DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 25 <-- 25 --> PDF |
PROBLEM FIZIOLOŠKIH, EKOLOŠKIH I EKONOMSKIH KARAKTERISTIKA KASNOGA I RANOG HRASTA LUŽNJAKA J. ŠAFAR Iz Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu I. PRETHODNI NAŠI RADOVI Hrast (lužnjak i kitnjak) je najvrednija autohtona listača u Evropi. Zbog iskorišćavanja njegovih šuma vodile su se čak diplomatske i druge borbe; na primjer, za Motovunsku šumu lužnjaka u Istri. Po prostranstvu, bogatstvu i kvaliteti drva posavski hrastici poznati su čitavom šumarskom svijetu Evrope više od jednog stoljeća. Tako još i danas, makar im je mnogo manja površina i makar imamo vrlo malo starijih sastojina. A ipak u našoj stručnoj literaturi od završetka prošlog stoljeća (V u k otinović god. 1873., Ettinger god. 1890.*, Kozar ac god. 1898.) gotovo i nije bilo publikacije o tipovima hrasta lužnjaka. I tako danas gotovo ništa ne znamo ni o tzv. kasnom hrastu lužnjaku: u kojim se sve predjelima nalazi, na kakvim je slaništima, kakve su mu ekološke, fiziološke i morfološke značajke, kakav mu je kvantitativan i kvalitativan prirast i kakva su tehnološka svojstva njegova drva. U vezi s tim pitanjima izvršili smo opažanja i ispitivanja, zahvaljujući Fondu za naučni rad Hrvatske. 1. Orijentacijska opažanja Kasni hrast lužnjak dobro je poznat našoj šumarskoj praksi. Ali u pošumljavanju nije još dobio posebno značenje, jer se žir kasnog hrasta ne može pouzdano razlikovati od žira ranog hrasta. U nizinskim područjima naš narod (osobito stariji šumski radnik), poznaje neke fenološke pojave kasnog hrasta, nejasno i neke tehnološke značajke njegova drva, ali nitko nije u narodu sistematski sakupljao stečena iskustva. I zato, nažalost, naš kasni hrast lužnjak najviše poznajemo iz rezultata opažanja i pokusa koje su objavili stranci (Ni kod cm 1897, Hesmer 1955, Krahl-Urban 1959.). Pojava ranog i kasnog listanja redovna je na svim našim vrstama listača i četinjača; najznačajnija je na hrastu lužnjaku. Zato su varijetete (ili forme) ove vrste drveća dobile i posebne nazive: tarda Nördl., tardissima Sim. i, ponegdje, tardiflora Čern. za kasni hrast, a praecox za rani. Razlika se ne očituje samo u varijacijskoj širini listanja raznih individua Razlika dobe listanja između oba tipa hrasta iznosi 2—3—(4) tjedna. Dokazano je pokusima da je ta pojava nasljedna. Naš narcd je kasnom hrastu lužnjaku dao naziv jelenščak, po jednom datumu (22. V) iz starog kalendara. Tip hrasta * Ovi naši istraživači pronašli su 15 svojta (»vrsta«) hrasta lužnjaka, 13 svojta hrasta kitnjaka i 16 svojta hrasta medunca. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 26 <-- 26 --> PDF |
koji najkasnije lista narod je u okolici Turopolja (kod Siska) nazvao čislak ili čislac, po nizovima sitnog žira (čislo) koji navodno vrlo kasno otpada; pretpostavljamo, po izgledu stabla, da je ovaj tip kasnog hrasta neka degradacijska forma. U vezi s nasljednom pojavom različite dobe listanja nametnulo se pitanje: ima li s privrednog gledišta, nekih kvalitetnih razlika na stablima ovih varijeteta ovisnih možda o nasljednoj konstituciji ili, posredno, o utjecaju kasnih i ranih mrazova. Ne uzimajući u obzir rezultate inozemnih istraživanja, na temelju same činjenice da kasni hrast mogu manje oštećivati kasni proljetni mrazovi, moglo bi se u odnosu na rani hrast pouzdano pretpostaviti ovo: na kasnom hrastu treba da su unekoliko veće visine stabala (bar u mlađoj dobi kad su zbog većeg visinskog prirašćivanja vršni izbojci drveća općenito manje otporni), manja rašljavost, bolja pravnost debla i vjerojatno manja granatost. Ali nije isključeno, ako možda kasni hrast kasnije odbacuje lišće, da su štete od jesenskih mrazova veće na kasnom hrastu nego na ranom. Prema tome bi navedene dvije pojave (početak listanja i početak otpadanja lišća) trebalo staviti u među soban odnos te u odnos prema kasnim i ranim mrazovima i njihovim utjecajima. Na temelju iznesene pretpostavke i, još više, u vezi s interesiranjem inozemstva za kupnju žira našeg kasnog hrasta lužnjaka, organizirali smo neposredno i putem šumsko-pokusnih stanica Instituta utvrđivanj e nala zišta kasnog hrasta. Taj je pokret u našoj operativi izazvao velik interes. Na temelju dobivenih izvještaja utvrđeno je da u posavskim šumama imamo kasnog hrasta lužnjaka u čistim sastojinama i, ponajviše, u smjesi s ranim hrastom. Nalazišta su obilježena i evidentirana. Ali kasnije, na temelju pregleda tih objekata u proljeće iduće godine, opazili smo da se i na obilježenim objektima i na drugima nalaze ne samo kasno prolistali hrastovi nego i oni koji su nešto ranije i nešto kasnije prolistali; počesto sa čitavim nizom prijelaza od ranog listanja do kasnog; dakle, mnogi križanci ili intermedijarni tipovi koji se i međusobno mogu oplođivati. Sjeme koje bi se uzimalo iz takvih sastojina imalo bi nepoznate očeve od kojih neki nešto ranije cvjetaju a neki nešto kasnije. U vezi s time je i pitanje potomstva, odnosno sastava genotipova u novoj sastojini. Iznesenu činjenicu potvrđuje i ovo: u pojedinim ispitanim sastojinama pod ranije prolistalim hrastom nalazio se ne samo ranije prelistao hrastov podmladak nego i kasnije prolistali primjerci; i obratno, pod kasnije prolistalim stablima bili su i ranije prolistali individui. Sve je to posljedica, u prvom redu, međusobnog oplođivanja intermedijarnih tipova hrasta. Opaženo je također da neki insekt više napada plodnicu cvijeta ili cvjetne pupove kasno prolistalog hrasta nego ranog. 