DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 91 SVIBANJ—LIPANJ GODINA 1967. PRILOG DISKUSIJI 0 PRIMJENI TIPOLOGIJE U SUVREMENOM UREĐIVANJU ŠUMA Dr DRAŽEN CESTAR Iz Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1. UVOD Pod rukovodstvom botaničara I. Horvat a započeta su god. 1948. u okviru djelatnosti Šumarskog instituta biljno-sociološka istraživanja i kartiranja vegetacije dijela Gorskog kotara i Hrvatskog primorja. Ti radovi (H o r- v a t, 1962) utrli su put i stvorili prve temelje za provedbu sistematskih tipoloških istraživanja šuma u našoj zemlji. Usporedo s dovršetkom tih radova nikla je spoznaja i potreba da se postojeća ekološka saznanja prošire i nadopune i s drugim elementima koji neposredno zanimaju šumarsku nauku i privredu. Na temelju, još godine 1959. prihvaćenoga i naknadno detaljno obrazloženog prijedloga (Bertovi ć 1961), započela su sistematska istraživanja tipova šuma i šumskih staništa u jugozapadnom dijelu Hrvatske Prema Bertović u (1961) temeljni je sadržaj i cilj suvremenih tipoloških istraživanja šuma da se, polazeći od određene fitocenoze putem poredbenih ekološko-bioloških i šumsko-gospođarskih istraživanja što bolje upoznaju stanišne prilike, naučno definiraju i klasificiraju postojeći i potencijalni ekološko- gospodarski tipovi s obzirom na proizvodnju, te zacrtaju smjernice za njihovo optimalno iskorištavanje s jednoga ili više privrednih gledišta. U skladu s time pod tipom šume odnosno šumskog staništa podrazumijeva se šumska cjelina s jednolikim ili vrlo sličnim ekološko-biološkim i šumarskogospodarskim značajkama te postojećom ili potencijalnom sposobnosti produkcije u kvalitativnom ili kvantitativnom pogledu (Bertovi ć — Glav a č, 1963). 2. OSVRT NA DOSADA PROVEDENA ISTRAŽIVANJA U HRVATSKOJ Prilikom svih naših tipoloških radova uzete su kao ishodište istražene, opisane i jasno omeđene šumske zajednice, a na njih su nadovezana ostala proučavanja u okviru pojedinih komponenti tipoloških istraživanja, prema detaljno razrađenim metodama fitocenologa, pedologa, mikroklimatologa, uz- Ovaj rad financirali su Savezni fond za financiranje naučnih djelatnosti, Republički fond za naučni rad i Poslovno udruženje šumsko privrednih organizacija Zagreb. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 4 <-- 4 --> PDF |
gajivača, uređivača i ekonomista. Takav je redoslijed istraživanja metodički zacrtan i nije slučajan. Uvjetovan je veoma velikom raznolikošću naših staništa i relativno najlakšim uočavanjem glavnih razlika na temelju florističkog sastava. Dosadašnja su istraživanja dokazala da se takvim radom postižu u najkraćem vremenu, s razmjerno podnošljivim utroškom financijskih sredstava, najbolji rezultati. Na prednosti takvoga rada upućuje i činjenica da su već i prije mnogi drugi istraživači šuma iz oblasti uzgajanja, ekonomike, dendrometrije i dr. izabrali za ishodište svojih radova šumske zajednice (isp. Š afar — Bertović, 1961). Proveaena tipološka istraživanja i kartiranja na području Gorskog kotara, Like, Istre i drugih krajeva pokazala su da se, polazeći od određene fitocenoze putem poredbenih pedoloških, mikroklimatoloških, uzgojnih, proizvodnih i ekonomskih istraživanja dobivaju najegzaktniji elementi za definiciju i klasifikaciju ekološko-gospodarskih tipova. Pojedina fitocenoza može (ali ne mora uvijek) predstavljati jedan ekološko-gospodarski tip šume. Ona se može raščlaniti na nekoliko tipova ili podtipova koji su definirani pedološkim, uzgojnim, proizvodnim i ekonomskim karakteristikama. Isto se tako može nekoliko zajednica sa sličnim ekološkim, gospodarskim i ekonomskim karakteristikama ujediniti u jedan tip. Za svaki utvrđeni ekološko-gospodarski tip pronalaze sr najpovoljniji cilj i smjernice gospodarenja u naturalnim i financijskim pokazateljima. Na temelju ekonomskih pokazatelja ekološko-gospodarski tipovi razvrstavaju se prema prioritetima ulaganja. Privredna organizacija koja gospodari šumom može na osnovu dobivene dokumentacije u svako vrijeme vrlo lako odlučiti, gdje i koliko financijskih sredstava treba uložiti da bi se u što kraće mogućem roku rentirala. S takvim pokazateljima može se za duže vrijeme naučno dokumentirano planirati vrsta i obimnost radova kao i intenzitet bioloških i tehničkih investicija. 