DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 73 <-- 73 --> PDF |
cftcano $umac6t&& ŠUMARSTVO U AUSTRIJI (Ova zapažanja iznijela je u Les. hoz jajstvu 1-1966. grupa šumara Sov. Sav. boraveći nedavno u Austriji). Današnja je Austrija triput manja od Jugoslavije, ali po šumovitosti popela se na četvrto mjesto u Evropi (iza Finske, Švedske i Albanije). Od ukupne plodne površine 45 je posto pod šumom. Štajerska i Koruška gotovo su posve pokrivene šu mom. U Austriji postoji 450 god´na star zakon, kojim se zabranjuje uništavanje šuma i pretvorba šumskog u poljopriv redno tlo. Posljednjih se godina, štaviše, šumska površina proširila za 200.COO ha, jer su npr. pošumljene oranice koje su teško dostupne da bi se mehanizirano o- brađivale. Šume zapremaju 3,352.000 ha, od kojih samo 300.000 ha ima privredno značenje. Ostale šume vrše funkciju zaštite tla i režima voda. Gotovo svuda provodi se visoko šumsko gospodarenje, samo na neznatnoj površini (uglavnom na malošumovitim područjima Donje Austrije) uzgaja se niska šuma s kratkim turnusom. Prostrane monokulture šumskih masiva (samo na prvi pogled), a zapravo mozaik su čestica privatnih vlasnika. Austrija ih ima oko 250.000. Oko 40,8% šuma u rukama je sitnih posjednika (sa srednjom površinom od 50 ha) 22,8%) zapremaju veleposjedi, 6% fondovi i zaštitne šume, ll,9P/o pripadaju raznim društvima i trgovačkim kompanijama, a 4% crkvi. Državni je šumski fond samo 14,4% od ukupne površine šuma. Razumljivo je da se takva rascjepkanost jako odrazuje na vođenju šumskog gospodarenja i na stanje šuma. U toj se zemlji može vidjeti ovakva slika: šume jednog vlasnika uzorno su uređene, prebornu se gospodari i vodi račun o svakom vrijednom stabalcu, unose vrste drveća ´koje popravljaju tlo, a pored njih leže nepošumljene sječine s bijednim ostacima nekadašnje šume drugog vlasnika. Njega mladika nije na visini, šumarske se ustanove ograničavaju samo na propagandu. Pa čak ni državne šume nemaju strogo određenog plana njege sastojina. Za čišćenja nema sredstava. Proređuje se tek u dobi letvenjaka, zato su mladici pregusti. Ali sve to nije velika nesreća, jer ne postoji problem izrrjene vrsta i ugnje tavanja vrednijih vrsta manje vrijednim. Mladici su uglavnom čisti (iz omorike ob., bukve) ili u smjesi s arišom ili borom. Općenito uzevši, austrijske šume nisu iscrpljene ni poremećene. Po dobnim raz redima ovako su podijeljene: u državnim šumama ima 38% zrelih šuma (IV dob. razred), a ostalih, mlađih, ima u svakom dobnom razredu samo 11—14%. Isto je stanje i kod najvećih veleposjeda gdje se planski gospodari. Sitnovlasničke se šume sastoje iz 10% zrelih šuma, a mladih sa stojina I i II dob. razr. ima 32% Tak vih je šuma oko 1,5 min. ha. Drvna masa svih šuma iznosi 480 min. m3 sa srednjom drvnom masom po hektaru 150 m3, a postavljen je cilj, da se dotjera do 200 i 230 m3. Prirast je 8,5 min. m? godišnje, ali se siječe 10 do 12 min. m3 ili 3—4 m3 sa hektara. Pretjerana eksploatacija šuma vrši se zbog potrebe velikih količina drva za eksport. Od godišnje posječenih 4,8 min. m3 izvozi se 3,2 min. (tj. 6611/»). Najviše ide u Italiju (1,9 min. m´3) i u Zap. Njemačku (0,6^—0,9 min. m3). Osim toga oko 3 min. m3 prerađuje se u celulozno-papirnim fabrikama, a 0,5 min. ide na drvne i izolacijske ploče (i od toga se polovica izvozi). Prihodi od izvoza drva nadmašuju 6,5 milijardi šilinga (ili 121 min. rubalja). Drvo je u Austriji veoma skupo. Tako na području Salzburga izrada 1 m3 u šum. gospodarstvu stoji 30 šilinga, a sa izvozom oko 60 (a 1 m3 prodaje se od 360—600 šilinga). U šumama visokog uzgoja pretežu četinjače sa 87"/o, a među njima dominira sa 57,8% stasita alpska omorika ob. uske krošnje sižući i preko 2,´OOD m po strminama. Bor, pretežno vajmutovac, čini 14,4% svih šuma, bukva oko 10!"