2. Orijentacijska ispitivanja Institut je godine 1961. izvršio prva orijentacijska komparativna ispitivanja kvalitete obje svojte hrasta lužnjaka, i to na području Karlovca, Siska, Novske, Križevaca, Bjelovara, Broda i Vinkovaca. Nastojali smo da se mjerena stabla što više međusobno razlikuju po dobi početka listanja. Rezultati, u grubom prosjeku, bili su ovi: a) visine tanjih stabala kasnog hrasta ponajviše su veće nego visine tanjih stabala ranog hrasta; b) na kasnom hrastu nije opažena bitno veća pravnost debla i manja rašljavost stabla, ali ponegdje je utvrđena manja granatost debla i manja obraslost živićima; |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 27 <-- 27 --> PDF |
c) kasni hrast ima, možda, bolju čistoću debla od grana nego što je ima rani hrast; d) ujesen stabla kasne svojte hrasta gdjekad kasnije odbacuju lišće nego što ga odbacuju stabla rane svojte hrasta; e) postoje kvalitetne razlike i u obratnom smislu, tj. da je ponegdje kvalitet stabala ranog hrasta bolji nego kvalitet stabala kasnog hrasta, pogotovo s obzirom na međusoban odnos debljine stabala i neke kriterije oblika debla, ili su im kvalitetne osobine podjednake. Ove su pojave nužno nametnule pitanje: koji su uzroci takvom stanju? Čini se da uzroke treba tražiti ne samo u nasljednim svojstvima nego i u topografskim okolnostima. Može se naime pretpostaviti da neke sastojine nisu osnovane prirodnim podmlađivanjem nego posumljivanjem; to se prvenstveno odnosi na one sastojine u kojima granice između skupina (pruga) kasnog i ranog hrasta čini gotovo pravilna linija i u kojima nismo mogli utvrditi neke značajnije razlike u reljefu i tlu. Budući da se nisu mogli pronaći podaci o načinu osnivanja sastojina (zbog ratnih razaranja i dr. gotovo ih nigdje i nemamo), bilo kakav zaključak o postanku nekih sastojina je uglavnom nepouzdan. Prema tome, može se pretpostaviti da su navedene pojave posljedica i podrijetla donesenog sjemena. Razlike u dobi početka listanja mogu postojati i pod utjecajem mikroreljefa: na vlažnijim i hladnijim mikrostaništima listanje započinje kasnije nego na toplijim i sušim, pa su vjerojatno ekološke okolnosti uzrokom navedene fenološke pojave listanja a ne genetska konstitucija. Na temelju iznesenih rezultata opažanja i orijentacijskih ispitivanja, prelpostavaka i mjestimičnih obavještenja mogli smo u prethodnom razmatranju ustvrditi ovo: 1. u našim nizinskim šumama imamo kasnog hrasta lužnjaka i nizove križanaca i intermedijarnih tipova između ranog i kasnog hrasta; 2. u prvim utvrđivanjima nalazišta, koje je provela terenska operativa na inicijativu Instituta i njegovih stanica, pokazalo se da na mnogim obilježenim objektima ne raste samo tipičan kasni hrast nego su tu i genotipovi (ili, s obzirom na razlike u mikrostaništima, fenotipovi) koji nešto kasnije ili nešto ranije listaju; 3. staništa kasnog hrasta lužnjaka nisu utvrđena ni reljefno ni pedološki ni fitocenološki; 4. orijentacijska ispitivanja nisu pokazala značajnije kvalitetne . razlike između stabala kasnog i ranog hrasta, makar one donekle postoje većinom u korist kakvoće kasnog hrasta; 5. fenološka opažanja o listanju, cvjetanju i napadima štetnika ne mogu se vršiti sistematski, jer se takva služba na većim prostranstvima za sada ne može pouzdano organizirati. II. PREGLED INOZEMNIH ISKUSTAVA Hrast je jedna od najvrednijih vrsta drveća, ali razmjerno polagano raste, a velik broj raznih vrsta insekatskih štetnika i parazitskih gljiva čine mu velike štete. Zato su često vršena opažanja, ispitivanja i istraživanja da se pronađu svojte hrasta koje brže ili bolje rastu i koje su otporne nekim lošim utjecajima abiotskih i biotskih faktora. Tako je pronađena svojta hrasta lužnjaka koja mnogo kasnije lista nego »običan« hrast lužnjak. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 28 <-- 28 --> PDF |
1. Fenološke značajke a) Pojava početka dobi listanja Pojava veoma kasnog listanja pojedinih stabala, skupina i sastojina hrasta lužnjaka opažena je i u literaturi detaljnije opisana već u drugoj polovici prošlog stoljeća. Na području Rusije često se spominju opažanja V. M. Č e rnjajev a (1858), koji je u Ukrajini pronašao dvije svojte lužnjaka: jedna ranije lista i cvjeta nego druga; obje svojte često rastu na različitim ali i zajedno na istim staništima; rana svojta više strada od proljetnih mrazova; razlikuju se i po tehničkim svojstvima drva. Kasni hrast lužnjak pronađen je u prošlom stoljeću i u drugim zemljama (Nördlinger 1856, Fol des 1894, Gilardoni 1900. i dr.). U našoj zemlji je fenološka pojava veoma ranog i veoma kasnog listanja luznjakovih stabala utvrđena potkraj prošlog stoljeća. Ni k ode m (1897) je na području Siska i Zagreba pronašao da su razlike u listanju do 4 tjedna. Kasni hrast raste u čistim i u mješovitim sastojanama s ranim hrastom. Kasni hrast manje strada od proljetnih mrazeva (osim ako njihova pojava mnogo zakasni) i od nekih kukaca (god. 1895. ovu je svojtu hrasta napao neki