DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1967 str. 70     <-- 70 -->        PDF

(do kraja trećeg tromjesečja realizirano je 134.9 mil. dinara) — prosječna
stopa amortizacije šuma mogla bi, u jugoslavenskom globalu, biti veća za oko
4Glü/o, pa da se ništa od ovih sredstava ne »odlije« u fondove privrednih organizacija.


Razumije se, zbog razlika u prirodnim, tehničkim, organizaeiono-kadrovskim
i urugirn uslovima privređivanja, kao i u politici raspodjele, koje postoje
između raznih šumsko-privrednih organizacija u SFRJ, primjena amortizacionih
stopa na vrijednosti šuma nejednako će se efektuirati u bilansima sredstava
pojedinih grupacija radnih organizacija u šumskoj privredi.


Ova nejednakost dolazi do izražaja već i u regionalnim odnosima, kao što
pokazuju brojke u posljednjoj koloni tabele 3. U toj koloni dati su odnosi između
amortizacije šuma po utvrđenim stopama (1% za visoke i 2.5% za niske
šume) i amortizacije za regeneraciju šuma u 1965. godini za 123 jedinica za
koje postoje oba podatka. Iz ovih brojki proizlazi da najveće mogućnosti utvrđivanja
viših amortizaciomih stopa postoje u Sloveniji, zatim redom u Hrvatskoj,
Srbiji i Crnoj Gori, a najmanje u Makedoniji i Bosni i Hercegovini.


Analiza ovih mogućnosti za svih 129 ispitanih šumsko-privrednih organizacija
pokazuje da njih 69 (54.5%) izdvajaju primjenom izloženih stopa manje
iznose nego što su izdvajali u amortizaciju za regeneraciju šuma u 1965. godini,
39 bi izdvajale veće iznose, ali bi razlika bila pokrivena na račun manjeg izdvajanja
u fondove, dok 21 organizacija (5 u Bosni i Hercegovini, 1 u Crnoj
Gori, 9 u Hrvatskoj i 4 u Srbiji) mogu izdvajati pretežan dio amortizacije šuma
samo uz uslov ostvarenja osjetno većeg dohotka od onog koji su ostvarile
u 1965. godini.


S obzirom na to da se ova upoređenja zasnivaju na podacima iz završnih
računa za 1965. godinu, sigurno je da će u 1967. godini, kada počinje djelovati
režim amortizacije šuma kao osnovnih sredstava, oko 85% radnih organizacija
u šumarstvu moći, bez posebnih naprezanja, obezbijediti minimalna
sredstva za amortizaciju šuma primjenom osnovnih stopa, a ne manje od polovine
organizacija moći će ići i na veće stope.


Kako će se ostala gazdinstva prilagoditi novom režimu, zavisiće u prvom
redu od toga kakve će organizacione i druge mjere biti preduzete u cilju njihovog
efikasnijeg privređivanja, kao i od toga kakve će mogućnosti i rezerve
one same za to naći. Ovo se, prije svega, odnosi na organizacije koje gazduju
pretežno degradiranim šumama Makedonije, Kosmeta i dalmatinskog odnosno
hercegovačkog krša.


Zaključak


Smatrali smo kao određenu društvenu obavezu da ovim člankom obavijestimo
stručnu šumarsku javnost o rezultatima prve jugoslavenske valorizacije
društvenih šuma, da se kritički osvrnemo na osnovne neravnomjernosti
koje su kod te akcije došle do izražaja i da ukažemo na ekonomske reperkusije
koje će, na šumsku privredu u cjelini, kao i na pojedine njene radne
jedinice, imati uvođenje šuma u osnovna sredsta privrednih organizacija koje
gazduju šumama.


Zaključci koji proizlaze iz naprijed izloženog mogu se svesti na slijedeće:


1) Velika većina radnih organizacija u šumarstvu primijenila je u sprovođenju
pravilnika o utvrđivanju vrijednosti šuma približno ujednačena mjerila,
naročito kod utvrđivanja vrijednosti visokih šuma.