/», jela 4,8;Vo, ariš 8,3!;7o, crni bor P/o, limba O,0°/o, hrast l,2l:,/o, a druge tvrde listače 1,3%. Mekih je listača malo, 0,8´Vo. Uprava šumama prilično je zamršena. Postoji Ministarstvo za tlo i šume, koje preko svoje Sekcije za šumarstvo rukovodi šumskotehničkim odjelima u upravama područja (što ´odgovara rajonskim inspekcijama ili nadzorništvima). Toj Sekciji neposredno je podređena Državna šum. ogledna stanica, pa šumarske škole i mjesne škole za obuku šumovlasnika i šum. radnika. 551 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Paralelno postoji Generalna direkcija šuma, koja ima svoje inspekcijske stanice na područjima i šum. uprave, poje su analogne šum. gospodarstvima, a ima ih 95. U svakoj je upravi po nekoliko šumarija, koje nisu samostalne gosp. jedinice i više su slične teh. rajonima ili revirima. Austrijanci postepeno ikonvertiraju listače u četinjače, nastojeći da postignu omjer 0,7 omorika ob. i 0,3 bukva. U sastojinama omorike ob. (radi poboljšanja uvjeta prehrane i sanitarnog stanja) nastoji se uzgojiti podstojna sastojina i druga etaža sa bukvom, a čisti srednjodobni i zreli bukvici proređuju se intenzivno, da bi se stvorili uslovi za razvitak mlade sastojine omorike i jele. Ekskurzisti su posjetili Schneegatternsku šumsku upravu (oko 32 km sjeveroistočno od Salzburga) na površini od 3.500 ha (sa 75*/o omorikovih, 15l0/o bukovih i 10% jelovih sastojina). Sastojine su srednjodobne i zrele,mladih je malo. Ova šum. uprava ima 4 šumarije u kojima rade šumari sa specijalnim srednjim obrazovanjem. Pomoćnog personala nema nikakvog, a ni lugara. Rukovodilac šum. uprave samostalno rješava sva pitanja; pojednostavnjeni su odgovornost i evidencija. Doznake se sječe ne evidentiraju; pri izradi izbroji se i izmjeri samo gotova roba na stovarištu, a za pošumljavanje iskaže se samo površina šumskih kultura. U takvoj šum. upravi ima 80 stalnih radnika od kojih oko polovica radi na sječi; ima i 4 konja i 1 traktor (oko 10 konja i 4 traktora uprava uzajmljuje od privatnika). Golih površina ova Uprava na svom području gotovo i nema. Šumske se kulture izvode bez plana i to tamo gdje treba pošumiti. Osnovne su vrste: omorika, bor (crna joha služi kao biološki isušivač, a jarebika radi stvaranja podrasta). Posjetiocima su pokazane preborne sječe. Stabla za sječu odabire sam upravitelj. Kod postupnih sječa u 70-godišnjim bukvicima sklop se neznatno prekida, a pod njim treba da nikne četinarski podmladak. Na mjestima gdje je dosta podrasta stabla se sijeku inenzivnije, da bi se dalo prilike brzoj obnovi mladim četinjačama. Sijeku se obično najlošija stabla. Uprava izrađuje 25.000 m3 drva godišnje (7 m3 po ha). Golih (čistih) sječa u čitavoj Austriji gotovo i nema. Uzrok su česti odroni tla, pa računaju da se na 150.000 ha trajno događaju klizanja zemlje. Sječu vrše 2- radnika pomoću benzopile Contre Stihl od 5 HP (proizvodnja Zap. Njemačka). Na ravnijem se položaju po sječena stabla na licu mjesta prekrajaju i okoravaju, a na strminama kližu, a onda tek izrađuju. Dva radnika mogu dnevno izraditi 10—15 m3 (trajanje je radnog dana u Austriji kod rada u šumi 8—9 sati). Privlačenje je drva veoma primitivno: konjima ili volovima, a i traktorom H-j nomas stare konstrukcije bez ikakvih drugih naprava za vuču. Istina, na Drž. oglednoj stanici, gdje se naročiti odjel bavi pitanjima sječe i privlačenja, pokazali su posjetnicima najnovije konstrukcije za privlačenje s univerzalnim vučnim strojem Unimag. Općenito se može reći da se mehanizacija prilično ograničeno iskorišćuje. Tako npr. u bečkoj šumi gotovo polovina posječene drvne mase privlači se volovima. Udaljenost je najviše 500—600 m, jer je u Austriji gusta mreža šumskih putova. U Schneegatternskom Š. G. na svakih 50 ha dolazi 1 km puta. Prosječno drvo