insekt kad je lišće ranog hrasta bilo već tvrdo). Koza r ac (1898), objavljujući rezultate Nikodemovi h opažanja i Földesovi h mjerenja, ne slaže se s Földesovim mišljenjem da kasni hrast ne napada gubar, jer u doba kulminacije zaraze, kad taj insekt obrsti sve prolistale sastojine ranog lužnjaka, putuje, radi hrane, u druge sastojine. On poziva šumare da vrše opažanja o nalazištima: da li kasni hrast samo zbog mjesnih okolnosti kasnije lista. Ettinger , u svojoj dendrologiji, ne spominje za naše krajeve Qu. pedunculata var. tardissima. Ali opisuje hrast babuškar pozni Qu. lanciniata patellulata Vukot); ističe da hrast klimar (Qu. flaccida Vukot.) »najkasnije lista i oplođuje kad su već sve hrastove šume ozelenile i lišće im se posve razvilo«. U toj dendrologiji opisano je 15 »vrsta« hrasta lužnjaka. Isti pisac navodi da u poplavni dio zemljišta vode nanesu žir raznih vrsta i odlika hrasta lužnjaka, pa ih je tu više nego na brežuljcima. Fenološka pojava ranijeg i kasnijeg listanja ovisi o genetskoj konstituciji i o utjecaju okoline. Da li je u nekim sastojinama kasno listanje posljedica utjecaja okoline, npr. hladne niže, ili je pretežno nasljedna pojava, to treba da potvrde komparativna ispitivanja; jednostavno npr. tako da se grančice urone u vodu i prati pojava početka listanja. Razlike u dobi početka listanja mogu biti na lužnjakovim stablima do 2—4(5) tjedana. Samo velike razlike u toj pojavi mogu biti indikator o nasljednosti pojave. Lužnjak, većinom, cvjeta nakon početka listanja; ali ova pojava nije posve redovna, pa vjerojatno i u tome postoje nasljedno uvjetovane razlike. Konstatirano je da kasni hrast, ponajviše, manje rađa sjemenom nego rani hrast; možda njegov plod u zametku ili razvitku više napadaju štetnici koji se pojavljuju u kasno proljeće. Postoji čitav niz tipova koji ranije i kasnije listaju, cvjetaju i fruktificiraju. To su križanci, koji u doba oplođivanja stvaraju u potomstvu nove populacije hibrida. Zato se ispod jedne i druge svojte lužnjaka mogu veoma često naći primjerci hrastova podmlatka od kojih neki ranije a neki kasnije listaju. Nema međusobnog oplođivanja između onih hrastova koji veoma rano i koji veoma kasno listaju. Tako je već god. 1918. Raunkiär , na temelju pokusa, za potomstvo bukve utvrdio (na istom staništu) nasljednu pojavu u razlici početne dobe listanja. Nasljedna pojava kasnijeg početka listanja opažena je i drugdje i na drugim vrstama drveća (Poskin, Rubne r, Langlet i mnogi drugi); 506 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 29 <-- 29 --> PDF |
za područje posavskih hrastika na lužnjaku Vukotinović, Ettinger, Kozara c, Cieslar, Nikodem, Krahl-Urban; u Rumunjskoj u lužnjakovim šumama Paskovici i Stefanescu; u Rusiji na lužnjaku Černjajev, Mihailov, Tretjakov i mnogi drugi. b) Pojava završetka dobi listanja U vezi s pojavom kasnog početka listanja, koja se u literaturi mnogo spominje (ne samo za hrast nego i za druge vrste listača i za četinjače), interesiralo nas je kada kasni i rani hrast završavaju listanje. Jer, ako kasni hrast odbacuje lišće kasnije nego rani hrast, tada mogu jesenski mrazovi učiniti više štete na kasnoj varijeteti lužnjaka nego na ranoj. Prema tome bi kvalitet stabala kasnog hrasta, pod lošim utjecajem jesenskih mrazova mogao biti unekoliko manji nego bi bio kad rani mrazovi ne bi harali. U literaturi o tome nismo našli podataka. Zato smo u šumskom predjelu Bedenik (šumarija Bjelovar) organizirali godine 1960. opažanja o otpadanju lišća na 100 stabala ranog hrasta i na 100 stabala kasnog hrasta. Taj je rad vcdio po uputama Instituta B. Poha j da, kojemu i na ovom mjestu zahvaljujemo na suradnji. Opažanja su se obavljala na po 50 stabala kasnog i ranog hrasta i u šumskom predjelu Grabarje (šumarija Koska), radove je obavio godine 1961. lugar Nikola Š a r i ć, i u predjelu Jazmak (šumarija Žabno) godine I960., pod vodstvom upravitelja J. H 1 a d i š a, na 100 stabala ranog hrasta i na 100 stabala kasnog. Drugovima zahvaljujemo na suradnji. Na temelju tih brojčanih podataka, sakupljenih u dvije godine i na različitim staništima, može se zaključiti ovo: 1. lišće kasnog hrasta požuti oko 10 dana (1—2 tjedna) kasnije nego na ranom hrastu; 2. polovica lišća otpadne na kasnom hrastu oko dva tjedna (10—20 dana) kasnije nego na ranom hrastu; 3. pojava potpunog otpadanja lišća razvije se na kasnom hrastu oko dva tjedna (10—20 dana) kasnije nego na ranom hrastu. Budući da se čitav proces otpadanja lišća na kasnom hrastu razvija oko 1—2 tjedna kasnije nego na ranom hrastu, može se pretpostaviti da godišnji vršni izbojci kasnog hrasta kasnije odrvene. Prema tome, kasna svojta hrasta lužnjaka može stradati od jesenskih mrazova više nego rana svojta. Ako proljetni mrazovi ne učine velike štete kasnom hrastu, rani jesenski mrazovi mogu mu oštetiti neodrvenjele izbojke i tako kvariti oblik, odnosno kvalitet stabla (manja pravnost, veća rašljavost, lošije razvijena krošnja i u vezi s njom možda pojava veće obraslosti živićima, i dr.). Dakle, ukoliko kasna varijeteta hrasta lužnjaka zbog manje štete od proljetnih mrazova može razviti bolju kakvoću stabala i veći prirast, utoliko se donekle pozitivna strana te fenološke pojave može smanjiti lošim utjecajima jesenskih mrazova. Ova opažanja nismo mogli nastaviti. 2. Morfološke značajke Po vanjskim osobinama stabla, svojte hrasta lužnjaka koje kasno i rano listaju ne mogu se međusobno razlikovati. Fenološka konstatacija da kasni hrast još nema lišća te njegova sastojina daje taman izgled, dok su krošnje u sastojim ranog hrasta već potpuno obrasle lišćem i zelene, dovela je do naziva za kasni hrast »crni hrast« (premda nije ništa »crniji« od ranog hrasta). Neki |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 30 <-- 30 --> PDF |
