DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Šematski prikaz P. majka S. alba L. (368) X otac S. fragilis L. (13) Fenotip: tamnocrvena boja maslinastozelena boja »Code universal des couleurs« 61 218 Fi: S. X rubens Schrank svjetlocrvena boja »Code universal des couleurs« 171 P: majka S. fragilis L. (1) X otac S. alba L. (14) Fenotip: maslinastozelena boja tamnocrvena boja »Code universal des couleurs« 218 61 Fi: S. X viridis Fr. svjetlocrvena boja »Code universal des couleurs« 171 Iza navedenog možemo zaključiti da kod obje hibridne familije nema varijabilnosti u boji jednogodišnjih izbojaka već je ona uniformna, svjetlocrvena kod svih predstavnika. Genetska varijabilnost boje jednogodišnjih izbojaka u potomstvu jednog međuvrsnog hibrida (S. X rubens Schrank) X nepoznat [Fa — F„ generacija], te kod hibridnih familija S. X rubens Schrank i S. X viridis Fr. promatrana je radi toga jer ćemo na osnovi genetske varijabilnosti jednogodišnjih izbojaka u spomenutim hibridnim familijama tumačiti nasljeđivanje boje izbojaka kod bijele, odnosno krhke vrbe. B) NASLJEĐIVANJE BOJE JEDNOGODIŠNJIH IZBOJAKA KOD BIJELE VRBE 3. Metod a rada . U ovom radu pod pojmom nasljeđivanja boje izbojaka podrazumijevat ćemo poznavanje broja nasljednih osnova koji određuju spomenuto svojstvo i povezanost njihovog djelovanja. Prema Mendelovim zakonima križanja Fi generacija je uvijek uniformna, a u F2 generaciji nastaje segregacija ili cijepanje osobina. Prema spomenutim zakonima određeno svojstvo jednog roditelja može dominirati u Fi generaciji. Tada su potomci u potpunosti slični jednom roditelju. U tom slučaju govorimo o dominantnom nasljeđivanju. Ukoliko se potomci za određeno svojstvo nalaze između roditeljskog para, tada govorimo o intermedijarnom nasljeđivanju. Kod segregacije osobina u F2 generaciji možemo imati dva slučaja: a) da su fenotipovi jasno izraženi i b) da između fenotipova nema oštre granice, već da postoji niz postepenih prijelaza od jednog fenotipa djedovske generacije do drugoga. U prvom slučaju govorimo o diskontinuiranoj, a u drugom 0 kontinuiranoj varijabilnosti. Početkom ovoga stoljeća H. Nilson-Ehle u Švedskoj i E. N. East u SAD (Gardner 16) su pretpostavili da je kontinuirana varijabilnost odraz potpuno drukčijeg mehanizma nasljeđivanja u odnosu na diskontinuiranu varijabilnost. Objašnjene za kontinuiranu varijabilnost pojavilo se u formi hipo |