DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 46 <-- 46 --> PDF |
PRILOG POZNAVANJU PREDATORSKE ENTOMOFAUNE NA TOPOLAMA U SR HRVATSKOJ Dr IVAN MIKLOŠ Kada se u našoj zemlji poslijeratni uzgoj topola naglo proširio i kada su se zbog toga u novopodignutim nasadima sve češće pojavljivale štete od insekata u širim razmjerima, naši su entomolozi započeli s istraživanjima entomofaune koja živi na topoli. Razumljivo je da je kod toga glavna pažnja bila usmjerena na štetne vrste, bilo da se radilo o trenutno aktualnim ili potencijalnim štetnicima. Registrirano je preko 160 vrsta sa gotovo čitavog područja naše države, tako da danas uglavnom znamo koje i kakve štete od insekata možemo očekivati u našim nasadima topola. Treba, međutim, naglasiti da se taj registar ne može smatrati definitivnim. Ne samo zato što još nisu istraženi svi insekti koji žive na topolama, nego i zato što se u plantažama topola povremeno javljaju i druge, naročito polifagne vrste, koje se inače ne hrane topolom. Štaviše, one se pojavljuju u masi i mogu napraviti veće štete. Što se tiče korisnih vrsta, one do sada nisu bile faunistički istraživane, iako imamo nešto bioloških podataka o vrstama koje su neprijatelji važnijih topolinih štetnika. Paraziti i predatori, budući da se hrane pretežno ili isključivo životinjskom hranom, nisu tako usko povezani s vegetacijom nekog područja kao što su to fitofagne vrste. Ta je veza dobrim dijelom posredna, preko insekta-domaćina kod parazita, odn. žrtve kod predatora. Ipak, postoje i mnogi drugi ekološki faktori koji uslovljuju povezanost tih insekata s nekim biotopom Zato nije pogrešno govoriti o posebnoj predatorskoj ili parazitičkoj fauni u nasadima topola, iako ona ne mora biti toliko specifična kao fitofagna entomofauna. Dugogodišnja ustrajna nastojanja za pronalaženjem efikasnih bioloških metoda suzbijanja štetnika dala su, usprkos mnogih teškoća i neuspjeha, i značajne pozitivne rezultate. Jedan od prvih je upravo primjena predatora Rhodolia cardinalis Muls. iz familije Coccinellidae (bube mare) protiv stitaste uši Iceria purchasi Mask, u Kaliforniji još koncem prošlog stoljeća. Bube mare se mogu i u normalnim okolnostima smatrati za najjače prirodne regulatore razmnožavanja biljnih uši. Od drugih predatora pokazali su se vrlo efikasni crveni šumski mrav (Formica ruja L.), stjenica Perülus bioculatus Fabr., trčak Calosoma sycophanta Web. i druge vrste, kako u prirodnoj regulaciji štetnika tako i umjetno upotrebljene u biološkoj metodi suzbijanja. I u nasadima topola živi znatan broj predatora, što je djelomično posljedica velikog broja štetnika na topolama. Popis dolje navedenih vrsta rezultat je đesetgodišnjeg sabiranja insekata na topolama, uglavnom u plantažama euroameričkih sorata. Sabiranje je vršeno u vremenu od 1956. do 1966. godine na onim područjima Hrvatske gdje se topola najviše uzgaja. Osim na |