pisci tvrde da je rani hrast granatiji. Ali kad je listanje posve završeno i lišće na svima hrastovima postalo kožasto, po boji i obliku lista ne može se razlikovati rani hrast od kasnog. Proučavajući anatomsko-fiziološka svojstva obih svojta hrasta lužnjaka, Eljkov a je utvrdila da lišće ranog hrasta ima kseromorfniju strukturu nego lišće ranog hrasta, također da ima više žilica i pući. Pjatnick i osporava potpunu vrijednost same metode istraživanja, ipak tvrdi da se na temelju tih istraživanja i rasprostranjenosti obih varijeteta lužnjaka može smatrati da je rani hrast na određenim staništima šumskih stepa kserofitniji. Podhor sk i je, na temelju anatomskog ispitivanja peteljke lista, pronašao da postoje razlike između peteljki kasnog i ranog hrasta lužnjaka. Kotjuko v je, na temelju ispitivanja, zaključio da se po morfološkim značajkama (boja kore, oblik krošnje, oblik lišća i dr.) varijetete hrasta ne mogu razlikovati. Preostaje samo to da se utvrđuje početak listanja; ali taj s^ podatak ne smije izražavati datumima, jer uzrok sezonskog razvitka su ne samo nasljedne osobine nego i klima i neposredan utjecaj uslova konkretnog ekotopa; npr. polagano ugrijavanje tla u niži utječe da vegetacija zakašnjava. H e s m e r navodi da su grane kasnog hrasta pod oštrijim kutom i da su stabla pravnija a kora na donjem dijelu debla često je svjetlosiva (na ranom hrastu donekle crveno-smeđa). Naša ispitivanja na kori, lišću i plodu nisu pokazala značajnije razlike. Kad bi se izvršila taksometrijska ispitivanja žira, razlike bi se možda pokazale, jer se po debljini i dužini žira ponegdje mogu donekle razlikovati žirovi kasnog i ranog hrasta lužnjaka; ali ni to nisu pouzdani ni dovoljni kriteriji za praksu. Opaženo je da kasni hrast manje (možda i rjeđe) fruktificira i da njegov rasplodni organ više napada neki insekt (v. pogl. o štetnicima). 3. Ekološke značajke Rasprostranjenost ranog i kasnog hrasta lužnjaka premalo je ispitana, jer je za taj rad potrebna dobro organizirana opažačka služba koja u razmjerno kratkom roku od nekoliko tjedana treba da pronađe nalazišta hrastova koji vrlo rano i koji vrlo kasno listaju, da ih obilježi i da, zatim, ispita njihova staništa. Druga je nevolja da na poplavljenim zemljištima voda raznosi žir, pa tako plodovi jedne svojte hrasta prokliju na staništu druge svojte, ili se stvara populacija hibrida ranog i kasnog hrasta. Najčešće se događa da mnogo sjemena bude vodom odneseno u niže a malo na grede. Tako ovaj abiotski faktor utječe da su obje svojte hrasta često međusobno izmiješane, ako drugi važan ekološki faktor (mraz) ne izvrši selekciju (osobito u dubljim i većim nizama), tj. da pohara podmladak uglavnom ranog hrasta. Uz to treba uzeti u obzir i činjenicu da su se hrastove sastojine osnivale i sadnjom žira. Budući da se po morfološkim značajkama ne mogu razlikovati ni stabla ni plodovi kasnog i ranog hrasta, moralo se dogoditi da se sjeme obih svojta izmiješa ili da se sjeme jedne svojte introducira na eventualno tipična staništa druge svojte lužnjaka. , Prema podacima ruske literature, mišljenja o prirodnim staništima ranog i kasnog hrasta podosta se razilaze. Jedni tvrde da je kasni hrast više rasprostranjen u niskim pririječnim staništima a rani na višim položajima. Drugi tvrde obratno. Ali ipak prevladava konstatacija da je svojta kasnog hrasta |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 31 <-- 31 --> PDF |
ponajviše na nižim položajima a svojta ranog hrasta pretežno na višima. Svi tvrde da su obje svojte često međusobno izmiješane. El j kov a je, na temelju istraživanja jedne šume (Tellermanovski les), zaključila da rani i kasni hrast rastu na različitim staništima: rani na višim, suhim i veoma dreniranim zemljištima, u lošim ekološkim uslovima, osobito na južnim i jugoistočnim ekspozicijama, a kasni hrast na bogatim tlima s dovoljnom vlagom. Prema tome, prirodna rasprostranjenost ovih svojta lužnjaka ovisi i o staništu. Prema zaključku Pjatnickog , u depresijama kasni hrast prolista kad je opasnost od kasnih mrazova već prošla, pa na takvim položajima hrast koji rano lista ima manju mogućnost opstanka; na tim je položajima i veća vlaga, pa je kasni hrast higrofilniji; rani hrast bolje se održava na sušim višim položajima, na ovima ima određene prednosti pred kasnim hrastom. Kasni proljetni mrazovi gdjekad haraju hrastove najviše u mlađoj dobi: tako da jednogodišnji izbojci uginu, stvore se novi, smanji se prirast, deblo se loše oblikuje, visine su manje; neoštećene jedinke potiskuju oštećene, naročito u nizama. Kasno prolistali hrastovi manje stradaju od proljetnih mrazova jer počinju listati kad je prošao opasan period zamrzavanja. Ako proljetni mrazovi haraju veoma kasno, tj. u doba listanja kasnog hrasta, rani hrast je otporniji. Vlag a je također važan činilac selekcije. Svojte koje ili manje transpiriraju ili bolje podnose suhoću mogu se u doba suše lakše održatj. Mišljenja o kserofitnosti i mezofilnosti dviju opisivanih svojta hrasta lužnjaka često se razilaze. Ako se može posve prihvatiti postavka da se svojta ranog hrasta lužnjaka manje održava na nižim položajima (ti su položaji hladniji i vlažniji), a svojta kasnog je tu više rasprostranjena, može se izvesti zaključak da je rani hrast kserofitniji nego kasni. Pokusi, koje je proveo Pjatnick i na obje svojte tako da ih je podvrgao umjetnom osušivanju, pokazali su da je rana svojta fiziološki bolje podnijela suhoću nego kasna. 