DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1967 str. 93 <-- 93 --> PDF |
cSttano SumaeStvo SUME i ŠUMARSTVO SPANIJE To je zemlja sa 24 miliona ha šumskog tla, a pod šumom je danas samo 7,3 miliona ha. Trećina je državnih šuma, a ostalo su privatne. Od ukupne površine 13,5D/o je pod šumom. Čelinarskih je šuma 35,9Vo od šumske površine i to uglavnom raznih vrsta bora, ostalo je bjelogorica. Listače se sasto;e iz 23,4´Vo hrasta crnike (Q. ilex); 18°/o su bukove šume, a sve drugo (22,4´Vo) su ostale bjelogorične šume pirinejskog hrasta, breze i dr. Godišnje se posiječe oko 7 miliona kub. m drvne mase, ali se i uvozi. Borove šume daju godišnje prosječno 40 tisuća tona smole. Šume su otvorene napasivanju marve gdje je redovno oko 6 miliona rogate stoke. Nizinski pojas (ravnice i predgorja Si- era Gvadarame — koja se protežu sjeverno nad Madridom — i Pirineja) pokriven je crnikom, kojoj se pridružuje smrdljika (Pistacia vera), borovica, alepski bor, pinija i primorski bor sa mnogo grmlja (lavandula, trušljika, glog i dr.). Rijedak je obrast karakterističan za te šume, a naročito travni pokrov veoma bujan i visok (što podsjeća na savane). Tako slabom obrastu uzrok je pomanjkanje vlage, osobito za sušnih ljeta. Prirodna obnova, kao i u savanama, moguća je samo pod krošnjama, jer je tu manje trave nego je ima između stabala, vlažnost je tla veća, a ponik bolje zaštićen od sunčane radijacije. Te se šume sastoje (za razliku od savanskih, koje za vrijeme suše odbacuju lišće) iz vazdazelenih vrsta, koje podnose ljetnu sušu zahvaljujući osobini da zatvaraju puci i prelaze u stanje mirovanja. Topla i vlažnija jesen i zima predstavljaju aktivnost vegetacije. Na ta godišnja doba vezano je cvjetanje, rast i đr. Stabla su crnike niska, čvorugasta pa nemaju vrijednosti za industrijsko iskorišćavanje. Ove se šume uglavnom iskorišćuju za pašu ili se krče za vinograde i plantaciju maslinika i badema. Terra rossa je ovdje plodna. Šume toga tipa sižu do 800 i 1000 m. U gornjim je položajima učešće crnike manje, a pinije i primorskog bora veće. Ciste se sječe u tim područjima pošum- Ijavaju. Šumske kulture u sušnim pojasima sastoje se uglavnom iz alepskog bora, pinije, čempresa, a ponekad se unosi u smjesu i badem. Sve su te vrste otporne spram suše i u određenim uvjetima rastu prilično dobro. U vlažnom dijelu (sjeverozapad Spanije) kulture se sastoje iz Pinus radiata, primorskog bora, a te vrste veoma brzo rastu. Cesto se sadi i eukaliptus (globulus i rostrata). Kulture se odlikuju velikim prirastom. Tako na pr. srednji prirast po ha sastojine P. radiata iznosi 25 m:i, a eukaliptusa 20. Drvo svih tih vrsta služi kao sirovinska baza celulozno-papirne industrije. Iznad 800 — 1000 m počinju šume pirinejskog hrasta koje mnogo podsjećaju na šume hrasta medunca (Q. pubescens), a sižu do 1200 i 1300 m. Zapremaju 6,4´Vo od ukupne šumske površine. Ciste su sastojine pirinejskog hrasta (na sjevernim i sjeverozapadnim padinama i ravnicama Stare Kastilije) slaba prirasta i kakvoće. Ipak, pirinejskom se hrastu često pridružuje crnika, primorski bor i druge vrste. Više, na padinama Pirineja, pojas je bukve, a još više omorike obične. Ipak, te se sastojine nalaze na najvlažnijim tlima, pretežno na sjevernim kosinama. Prirast zadovoljava. Uslijed kontinentalne klime i malo padavina, veći je dio tih nizbrdica pokriven boricima. Na strminama su te šume polusklopljene, raznodobne i slaba prirasta, a na blagonagnutim položajima — sklopljene, jednodobne i znatna prirasta. Veoma su rasprostranjene borove šume s podstojnim šimširom, koji priječi obnovu borika. Proti te smetnje šumari se bore benzomotornim agregatima (američke proizvodnje). Sječe su postupne u dva zahvata, koji se ravnaju po drvnoj masi koja iza prve sječe treba ostati na panju. U bukovim šumama i sastojinama ob. omorike vodi se preborna sječa. Uređivanje šuma i sastav planova obavljaju šumari sami, a ne uređajne ekipe. Svaki je šumski areal u kom se provodi preborna sječa razdijeljen u 10 jednakih dijelova (koje nazivaju »tramese«), koji se sječom prođu za 10 godina. Uporedo sa intenzivnim, postoje i ekstenzivne forme gospodarenja. Tako na obronoima oko rijeke Aragon (Navara) na strminama 25 — 30° u boricima posječena su sva stabla iznad 30 cm promjera (sa ha izvađeno je 50 m3, a ostalo je tek 30 na panju). To je veoma snizilo obrast i one |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1967 str. 94 <-- 94 --> PDF |
mogućilo zaštitnu funkciju šume i njezinu sposobnost akumulacije vode. Površine nekad prostranih borovih šuma, uslijed čistih sječa, ogoljene su, obešumljene i izložene eroziji. Uglavnom su to šikare polugrmova: žutilovke sa malo šimšira i podstojnog bora. Takvih je površina na milione hektara (zovu ih »tomilaresi«). Ponegdje se i sade kulture, a tlo obrađuje na terase 4 m široke sa razmakom od 4 m. Radi se američkim teraserom Allis Kanmers koji može raditi i do 40° nagiba terena. Sade se dvogodišnje borove biljke sa razmakom u redu 75 cm i 2 m među redovima. Na 4 m širokim terasama sade se samo 2, a ne 3 reda. Na hektar se posadi 1500 — 1800 biljaka, a to je premalo za brzo zbijanje biljaka. Do 1000 m visine sadi se crni bor, a više, obični, što je posve opravdano. Sadnja se vrši u ožujku, kad okopni snijeg. Kulture dobro prirašćuju. Naravno, obešumljene strmine negativno se odrazuju na poljoprivredi. Zato brđani bježe u gradove. Šumarima je zadatak da organiziraju stočarske farme, kako bi u planinama zadržali bar jedan dio stanovnika. Ruski su stručnjaci vidjeli dobro udešene farme za stoku, koje su izgradili sami šumari. Zaslužuje pažnju i borba s bujicama i lavinama, gdje svi tehnički radovi ne bi pomogli, da se nije počelo zaštitom tla sadnjom ariša, bora i jasena. Godišnje se ukupno zasadi 150 — 170 tisuća ha kultura, ali s obzirom na gole obešumljene površine, i to je premalo. Zato šumari Španije imaju velik zadatak: podići šume na golemim prostorima gorskih strmina na kojima se vodile gole, čiste sječe. Iz Les. hozj. 3—1967. V. Z. Gulisašvili Đ. K. |