adalia decimpunctata L. Varaždin, 26. IX 56., Deletovci (kod Vinkovaca) 25. IV 59., Slav. Brod, 10. VI 60., Osijek, 30. V 63., Laslovo, 31. VII 63. Cesta je vrsta, dolazi na mnogim listačama. Adalia bipunctata L. (sl. 3). Tipična forma te ab. annulata L., ab. sexpunctata L. i ab. quadrimaculata Scop. Cepić-polje, 25. VI 56., Čakovec, 28. IX 56., Otok (kod Vinkovaca), 20. VII 56., Zagreb, 7. VII 56., 7. VIII 56., 3—9. X 57., 1—17. VI 58., dolina Mirne, 16. IX 56. i 23. VII 59., Deletovci, 25. IV 59., Slav. Brod, 20. V 60., 10—25. VI 60., 13. V i 16 X 63. i 13. IV 64., Osijek, 7. VI 59. i 30. V 63. Kod nas je jedna od najčešćih i najkorisnijih vrsta. Coccinella septempunctata L. (sl. 6). Nađena je samo tipična forma i to na slijedećim lokalitetima: Otok, 20. VII 56., Gunja, 24. VII 56., Vinkovci, 26. VII 58., Osijek, 30. V 63., Slav. Brod, 20. V 59., 16. X 63. i 13. IV 64., Lipov- Ijani, 26. IV 57., Banova Jaruga, 12. X 56., Velika Gorica, 10. VI 63., Zagreb, 9. X 57., 9. VI 58. i 8. VII 58., Čakovec, 28. IX 56., dolina Mirne, 10. IX 56. i 26. VIII 59., Podlabin, 24. VII 56. i Metković, 26. VIII 59. Ova buba-mara ide kod nas također u red najčešćih i najkorisnijih vrsta. Neki od važnijih predatora u nasadima euroameričkih topola. 1. Calosoma sycophanta Web., 2. C. inquisitor L., 3. Adalia bipunctata L., A. Adonia variegata Goeze, 5. Cocinella conglobata L., 6. C. septempunctata L., 7. Rhaphigaster nebulosa Pd., 8. Arma custos F. 228 .i |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Coccinella quatuordecimpustulata L. Slav. Brod, 13. V 63. Coccinella conglobata L. tipična forma i ab. gemella Hrbst. (si. 5) česta je na raznom bilju, a naročito na topolama (K u h n t, 3). Otok, 20. VII 56., Đeletovci, 30. VIII 59., Osijek, 27. IX 56. i 30. V 63., Laslovo, 31. VII 63., Slav. Brod, 20. X 59., 20. V 60. i 16. X 63., Popovača, 24. IV 64., Banova Jaruga, 12. X 56, Zagreb, 1. VI 58, Varaždin, 26. IX 56. i dolina Mirne, 23. VII 59. Micraspis sedecimpunctata ab. duodecimpunctata L. Laslovo, 31. VII 63. Vibidia duodecimguttata Pod. Slav. Brod, 20. V 60. Prema Kuh n t-u (3) ova vrsta živi na četinjačama. Thea vigintiduopunctata L. Slav. Brod, 20. V 60. i 16—26. X 63. Halyzia sedecimguttata L. Slav. Brod, 10. VI 60. Ova se vrsta, kao i dvije prethodne, hrani osim životinjskom hranom sporama i micelijem nekih parazitičkih gljivica, pa je i s te strane korisna (Deli a B e f f a, 1). Calvia quatuordecimguttata L. Slav. Brod, 15. IV 60. i 20. X 63, Osijek, 30. V 63. Calvia quinquedecimguttata Fabr. Osijek, 27. XI 56, 7. VI 59. i 30. V 63, Slav. Brod, 20. X 59, 20. V i 10. VI 60. Propylaea quatuordecimpunctata L. Tipična forma i ab. tetragonata Laich Vrbanja, 21. VII 56, Gunja, 24. VII 56, Slav. Brod, 20. X 59. i 15. IV 60, Osijek, 30. V 63, Valpovo, 3. IX 56, Zagreb, 7. VII 56, 7. IV i 30. X 57. i 20. VIII 58, dolina Mirne, 16. IX 56. i 23. VII 59. Exochomus quadripustulatus L. Zagreb, 5—9. X 57, Osijek, 7. VI 59, Slav. Brod, 20 X 59, 20. V i 10. VI 60, 26. X 63. Exochomus flavipes Thunbg. Deletovci, 30. VIII 59. Familija Cantharidae — Mekokošci. To su srednje veliki ili manji insekti, koji