4. Kvalitetne značajke Kakvoća stabala prosuđuje se, prvenstveno, ispitivanjem pravnosti i čistoće debla, jer o tim faktorima kakvoće najviše ovisi upotrebljivost drvnih sortimenata. Za hrast su ovi kriteriji kvalitete veoma važni, jer je to najvrednija listača, čiji je areal mnogo smanjen krčenjem šuma za dobivanje poljovrivrednih zemljišta, eksploatacijskim sječama i, počesto, lošim ili zanemarenim uzgojnim postupcima naročito u doba podmlađivanja i njegovanja mladih sastojina. O kakvoći kasnog hrasta lužnjaka prvi je vršio sistematska istraživanja F ö 1 d e s, već u prošlom stoljeću, godine 1894. Navedeni pisac je utvrdio da je kasno listanje hrasta lužnjaka nasljedno te se pojavljuje i na ilovastim i na pjeskovitim tlima. Istražujući hrastove šume na području Nemet-Palanke, opazio je da kasni hrast bolje raste i da je vitkiji nego »obični« hrast lužnjak, te je šumu kasne svojte narod zato nazvao »jelova šuma«. Prema obavljenim brojčanim podacima, u II. bonitetu prirast je ranog hrasta veći, ali stabla kasnog hrasta su pravni ja, ljepša i manje granata. Na I. bonitetu kasni hrast više prirašćuje nego rani. Kasni hrast, prema navodima istog pisca, ima manju plodnost i manje je rasprostranjen; rijetko kad stvara zdrave plodove, nema punog uroda kao druge svojte hrasta. 509 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Prema Nikodemovi m (1897), opažanjima, u području Siska, kasni hrast razvija bolje deblo naročito na mokrom tlu, rjeđe i malo frukaficira (žir nešto kasnije proklije), stvara manju krošnju, vitkiji je, snijeg ga manje oštećuje. Koza r ac (1893), iznoseći neke naprijed navedene podatke obih pisaca, poziva šumare da ispituju osobine lužnjaka, a da sam nije ništa o tim osobinama objavio. Za područje SSSR, Pjatnick i (1954) spominje da većina autora iznosi da su stabla svojte kasnog hrasta pravnija, a svojta ranog hrasta, osobito u mladosti, razvije koljenast oblik debla. Isto tako on navodi, po K o b r a n o- v u, da rani hrast, zbog oštećivanja godišnjih izbojaka proljetnim mrazovima, stvara široku i raskinutu krošnju i nepravilniji rast debla; slično tvrde F a 1 j kovski i Kolesnikov. Isto tako Plotnikov i Eljkova iznose da kasni hrast gradi bolja stabla. Naprotiv, Gursk i tvrdi da je rani hrast u određenim uslovima kvalitativno bolji; u mrazištima bolji je kasni hrast. Postoje i razlike u tehničkim svojstvima drva, ali podaci pisaca nisu posve jedinstveni; ipak, čini se, da je drvo kasnog hrasta u određenim uslovima bolje. Opsežna istraživanja Suhanov e na području Dona u mlađim kulturama obih svojta hrasta dala su uglavnom ove rezultate: rani hrast, osobito u mlađoj dobi, više strada od proljetnih mrazova, ima duže krošnje, nešto manje debljine i visine, teže podnosi jaku zimu. 5. Kvantitetne značajke Podaci raznih autora o prirastu drvne mase ranog i kasnog hrasta često se međusobno razilaze. Ne smije se pri tom zanemariti činjenica da drveće na različita staništa različito reagira, pa prema tome i prirasti raznih svojta iste vrste drveća mogu na istom staništu biti različiti, i da se prirast (i kvalitet) iste svojte na različitim staništima može različito razvijati. Zato prirašćivanje tzv. rane i kasne varijetete hrasta lužnjaka znatno ovisi o klimatskim faktorima: o njihovom čitavom kompleksu, a u istoj klimi ovisi o sastavu tla. režimu vlage u tlu, itd. Prema Pjatnickovi m razmatranjima: na mjestima s dovoljno vode i čestim mrazovima kasni hrast je u boljem ekološkom položaju nego rani; naprotiv, na mjestima koja su manje opskrbljena vlagom i manje ugrožena od proljetnih mrazova rani hrast je u boljem ekološkim okolnostima i brže raste. Opažanja i istraživanja nekih drugih autora potvrdila su ovu postavku. F a 1 j kovsk i u jednoj kulturi nije konstatirao naročite razlike u energiji prirasta između obje svojte lužnjaka. Naprotiv, Haritonovičev a istraživanja u stepi na običnim černozemima pokazala su da rani hrast brže raste nego kasni, naročito u godini s malo oborina, a u nizama i u vlažnim godinama prirast kasnog hrasta je bio bolji. Slično je pronašao i Gurski ; u lošijim uslovima rana svojta brže raste ali kasna ima pravnija stabla. Eljkov a je na temelju rezultata istraživanja u Šipovoj šumi ustanovila da na platoima rani hrast raste energičnije nego kasni; na ranom hrastu pojavljuju se više ljetnih izbojaka i veći je godišnji prirast. Hesmerov i brojčani podaci o proizvodnosti rane i kasne varijetete hrasta lužnjaka veoma su značajni. On je utvrdo da kasni hrast ima znatno veće dimenzije (d, h, m) i mnogo bolju kakvoću stabla nego rani hrast. U svojoj publikaciji pisac nije spomenuo staništa triju ispitanih sastojina, i zato nas |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 33 <-- 33 --> PDF |
