DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1967 str. 83 <-- 83 --> PDF |
jede, koji se odnose na rad naše struke u našim privrednim organizacijama. Ja bih ovdje iznio samo kratak historijski pregled razvoja šumarstva i drvne industrije na našem području, koji je gotovo u ravnoj uzlaznoj liniji doveo do današnjeg stanja, do jednog nevelikog ali naprednog šumskog gospodarstva i do velikih i širom svijeta poznatih drvno industrijskih poduzeća. Mislim da bi kao početak organizovanog šumarstva u našem kraju mogli uzeti datum 8. lipnja 1873, to jest datum kada je donesen zakon o imovnim općinama u hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini. Do tada je ovo naše područje bilo pod Vojnom krajinom, vojničkom ustanovom koju je Austro-ugarska monarhija počela osnivati još u toku XVI st. kao obrambeni pojas na svojim južnim granicama. Ovdje kod nas u Brodu bio je to pojas od Save do diljskih vrhova, inače on se pruža od Zemuna cijelom Posavinom do Siska, te preko Korduna do Like. Komandno je i upravno bilo podijeljeno na 10 pukovnija, a među njima je bila i brodska. U tom vremenu zavijenom tamom krvavih bitaka s Turcima, postojala je vojna vlast i nad korištenjem šume. No kakvu je vrijednost imala šuma tada? Krajiški stanovnici koji su ispunjavali vojne dužnosti imali su pravo servituta (služnosti) u tadašnjim vojno-državnim šumama svog područja. Prava su imale i mjesne, školske i crkvene općine na besplatno dobivanje građevnog i ogrjevnog drveta; to se pravo odnosilo i na besplatnu pašu i žiropašu, na sabiranje leževine, žira, bukvice i bujadi. No nakon poraza i potiskivanja Turaka prestala je potreba za održavanjem graničnog vojnog režima, te je najprije 1871, g. donesen zakon za otkup prava navedenih služnosti (segregacija), a to je zamišljeno i provedeno tako da su šume, za svaku pukovniju posebno, podijeljene po vrijednosti na dva jednaka dijela, jedan državi, slobodan od obaveza, a drugi pravoužitnicima u kolektivno vlasništvo. Iz ovog dijela trebalo je da se podmire potrebe stanovništva, potomaka vojnih krajiških obitelji, kao i upravne, školske i crkvene općine, na građevnom i ogrjevnom drvu. Poslije toga su zakonom od 1873. god. osnovane imovne općine pa i toliko poznata Brodska imovna općina, kojoj je zbog povoljnijeg položaja s obzirom na šumsko područje, dano sjedište u Vinkovcima. Brodska imovna općina je i po površini (74.036 kat. jutara) i po vrijednosti u času osnivanja (36,065.868 for.) bila i ostala do kraja jedno od najjačih i najbolje vođenih šumskih gospodarstava. Kasnije je kupovinom raznih vlastelinskih posjeda (Pleternica, Velika, Kamensko, Sirač, Daruvar i Slatina) porasla na 135.801 kat. jutara. Na našem području su bile 2 šumarije Brodske imovne općine (Brod i Trnjani) i 1 šumarija Gradiške imovne općine (Oriovac). Imovne općine su ukinute 1947. g. Zakonom o proglašenju imovnih općina i zemljišnih zajednica općenarodnom imovinom. One su toliko, koliko su mogle, s obzirom na veliko opterećenje svojih šuma s pravima svojih pravoužitnika i kroz 2 svjetska rata, očuvale šume, po površini gotovo nedirnuto. Naravno, količina i kvaliteta drvnih masa koja nam je poslije Oslobođenja ostala u nasljeđe, bila je znatno smanjena. Poslije rata mijenjale su se često organizacijske forme šumarstva u Hrvatskoj. Najprije su ove naše šume potpadale pod direkciju šuma Vinkovci, zatim prelaze pod Okružni naredni odbor u Slav. Brodu. Iza toga su opet osnovana državna šumska gospodarstva pa je do 1953. upravu imalo Šumsko gospodarstvo »Spačva« u Vinkovcima. Nakon toga su šumarije postale samostalne ustanove područnih općina i konačno, 1959. je osnovano Šumsko gospodarstva Slavonski Brod za područje brodske komune. |