se anatomski odlikuju time, što im je prvi par krila (pokrilje) mekaniji nego u ostalih kornjaša. Većina vrsta ove brojne familije živi od lova na druge insekte. Vrste iz roda Cantharis (»Šoštari«) najradije se zadržavaju na livadama i kulturama žitarica, a u šumama na raznom grmlju na osvijetljenim mjestima. Kovačevi ć (2) ih je više puta primijetio kako napadaju gusjenice kukavičjeg suznika, mrazovca i drugih štetnika, kada su se ovi masovno pojavljivali. To naročito vrijedi za Cantharis rustica Fali. Ova je vrsta konstatirana i u topolicima u okolici Osijeka 30. V 64. Pripadnici roda Malachius vole sunce i toplinu pa se rado zadržavaju na otvorenom polju, naročito na cvjetnim livadama. Uz jedan izuzetak sve vrste koje su nađene u nasadima topola spadaju u ova dva roda. Cantharis erichsoni Bach. Podlabin, 24. VI 56, Čepić-polje, 25. VI 56. Cantharis diseoidea Ahr. Vinkovci, 2. VI 59. Cantharis Uvida a. rufipes Hbst. Osijek, 30. V 63. i 2. V 64. Cantharis lateralis L. tipična forma i ab. nigronotata Pic. Osijek, 30. V 63. Cantharis annularis ab. insignaticollis Pic. i ab. longitarsis Pand. Lipov- Ijani, 6. V 57. i Slav. Brod, 13. V 63. Malachius bipustulatus L. tipična forma i ab. immaculatus Ray. Zagreb, 30. V 56. i Lipovljani, 5. V 57. Malachius geniculatus Grm. Osijek, 7. VI 59. Malachius aeneus L. Osijek, 30. V 63. Rhagonycha fulva Sccp. vrlo je česta vrsta potkraj ljeta na cvatovima štitarki. Nađena je kraj Osijeka 18. VI 58. Red Planipennia — Pravi mrežokrilci. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Chrysopa perla L. — Staklara, zlatooka, iz familije Chrysopidae vrlo je raširena u našim krajevima i korisna naročito u stadiju ličinke, koja se hrani biljnim ušima, lisnim buhama, grinjama te raznim ličinkama i jajima insekata. Nađena je u dolini Mirne 24. VII 59., kraj Osijeka 30. V 63. i Lipovca (kod Vinkovaca) 28. VI 66. Red Mecoptera — Kljunasti mrežokrilci. Panorpa communis L. iz familije Panorpidae vrlo je obična i raširena vr sta, naročito na mjestima s bujnom vegetacijom. Odrasli oblici napadaju bilj ne uši, muhe, manje gusjenice i druge insekte, dok se njihove ličinke hrane truležom. Ova je vrsta nađena na slijedećim lokalitetima: Valpovo, 3. IX 56., Deletovci, 25. IV 59, Slav. Brod, 13. V 63. i Osijek, 30. V 63. Sadržaj . U razdoblju od 1956. do 1966. godine skupljani su na području Hrvatske insekti, koji žive na topolama kao predatori. Konstatirano je ukupno 48 predatorskih vrsta, od kojih su se najkorisnije pokazale mali i veliki gusjeničar (Calosoma inquisitor L. i C. sycophanta Web.). Osim ovih, u topolicima se češće susreću neke bube mare (fam. Coccinellidae) i štitaste stjenice (fam. Pentatomidae) (v. crtež!). Biologija većeg dijela ovih predatora vrlo je slabo istražena. Međutim, već dosadašnja zapažanja o njihovoj korisnoj aktivnosti u nasadima topola opravdavaju nadu da bi bar neki od njih mogli doći u obzir za biološko suzbijanje štetnika . CONTRIBUTION A LA CONNAISSANCE DE FAUNE ENTOMOLOGIQUE PREDATEUR SUR LES PEUPLIERS DANS LA R. S. DE CROATIE Resume L´ auteur presente la liste de 48 especes des insectes predateurs trouvees sur les peupliers