ponešto zbunjuju objavljeni podaci, osobito velike razlike u promjeru, visini i drvnoj masi između ranog i kasnog hrasta. Za naše posavske šume Krahl-Urba n iznosi ovo: »Budući da se osim kasnog hrasta isto tako i drugi hrastovi poplavnog područja Save odlikuju vrlo pravnim, veoma dobrim rastom, nisam u tom pogledu opazio neko preimućstvo kasnih hrastova«. Prema napomenama istog pisca, Kutjako v je na temelju istraživanja u Tulsku zaključio da u prvih 5—10 godina brže rastu stabla kasnog hrasta a od 10—20 godina brže rastu stabla ranog hrasta; kakvoća kasnog hrasta je bolja, ali ga češće napada pepelnica. Prema podacima koje je dao Przemetcki , kasni hrast brže raste, pravniji je, čišći od grana i ima bolja svojstva drva nego rani hrast 6. Utjecaji štetnika Napadi štetnih insekata ovise o njihovoj bionomiji, o njihovom životnom ciklusu. Insekti koji se rano u proljeće razmnažaju više napadaju one vrste drveća, odnosno njihove svojte, koje rano listaju. U SSSR-u, Njemačkoj i drugdje opaženo je da rani hrast više strada od gusjenica nego kasni. P j atnic k i, po podacima drugih pisaca (Kurdiani i Iljinski), navodi da su se gusjenice maloga mrazova (Cheimatobia brumata) najviše razmnožile kad je rani hrast posve oblistao, i do gola ga obrstile; u to doba kasni hrast još nije prolistao. Kad je rani hrast ponovno prolistao, njegovo mlado lišće bilo je pokrito konidijama gljive, koja se nije mogla razviti na kožnatom lišću kasnog hrasta. Kozara c se ne slaže s navodima inozemnih pisaca da gubar ne napada kasnu svojtu lužnjaka; jer, kad u doba progradacije i kulminacije gusjenice gubara obrste krošnje ranog hrasta, one nastavljaju hranjene na kasnoj svojti hrasta. F ö 1 d e s je opazio da je periodicitet plodonošenja u kasnog hrasta rjeđi i da je pun urod rijetkost (takve podatke daje i N i k c d e m) i da su plodovi rijetko kad zdravi. U našim je lužnjakovim šumama također opaženo da je fruktifikacija kasnog hrasta manja nego ranog hrasta. Prema neobjavljenom Herpkino m izvještaju, utvrđeno je da je u god. 1359. na kasnom hrastu urod smanjen zbog štetnog utjecaja insekta Andricus fecundator Htg.; tio ispod krošanja kasnog hrasta bilo je gusto pokrito galama, hipertrofiranim izraslinama. Prema navodima Deli a Beffa: Andricus fecundator je nespolna forma koja uzrokuje gale na pupovima hrasta čineći ih neplodnim; u unutrašnjosti gale je odrvenjela larvalna stanica; kad je ovih gala mnogo, mogu biti štetne za mlade hrastove; spolna forma ovog štetnika, Andricus pilosus Adi., izaziva stvaranje gala na muškim macama hrasta. Hess-Bec k ističe da je u borbi protiv hrastovog savijača najbolji način taj da se sastojine osnivaju što više žirom kasnog hrasta. U opširnoj raspravi Hesme r iznosi da kasni hrast nisu napadale gusjenice Tortrix viridana koje rano žderu. Hrastove sastojine koje je taj pisac u Westfalu pregledao potječu navodno najvjerojatnije iz Slavonije. Razlike u listanju u odnosu na susjedne sastojine iznose 2—3 tjedna. Budući da gusjenice savijača ne unište vrhove kasnog hrasta, njegova su stabla pravnija. Obraslost živićima je, prema podacima istog pisca, veća na ranom hrastu, jer lišće njegovih krošanja često požderu gusjenice (ova pojava i veća količina svjetlosti utječu da se preventivni pupovi otvore i iz njih izbiju živici). Prema Perrinovi m podacima, kasni hrast je malo otporan na jesen ske mrazove, jer mu izbojci dovoljno ne odrvene; više ga napada pepelnica. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Konstatirano je (Mo 11 eve a ux, 1926), također na području Francuske, da je godine 1921. uginulo sastojina kasnog hrasta na površini oko 150 ha. Uzrok toj pojavi bio je golobrst iz jula 1920., i zatim, nakon ponovnog izbijanja lišća, pepelnica te u jakoj suši 1921. ponovni golobrst. Rani hrast bio je također na padnut, ali se bolje održao jer je pod utjecajem ranijeg stvaranja i iskorišći vanja asimilata bio otporniji. Bilo bi veoma važno da se i u području posavskih hrastika vrše entomo loška i fitopatološka istraživanja komparativno na ranom i kasnom hrastu lužnjaku. Rezultatima tih istraživanja mogle bi se objasniti i obrazložiti razne druge pojave, kao što su utjecaji štetnika i gljiva na prirast i kakvoću hrasto vih šuma. ) 7. Zaključna razmatranja Opažanja i istraživanja nalazišta i svojstava ranog i kasnog hrasta lužnjaka nisu bila malena. Ali ipak nisu bila dovoljna da se razjasne mnoge pojave. Za naše geografsko područje i za naše ekološke okolnosti, rezultate inozemnih radova ne možemo naprečac prihvatiti Ne možemo ih ni usporediti s pojavama u Posavini, jer se u našoj zemlji istraživanja gotovo i nisu obavljala na kasnom hrastu. Da bi se dobio lakši pregled c rezultatima koje smo, na temelju razmjerno malo pristupačne literature, uspjeli iznijeti u prijašnjim poglavljima, dajemo kratak izvod važnijih podataka. Nasljedna pojava kasnog listanja hrasta lužnjaka općenito je dovoljno poznata. Ali fenotipovi koji nešto kasnije