prodaje se u šumi, a izvozi poslije prodaje, naravno. Ekskurzisti su posjetili i Okružni inspektorat u Tirolu, koji kontrolira 330.000 ha privatnih šuma, ima Upravu šum. gosp., građevinarstva i uređiv. šuma, ali joj je utjecaj na šumoprivređu veoma slab, uslijed bezbroja šumovlasnika. Inspektorat organizira kurseve šumskih nadziratelja, uči radnike suvremenim metodama rada i određuje etat na prijavu šumovlasnika. Doznaku većih sječina vrše šumar, inženjeri (kojih i nema drugdje osim u Tirolu). Oni određuju kategoriju sječine i pitanje njezina pošumljavanja. Uzgojem sadnica, osobito osnivanjem plantacija plus-stabala, bave se firme, koje kontroliraju državni šumski organi. Oni i nabavljaju sadni materijal privatnicima. 1960 g. donesen je zakon, kojim se zaštićuie nasljedne osobine vrsta drveća i dopušta sabiranje sjemena samo iz određenih sastojina (sada ih je oko 14.000 ha). Naučnom se istraživanju na području uzgoja poklanja naročita pažnja. U predgrađu Beča nakon prvog svjet, rata osnovana je Drž. šum. ogledna stanica sa 8 odjela. Odjel genetike bavi se tehn. razmnažanja, pitanjem izbora vrsta, hibridizac. topola, nasljednošću ekološ. i biološ. formi omorike ob. U tu je svrhu posebna laboratorija s umjetnom klimom. Odjel nauke o drvu radi zajedno s genetičarima, a cilj mu je: povišenje čvrstoće i trajnosti drva. Proučavaju se fiz.-kem. svojstva raznih formi omorike ob.. problem usukanosti nekih vrsta. Uzgojni odjel proučava obnovu sastojina, pripremu sjemena, zakone rasta i njegu šuma. U odjelu za inventarizaciju šuma razrađena je originalna metoda za 7 zona |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 75 <-- 75 --> PDF |
sa primjenom stacioniranih primj. ploha. Tu se ispituje i problem prirasta i vrše praktični radovi na inventarizaciji, proučavaju uvjeti staništa, iskorišćavajući metodu parcijalnog kartiranja i sastavljaju planovi po klimatskim rajonima pri čemu se naročita pažnja poklanja tlu, ekspoziciji, biljnom sastavu i degradaciji tla kao faktorima koji određuju tip vegetacije. Veoma su zanimljiva istraživanja tehničkog odjela na području fiziologije i higijene rada, gdje se studira ritam rada (optimalni), dopuštena granica opterećenja radnika i režim prehrane. Postoji i velik odjel za zaštitu šuma. Osim bolestima i entomostetnicima, mnogo se bavi i pitanjima utjecaja atmosferskih činilaca na šumu, industrijske prašine i plinova. Odjel za dobru vegetacijsku komoru, autoklave, mikroskope i dr. najnoviju aparaturu. Ogledna stanica ima fotogrametrijski laboratorij s najmodernijom opremom, kojoj nema ravne u Evropi. Međutim, sve je to samo aktivnost Stanice, ali njezina naučna dostignuća nemaju široka odjeka u praksi. Tu se očito po kazuje naličje tolike silesije šumovlasnika i odsutnost jedinstvenog rukovođenja šumcprivredom. Kadrove šum. inženjera sprema Visoka škola za kulturu tla (Bodenkultura) u Beču, a na njezinu Šum. fak. svršava godišnje 45 specijalista, nakon 4-god. školovanja. Škola ima dobro opremljene katedre i kabinete. Katedra uzgoja ima arboretum u Hiittelđorfu (zapadna periferija Beča: kcd Mariabrunna) u kome se uzgaja oko 500 manjih grupica sastojina raznih vrsta drveća i oblika. Tu se vrše zanimljivi pokusi aklimatizacije i introdukcije, mogućnost formiranja proizvodnih otpornih sastojina raznih vrsta drveća. U grupama sastojina vrše se izmjere prirasta i prorede. Šumari se školuju u 4 spec, dvogodišnje škole, ali đaci moraju prije upisa apsolvirati dvo- do trogodišnji staž u Š. G. Austrijanci vole šumu i čuvaju je. I ne samo šumari, nego se i mnogi građani razumiju prilično u šumarstvo, članovi su Šum. društva, čitaju nedjeljnik Holz-Kurier i druge šumarske časopise. D. K. Svima suradnicima, pretplatnicima i prijateljima Šumarskog Lista SRETNU NOVU GODINU 1967. želi Uredništvo |