DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 55 <-- 55 --> PDF |
UZGOJ OTPORNIH SMREKOVIH SASTOJINA U GORSKOM KOTARU Prcf. đr ZLATKO VAJDA Smreka (omorika obična) nije u Gorskom Kotaru rasprostranjena na velikim površinama. U svojim ranijim istraživanjima (4) ustanovili smo, da je u tom području prirodno rasprostranjena na površinama, koje ukupno iznose oko 20.300 ha. Najmanje je nađeno čistih smrekovih sastojina (248 ha). Smreka je pretežno utrešena u jelove i bukove sastojine. Najviše smo ju nalazili na ravnim i kotlinastim staništima (10.989 ha) zatim na strmim i pećinastim terenima (2210 ha). Čiste smrekove sastojine rastu pretežno na ravnim i kotlinastim terenima između 600 i 800 m nadm. visine (155 ha). Što se tiče ekspozicija ona najbolje uspijeva na neeksponiranim ravnim i kotlinastim položajima, a razmjerno najmanje je ima na južnim ekspozicijama. Smreka zahtijeva tu više svjetla od jele i bukve. Na zaštićenim ravnim i kotlinastim položajima ona ima dobar prirast. Čiste smrekove sastojine zauzele su niže, hladne položaje i mrazišta, jer su na tim mjestima jela i bukva biološki slabije vrste. Te vrste nisu tako otporne prema mrazu kao smreka, pa se njihov pomladak može tu pojaviti samo pod zaštitom krošanja smrekovih stabala. Uz potpun obrast daju na tim položajima smrekove sastojine godišnji prirast od preko 9 m3 po ha te uz 80—90 godišnju starost 800—900 m3 drvne mase deblovine po ha. Mnogo štete joj nanosi vjetar, led i mokri snijeg, koji je čest u Gorskom Kotaru. Smreka ima velik broj neprijatelja pogotovo među insektima, koji najčešće kao sekundarni štetnici stalno ugrožavaju njene sastojine (4). Posljednjih godina osnovani su u Gorskom Kotaru veliki šumski rasadnici (Mrkopalj, Kuželj) u kojima se uzgajaju milijuni smrekovih biljaka, kojima će se popuniti mnoge prorijeđene sastojine, progale i čistine, da bi se osigurala sirovina za sve veće potrebe naše drvne i celuiozne industrije. To je svakako vrijedno i korisno nastojanje šumskog gospodarstva toga kraja. Međutim pri tom pothvatu treba nastojati, da se nove smrekove sastojine podignu na odgovarajućem staništu, te da budu što otpornije prema štetnim fiziografskim i biotskim faktorima. Podizanje takovih novih smrekovih sastojina treba dobro prostudirati i s obzirom na postojanje varijetete smreke, koja je vjerojatno otpornija na snijeg i vjetar, te ima veći prirast od obične smreke, koja sada u Gorskom Kotaru prevlađuje. Mi smo već kod prvih pregleda smrekovih sastojina toga kraja zapazili neka smrekova stabla, koja se po svom habitusu i razgranjenju bitno razlikuju od forme, koja danas tu prevladava. Moguće je ta varijeteta prikladnija i otpornija, pa joj treba pri uzgoju i podizanju smrekovih sastojina dati prednost pred običnom smrekom. Ta zapažanja nisu nova. Mi ćemo navesti neke podatke iz starije stručne i naučne literature, koji potvrđuju naša zapažanja. 533 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Poznati botaničr Wilhel m držao je god. 1887. predavanje u botaničkom društvu u Beču o Picea excelsa L. var. viminalis Casp., te iznio slijedeće: Poznato je, da kod smreka naime, kod starije g drveća, slabiji redovi grana, često sa jačih matičnih grana, više ili manje vise vertikalno dolje. Takove smreke pokazuju se u svem drugom razgranjenju normalne, tako, da se ne bi mogle uzeti kao forme neke osobite varijetete obične smreke. Drugačije ali stoji stvar kod prave viseće smreke. Tačniji opis i