ili nešto ranije listaju gdjekad ne odrazuju utjecaje genotipova nego utjecaje režima vode i topline, tj. recentnih ekoloških faktora. Zato u sastojinama i imamo populacije raznih genotipova i modifikacije fenotipa, odnosno čitav niz varijanata od veoma ranog početka i završetka listanja do kasnijeg i kasnog početka i završetka listanja. Prema tome, potreban je izvjestan oprez kad se utvrđuju nasljedni varijeteti ranog i kasnog tipa hrasta lužnjaka, osobito kad se izabiru sjemenske baze. Čini se da kasni hrast rjeđe i manje rađa sjemenom nego rani hrast, pa manje i naplođuje. Uzroci toj pojavi mogu biti nasljedni. Ali ta pojava može biti posljedica i utjecaja štetnika koji se u proljeće kasnije pojavljuju, možda i utjecaja nekih činilaca staništa. Budući da kasni hrast uglavnom manje napadaju proljetni mrazovi a, prema rezultatima naših orijentacionih ispitivanja o završetku listanja, možda ga više napadaju jesenski mrazovi, potrebno je da se kod utvrđivanja utjecaja mrazova na kvantitativan i kvalitativan prirast uzimaju u obzir ne samo koristi od nasljedno kasnog listanja nego i štete od jesenskih mrazova koje se možda pojavljuju zbog kasnog odbacivanja lišća, odnosno zbog nepravodobnog odrvenjivanja jednogodišnjih izbojaka, osobito vršnih. Unatoč raznim pokušajima da se po sastavu i obliku krošnje, obliku i boji lišća i kore i po anatomskoj građi lišća pronađu morfološke razlike između rane i kasne svojte hrasta lužnjaka, izbor tih svojta za sjemenske baze, istra živanja i dr. može se vršiti samo na temelju pojave početka listanja i, što treba još opsežnijim fenološkim opažanjima bolje dokazati, na temelju pojave jesenskog žućenja i otpadanja lišća. Makar nije posve dokazano da postoje bitne ekološke razlike u nekim svojstvima između rane i kasne svojte hrasta lužnjaka, ipak se može podosta pouzdano bar pretpostaviti da je rani hrast kserofitniji u odnosu na kasni hrast. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Na poplavnim zemljištima, obje varijetete lužnjaka ponajviše su međusobno izmiješane, jer vode (također i životinje i čovjek) mnogo raznose i izmiješaju žir. U većim i dubljim nizama mrazovi vrše selekciju podmlatka: proljetni mrazovi uništavaju više ranog hrasta a jesenski mrazovi vjerojatno više oštećuju kasni hrast. Kasni i rani hrast često rastu na različitim staništima koja se međusobno razlikuju uglavnom u vlažnosti tla. Kasni hrast održava se više na depresijama u kojima je vlaga veća a mrazovi jači; rani hrast dobro može uspijevati na višim, sušim i dreniranim zemljištima. Ipak, obje svojte hrasta najvećma su izmiješane, pogotovu na onim terenima na kojima nema velikih relativnih razlika u visini zemljišta i koja su često poplavljena ili umjereno vlažna. Stabla kasnog hrasta su, prosječno, kvalitativno bolja, osobito u mlađoj dobi. Ipak, ova postavka ne vrijedi za sve okolnosti, jer rani hrast u određenim stanišnim situacijama gradi kvalitativno bolja stabla; to su vjerojatno suša i toplija staništa. Također i kvantitativni prirast obje varijetete lužnjaka ovisi o svojstvima staništa. Na staništima na kojima je dovoljno vlage i češći su proljetni mrazovi, kasni hrast više prirašćuje, a na sušim i proljetnim mrazovima manje izloženim, položajima brže raste rani hrast. Prema tome, u dubljim nizama bolje uspijeva kasni hrast a na visokim gredama rani. Na staništima s malim visinskim razlikama reljefa razlike u kvantitativnom i kvalitativnom prirastu stabala ne mogu biti velike, pa se s obzirom na kserofitnost odnosno mezofilnost svojta ranog i kasnog hrasta ne mogu gdjekad odraziti. Drugo je pitanje kako se ove svojte odnose prema utjecaju ranih jesenskih mrazova. O tome gotovo i nema podataka u literaturi. Štetni kukci koji se pojavljuju rano u proljeće manje napadaju kasni hrast; i obratno. Parazitske gljive, kad se raznmože više, napadaju onu svojtu hrasta koja u proljeće ima mekše (mlado) lišće. Veoma je rasprostranjeno mišljenje da lišće kasnog hrasta manje strada od štetnih insekata a više od pepelnice. Ali pojedine pojave u raznim krajevima Evrope počesto demantiraju to mišljenje. Čini se da kasni hrast manje rađa sjemenom ne samo po nasljednoj konstituciji nego i zbog većih šteta što ih čine kukci na rasplodnim organima. * Kako se iz čitavog izlaganja razabire, problem nalazišta, fizioloških, ekoloških i ekonomskih karakteristika kasnog i ranog hrasta lužnjaka nije jednostavan. U toliko više što se inozemni podaci, pogotovu oni iz sjevernijih i istočnijih zemalja, ne mogu niti smiju naprečac primijeniti na lužnjakove sastojine naših klimatskih, reljefnih, pedosferskih, biotskih i antropogenih okolnosti. Da bi se dobili pouzdani rezultati, trebalo bi provoditi sistematska istraživanja i pokuse. Naša istraživanja, koja smo povremeno uz druge poslove obavijali, nisu mogla dati dovoljno podataka za stvaranje prihvatljivijih zaključaka. Osim toga, ta istraživanja bila su, neovisno od određenog plana rađa, prekinuta. LITERATURA C i e s 1 a r, A.: Untersuchungen über die wirtschaftlichen Bedeutung der Herkunft des Saatgutes der Stieleiche Centralblatt, f. d. ges. Forstwesen, 1923. El j kova, E. J.: Rost i razvitie rano i pozdnoraspuskajuščihsja form duba v geo graf ičeskih kulj turah. Trudi Instituta lesa AN SSSR. 1950. 