3. PRIMJENA REZULTATA TIPOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA KOD IZRADE SUMSKO-PRIVREDNIH OSNOVA Osnovnim zakonom o šumama (SI. list, 26/65) u čl. 2 određeno je da se šume moraju održavati i obnavljati tako da se trajno očuva njihova vrijednost i osigura trajnost i stalno povećavanje prirasta i prinosa kao i njihove opće korisne funkcije. Cl. 25 glasi: »Šumsko-privredna osnova je osnova za dugoročno gospodarenje šumama u kojoj je prikazano stanje šuma i određeni ciljevi gospodarenja, vrsta i opseg radova, mjere i metode za postizavanje ciljeva gospodarenja kao i ekonomsko-financijska osnova gospodarenja.« U čl. 29 navedeno je: »Organizacije koje gospodare šumama i vlasnici šuma dužni su odgovarajućim mjerama održavanja, obnavljanja i unapređivanja šuma povećati prirast i prinos radi što intenzivnijeg iskorištavanja šuma i očuvanja njihove namjene«. U Osnovnom zakonu o šumama navedene su dakle glavne smjernice kojih se privredna organizacija mora pridržavati prilikom gospodarenja šumama, koje su joj dane na upravljanje. Zakonodavac nije propisao na koji način treba utvrditi ciljeve gospodarenja i smjernice za provođenje tih ciljeva. Ulaganja u šumarstvo su dugogodišnja, i rezultati se ne mogu sagledati u jednom kratkom vremenskom razdoblju. Ne odredimo li odmah tačno i pravilno cilj i smjernice gospodarenja, može se dogoditi da te nedostatke primijetimo tek nakon više godina, a prekasno da se izbjegnu nastale štete i spriječe veći gubici. 182 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 5 <-- 5 --> PDF |
U većini zemalja s naprednim šumarstvom, kao npr. u Njemačkoj DR, Njemačkoj SR, ČSSR, Bugarskoj, Rumunjskoj i dr. propisano je da se gospodarske osnove moraju sastaviti na temelju istraženih i.naučno definiranih tipova šuma. Takav način izrade gospodarskih osnova ima svrhu da se na osnovi egzaktnih pokazatelja svaka sastojina privede svojoj optimalnoj proizvodnji po kvaliteti i kvantiteti, a to je i cilj gospodarenja šumama u našoj zemlji. Prema rezultatima svih komponenti istraživanja u okviru tipoloških radova u Hrvatskoj, cilj gospodarenja za pojedini ekološko gospodarski tip sadrži: — sastojinski oblik; — ophodnju i promjer sječive zrelosti za glavne vrste drveća; — normalno stanje i predviđenu optimalnu proizvodnju; — vrijednost sadašnjeg u odnosu na normalno stanje odnosno prema novopodignutim sastojinama. Smjernice gospodarenja sadrže između ostaloga: — način obnove ili rekonstrukcije sastojina za postignuće optimalne proizvodnje i — prioritet ulaganja novčanih sredstava. Iz gornjega se izlaganja vidi da tipološka istraživanja, temeljena na strogo naučnoj osnovi, pružaju u stvari ono što je zakonodavac propisao »Osnovnim zakonom o šumama«. Ukoliko prihvatimo činjenicu da za izradu gospodarskih osnova treba imati istražene, definirane i klasificirane ekološko-gospodarske tipove naših šuma (prema ekološkim, gospodarskim i ekonomskim pokazateljima) postavlja se pitanje kako da se to provede i u kojem intenzitetu. U okviru naših tipoloških radova razlikujemo (prema Bertoviću ) regionalne i lokalne ekološko-gospodarske tipove. Kao regionalni ekološko-gospodarski tipovi podrazumijevaju se sve klimazolne fitocenoze. Unutar regionalnih ekološko-gospodarskih tipova utvrđuju se lokalni ekološko-gospodarski tipovi i podtipovi prema različitim ekološkim, gospodarskim i ekonomskim karakteristikama. S obzirom na dosad izneseno, proizlazi da je definicija i međusobno razgraničavanje pojedinih tipova odnosno podtipova vrlo osjetljiv zadatak koji iziskuje dugotrajnu, raznoliku i strogo koordiniranu suradnju grupe specijaliziranih stručnjaka.