DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 61 <-- 61 --> PDF |
3.a našu. ptak&u. ARIŠOV MOLJAC TULJCAR Coleophora laricella Hb. Dr IVAN SPAIC UVOD Umjetni uzgoj ariša u našim krajevima ima relativno kratku tradiciju od svega nekoliko decenija. Rad s ovom vrstom bio je do sada i po opsegu malen pa su malena i iskustva. To će se svakako nepovoljno odraziti u planiranoj opsežnoj akciji očetinjavanja, u kojoj se ovoj vrijednoj vrsti daje istaknuto mjesto. U nastojanju da se ove teškoće što lakše prebrode i da se izbjegne nepotrebnim nepovoljnim iznenađenjima, ovdje se ukazuje na jedan negativni faktor, s kojim u ovoj akciji treba računati jer će se on sigurno pojaviti. To je arišev moljac tuljčar. Ovaj štetni insekt pojavljuje se svagdje gdje ima i ariša — na svim lokalitetima i u svim dobnim razredima — i znatno utječe na proizvodnju. Čini se da spada u grupu permanentnih štetnika jer se pojavljuje skoro svake godine u većoj ili manjoj mjeri. S obzirom na općenito relativno malena domaća iskustva s arišem, u šumarskoj se operativi malo zna i o ovom opasnom štetniku. Svrha je ovog članka da se ukaže na navedeni problem, kako bi se štete svele na najmanju moguću mjeru. MORFOLOGIJA JAJE — je poluguglastog oblika s 11—14 uzdužnih rebara. Veoma je sitno (promjer 0,3 mm, visina 0,2 mm) pa je prostim okom teško uočljivo, a navedeni oblik može se raspoznati tek povećalom. Boje je žute. GUSJENICA — je u sva četiri larvama stadija crvenosmeđa s tamnijom glavom iste boje. Mlada gusjenica duga je svega 0,8 mm a potpuno odrasla oko 4 mm. Glava joj je ispružena naprijed kao i kod drugih gusjenica, koje miniraju lišće i iglice. U sredini svakog segmenta na leđnoj strani može se pod povećalom vidjeti poprečni red sitnih trnića. Počam od drugog larvalnog stadija gusjenica živi u tuljku koji ima oblik cijevi, a izgrađen je od jedne ili više izgriženih iglica. Tuljak je posebno opisan. KUKULJICA — je također sakrivena u tuljku od iglica. Ona je duga 3,8— 4,1 mm, srnosmeđe boje. LEPTIR — je malen, raspon krila iznosi jedva 10 mm. Prednja krilu su smeđastosiva, s resama u vršnoj polovini. Stražnja krila su tamnosiva, zašiljena, s dugim resama na stražnjem kraju. Ticala su duga kao i tijelo, kod mužjaka jednobojna (smeđastosiva), a kod ženki svjetla s tamnijim prstenima (si. 1). Izradu ovog članka financirao je Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko, iz sredstava dobij enih od Sav. fonda za naučni rad. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 62 <-- 62 --> PDF |
TULJAK — Za izgradnju tuljka gusjenicama služe dijelovi izgriženih iglica. U toku svog života gusjenica izgradi nekoliko tuljaka: a) jesenski tuljak grade gusjenice drugog larvalnog stadija (Ln). On se sastoji iz 3—4 mm dugog dijela iglice, kojoj je centralni dio najvećim dijelom izgrižen, a ostao je uglavnom samo periferni dio. Ovaj je tuljak na oba kraja SI. 1. Arišov tuljčar. Po Escherichu. otvoren. Na jednom kraju strši iz njega glava gusjenice i prednji dio tijela s prsnim nogama, dok otvor na drugom kraju služi za izbacivanje ekskremenata. Ovaj je tuljak žućkastozelen. b) zimski tuljak je ustvari nadograđeni jesenski tuljak, a služi za prezimljavanje Ln. Stražnji je otvor iznutra gusto zapreden bijelom pređom. Na prednjem kraju gusjenica nadoprede kratku cijev, čime se tuljak malo produži i tim je krajem pričvršćen na podlogu. Boje je svjetlo sivosmeđe. c) proljetni jednostavni tuljak načini gusjenica u proljeće nakon prezimljavanja. On je dug 4—5 mm, a po građi i boji je sličan jesenskom. d) proljetni sastavljeni tuljak načinjen je iz 2—3 iglice (tačnije dijelova iglice). Budući da je za odraslu gusjenice unutrašnjost jedne iglice preuska, ona uzdužno progrize 2—3 izgrižene iglice, koje poveže pređom. Ovaj je tuljak smeđastozelen, dug 4—5 mm, a širok oko 1,2 