DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 51 <-- 51 --> PDF |
3. iz half-sib familija, 4. iz full-sib familija, 5. iz klonskog testa. Općenito uzevši nasljednost je odnos genotipske varijance prema fenotipskoj varijanci. Genotipska varijanca može sadržavati samo aditivnu varijancu, u kom slučaju govorimo o nasljednosti u užem smislu (h2Ns), a može uz aditivnu varijancu sadržavati još i varijancu dominance te interakcije, a u tom slučaju govorimo o nasljednosti u širem smislu (h´-´us). U ovom radu procijenit ćemo iz klonskog testa u kojoj su mjeri visine odnosno promjeri uvjetovani nasljeđem, a u kojoj mjeri okolinom. Na ovaj način izračunata nasljednost predstavlja totalno realiziranu nasljednost. Istraživanjem nasljednosti visina bavili su se slijedeći istraživači: Matt hew s (Hattemer 2) 1960. godine kod hibrida L. europea x L. leptolepis, Ster n (Hattemer 2) 1960. god. kod Betula verucosa, Squilla c e (Hattemer 2) 1960. god. kod Pinus silvestris, Callaha m (Hattemer 2) 1961. god. kod Pmus ponderosa, T o d a (7, 6) 1958. i 1963. kod Cryptomeria japonica i Pinus silvestris, Burto n V. Barne s (Hattemer 2) 1962. god. kod Pinus strobus, C. E. E h r e n b e r g (Hattemer 2) 1963. god. kod Pinus silvestris, S iveck i i Giertyc h (5) 1965. god. kod Populus pyramidalis, Populus maximowiczii te Populus laurifolia i Populus nigra, te drugi istraživači. Rad o stupnju nasljednosti promjera kod Cryptomeria japonica objavio je 1958. i 1963. god. R. T o d a (7, 6). METODA RADA Na jednoj manjoj plohi veličine 4 X 7,5 m u vrtu Zavoda za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta u Zagrebu pikirane su reznice od 5 klonova bijele vrbe (Salix alba L.) u razmacima od 30 X 20 cm. Od svakog klona je pikirano po 55 komada reznica. Za formiranje aritmetičkih sredina visina i promjera po repeticijama uzimali smo kod svih klonova uvijek izmjere za prvih 10 biljaka u repeticiji. Stupanj nasljednosti visina i promjera dobili smo raščlanjivanjem sveukupne varijabilnosti u pokusu na varijabilnost između klonova te varijabilnost unutar jedinki jednog klona. Metodom analize klonskih testova dobivaju se maksimalne vrijednosti za nasljednost u širem smislu (2 u f a 12). Nasljednost je računata po slijedećim formulama: I h-´p.s = ; (po Wright-u, 1963) r 0"2t, II h2i;rf = ; (po Van Buijtene n-u, Einspeh r-u, J o 0-2 + 0-2e h a r s s o n-u, 1960). U gornjim formulama °"2C je varijanca klonova, o-2 je varijanca greške, a r je broj repeticija u pokusu. 49 |