dans la R. S. de Croatie. Les recherches ont ete poursuivies pendant la periode de dix ans (1956—1966.). On a constate les especes suivantes: Dermaptera: Forjicula auricularia L. Heteroptera: Rhaphigaster nebulosa Poda, Arma custos F, Picromerus bidens L., Troilus luridus F, Rhacognatus punctatus L, Zicrona coerulea L, Pinthaeus sanguinipes F, Piezodorus lituratus F, Palomena prašina L, Dolycoris baccarum L, Dereacoris ruber L, Closterotomus quadripunctatus Vil. Coleoptera: Cicindela germanica L, Calosoma sycophanta Web, C. inquisitor L, Silpha carinata Hrbst, S. obscura L, Phosphuga atrata L, Ablaitaria laevigata F, Hippodamia tredecimpunctata L, Adonia variegata Goeze, Adalia decimpunctata L, A. bipunctata L, Coccinella sepiempunclata L, C. quatuordecimpustulata L, C. conglobata L, Micraspis sedecimpunctato. L, Vibidia duodecimguttata Pod, Thea vigintiduopunctata L, Halyzia sedecimguttala- L, Calvia auatuordecimguttata L, C. quinquedecimguttata Fabr, Propylaea quatuordecimpunctata L, Exochomus quadripustulatus L, E. flavipes Thunbg, Cantharis rustica Fall, C. erichsoni Bach, C. discoidea Ahr, C. Uvida L, C. lateralis L, C. annularis Men, Malachius bipustulatus L, M. geniculatus Grm, M. aeneus L, Rhagonycha julva Scop. Planipennia: Chrysopa perla L. Mecoptera: Panorpa communis L. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Les predateurs les plus nombreux et utiles sont ceux de la famille des Cocclnellidae (Coccinella septempunctata L., C. conglobata L., Adalia bipunctata L., Adonia variegata Goeze), Pentatomidae (Rhaphigaster nebulosa Poda, Arma custos F.) et Carabidae (Calosoma inquisitor L. et C. sycophanta Web.). Ces deux Carabes mentionnes ci-dessus ont demontre une efficacite tres con siderable pendant une invasion de chenilles de Himera pennaria L. (Geometridae) et Monima incerta Hufn. (Noctuidae) dans une plantation de peuplier au printemps de 1963. LITERATURA 1. Bel t a G.: Gli insetti dannosi all´ agricoltura ed i moderni metodi e mezzi di lotta. Milano 1961. 2. Kovačevi ć Ž.: Primijenjena entomologija. III knjiga, Šumski štetnici. Zagreb, 1956. 3. Kuhn t P.: Illustrierte Bestimmungstabellen der Käfer Deutschlands. Stuttgart, 1913. 4. Miklo š I.: Himera pennaria L. — Novi štetnik na topolama. Šumarski list 1/2, Zagreb, 1965. 5. Nag y B.: Vizsgälatok Hyphantria-ragodazö Arma custos F. (Heteropt., Pentatomidae) poloskäkon. Ann. Inst. Prot. Plant. Hungarici, VII, 1957. 6. Reitte r E.: Fauna germanica. Stuttgart, 1912. 7. Stiche l W.: Illustrierte Bestimmungstabellen der Wanzen. Berlin, 1955. 8. Strawinsk i K.: Zoophagism of terrestrial Hemiptera — Heteroptera occuring in Poland. Ekologia polska — Seria A, Tom XII, Nr. 27, Warszawa, 1964. 9. Strawinsk i K.: Recherches sur les heteropteres carnivores en Pologne et les possibilites de leur utilisation ä la lutte contre les insectes nuisibles aux plantes. Cenološki kolokvij, zbornik referata. Institut za zaštitu bilja Poljoprivrednog fakulteta, Zagreb, 1965. 10. Sweetma n H.: The Principles of Biological Control. Interrelation of Hosts and Pests and Utilisation in Regulation of Animal and Plant Population. 1958. |