DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 23     <-- 23 -->        PDF

VRBINA MUHA SIŠKARICA (Helicomyia saliciperda Duf.) I NJENA
ŠTETNOST U PLANTAŽAMA VRBA


Dr IVAN MIKLOŠ


U plantažnoj proizvodnji drveta vrba postaje uz topole sve važnija vrsta.
Možemo očekivati da će se kod nas u dogledno vrijeme i površine pod plantažama
vrbe znatnije povećati. To će sigurno imati za posljedicu, slično kao i
kod topola, jaču pojavu bolesti i štetnih insekata u plantažama. Vrba kao vrsta
drveta ima također veliki broj prirodnih neprijatelja u biljnom i životinjskom
svijetu ,a naročito među insektima. Značaj insekata u prirodnim vrbicima ipak
je daleko manji nego u umjetno podignutim nasadima, osobito u formi jednodobnih
monokultura. Za to već do sada imamo dobar primjer u plantažama
košaračkih vrba, gdje šarena johina pipa (Cryptorrhynchus lapati L.) čini tako
velike štete, da mjestimično gotovo potpuno onemogućava ovakav način uzgajanja
vrbe.


Svrha je ovog članka da se na temelju jednog konkretnog slučaja prikaže
štetnost vrbine muhe šiškarice (Helicomyia saliciperda Duf.) za plantaže vrba,
opiše ukratko njena morfologija i biologija te upozori uzgajivače vrba na opasnost
koja prijeti sadašnjim i budućim plantažama vrba od ovog štetnika.


U proljeće 1966. godine primijećen je jaki napad vrbine muhe šiškarice na
oko 2,5 ha plantaže bijele vrbe (Salix alba L.) nedaleko sela Donja Dubrava u
Međumurju. U to vrijeme biljke su bile stare 3 godine ,imale su prosječni prsni
promjer od 6 cm, a njihova visina kretala se od 8 do 10 m. Ukupna površina
plantaža iznosila je 12 ha. Svrha uzgajanja bila je dobivanje drveta za proizvodnju
celuloze. Veoma jako bilo je napadnuto oko 2.000 stabalaca, od kojih
je oko 300 njih zadobilo takva oštećenja da su morala biti eliminirana iz plantaže.*


Helicomyia saliciperda Duf. spada u familiju muha šiškarica ili galica
(Cecidomyidae). Za fitofagne vrste ove familije karakteristično je da stvaraju
šiške ili gale na raznim biljnim dijelovima, koje su specifične za pojedine vrste,
tako da se determinacija vrste u mnogim slučajevima može izvršiti i po samim
šiškama. Na šumskom drveću živi oko 80 vrsta, a većina njih pravi šiške na
vrbama.


Vrbina muha šiškarica (si. 1,1) dugačka je 2—3 mm, crne je boje, sa smeđim
ili crvenkastim zatkom. Krila su joj mliječnobijela i pokrivena sitnim bijelim
dlačicama. Ženka ima leglicu koja je crvene boje i malo strši iz zatka.


Ličinka vrbine muhe šiškarice (si. 1, 2, 3 i 4) je valjkasta oblika i narančastocrvene
boje, a potpuno odrasla dugačka je oko 3 mm. Nema glave ni nogu.


* Za podatke zahvaljujem Mr. ing. Anti Krstiniću, stručnom suradniku Zavoda
za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta u Zagrebu.