mm. BIOLOGIJA Leptiri se roje u drugoj polovini maja i u junu, no let se često protegne i do sredine jula. Ranija ili kasnija pojava leptira ovisi o vremenskim prilikama u proljeće. Ženke odlažu jaja na iglice. Najčešće se na jednoj iglici nalazi samo jedno jaje, no u slučaju jakog napadaja može ih biti i više. Gusjenice se izlegu iz jaja 8—10 dana nakon odlaganja. One progrizu horion na bazalnoj strani jajeta tako da se neposredno ubuše u iglicu ne izlazeći na njenu površinu. Ovdje one buše hodnik prema vrhu iglice neposredno uz epidermu gornje ili donje strane iglice, rijetko kroz sredinu (si. 2). Nakon 3—4 tjedna na iglici se već prostim okom može uočiti mjesto, na kojem se nalazi hodnik gusjenice (mina). Taj je dio iglice, naime, svjetlije boje. SI. 2. Bušotina gusjenice Lj. Po Jungu. Obično početkom septembra mogu se naći prvi tuljci na površini iglica. U njima se nalaze gusjenice Ln. One pričvrste tuljak na iglici te se na tome |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 63 <-- 63 --> PDF |
mjestu ubuše u iglicu, ali ne izgrizaju dugačke mine nego češće mijenjaju mjesto brštenja. Na taj način na jednoj te istoj iglici nastaju oštećenja na više mjesta (si. 3). Pri jakom napadaju, kada sve L[ izađu iz iglica i načine tuljke, čini se kao da su iglice na kratkim izbojcima oživjele, zbog relativno živahnog pomicanja tuljaka (si. 4). Prigodom kretanja po granama gusjenice ispredaju brojne paučinaste niti oko iglica. Nakon opadanja iglice vise na ovim nitima, njišući se pri najmanjem strujanju zraka, što stvara svojevrsnu sliku. i LL SI. 3. Bušotine starijih gusjenica. SI. 4. Izbušeni vrhovi iglica i Po Jungu. gusjenice po pupoljcima. Po Nusslinu. Obično krajem oktobra gusjenice preinače jesenske tuljke u zimske te se učvrste na jednom mjestu. To su gotovo redovno pupovi kratkih izbojaka na perifernim granama. Ovdje prezime, a u proljeće nastavljaju s brštenjem čim ariš potjera iglice (si. 5). Tokom proljeća još se dva puta presvuku i izgrade proljetne jednostavne ili sastavljene tuljke. Proljetno brštenje traje oko 3—1 5. Gusjenica u tuljku na kratkom izbojku koji upravo tjera. Po Schwerdtfegeru. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 64 <-- 64 --> PDF |
tjedna. Gusjenica se zakukulji u posljednjem tulj_ku, kojega pričvrsti na iglicu ili grančicu. Najveći dio gusjenica obično se kukulji početkom maja. Trajanje stadija kukuljice ovisi o temperaturi i obično traje desetak dana. U drugoj polovini maja pojavljuju se prvi leptiri. Ovaj štetnik ima dakle jednogodišnju generaciju. BILJKE HRANITELJICE Po svemu izgleda da C. laricella napada sve vrste ariša. U Evropi je napadaj konstatiran kako na evropskom arišu (L. decidua) tako i na vrstama, importiranim iz Azije i Amerike (L. leptolepis, L. sibirica, L. occidentalis). Arišev tuljčar rasprostranjen je također u Aziji i Americi. U Aziji, osim spomenutih vrsta, napada još L. dahurica i L. kaempferi, a u Americi L. laricina. Ranije se smatralo da C. laricella napada samo ariše. Međutim prema novijim podacima gusjenice ovog štetnika pronađene su također na iglicama duglazije Pseudotsuga taxifolia. ŠTETE Arišev tuljčar nanosi štetu uništenjem iglica. Posljedice brštenja očituju se u deformiranju stabala, smanjenju prirasta, slabljenju stabala, sušenju pojedinih grančica i grana i konačno čitavog stabla. Vrsta i veličina štete ovise o iačini i trajanju napadaja te o zdravstvenom stanju i vrsti napadnutih ariša (si 6). SI. 6. Djelomično obršteni mladi ariš. Po Jungu. