DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Poznati botaničr Wilhel m držao je god. 1887. predavanje u botaničkom društvu u Beču o Picea excelsa L. var. viminalis Casp., te iznio slijedeće: Poznato je, da kod smreka naime, kod starije g drveća, slabiji redovi grana, često sa jačih matičnih grana, više ili manje vise vertikalno dolje. Takove smreke pokazuju se u svem drugom razgranjenju normalne, tako, da se ne bi mogle uzeti kao forme neke osobite varijetete obične smreke. Drugačije ali stoji stvar kod prave viseće smreke. Tačniji opis i karakteriziranje ovog značajnog drveta zahvaljujemo Caspary-u koji nas je upoznao, da pridolazak te smreke nije rijedak u Švedskoj. Picea excelsa L. var. viminalis Caspary nalazi se i drugdje. Tako je u Donjoj Austriji (Lilienstein, Subenstein itd.) te u Tirolu, Koruškoj ltd. nađeno više staništa te smreke. Njeno napadno razgranjenje potpuno odgovara karakteru, koji pridaje Caspar y švedskoj visećoj smreki. Mnogobrojne grane, koje neposredno iz stabla izbijaju u horizontalnom su položaju ili su usmjerene koso prema gore. Postrane grane su veoma dugačke (do preko 1 m), i većinom mlohavo vise. One su oko prst debele, te ostaju ili potpuno nerazgranjenje ili tvore samo rijetke, također prema dolje viseće grane trećeg do petog reda. Svjetla krošnja, koja sjeća na krošnje viseće breze ili žalosne vrbe ističe se dvjema osobinama: što je njeno razgranjenje ograničeno uglavnom samo na grane prvog i drugog reda, te što sve grane drugog i viših redova vise. Neobičnoj razgranjenosti pridružuje se i položaj iglica, koji na visećim granama odstupa od normalnog. One su raspoređene jednolično oko grančica. Njihova međusobna udaljenost je manja i one su dulje nego iglice obične smreke, a i bridovi su im jače izraženi. Češeri, sjeme i kora ne pokazuju nikakve spomena vrijedne osobine. Ipak češeri izgledaju vitkiji nego kod obične smreke. Pomladak uzgojen iz Lilienfeldsk e viseće smreke, dao je samo pojedina stabla, koja su bila istog rasta kao matično stablo, dok je većina imala oblik normalne smreke (1). O visećoj smreki u Hrvatskoj prvi je podnio izvještaj hrvatski botaničar Draguti n Hir e na sjednici k. k. zoolog, botaničkog društva koja je održana 6. februara 1889. u Beču. Na toj sjednici Hir e izvještava slijedeće: Prigodom moje treće botaničke ekskurzije u sjeverozapadno područje Hrvatske (bivši Fiumanski Komitet) došao sam 14. augusta 1885. iz Čabr a u Tršće , da bi ovdje točnije proučio floru. Potaknut po šumskom pristavu W. odlučili smo, da se odavde uspnemo na vrh Sniježnika u Kranjskoj, pa smo istog dana popodne pošli na taj put. Kada smo napustili Tršće i prošli kroz selo Crni Laži, došli smo u šumsko područje Crn a gora , gdje uđosmo u smrekovu šumu. Duž puta pala mi je u oči jedna smreka po njenom arišu sličnom habitusu sa neobičnim i osobitim razgranjenjem, koje se od normalno razgranjene smreke vrlo razlikovalo. Kasnije sam primijetio drugu, treću, četvrtu itd. smreku istog habitusa. Uporedio sam ih sa normalno razvijenim stablima i osvjedočio se, da su kod prvih postrane grane tanke, dugačke i da vertikalno vise. Iglice sam našao kruće, dalje odstojeće, te oko grane jednolično raspodijeljene. Ove smrče kojima se nismo mogli dosta nadiviti pratile su nas lijevo i desno od puta kroz čitavo to šumsko područje. Nitko od nas nije znao kakvu osobitu tvorevinu imamo pred sobom. Na povratku opet su nas ove smreke zadržale, vidili smo starije i mlađe primjerke, ali nismo mogli biti na čistu. Toliko smo ipak mogli odlučiti, da imamo pred sobom neobično rijetku formu smreke iil varijeteta. Tek sapćenje C. Wilhelm a u izdanjima zoolo |