DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 51     <-- 51 -->        PDF

3. iz half-sib familija,
4. iz full-sib familija,
5. iz klonskog testa.
Općenito uzevši nasljednost je odnos genotipske varijance prema fenotipskoj
varijanci. Genotipska varijanca može sadržavati samo aditivnu varijancu,
u kom slučaju govorimo o nasljednosti u užem smislu (h2Ns), a može uz aditivnu
varijancu sadržavati još i varijancu dominance te interakcije, a u tom
slučaju govorimo o nasljednosti u širem smislu (h´-´us).


U ovom radu procijenit ćemo iz klonskog testa u kojoj su mjeri visine odnosno
promjeri uvjetovani nasljeđem, a u kojoj mjeri okolinom. Na ovaj način
izračunata nasljednost predstavlja totalno realiziranu nasljednost.


Istraživanjem nasljednosti visina bavili su se slijedeći istraživači: Matt hew
s (Hattemer 2) 1960. godine kod hibrida L. europea x L. leptolepis,
Ster n (Hattemer 2) 1960. god. kod Betula verucosa, Squilla c e (Hattemer
2) 1960. god. kod Pinus silvestris, Callaha m (Hattemer 2) 1961. god.
kod Pmus ponderosa, T o d a (7, 6) 1958. i 1963. kod Cryptomeria japonica i Pinus
silvestris, Burto n V. Barne s (Hattemer 2) 1962. god. kod Pinus strobus,
C. E. E h r e n b e r g (Hattemer 2) 1963. god. kod Pinus silvestris, S iveck
i i Giertyc h (5) 1965. god. kod Populus pyramidalis, Populus maximowiczii
te Populus laurifolia i Populus nigra, te drugi istraživači.


Rad o stupnju nasljednosti promjera kod Cryptomeria japonica objavio je
1958. i 1963. god. R. T o d a (7, 6).


METODA RADA


Na jednoj manjoj plohi veličine 4 X 7,5 m u vrtu Zavoda za šumarsku
genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta u Zagrebu pikirane su reznice od
5 klonova bijele vrbe (Salix alba L.) u razmacima od 30 X 20 cm. Od svakog
klona je pikirano po 55 komada reznica. Za formiranje aritmetičkih sredina
visina i promjera po repeticijama uzimali smo kod svih klonova uvijek izmjere
za prvih 10 biljaka u repeticiji. Stupanj nasljednosti visina i promjera
dobili smo raščlanjivanjem sveukupne varijabilnosti u pokusu na varijabilnost
između klonova te varijabilnost unutar jedinki jednog klona. Metodom analize
klonskih testova dobivaju se maksimalne vrijednosti za nasljednost u širem
smislu (2 u f a 12).


Nasljednost je računata po slijedećim formulama:


I h-´p.s = ; (po Wright-u, 1963)




r


0"2t,


II h2i;rf = ; (po Van Buijtene n-u, Einspeh r-u, J o


0-2 + 0-2e


h a r s s o n-u, 1960).


U gornjim formulama °"2C je varijanca klonova, o-2 je varijanca greške, a
r je broj repeticija u pokusu.


49