karakteriziranje ovog značajnog drveta zahvaljujemo Caspary-u koji nas je upoznao, da pridolazak te smreke nije rijedak u Švedskoj. Picea excelsa L. var. viminalis Caspary nalazi se i drugdje. Tako je u Donjoj Austriji (Lilienstein, Subenstein itd.) te u Tirolu, Koruškoj ltd. nađeno više staništa te smreke. Njeno napadno razgranjenje potpuno odgovara karakteru, koji pridaje Caspar y švedskoj visećoj smreki. Mnogobrojne grane, koje neposredno iz stabla izbijaju u horizontalnom su položaju ili su usmjerene koso prema gore. Postrane grane su veoma dugačke (do preko 1 m), i većinom mlohavo vise. One su oko prst debele, te ostaju ili potpuno nerazgranjenje ili tvore samo rijetke, također prema dolje viseće grane trećeg do petog reda. Svjetla krošnja, koja sjeća na krošnje viseće breze ili žalosne vrbe ističe se dvjema osobinama: što je njeno razgranjenje ograničeno uglavnom samo na grane prvog i drugog reda, te što sve grane drugog i viših redova vise. Neobičnoj razgranjenosti pridružuje se i položaj iglica, koji na visećim granama odstupa od normalnog. One su raspoređene jednolično oko grančica. Njihova međusobna udaljenost je manja i one su dulje nego iglice obične smreke, a i bridovi su im jače izraženi. Češeri, sjeme i kora ne pokazuju nikakve spomena vrijedne osobine. Ipak češeri izgledaju vitkiji nego kod obične smreke. Pomladak uzgojen iz Lilienfeldsk e viseće smreke, dao je samo pojedina stabla, koja su bila istog rasta kao matično stablo, dok je većina imala oblik normalne smreke (1). O visećoj smreki u Hrvatskoj prvi je podnio izvještaj hrvatski botaničar Draguti n Hir e na sjednici k. k. zoolog, botaničkog društva koja je održana 6. februara 1889. u Beču. Na toj sjednici Hir e izvještava slijedeće: Prigodom moje treće botaničke ekskurzije u sjeverozapadno područje Hrvatske (bivši Fiumanski Komitet) došao sam 14. augusta 1885. iz Čabr a u Tršće , da bi ovdje točnije proučio floru. Potaknut po šumskom pristavu W. odlučili smo, da se odavde uspnemo na vrh Sniježnika u Kranjskoj, pa smo istog dana popodne pošli na taj put. Kada smo napustili Tršće i prošli kroz selo Crni Laži, došli smo u šumsko područje Crn a gora , gdje uđosmo u smrekovu šumu. Duž puta pala mi je u oči jedna smreka po njenom arišu sličnom habitusu sa neobičnim i osobitim razgranjenjem, koje se od normalno razgranjene smreke vrlo razlikovalo. Kasnije sam primijetio drugu, treću, četvrtu itd. smreku istog habitusa. Uporedio sam ih sa normalno razvijenim stablima i osvjedočio se, da su kod prvih postrane grane tanke, dugačke i da vertikalno vise. Iglice sam našao kruće, dalje odstojeće, te oko grane jednolično raspodijeljene. Ove smrče kojima se nismo mogli dosta nadiviti pratile su nas lijevo i desno od puta kroz čitavo to šumsko područje. Nitko od nas nije znao kakvu osobitu tvorevinu imamo pred sobom. Na povratku opet su nas ove smreke zadržale, vidili smo starije i mlađe primjerke, ali nismo mogli biti na čistu. Toliko smo ipak mogli odlučiti, da imamo pred sobom neobično rijetku formu smreke iil varijeteta. Tek sapćenje C. Wilhelm a u izdanjima zoolo |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 57 <-- 57 --> PDF |