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Od proljetnog brštenja nastaju mnogo veće štete nego od jesenskog. Jedna gusjenica prvog larvalnog stadija potroši tokom čitavog svog razvoja, koji traje oko 12 tjedana, svega oko pola sadržaja jedne iglice. Međutim gusjenica posljednjeg (IV) stadija uništi za svega 4—6 dana, koliko traje njen razvoj, čak oko 8 iglica. Prema Schindle r u, kod zaraze od prosječno jedne gusjenice po jednom kratkom izbojku sigunro nastaje golobrst, a opasnost od šteta postoji već kod zaraze od jedne gusjenice na pet kratkih izbojaka. Iako je navedeno da C. laricella napada sve vrste ariša, ipak posljedice brštenja nisu jednake na svim vrstama. Poznato je da pojedine vrste ariša imaju različitu prosječnu dužinu iglica i različit, ali uglavnom konstantan prosječni broj iglica u kratkom izbojku. Evropski ariš (L. decidua) ima npr. kraće iglice i prosječno mnogo manje iglica u kratkom, izbojku od japanskog (L. leptolepis). Zbog toga pri istoj jačini napadaja na japanskom arišu nastaju mnogo manje štete nego na evropskom. Prema tome specifična veličina i broj iglica znatno utječu na veličinu štete. Višegodišnji uzastopni napadaj slabi stabla, što se, osim na prirastu, vidljivo očituje i na smanjenoj sposobnosti stabla za proizvodnju asimilacionog aparata. Prema Jungu , tokom trogodišnjih opažanja na jednom japanskom arišu prosječan broj iglica u kratkim izbojcima smanjio se zbog brštenja od početnih 70 na 52 u drugoj te na 25 u trećoj godini. Osim toga oslabljena stabla kasnije tjeraju. Sušenje najprije zahvaća najtanje grančice, zatim pojedine grane i konačno čitavo stablo. Uslijed jakog brštenja mogu se posušiti ne samo pojedinačna stabla nego i čitave skupine. Ranije se držalo da je C. laricella uzročnik ariševog raka. Danas se zna da tu bolest uzrokuje gljiva Dasyscypha willkommii. Ostaje ipak činjenica da arišev tuljčar svojim djelovanjem stvara predispoziciju za napadaj mnogih štetnika i bolesti. PRIRODNI NEPRIJATELJI O korisnom djelovanju ptica u vezi s ariševim tuljčarom mišljenja su podijeljena. Većina autora smatra da ptice izbjegavaju tuljčareve gusjenice. To se tumači na taj način što pticama ne prija tuljak u kom gusjenica živi. S obzirom na čestu i dugotrajnu pojavu ariševog tuljčara očito je da je eventualni dio korisnih ptica nedovoljan da spriječi napadaj ovog štetnika Veću korist pružaju parazitske osice iz porodica Chalcididae i Ichneumonidae. Na tuljcima se često mogu naći izlazni otvori parazita. Ipak je i djelovanje parazita nedovoljno efikasno. Iz podataka dosadašnjih opažanja proizlazi, naime, da je djelovanjem parazita bila uništena najviše jedna četvrtina svih gusjenica. Mnogi zimski tuljci obavijeni su plijesni, a gusjenice u njima uništene. Nije sigurno da li ova plijesan djeluje kao parazit ili saprofit jer postoji mogućnost da gusjenice stradaju od jake zime pa da ih gljivica tek kasnije zahvati. SUZBIJANJE Predobrana Iskustvo pokazuje da C. laricella napada sve vrste ariša u svim dobnim razredima i na skoro svim staništima. Ipak je pojava ovog štetnika na nadmorskim visinama iznad 900—1000 m mnogo rjeđa i manje opasna. Prema tome |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 66 <-- 66 --> PDF |
staništa iznad ove nadmorske visine uglavnom osiguravaju ariš od ovog štetnika. Međutim pri intenzivnom uzgoju ariša u svrhu postizavanja što bržeg rasta i većeg prirasta ,ovom se uslovu neće moći udovoljiti. Lokaliteti, na kojima ariš može dati maksimalni prirast, nalaze se u domeni ariševog tuljčara. U takvim okolnostima treba tražiti druge mogućnosti predobrane. Kao jednu od tih mogućnosti preporučuje se takav izbor staništa, na koparata razrijeđenog u 50 lit. vode. Ustvari najbolji rezultati (100%-tni uspjeh) potpuno razviti iglice, što su kratki izbojci bujniji a iglice duže, to lakše će se odhrvati proljetnom brštenju. S tim je u najužoj vezi izbor vrsta ariša. Već je spomenuto da napadaj tuljčara bolje izdrži japanski nego evropski ariš, budući da ima duže iglice i prosječno više iglica u kratkom izbojku. O ovoj činjenici treba svakako voditi računa jer je to ustvari jedina efikasnija preventivna mjera, iako