DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 23     <-- 23 -->        PDF

VRBINA MUHA SIŠKARICA (Helicomyia saliciperda Duf.) I NJENA
ŠTETNOST U PLANTAŽAMA VRBA


Dr IVAN MIKLOŠ


U plantažnoj proizvodnji drveta vrba postaje uz topole sve važnija vrsta.
Možemo očekivati da će se kod nas u dogledno vrijeme i površine pod plantažama
vrbe znatnije povećati. To će sigurno imati za posljedicu, slično kao i
kod topola, jaču pojavu bolesti i štetnih insekata u plantažama. Vrba kao vrsta
drveta ima također veliki broj prirodnih neprijatelja u biljnom i životinjskom
svijetu ,a naročito među insektima. Značaj insekata u prirodnim vrbicima ipak
je daleko manji nego u umjetno podignutim nasadima, osobito u formi jednodobnih
monokultura. Za to već do sada imamo dobar primjer u plantažama
košaračkih vrba, gdje šarena johina pipa (Cryptorrhynchus lapati L.) čini tako
velike štete, da mjestimično gotovo potpuno onemogućava ovakav način uzgajanja
vrbe.


Svrha je ovog članka da se na temelju jednog konkretnog slučaja prikaže
štetnost vrbine muhe šiškarice (Helicomyia saliciperda Duf.) za plantaže vrba,
opiše ukratko njena morfologija i biologija te upozori uzgajivače vrba na opasnost
koja prijeti sadašnjim i budućim plantažama vrba od ovog štetnika.


U proljeće 1966. godine primijećen je jaki napad vrbine muhe šiškarice na
oko 2,5 ha plantaže bijele vrbe (Salix alba L.) nedaleko sela Donja Dubrava u
Međumurju. U to vrijeme biljke su bile stare 3 godine ,imale su prosječni prsni
promjer od 6 cm, a njihova visina kretala se od 8 do 10 m. Ukupna površina
plantaža iznosila je 12 ha. Svrha uzgajanja bila je dobivanje drveta za proizvodnju
celuloze. Veoma jako bilo je napadnuto oko 2.000 stabalaca, od kojih
je oko 300 njih zadobilo takva oštećenja da su morala biti eliminirana iz plantaže.*


Helicomyia saliciperda Duf. spada u familiju muha šiškarica ili galica
(Cecidomyidae). Za fitofagne vrste ove familije karakteristično je da stvaraju
šiške ili gale na raznim biljnim dijelovima, koje su specifične za pojedine vrste,
tako da se determinacija vrste u mnogim slučajevima može izvršiti i po samim
šiškama. Na šumskom drveću živi oko 80 vrsta, a većina njih pravi šiške na
vrbama.


Vrbina muha šiškarica (si. 1,1) dugačka je 2—3 mm, crne je boje, sa smeđim
ili crvenkastim zatkom. Krila su joj mliječnobijela i pokrivena sitnim bijelim
dlačicama. Ženka ima leglicu koja je crvene boje i malo strši iz zatka.


Ličinka vrbine muhe šiškarice (si. 1, 2, 3 i 4) je valjkasta oblika i narančastocrvene
boje, a potpuno odrasla dugačka je oko 3 mm. Nema glave ni nogu.


* Za podatke zahvaljujem Mr. ing. Anti Krstiniću, stručnom suradniku Zavoda
za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta u Zagrebu.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Slijepa je i ima reducirani usni ustroj. Na prsima joj se nalazi tzv. spatula ili
prsni greben (engl, »breast bone«), koji je smeđe boje, ima oblik slova T i služi
joj za lakše kretanje.


Vrbina muha šiškarica ima jednu generaciju na godinu. Rojenje je obično
u prvoj polovici maja, ali u slučaju toplog vremena u proljeće može biti i ranije.
Na napadnutim biljkama u spomenutoj plantaži nalazile su se sredinom
marta uglavnom odrasle ličinke i u manjem broju kukuljice pa je vrlo vjerojatno
da su se prve mušice pojavile u prirodi već u drugoj polovici aprila.


SI. 1. Vrbina muha šiškarica (Helicomyia saliciperda Duf.)
1 imago, 2, 3 i 4 ličinka (sa strane, dorzalno i ventralno)
Crtež: V. Buday


Jedna ženka izleže oko 150 crvenkastih jaja na koru grana ili tanjih stabala
vrba i topola. Mogu biti napadnuta stabla sve do 12 cm promjera. Od vrba koje
«su izložene napadu spominju se u literaturi vrste: Salix- alba, S. caprea, S. purpurea,
S. fragilis, S. coerulea i S. triandra, a od topola Populus alba.


