DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 76     <-- 76 -->        PDF

2—3 puta obradi, a nakon 3 g. proredu je
se tako da ostane po ha 200—400 kom., da
površina za prehranu svakom stablu bude
25—50 kv. m. Pretpostavlja se uzgoj do 18


g. Tada bi stabla imala p .p. 43—50 cm,
a drvna zaliha na ha 800—1000 m3. Međutim,
nije isključeno, da se ta starost
ograniči na samo 10 godina.
Drugi objekt, s kojim su se sovjetski
gosti upoznali bilo je Estergomsko Š. G.
sa 4000 ha, koje vodi gospodarenje sa još
500 ha zadružnih šuma. Godišnje se siječe
12 tis. m3 drv. mase, čišćenje se obavlja
godišnje na 300 ha, sadnja kultura na 60
ha. Ostali rad se odnosi na izgradnju putova
i neke mjere u lovstvu. Obaranje stabala
vrši se motor, pilama. Radnici, koji


ne oštete podrast, bivaju nagrađeni. Sitni
ogranci i grančice ostaju na sječini da
istrunu. Šumarija ima 15 stalnih drvosječa,
10-toricu za privlačenje drva, 8 za tovarenje,
6 drvara za rad na strminama, 3
su radnika na održavanju putova i jedan
za mašine.


Naučno-istraživačke radove vrši, u šumarstvu
i eksploataciji šuma, republički
Institut, koji obavlja svoja istraživanja u
6 rajonskih stanica i 11 filijala. Osim toga
Institut ima zavod za ispitivanje mašina.
Institut je u Budimpešti; a ima 5 naučnih
odjela.


Lesnoe Hozjajstvo 6 — 1966.


B.
M. Pcrepečin
Đ. K.
USPOREDBA TROŠKOVA I PRIHODA U »KLASIČNOM« I »MODERNOM«
ŠUMARSTVU


Godine 1964. izdao je FAO/ECE studiju
pod naslovom »European Timber Trends
and Prospects. A New Appraisal 1950—
1975« (Stanje i perspektive drveta u Evropi
za g. 1950—1975). U toj studiji izvršena
je analiza o prošlim i predvidljivim
kretanjima strukture drvnih sortimenata u
Evropi. Utvrđeno je, uglavnom, da će se
potrebe na proizvodima od tanjeg drveta
povećavati, dok potrebe na proizvodima
od krupnog drveta doduše apsolutno rastu
ali relativno će njihovo učešće u ukupnoj
potrebi padati. Prema tome morat
će Evropa tanju drvnu sirovinu ili odgovarajuće
drvne proizvode uvoziti. Na temelju
takve prognoze Evropa treba izmijeniti
ciljeve šumskog gospodarenja te prijeći
ne samo na osnivanje novih plantaža
i intenzivnih kultura od drveća bržeg rasta,
nego i sniziti ophodnje u postojećim
šumama.


Godine 1965., u svojem predavanju u
Ljubljani austrijski šumarski stručnjak O.
Eckmüller dao je kritički prikaz navedene
studije FAO/ECE. Predavanje je u
skraćenom opsegu odštampao Gozdarski
vestnik g. 1965. pod naslovom »Odločilna
vprašanja našega gozdarstva«. Iznosimo
dijelove tog članka. Od g. 1950. do 1960.
godišnja upotreba pilanske oblovine je
rasla 2,7l:´/o, a zatim će rasti 1,1´Vo. Drugi
građevni materijal istiskuje drvo: u ambalaži,
cement, željezo, staklo, aluminij,
umjetne tvari i dr.; k tome, daske od prirodnog
drva zamijenjuju se umjetnim pločama.
Upotreba celuloznog drva raste od
39 mil. m3 u g. 1950. na 81 mil. m3 u g.
1960. i narasti će na 193 mil. m3 u g. 1975.,
prosječno 16;i/o. Drvo za celulozu bit će,
dakle, »Sortiment budućnosti«. Budući da


će općenito upotreba drva snažno rasti
(od 170 mil. m3 oblovine u g. 1950. na 232
mil. m3 u g. 1960. i na 340 mil. m3 u g.
1975), tako velika potražnja teško će se
pokriti. Zato FAO preporuča smanjenje
ophodnje i intenzivne prorede u postojećim
šumama.


Međutim, u planinskim krajevima ne
mogu se sastojine pretvoriti u jednodobne
zbog zaštitne uloge šume protiv erozije,
zbog održavanja mirnijeg toka voda, rekreacije
i dr. Dotacije za održavanje takvih
šuma morale bi biti velike, društvo
ih ne može podnijeti. Autor iznosi i mnoge
druge razloge protivne postavkama
FAO, među njima i to: da je proizvodnja
1 m3 tankog drva mnogo skuplja nego proizvodnja
1 m3 krupnog. K tome, troškovi
čestog pošumljivanja, procentualno veće
učešće kore na tanjem drvu i dr. Da li
dvije kratke ophodnje (žetve) daju veću
drvnu masu nego jedna duga ophodnja?
Ukratko: mnogo je uvjerljivih dokaza koji
govore protiv skraćivanja ophodn:e i protiv
pregeneraliziranog usmjerivanja da se
proizvodi tanko drvo za celulozu. Preporuke
FAO su doduše dobre za drvarsku
privredu, ali iz gledišta šumske privrede
ne mogu se usvojiti.


U vezi s takvim kritikama, na poziv
FAO je H. S t e i n 1 i n izradio vrlo dokumentiranu
i opsežnu studiju: Comparison
of Cost and Return in Cla;slcal and Modern
Forestry (Usporedba troškova i prihoda
u klasičnom i modernom šumarstvu)


o potpunoj ili pretežnoj proizvodnji tankog
drva u srednjoevropskim okolnostima.
Ta je studija izašla i u Švicarskom
šumarskom listu g. 1966. na oko 60 strana.
Pod pojmom klasičnog šumarstva pisac