to ne znači da su ariši s dugim iglicama imuni protiv napadaja. Odgovarajuće agrotehničke i sumskouzgojne mjere također će omogućiti brži i bujniji rast. Zdrava, vitalna stabla lakše izdrže napadaj od zaostalih, oštećenih i bolesnih pa kulture treba čuvati od bilo kakvih oštećenja. Direktno suzbijanje Najefikasniji je način zaštite kemijsko suzbijanje ariševog tuljčara. Ipak se i u tom pogledu nailazi na poteškoće s obzirom na poseban način života njegovih gusjenica. Za suzbijanje gusjenica u obzir dolaze tri vremenska perioda i to: a) ljeto i rana jesen, kada se mlade gusjenice nalaze u iglicama; b) period oktobar—mart, gusjenice u zimskim tuljcima; c) proljeće, odrasle gusjenice na iglicama. Nedavno je Schindle r objavio rezultate svojih opsežnih pokusa suzbijanja ariševog tuljčara raznim suvremenim insekticidima. Preporuke, koje ovdje iznosim, navedene su prema ovom autoru. Mlade gusjenice u priodu ljeto — rana jesen (august—septembar) mogu se uspješno suzbiti sistemičnim insekticidima. Naročito dobri rezultati postignuti su s preparatima na bazi dimetoata (npr. Rogor). Suzbijanje se obavlja prskanjem (orošavanjem) sa zemlje ili iz zraka. Po 1 ha upotrebljava se 0,6 lit. preparata razrijeđenog u 50 lit. vode. Ustvari najbolji rezultati (100l0/o-tni uspjeh) postignuti su zaprašivanjem ariševih kultura parationom (20 kg´ha praha), no kako je ovaj insekticid izvanredno žestok otrov, a rad povezan s mnogim opasnostima, ne bi ga se moglo preporučiti za širu primjenu u praksi. U zimskom periodu (najbolje početkom marta) suzbijanje se može sprovesti prskanjem stabala DNOC-preparatima, poznatim pod nazivom »žuta ulja«. Ovim načinom ne postižu se sasvim zadovoljavajući rezultati. Suzbijanje odraslih gusjenica u proljeće također se uspješno može obaviti preparatima na bazi dimetoata ili diazinona s jednakim ili možda malo većim količinama nego u jesen (0,6 lit. preparata razrijeđenog u 50—100 lit. vode). Lindan, DDT, HCH kao i njihovi kombinirani preparati nisu dovoljno efikasni. Budući da prigodom suzbijanja u proljeće mogu nastupiti razne poteškoće (nepovoljni vremenski uslovi, relativno kratak vremenski period za suzbijanje, već nastale štete i dr.) Schindle r preporuča suzbijanje mladih gusjenica u ranu jesen. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Vjerojatno se dobri rezultati mogu postići i suzbijanjem leptira. Ovaj način suzbijanja, doduše, još nije iskušan protiv ariševog tuljčara, ali se prema Androiću , pokazao efikasnijim protiv moljca jelinih iglica (Argyresthia fundella). S obzirom na razvučeni period pojave leptira tretiranje bi trebalo obaviti barem u dva (a prema potrebi i u tri) navrata tj. neposredno pred izlazak prvih leptira te nakon toga u razmacima od oko 15 dana. U tu svrhu upotrebljava se kakav DDT preparat, a tretiranje se obavlja pomoću orošivača ili zamagljivača. LITERATURA Androi ć M. (1960): Argyresthia fundella F. R. (Tineidae) — moljac jelinih iglica — uzročnik sušenja jele u Gorskom Kotaru. Šum. list br. 7—8. Burs t R. — Ewal d G .(1955): Neue Untersuchungen über die Biologie und die Bekämpfungsmöglichkeiten der Lärchenminiermotte, Allgem. Forstztschr. 10. Escheric h K. (1931): Die Forstinsekten Mitteleuropas. Bd. III. Berlin. Jun g W. (1942): Beiträge zur Kenntnis der Lärchenminiermotte (Coleophora laricella Hb.). Zeitschr. f. angew. Entomologie, Bd. XXIX., Hft. 3. Kovačevi ć Ž. (1956): Primijenjena entomologija. III. Šumski štetnici. Zagreb. Niissli n O. — Rhumble r L. (1927): Forstinsektenkunde. Berlin. Schindle r U. (1965): Zur Bekämpfung der Lärchenminiermotte. Der Forst- und Holzwirt, Hft. 16. Schwerdtfege r F. (1957): Die Waldkrankheiten. Hamburg—Berlin Schwerdtfeger F. — Schneider G. (1957): Über den Einfluss von Lärchen miniermotten-Fras auf Benadelung und Zuwachs der Lärche. Forstarehiv 28. |