DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Prema Nikodemovi m (1897), opažanjima, u području Siska, kasni hrast razvija bolje deblo naročito na mokrom tlu, rjeđe i malo frukaficira (žir nešto kasnije proklije), stvara manju krošnju, vitkiji je, snijeg ga manje oštećuje. Koza r ac (1893), iznoseći neke naprijed navedene podatke obih pisaca, poziva šumare da ispituju osobine lužnjaka, a da sam nije ništa o tim osobinama objavio. Za područje SSSR, Pjatnick i (1954) spominje da većina autora iznosi da su stabla svojte kasnog hrasta pravnija, a svojta ranog hrasta, osobito u mladosti, razvije koljenast oblik debla. Isto tako on navodi, po K o b r a n o- v u, da rani hrast, zbog oštećivanja godišnjih izbojaka proljetnim mrazovima, stvara široku i raskinutu krošnju i nepravilniji rast debla; slično tvrde F a 1 j kovski i Kolesnikov. Isto tako Plotnikov i Eljkova iznose da kasni hrast gradi bolja stabla. Naprotiv, Gursk i tvrdi da je rani hrast u određenim uslovima kvalitativno bolji; u mrazištima bolji je kasni hrast. Postoje i razlike u tehničkim svojstvima drva, ali podaci pisaca nisu posve jedinstveni; ipak, čini se, da je drvo kasnog hrasta u određenim uslovima bolje. Opsežna istraživanja Suhanov e na području Dona u mlađim kulturama obih svojta hrasta dala su uglavnom ove rezultate: rani hrast, osobito u mlađoj dobi, više strada od proljetnih mrazova, ima duže krošnje, nešto manje debljine i visine, teže podnosi jaku zimu. 5. Kvantitetne značajke Podaci raznih autora o prirastu drvne mase ranog i kasnog hrasta često se međusobno razilaze. Ne smije se pri tom zanemariti činjenica da drveće na različita staništa različito reagira, pa prema tome i prirasti raznih svojta iste vrste drveća mogu na istom staništu biti različiti, i da se prirast (i kvalitet) iste svojte na različitim staništima može različito razvijati. Zato prirašćivanje tzv. rane i kasne varijetete hrasta lužnjaka znatno ovisi o klimatskim faktorima: o njihovom čitavom kompleksu, a u istoj klimi ovisi o sastavu tla. režimu vlage u tlu, itd. Prema Pjatnickovi m razmatranjima: na mjestima s dovoljno vode i čestim mrazovima kasni hrast je u boljem ekološkom položaju nego rani; naprotiv, na mjestima koja su manje opskrbljena vlagom i manje ugrožena od proljetnih mrazova rani hrast je u boljem ekološkim okolnostima i brže raste. Opažanja i istraživanja nekih drugih autora potvrdila su ovu postavku. F a 1 j kovsk i u jednoj kulturi nije konstatirao naročite razlike u energiji prirasta između obje svojte lužnjaka. Naprotiv, Haritonovičev a istraživanja u stepi na običnim černozemima pokazala su da rani hrast brže raste nego kasni, naročito u godini s malo oborina, a u nizama i u vlažnim godinama prirast kasnog hrasta je bio bolji. Slično je pronašao i Gurski ; u lošijim uslovima rana svojta brže raste ali kasna ima pravnija stabla. Eljkov a je na temelju rezultata istraživanja u Šipovoj šumi ustanovila da na platoima rani hrast raste energičnije nego kasni; na ranom hrastu pojavljuju se više ljetnih izbojaka i veći je godišnji prirast. Hesmerov i brojčani podaci o proizvodnosti rane i kasne varijetete hrasta lužnjaka veoma su značajni. On je utvrdo da kasni hrast ima znatno veće dimenzije (d, h, m) i mnogo bolju kakvoću stabla nego rani hrast. U svojoj publikaciji pisac nije spomenuo staništa triju ispitanih sastojina, i zato nas |