´Zato bi te radove kao i dosada trebali provoditi stručnjaci Instituta. Samo definiranje tipova šuma ne znači i njihovu primjenu kod gospodarenja. Za gospodarenje potrebno je da se na terenu izluče i označe ekološkogospodarski definirani tipovi i podtipovi šuma. Izlučivanje je potrebno zbog toga jer svaki definirani tip šume ima svoju specifičnu namjenu i smjernice, te zapravo predstavlja posebnu jedinicu gospodarenja. Takvo izlučivanje i obilježavanje definiranih tipova i podtipova kao temelj za unutrašnje razdjeljenje sastojina na odjele i odsjeke provodili bi za to specijalizirani stručnjaci u sekcijama za uređivanje šuma. Primjenu rezultata tipoloških istraživanja trebalo bi podijeliti u dva dijela. Tamo gdje su provedena istraživanja i definirani regionalni ekološko-gospodarski tipovi, trebalo bi šumsko-privredne osnove izraditi na temelju tako definiranih tipova šuma. Ovakva razrada dolazi u obzir za privredno područje. Najpovoljnije mjerilo za kartiranja i izdvajanja je 1 : 100.000, a najmanja je |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 6 <-- 6 --> PDF |
dinica za tretiranje je gospodarska jedinica ili njezini dijelovi. U izlučivanje odjela i odsjeka se ne ulazi kod takvog mjerila. Provedbom daljnjih detaljnih poredbenih tipoloških istraživanja i definiranjem lokalnih ekološko-gospodarskih tipova, najmanja jedinica za tretiranje bila bi odjel i odsjek. Kartiranje i izdvajanje tipova i podtipova provodi se u većem mjerilu tj. od 1 : 10.000 do 1 : 25.000 Navedena mjerila dolaze u obzir prilikom izrade osnove gospodarenja za gospodarsku jedinicu. Minimalna površina za izdvajanje i kartiranje je 1—5 ha. Takav se rad može uspješno obaviti zdušnim zalaganjem svih šumarskih stručnjaka koji rade na području spomenute problematike. Naučnim radnicima Instituta trebalo bi omogućiti da što hitnije istraže i definiraju sve ekološko- gospodarske tipove šuma koji se pojavljuju na području cijele Hrvatske. S druge strane, privredne organizacije koje su zadužene za gospodarenje šumama trebale bi za takav rad osigurati potrebna financijska sredstva te omogućiti primjenu i praćenje rezultata. Cjelokupan istraživalački rad, a i sama primjena ne može se riješiti naprečac i u kratkom roku. Svakako će biti potrebno više godina da se područje cijele Hrvatske obradi na tipološkoj osnovi. Samo zajedničkim i koordiniranim radom Instituta, šumskih gospodarstava i taksacija moći će se šume naše republike urediti za gospodarenje najsuvremenijim metodama. 4. ZAKLJUČAK Prema dosadašnjim izlaganjima možemo donijeti slijedeće zaključke: 1. Definicijom tipova šuma dobiva se ekološka, gospodarska i ekonomska podloga za gospodarenje šumama. Ciljevi i smjernice gospodarenja naučno su dokumentirani i daju privrednim organizacijama pokazatelje koji će im omogućiti da u što kraćem roku i s najmanje mogućim financijskim sredstvima povećaju proizvodnju i kvalitativno i kvantitativno. 2. Ekološko-gospodarski tipovi šuma nisu istraženi ni definirani na području cijele Hrvatske. Stoga se predlaže slijedeće: — šumsko privredne osnove trebalo bi izraditi na temelju regionalnih ekološko-gospodarskih tipova za područja gdje su definirani i kartirani; — osnove gospodarenja (za gospodarske jedinice) za područje većeg dijela Gorskog kotara trebalo bi izraditi na temelju definiranih i kartiranih lokalnih ekološko-gospodarskih tipova šuma; — za šumska područja Hrvatske, gdje dosada nisu provedeni tipološki radovi trebalo bi prvenstveno istražiti i utvrditi regionalne ekološko-gospodarske tipove kao temelj za izradu šumsko-privrednih osnova, a uporedo s time i istražiti lokalne ekološko-gospodarske tipove za osnove gospodarenja. 3. Kod intenzivnog gospodarenja treba biti krajnji cilj izrada šumskoprivrednih osnova (za privredno područje) na temelju lokalnih ekološko-gospodarskih tipova. 4. Provesti što užu suradnju i koordinaciju između Instituta i šumskouređajnih sektora prilikom primjene tipoloških istraživanja i uporedno s time organizirati pripremu kadrova u šumsko-uređajnim sektorima za izlučivanje definiranih tipova šuma na terenu. 5. Osigurati potrebna financijska sredstva kako bi se u što kraćem roku moglo definirati i kartirati sve regionalne i lokalne ekološko-gospodarske tipove koji se pojavljuju na području cijele Hrvatske. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1967 str. 7 <-- 7 --> PDF |