513 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Ettinger , J.: Šumsko grmlje i drveće u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1890. E 11 i n g e r, J.: Quercus pedunculata Croatica. Šumarski list 1893. Faljkovski , P. K.: Ranni i pozni rasi duba. Ukrajinski lesovcd, 1927. Föl d es, J.: Die Spätblühende Eiche (Qu. pedunculata var. tardissima Simonkai). Centralblatt f. d. ges. Forstwesen, 1894. G i 1 a r d o n i, E.: Le Chene de juin. Nancy, 1900. H a n c h, L. A.: Prcvenienziorsog med Eg, III. Forstl. Versuch. Dänemark, 1923-1930. Hesmer , H.: Die Späteiche in Westfalen und Rheinland. Forstarchiv, 1955. Hess-Beck : Forstschutz. Neudamm, 1927. Hire, D.: Hrast. Šumarski list, 1897. H o r v a t, I.: Istraživanja o specifičnoj težini i utezanju hrastovine. Glasnik za šum ske pokuse. Zagreb, 1942. Kotjukov , A E.: Kak otličit rano i pozdnoraspuskajuščihsja form duba. Les. hozjajstvo, 1960. Koza r a c, J.: Kasni (pozni) hrast (Querceus pedunculata var. tardissima Simnnkai). Šumarski list, 1898. Krahl-Urban : Die Eichen. Hamburg u. Berlin, 1959. M i h a 11 o v, N. A.: K voprosu o rasprostranensi rannego i pozdnego duba v svjazi s počvenno-gruntovimi uslovijami. Lesnoi žurnal, 1909. Moli e v e a u x, J.: La faillite chene tardif ä Vierzon R. des Eaux et Forets, 1920. Nik od em, W.: Über das Vorkommen und Verhalten der Späteiche. Centralblatt f. d. ges. Forstwesen, 1897. Nördlinger : Interessante spätausschlagende Eiche (Quercus pedunculata tarda Nördl.). Allgemeine Forst- und Jagdzeitung, 1856. P a s c o v i c i, V., and Mocanu , V.: Statiune naturala de Quercus robur L. var. tardiflora. Cern. in R. P. R. Revista padurilor, 1958. Pjatnicki , S. S.: Selekcija duba. Moskva, 1954. Podhorski , I.: Slika poprečnog presjeka peteljke lista u nekih vrsta lisnatog drveća i grmlja. Šumarski list, 1956. Po skin, M. A.: Feuiilasion et defeuillasion du chene pedoncule et du chen rouvre en Belgique, Bull, de la Soc. centr. forest de Belgique, 1934_. Rankiär , C: Om Lovspringstiden hos Afkommet af Boge med forskellig Lovspringtid. Botanisk Tidskrift, 1918. R u b n e r, K: Zur Phänologie der Stieleiche. Tharandter forstlicher Jahrbuch, 1938. PROBLEM DER PHYSIOLOGISCHEN, ÖKOLOGISCHEN UND ÖKONOMISCHEN CHARAKTERISTIKEN DER SPÄT- UND FRÜHEICHE (Quercus robur tardissima et praecox) Zusammenfassung Die Frage der Herkunft, der Massen- und Qualitätsleistung als auch der Resistenz der Stieleiche gegen Fröste und Schädlinge hat die Fachleute Europas seit der zweiten Hälfte des vorigen Jahrhunderts bis heute interessiert. In unserem Jahrhundert wurde das Interesse in Mitteleuropa noch grösser für die Samenprovenienzen aus den slawonischen Stieleichenbeständen, deren Areal sich über das niedrige Gelände des Sava-Flusses längs der Grenze Kroatiens und Bosniens erstreckt. Es herrscht besonderes Interesse für die Späteiche (Quercus pedunculata v. tardissima), die in Deutschland Baumindividuen mit grösserem Zuwachs und besserer Qualität erzeugen soll als die »gemeine, normale« Eiche. Der Autor berichtet über die unternommenen Forschungen bezüglich der Standorte und Qualität der Späteiche und gibt eine Übersicht über die Literatur in welcher der Beginn des Laubausbruchs sowie die ökologischen, qualitativen, quantita |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1966 str. 37 <-- 37 --> PDF |
tiven und entomologischen Merkmale behandelt werden. Auf Grund seiner präliminaren Orientierugsuntersuchungen konnte der Autor für die Späteiche zuerst folgendes feststellen: 1. Es gibt wenige typischen Späteichenstände, man findet meistens die Populationsmischungen der Spät- und Früheiche und ihrer Bastarde. 2. Die verhältnismässig sehr geringe Höhenunterschiede des untersuchten Geländes ermöglichen keine mehr ausgeprägte Entwicklung der Fröste in den Depressionen und daher, auch keine stärkere natürliche Selektion der Früh- bzw. Späteiche. 3. Die Schaffung der Mischpopulationen wird häufig durch das Flutwasser mitbewirkt, welches die Eichel vermischt und verbreitet, als auch durch die Aufforstungen, welche ohne Rücksicht auf die Samenherkünfte durchgeführt wurden. 4. Die Unterschiede in bezug auf den Beginn des Laubausbruchs zwischen Späteiche und Früheiche betragen 2—3 (4) Wochen, während die Unterschiede in bezug auf den Laubfall sich auf 1—2 Wochen belaufen (Späteiche wirft die Blätter später ab). 5. Die Späteiche bleibt weitgehend von Schädigungen durch Frühling-Spätfröste verschont, aber wahrscheinlich nicht von Schädigungen durch die Herbst-Spätfröste. 6. In bezug auf die Stammhöhe und- Qualität scheint die Späteiche im Jugendalter der Früheiche überlegen zu sein. 7. Im Jugendalter in einer Mischpopulation von Spät- und Früheichen trifft man häufig eine grössere Anzahl der Spätedchenstämme an, während im höheren Alter man einer grösseren Anzahl der Früheichenstämme begegnet. 8. Im vorgerückten Alter einer Mischpopulation von Spät- und Früheiche unterdrücken vermutlich die belaubten Baumkronen der Früheiche die Späteichenstämme, welche letzen die Blätter erst anzusetzen begannen. 9. Bei Späteiche kommt das Fruchten (FruktifUcation) seltener vor und es ist mengenmässig geringer als bei Früheiche. |