Ličinke su ubušuju pod koru, gdje u kambijalnom sloju svaka od njih
gradi svoju posebnu komoricu u obliku kratkog hodnika okomito na os stabla




ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 25     <-- 25 -->        PDF

ili grane. Hrane se biljnim sokovima i kako rastu tako se i njihove ikomorice
povećavaju. U njima ličinke prezime i idućeg proljeća se zakukulje. Kukuljice
strše iz hodnika više od polovice svoje dužine prije nego iz njih izađu mušice.
Poslije rojenja ženke obično legu jaja u blizini već napadnutih mjesta, tako da
se invazija prostorno ne širi brzo, ali se zato stets na napadnutim stablima
naglo povećavaju. Drvo hipertrofira, kora se odlupljuje i posmeđi te otpada
nakon što se potpune osušila (si. 2). Tada se na otkoranom dijelu mogu dobro
vidjeti mnogobrojni hodnici u obliku kratera sa uzdignutim rubovima. Napadnuta
je zona najčešće duga 10—20 cm, ali može iznositi i do pola metra u du-


a b
SI. 2. Oštećenje na vrbi od vrbine muhe šiškarice (Helicomyia saliciperda Duf.)
a) površina drva s kojega je otpala kora
b) isti komad drva 2—12 mm ispod površine




ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 26     <-- 26 -->        PDF

žinu. U slučaju da oštećenje zahvati stablo ili granu unaokolo, dio iznad oštećenja
se suši i ugiba. To se rnože vrlo lako dogoditi kod mladih stabala tanjih
dimenzija, pa su zato najugroženiji rasadnici i mlade plantaže vrba.


Vrbina muha šiškarica može se na razne načine uspješno suzbijati, naravno,
ako se vodi računa o najvažnijim momentima njenog razvojnog ciklusanačina života. Kao što je spomenuto, napad ovog štetnika, ma koliko bio intenzivan,
ograničen je na male površine, a budući da se radi o mladim stablima,
njihova visina omogućava lako provođenje suzbijanja sa zemlje.


Biljke ili biljne dijelove koji su unaokolo zahvaćeni galama pa ugibaju ili
će uskoro uginuti, treba odsjeći i spaliti. Ona stabla koja su slabije napadnuta
i koja zbog toga neće uginuti, mogu se premazati ljepkom za gusjenice na mjestima
ozljeda. I jedno i drugo valja uraditi rano u proljeće, najkasnije do konca
aprila, jer je svrha ovih mjera da se spriječi izlazak muha iz gala prije rojenja.


Od kemijskih metoda suzbijanja najbolje je preventivno tretiranje biljaka
preparatima na bazi DDT i HCH u vrijeme rojenja muha radi sprečavanja
ženki u leženju jaja. Budući da rojenje može potrajati dulje vremena, korisno
je tretiranje nekoliko puta ponoviti. Ako su ličinke već prodrle u drvo, može
se provesti prskanje Diazinonom koji posjeduje dubinsko djelovanje ili nekim
sistemičnim preparatom, koji još sigurnije uništava štetnike u biljkama. Prije
početka suzbijanja treba, dakle, utvrditi u kojoj se fazi razvoja štetnik nalazi
da bi se izabrala odgovarajuća metoda i postigao željeni uspjeh.


THE WILLOW GALL FLY, Helicomyia saliciperđa Duf (Cecidomyidae, Diptcra)
AND ITS NOXIOUSNESS IN WILLOW PLANTATIONS


Summary


The author describes a heavy attack of Helicomyia saliciperda Duf. in a small
plantation of white willow (Salix alba L.) in Međumurje (northern Croatia). Some
2,000 trees, 3 years old, were injuried, 300 of them to such a degree that they had
to be eradicated from the plantation. The larvae of Helicomyia saliciperda Duf.
cause damage by boring short galleries in the bark and the last anual ring of
branches and young stems, producing in this way characteristic galls on the host
plant. As the importance of willow timber in yugoslav´s economy is increasing, more
and more willows will be planted in the future. As a consequence, an increased
activity of this and other insect species in willow plantations may be expected.