škog botaničkog društva u Beču (1887. S. 8) dovelo me na misao da bi ona smreka mogla biti Picea excelsa var. viminalis Casp., ali ja to još nisam htio odlučiti sve dok R. Raimann nije svojom radnjom »Saopćenja o formana smreke iz okoline Lunza itd.« moju sumnju dokrajčio, pošto se opis i slika sa hrvatskom visećom smrekom potpuno podudara. Mi poznamo te smreke iz Donje Austrije (Lilienfeld, Seebenstein, Lunz), Tirola, Kranjske, koje se zemlje nadovezuju na Hrvatsku. Ja sam tokom 9 godina čitav plato imenovane visoravni proputovao, mnoge crnogorične šume posjetio i istražio, ali je Crna Gora kod Tršća prvo stanište gdje je nađena Picea excelsa var. viminalis Casp. (3). S. Franciskovi ć u svom članku »Prilog proučavanja taksacionih elemenata u prebirnim šumama« (Š. L. 1938. s. 444) također iznosi te opise i svoja opažanja o smreki i njezinoj varijeteti u Gorskom Kotaru, te navodi slijedeće podatke: »Smreka u Gorskom Kotaru je krhka. Na SI ekspozicijama ima malo smrekovih stabala, jer su polomljena od snijega i leda. Mnogo ih napadaju insekti. Oni su redovno sekundarni nakon što su stabla stradala od leda. D anašnja smreka u Gorskom Kotaru nema budućnosti, jer je borba protiv prirode nemoguća«. Iznimku čini autohtoni varijetet smreke kojeg je Franciskovi ć zapazio na položajima iznad 1000 nadm. visine u šumskim područjima Medvejci, Kačje, Strma vlaka, Smrekovac, Crni lazj i Crn a gor a (kod Tršća). Habitus te varijetete oštro se razlikuje od habitusa obične smreke. Sekundarne grančice vise. Po svom je habitusu ona više slična arišu nego običnoj smreki. Dolazi u stablimičnoj smjesi.ali u manjim grupama i sastojinama. Ta je smreka otpornija protiv snijega i leda. Ona je elastičnija. Grane joj ne zadržavaju veće količine snijega i leda. Drvo ove varijetete je pravilnije strukture nego drvo obične smreke. Ima veću cjepkost, pa je vrednije od obične smreke. Visine su podjednake. Autor tvrdi, da se ta varijeteta u pravilu ne spušta ispod 1000 m nadm. visine, te da traži veću zračnu vlagu (2). Prema našim zapažanjima Picea excelsa var. viminalis Casp. prirodno je rasprostranjena i ispod nadmorske visine od 1000 m, gdje ju danas sve češće nalazimo. Tako smo je našli u području Gomirja kod Ogulina na nadmorskoj visini od 600 m (5) na Plitvičkim Jezerima, u fakultetskim šumama u Zale s i n i, a ima je i na mnogim drugim staništima (vidi slike 1 i 2). Picea excelsa var. viminalis Casp. ima prednosti pred običnom smrekom. Ona je obzirom na vladajuće ekološke prilike u Gorskom Kotaru svakako otpornija od obične smreke. Na osnovu raspoloživih zodataka i dosadašnjih zapažanja mogli bi zaključiti, da ta varijeteta ima i ove šumsko uzgojne osobine: 1. Njezine sekundarne viseće grančice sa svojim iglicama imaju mogućnost intenzivnije asimilacije i fotosinteze. 2. Zbog te okolnosti njezin bi prirast trebao biti veći od prirasta obične smreke. 3. Na tlo pod takvim smrekama dolazi više oborina, pa je ono vlažnije, što je vrlo važno za stabla na plićim i kamenitim tlima. 4. Njezine krošnje zadržavaju mnogo manje snijega od krošanja obične smreke, pa su stoga i štete od snijega manje. 5. Njezino drvo je manje krhko od drveta obične smreke, tako da su štete od prijeloma grana i vrhova rjeđe. 535 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 58 <-- 58 --> PDF |
