DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 68 <-- 68 --> PDF |
nu mornaricu od 30 sagina i 100 kondura. Budući da je kraljevo sjedište bilo u Ninu, to je potpuno vjerojatno, da je ta mornarica građena drvetom posječenim u šumama zadarskog područja. U historijskom arhivu u Zadru postoje dokumenti iz vremena vladavine Venecije (od god. 1409 pa dalje), u kojima se mogu pronaći podaci koji govore da je na ovom području bilo šuma sa većim količinama tehničkog drveta. Tako generalni providur Angelo Emo izdaje nalog godine 1715. da se transportira do Obrovca (ušće Zrmanje) 6.400 kom. hrastovih pilota posječenih u šumi Zelengrad, a 1716. god. izdaje daljnji nalog za transport 3.300 kom. pilota posječenih u šumama iznad Obrovca. Generalni providur Marc Antonio Diedo izdao je naređenje 18. III 1721. o mobilizaciji odraslih muškaraca od 18 do 50 godina (mobilizirano 280 muškaraca) koji su svojim kolima prevozili posječene pilote iz šuma južnog Velebita do ušća Zrmanje kod Obrovca. Generalni providur Paolo Boldu daje naređenje dne 7. X 1782. da se utvrdi šteta od šumskog požara na Velebitu u predjelu Ripište. Prema zapisniku koji je sastavljen na licu mjesta utvrđeno je, da je požar zahvatio površinu od 3.000 koraka duljine i 2.000 koraka širine, i da je u požaru uništeno 10.900 kom. jelovih, 11.330 kom. bukovih i 280 kom. javorovih stabala. Danas, navodi drug Zorica, u tom predjelu nema ni jednog jelovog stabla. Iz ovih podataka, prema drugu Zorici, je očigledno, da je još prije nekih 250 godina bilo bogatih šuma na području Šumskog gospodarstva Zadar, ali da je neumjesna sječa, nezasitnost pojedinaca, špekulacija te slaba ili bolje reći nikakva uprava nad šumama dovela do uništenja šumskog bogatstva i zbog toga danas izbija na tom području kamen, pustoš i neplodno tlo. . . . »Živ dokaz da je Velebit bio šumovit i bogat vrijednim visokim šumama je nacionalan park Paklenica u kojem i danas postoje visoke bukove šume na površini od 1519 ha i crni bor na površini od 290 ha. Samo su duboke gugure i klanci kao prirodna prepreka sačuvali i spriječili uništenje ove šume. Ona je danas kao uspomena koja nas potsjeća na minula vremena,« nastavio je dalje drug Zorica. U referatu se dalje prikazuje aktivnost francuskih vlasti na čuvanju i unapređenju šumske vegetacije. Interesantan je prijedlog glavnog providura Vicka Dandolo, dat u službenom glasilu Kraljevski Dalmatin 26. II 1808., da se započne sistematskim, planskim radom na podizanju šuma. Svako selo treba da ogradi suhozidom površinu od 1 do 2 ha; ove bi se površine zvale »Sveti gaj«. Prvi koji započnu podizanjem Svetih gajeva bit će nagrađeni. Akcija je urodila plodom. Kraljevski Dalmatin objavljuje 1809. god. da je u 362 sela u Dalmaciji podignuto gajeva u površini 29.000 ha. Po nastojanju Dandola, osnovan je šumski i voćni rasadnik u Zemuniku kod Zadra, uspostavljan je red na pašnjacima, regulirana je sječa i zabranjen izvoz ogrevnog drveta. Za vrijeme austrijske vladavine (od 1813. god.) zanemaruju se Sveti gajevi i ne poduzimaju se nikakve značajnije akcije na podizanju šuma sve do 1866. god. (dakle 100 godina prije ove proslave). Te je godine Savjet za šumarstvo zaključio da se mogu privesti šumskoj proizvodnji svi tadašnji pašnjaci na kojima su još u dovoljnoj mjeri sačuvani ostaci šumske vegetacije. No melioracija tih degrađiranih šuma počela je tek u vezi sa Zemaljskim zakonom od 1873. i 1880. i to putem stavljanja određenih površina pod zabranu od paše koza (450.000 ha) i od paše svake stoke (100.000 ha). Međutim, vještačko pošumljavanje je počelo tek 1896. god. U tu je svrhu bilo podignuto 13 rasadnika u površini od 11 ha. Do 1900. god. podignuto je oko 400 ha kultura sa dobrim uspjehom. |