DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1967 str. 10 <-- 10 --> PDF |
2.2. Moguće posljedice prebornog gospodarenja Da plastički prikažemo i objasnimo neke teoretske postavke i tok evolutivnih kretanja u, danas nazvanim, prebcrnim sastojinama upotrebit ćemo slikoviti prikaz (analizu) na dva izabrana primjera, upotrebljavajući pri tome neke numeričke podatke koji se, naravski, ne moraju i ne mogu generalizirati. 2.2.1. Pretpostavka I. (uravnotežena preborna šuma) Pretpostavimo, da pred sobom imamo prebornu sastojinu koja je potpuno uravnotežena sa ophodnjicom od 10 godina. Da se i nadalje održi ravnoteža u takvoj prebornoj sastojini postavlja se teoretski zahtjev, da se u svakom odjelu (odsjeku) te gospodarske jedinice unutar 10-godišnjeg perioda (ophodnjica) izvrši sječa i to samo jedna jedina sječe. Po toj pretpostavci u jednoj bismo godini morali sjeći 10% površine. Ovo se može smatrati normalom i odgovara uglavnom našim sastojinskim prilikama, jer je dužina trajanja ophodnjice indirektno proporcionalna brzini priraščivanja sastojine; drugim riječima: što je brže prirašćivanje to bi i ophodnjica mogla biti kraća i obratno. 2.2.2. Pretpostavka II (Neuravnotežena preborna šuma) Međutim, pretpostavimo jedan drugi slučaj, onaj koji je, nažalost, mnogo češći u našoj praksi. Pretpostavimo, dakle, da je sastojina, iz prije opisanih razloga, evoluirala iz preborne u pravcu regularne šume i da je, uglavnom (i u velikom postotku) na cijeloj površini ostarjela (otprilike 120 godina). S obzirom na ekološke i ostale prilike, pretpostavimo da starost ovih sastojina ne može prekoračiti (bez štete po kvalitet sastojine i intenzitet prirašćivanja) dob od 180 godina. Znači da je »vijek preživljenja« u ovom slučaju (180—120) 60 godina. U tom slučaju, svaki savjestan šumar, mora se truditi da obnovi sastojinu u tako kratkom periodu i to na cijeloj, obično velikoj, površini, ako ne želi kasnije sabirati sušce, vjetrolome, izvale i prestarčena stabla (bakrlje) itd. Ako bi se taj šumar formalno pridržavao pravila strogo prebornog gospodarenja sa ophodnjicom od recimo 10 godina trebalo bi izvršiti regeneraciju 30% cijele površine gospodarske jedinice. Može li se takva obnova izvršiti uspješno i bez štete po stanište i sastojinu? Ne! To je nemoguće! Poduzeti tako snažnu (i brutalnu) regeneraciju (sječu) na 30% površine neke gospodarske jedinice, prebornim sječama, prelazeći sjekoredima iz odjela u odjel, znači, pretvoriti cjelokupni šumski masiv u ogromnu površinu naplodnog sijeka, uz prateće opasnosti od degradacije tla, zakorovljenja, povećanja broja izvala, opasnosti od sekundarnih, negativnih pojava koje prate svako naglo otvaranje sklopa. To je naprosto planiranje kaosa u sastojini, to je svjesno uništenje sastojine. Odatle proizlazi evidentno, da preborno gospodarenje, pa i ono najfinije i najsuptilnije tehnike, u svim postojećim slučajevima, nije u stanju da povoljno riješi sve postavljene šumsko uzgojne i šumsko uređajne probleme. Znači, potrebno je pristupiti drugačijim rješenjima. Rješenjima, koja odgovaraju teškoj situaciji, u kojoj se sve te i takve sastojine nalaze. Treba prići novim putovima u rješenju tih problema. Ti putovi moraju biti potpuno nezavisni o svim postojećim šumsko uređajnim šemama i moraju osigurati, u svakom slučaju, puni uspjeh pothvata. |