DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Prema Nikodemovi m (1897), opažanjima, u području Siska, kasni
hrast razvija bolje deblo naročito na mokrom tlu, rjeđe i malo frukaficira (žir
nešto kasnije proklije), stvara manju krošnju, vitkiji je, snijeg ga manje oštećuje.


Koza r ac (1893), iznoseći neke naprijed navedene podatke obih pisaca,
poziva šumare da ispituju osobine lužnjaka, a da sam nije ništa o tim osobinama
objavio.


Za područje SSSR, Pjatnick i (1954) spominje da većina autora iznosi
da su stabla svojte kasnog hrasta pravnija, a svojta ranog hrasta, osobito u
mladosti, razvije koljenast oblik debla. Isto tako on navodi, po K o b r a n o-
v u, da rani hrast, zbog oštećivanja godišnjih izbojaka proljetnim mrazovima,
stvara široku i raskinutu krošnju i nepravilniji rast debla; slično tvrde F a 1 j kovski
i Kolesnikov. Isto tako Plotnikov i Eljkova iznose
da kasni hrast gradi bolja stabla. Naprotiv, Gursk i tvrdi da je rani hrast
u određenim uslovima kvalitativno bolji; u mrazištima bolji je kasni hrast.
Postoje i razlike u tehničkim svojstvima drva, ali podaci pisaca nisu posve jedinstveni;
ipak, čini se, da je drvo kasnog hrasta u određenim uslovima bolje.
Opsežna istraživanja Suhanov e na području Dona u mlađim kulturama
obih svojta hrasta dala su uglavnom ove rezultate: rani hrast, osobito u mlađoj
dobi, više strada od proljetnih mrazova, ima duže krošnje, nešto manje
debljine i visine, teže podnosi jaku zimu.


5. Kvantitetne značajke
Podaci raznih autora o prirastu drvne mase ranog i kasnog hrasta često se
međusobno razilaze. Ne smije se pri tom zanemariti činjenica da drveće na
različita staništa različito reagira, pa prema tome i prirasti raznih svojta iste
vrste drveća mogu na istom staništu biti različiti, i da se prirast (i kvalitet)
iste svojte na različitim staništima može različito razvijati. Zato prirašćivanje
tzv. rane i kasne varijetete hrasta lužnjaka znatno ovisi o klimatskim faktorima:
o njihovom čitavom kompleksu, a u istoj klimi ovisi o sastavu tla. režimu
vlage u tlu, itd.


Prema Pjatnickovi m razmatranjima: na mjestima s dovoljno vode
i čestim mrazovima kasni hrast je u boljem ekološkom položaju nego rani;
naprotiv, na mjestima koja su manje opskrbljena vlagom i manje ugrožena od
proljetnih mrazova rani hrast je u boljem ekološkim okolnostima i brže raste.
Opažanja i istraživanja nekih drugih autora potvrdila su ovu postavku. F a 1 j kovsk
i u jednoj kulturi nije konstatirao naročite razlike u energiji prirasta
između obje svojte lužnjaka. Naprotiv, Haritonovičev a istraživanja
u stepi na običnim černozemima pokazala su da rani hrast brže raste nego
kasni, naročito u godini s malo oborina, a u nizama i u vlažnim godinama prirast
kasnog hrasta je bio bolji. Slično je pronašao i Gurski ; u lošijim uslovima
rana svojta brže raste ali kasna ima pravnija stabla. Eljkov a je na
temelju rezultata istraživanja u Šipovoj šumi ustanovila da na platoima rani
hrast raste energičnije nego kasni; na ranom hrastu pojavljuju se više ljetnih
izbojaka i veći je godišnji prirast.


Hesmerov i brojčani podaci o proizvodnosti rane i kasne varijetete
hrasta lužnjaka veoma su značajni. On je utvrdo da kasni hrast ima znatno
veće dimenzije (d, h, m) i mnogo bolju kakvoću stabla nego rani hrast. U svojoj
publikaciji pisac nije spomenuo staništa triju ispitanih sastojina, i zato nas