LITERATURA Ani ć M.: Mjesto i uloga fitocenologije u šumskoj privredi (materijali savjetovanja), Sarajevo, 1961. Bertovi ć S.: Istraživanje tipova šuma i šumskih staništa — Šum. List, 9/10, 1961. Bertovi ć S.: Vegetacijska područja i njihovi klimatski odnosi kao temelj za re gionalnu tipološku klasifikaciju šuma u Hrvatskoj, Zagreb, 1967 (Rukopis). Bertovi ć S. i Glava č V.: Tipologija šuma — Šumarska enciklopedija II, Zagreb, 1963. Bertović S., Cestar D. i Pelcer Z.: Prilog poznavanju proizvodnih mogućnosti šume bukve s jelom (Fagetum croat. abietetosum Horv.) na Ličkoj Piješevici, Radovi, H/5, Zagreb, 1966. Bertović S., Cestar D., G 1 a v a č V., H r e n V., Kovačević Z., Martinovi ć J.: Tipološke značajke šuma gospodarske jedinice Brod na Kupi, Zagreb, 1964. (U pripremi za štampu). Cestar D., Kalinić M., MilkovićS. i Pelcer Z.: Gospodarske jedinice Vcliun, Tržićka šikara i Zalije (ekološko-gospodarski tipovi i meliorativni zahvati), Radovi, I/l, Zagreb, 1966. Cesta r D.: Prirast smreke u šumama gorskog i pretplaninskog područja Hrvatske, Zagreb, 1964. (U štampi). Cesta r D. iHrenV. : Primjena aerofotogrametrije u uređivanju i tipologiji šuma (izvještaj sa studijskog putovanja po Njemačkoj DR), Zagreb, 1967. ((U štampi). Horva t I.: Vegetacija planina zapadne Hrvatske sa 4 karte biljnih zajednica sekcija Sušak, Prirodosl. Istraž., knj. 30, Zagreb, 1962. Pelce r Z.: Ekološko-gospodarski tipovi sa smjernicama za gospodarenje u degra diranim šumama Like, Zagreb, 1966. (Rukopis). S m i 1 a j I.: Prostorno uređenje šuma NR Hrvatske, Šum. List, 6/8, 1957. Stefanovi ć V.: Zapažanja o tipološkoj klasifikaciji šuma u NR Bugarskoj, sa posebnim osvrtom na radove na tipološkim klasifikacijama šuma u našoj zemlji, Nar. Šumar, 1/2, 1967. Šafar J i Bertovi ć S.: Dosadašnja primjena vcgetacijskih istraživanja u šumarstvu Hrvatske — Uloga i mjesto fitocenologije u savremenoj šumarskoj privredi (materijali savjetovanja), Sarajevo, 1961. BEITRAG ZUR DISKUSSION ÜBER DIE ANWENDUNG DER TYPOLOGIE IN DER NEUZEITLICHEN FORSTEINRICHTUNG Zusammenfassung Der Autor gibt in seinem Aufsatz an, dass die systematischen typologischen Forschungen in Kroatien in 1959 eingeleitet wurden. Anlässlich der typologischen Arbeiten werden als Ausgangspunkt die beschriebenen und klar abgegrenzten Waldassoziationen genommen, woran sich dann die übrigen Studien nach einer eingehend ausgearbeiteten Methodik des Phytozönologen. Bodenkundlers, Mikroklimatologen, Waldbauers, Einrichters und Ökonomisten anknüpfen. Eine Phytozönose kann für sich allein einen ökologisch-wirtschaftlichen Waldtyp darstellen, was aber nicht immer der Fall sein muss. Sie kann wohl in mehrere Bestandstypen (Untertypen) gegliedert sein, bzw. mehrere Assoziation können einem einzelnen Waldtyp darstellen, was durch bodenkundliche, waldbauliche, betriebliche und wirtschaftliche Charakteristiken bedingt ist. In seinen weiteren Auslegungen zieht der Autor die grundlegenden Formulierungen des »Forstgrundgesetzes« in Betracht und beschliesst dass die Resultate der typologischen Forschungen das erfüllen, was durch das Gesetz vorgeschrieben ist. Im Rahmen der typologischen Arbeiten in Kroatien (nach Bertović) unterscheiden wir regionale und lokale ökologisch-wirtschaftliche Waldtypen. Der Autor schlägt vor, dass die Forstwirtschaftspläne für Wirtschaftsgebiete auf Grund der regionalen ökologisch-wirtschaftlichen Waldtypen ausgearbeitet werden sollen. Die Kartierung und Ausscheidung der Waldtypen erfolgt in diesem Fall im Masstab 1 : 100.000. Die Wirtschaftspläne für die Wirtschaftseinheiten sollen auf Grund der lokalen ökologisch-wirtschaftlichen Waldtypen ausgearbeitet werden. Der Masstab für diese Kartierungen und Ausscheidungen ist 1 :10.000 bis 1 : 25.000. Das Endziel soll die Ausarbeitung der Forstwirtschaftspläne auf Grund der lokalen ökologischwirtschaftlichen Waldtypen und Subtypen sein. |