DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Ispravnost naše hipoteze da je boja izbojaka uvjetovana s dva para gena dokazivali smo, kako smo već naveli, pomoću j} testa i to po slijedećoj formuli: n (fi — fti)2 r = 2 i=l fti gdje nam simboli znače: f; = opaženi fenotipovi u uzorku fti = teoretske, očekivane vrijednosti za taj isti f eno tip. Hipotezu smo prihvaćali u slučajevima kada je izračunata vrijednost za određeni y_2 odgovarala tabličnoj vjerojatnosti, većoj od 5% uz 4 stupnja slobode odnosno dva stupnja slobode u onim slučajevima gdje smo vršili grupiranje podataka. Vrijednost y- za pojedinu populaciju odnosno kombinaciju križanja su dane u tabeli 1. Na temelju dobivenih rezultata vidimo da je postavljena hipoteza dokazana za odraslu 25- i 2-godišnju populaciju Bakovci (za potomstvo gdje nam nisu bili poznati roditelji), te 2-godišnju hibridnu familiju (S. X rubens Schrank) X nepoznat. Iz iste tabele može se također vidjeti da se odrasla populacija Bakovci i 2-godišnja hibridna familija (S. X rubens Schrank) X nepoznat s obzirom na fenotipove i njihove frekvencije ne razlikuju. Postavljenu hipotezu nismo dokazali kod generativnog potomstva iz populacija Bakovci i Lipovljani (kod potomstva gdje nam je bio poznat jedan roditelj). Naime, u ovom slučaju, kako se radi o potomstvu koje ima samo jednog poznatog roditelja, ne mogu se predvidjeti teoretski omjeri fenotipova za našu pretpostavku iz razloga što je crvena boja poludominantna a maslinastozelena recesivna pa omjer crvenih i maslinastozelenih fenotipova u potomstvu zavisi o genotipu oca. Pošto je oplodnja u populaciji slučajna to se može približno tačno predvidjeti omjer crvenih i zelenih fenotipova u F-> generaciji samo u slučaju kada je majka tamnocrvenog ili pak crvenog fenotipa. Ukoliko majka ima boju izbojaka svjetlozelenu ili maslinastozelenu, frekvencija fenotipova u potomstvu zavisit će isključivo o fenotipu oca. Iz tabele 1 vidimo da su stvarne frekvencije fenotipova zelenkastocrvene i maslinastozelene boje, u 70-godišnjoj populaciji Lipovljani, mnogo veće nego što su teoretske vrijednosti, tj. frekvencija recesivnih homozigota je mnogo veća nego što odgovara teoretskoj frekvenciji za F-> generaciju. Iz toga možemo zaključiti da spomenuta populacija teži ka homozigotnosti s obzirom na boju izbojaka. Na pojavu velikog broja homozigota u populaciji moglo je u ovom slučaju utjecati više faktora: a) selekcija, b) inbreeding, c) čovjek. ad a) Prema Wright-u (45) prirodna selekcija u populacijama može imati različite smjerove. Selekcija može favorizirati homozigote dominantne, heterozigote te konačno homozigote recesive. Jasno je da će u našem slučaju, ukoliko selekcija favorizira homozigote dominantne odnosno heterozigote, najveći broj biljaka u F2 (Fn) generaciji biti crvenog fenotipa, a homozigoti recesivi bit će u populaciji zastupani u vrlo malom broju, no njihova frekvencija u slijedećoj generaciji može biti vrlo velika zahvaljujući velikoj frekvenciji heterozigota. Ako se uvjeti sredine izmijene tako da oni iz bilo kojeg razloga ne odgovaraju opstanku homozigota dominantnih i heterozigota, već su povoljni za opstanak homogizota recesiva tada će frekvencija homozigota recesiva u narednim generacijama jako porasti, što će dovesti do veće homozigot |