6. I kvaliteta njezinog drveta ima prednosti, jer izgleda je to drvo cjepkije od drveta obične smreke. 7. Radi rijetke krošnje vjetroizvale nisu tako česte kao kod obične smreke. Premda bi ove postavke trebalo još naučno ispitati i dokazati, ipak se već na osnovu dosadašnjeg znanja i iskustva može zaključiti da Picea excelsa var. viminalis Casp. ima velike šumsko-uzgojne prednosti pred običnom smrekom. SI. 1. U sredim slike Picea excelsa var. viminalis Casp. u nac. parku Plitvička jezera. Nadm. vis. 600 m. Foto: Dr Z. Vajda Stoga bi trebalo sada, — kada su u planu, a već se negdje i vrše, očetinjavanja bukovih šuma, te podižu nove smrekove sastojine — uzeti u obzir ovu varijetetu smreke i nastojati, da se ona proširi na svim smrekovim staništima . To je dugoročni posao. Trebati će ga izvesti savjesno te učiniti još mnoga istraživanja i priprave. S tim u vezi morati će se obaviti i genetska ispitivanja kao npr. ustanoviti da li iz sjemena stabala Picea excelsa varietas viminalis Casp. rastu biljke istih šumsko-uzgojnih svojstava. Očetinjavanje naših bukovih šuma je veliki i osjetljiv problem. Ne možemo se osloniti na masovno unošenje u šumskim rasadnicima uzgojenih biljaka obične smreke. Smreka je u Gorskom Kotaru biološko slabija vrsta od bukve, pa je veliko pitanje, da li će se poželjna smjesa smreke i bukve održati. Uklonimo li sječom bukvu imat ćemo u budućnosti čiste sastojine obične smreke koje će se na tim staništima teško moći održati. Učešće smreke u šumama Gorskog Kotara treba povisiti, ali taj zahvat mora biti izveden racionalno. Ne treba uzgoj smreke forsirati svuda, pod svim mogućim uvjetima. Gdje obične smreke |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 59 <-- 59 --> PDF |
po prirodi nema zbog nepovoljnih joj ekoloških faktora, kao i ondje, gdje iz tih razloga ona zaostaje u rastu za jelom i bukvom ili daje manje vrijedno drvo, te je izložena snjegolomima, vjetroizvalama, kao i napadajima od gljiva i insekata, nema opravdanja, da se išta poduzimlje za njezino održanje, te da se podižu njene sastojine. Uvijek je bolja i korisnija lijepa i zdrava bukova ] ielova sastojina nego kržljava snijegom, vjetrom, ledom te napadajima gljiva i insekata prorijeđena smrekova. Mišljenja smo, da je uzgoj smreke u Gorskom Kotaru opravdan samo na njenim optimalnim prirodnim staništima, kao i na staništima sa kojih je ranije potisnuta zbog nepovoljnih utjecaja biotskih faktora tj. zbog konkurencije bukve i jele ili neracionalnom sječom i krčenjem Kod podizanja novih smrekovih sastojina unošenja smreke u bukove sastojine, te kod popunjavanja jelovih sastojina treba stvoriti mogućnost zamjene obične smreke sa njenom opisanom varijetetom, koja ima kako je već istaknuto više velikih šumsko-uzgojnih prednosti. Picea excelsa var. viminalis Casp. odlično uspijeva na svojim staništima na položajima većih nadmorskih visina. Tu je treba i dalje podržavati. Njen SI. 2. Picea excelsa var. viminalis. — Pepelarnica, fakultetska šumarija »Zalesina« Foto: Dr D. Klepac |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 60 <-- 60 --> PDF |
areal treba proširiti i na sve prikladne joj stojbine nižih nadmorskih visina, gdje ju već i danas na pojedinim staništima nalazimo, ali gdje u budućnosti treba da zauzme područja obične smreke. LITERATURA 1. Abschrift aus den Verhandlungen der Zoologisch-Botanischen Geselschaft in Wien, Band 37 (1887), Seite 8. 2. FranciškovićS. : Prilog proučavanja taksacionih elemenata u prebirnim šumama. Šumarski list, s. 444, Zagreb, 1938. 3. Hir e D.: »Die Hängefichte in Croatien«. Separatabdruck aus den Sitzungsberichten der k. k. zoologisch-botanischen Geselschaft in Wien, Bd XXXIX 6. Februar, 1889. 4. Vajd a Z.: Studija o prirodnom rasprostranjenju i rastu smreke u sastoijnama Gorskog Kotara. S. L. s. 217, Zagreb, 1933. 5. Vajd a Z.: Problem rase kod osnivanja sastojina. Š. L. s. 185, Zagreb, 1939. |