DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Ispravnost naše hipoteze da je boja izbojaka uvjetovana s dva para gena
dokazivali smo, kako smo već naveli, pomoću j} testa i to po slijedećoj formuli:


n (fi — fti)2


r = 2


i=l fti
gdje nam simboli znače:
f; = opaženi fenotipovi u uzorku
fti = teoretske, očekivane vrijednosti za taj isti f eno tip.


Hipotezu smo prihvaćali u slučajevima kada je izračunata vrijednost za
određeni y_2 odgovarala tabličnoj vjerojatnosti, većoj od 5% uz 4 stupnja slobode
odnosno dva stupnja slobode u onim slučajevima gdje smo vršili grupiranje
podataka. Vrijednost y- za pojedinu populaciju odnosno kombinaciju križanja
su dane u tabeli 1.


Na temelju dobivenih rezultata vidimo da je postavljena hipoteza dokazana
za odraslu 25- i 2-godišnju populaciju Bakovci (za potomstvo gdje nam
nisu bili poznati roditelji), te 2-godišnju hibridnu familiju (S. X rubens
Schrank) X nepoznat. Iz iste tabele može se također vidjeti da se odrasla populacija
Bakovci i 2-godišnja hibridna familija (S. X rubens Schrank) X nepoznat
s obzirom na fenotipove i njihove frekvencije ne razlikuju.


Postavljenu hipotezu nismo dokazali kod generativnog potomstva iz populacija
Bakovci i Lipovljani (kod potomstva gdje nam je bio poznat jedan roditelj).
Naime, u ovom slučaju, kako se radi o potomstvu koje ima samo jednog
poznatog roditelja, ne mogu se predvidjeti teoretski omjeri fenotipova za našu
pretpostavku iz razloga što je crvena boja poludominantna a maslinastozelena
recesivna pa omjer crvenih i maslinastozelenih fenotipova u potomstvu zavisi


o genotipu oca. Pošto je oplodnja u populaciji slučajna to se može približno
tačno predvidjeti omjer crvenih i zelenih fenotipova u F-> generaciji samo u
slučaju kada je majka tamnocrvenog ili pak crvenog fenotipa. Ukoliko majka
ima boju izbojaka svjetlozelenu ili maslinastozelenu, frekvencija fenotipova u
potomstvu zavisit će isključivo o fenotipu oca.
Iz tabele 1 vidimo da su stvarne frekvencije fenotipova zelenkastocrvene
i maslinastozelene boje, u 70-godišnjoj populaciji Lipovljani, mnogo veće nego
što su teoretske vrijednosti, tj. frekvencija recesivnih homozigota je mnogo
veća nego što odgovara teoretskoj frekvenciji za F-> generaciju. Iz toga možemo
zaključiti da spomenuta populacija teži ka homozigotnosti s obzirom na boju
izbojaka. Na pojavu velikog broja homozigota u populaciji moglo je u ovom
slučaju utjecati više faktora: a) selekcija, b) inbreeding, c) čovjek.


ad a) Prema Wright-u (45) prirodna selekcija u populacijama može
imati različite smjerove. Selekcija može favorizirati homozigote dominantne,
heterozigote te konačno homozigote recesive. Jasno je da će u našem slučaju,
ukoliko selekcija favorizira homozigote dominantne odnosno heterozigote, najveći
broj biljaka u F2 (Fn) generaciji biti crvenog fenotipa, a homozigoti recesivi
bit će u populaciji zastupani u vrlo malom broju, no njihova frekvencija
u slijedećoj generaciji može biti vrlo velika zahvaljujući velikoj frekvenciji
heterozigota. Ako se uvjeti sredine izmijene tako da oni iz bilo kojeg razloga
ne odgovaraju opstanku homozigota dominantnih i heterozigota, već su povoljni
za opstanak homogizota recesiva tada će frekvencija homozigota recesiva
u narednim generacijama jako porasti, što će dovesti do veće homozigot