DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 66 <-- 66 --> PDF |
koristiti prirodno pomlađivanje ali uz »čuvanje sječine i podmiatka od svakog korova «. Na slabijem staništu prednost ima vještačko pomlađivanje, koje, uz sadnju 500 do 800 stabala po jutru, stoji 3 forinta i 20 novčića (uz nadnicu radnika 80 novčića), jer na takvim staništima podmladno razdoblje kod prirodnog pcdmlađivanja traje i do 20 godina. S druge strane kod vještačkog pomlađivanja stanoviti prihodi mogu se imati odmah: »Puka je predsuda, a opet je mnogim gospodarima pamet pomutilo krivo mnenje, da posadjena šuma daje korist stoprv unukom našim. Već prve godine možeš upotriebiti travu, koja ondje naraste, ako ti se hoće požeti ju, dakako oprezno, da nepožanješ i šumski nasad. Za koje ljeto već davat će ti mlada guštara granje za grašak« itd. 3 Preko četvrtine knjige sadrži materijal o Krasu. Uostalom Šulek »puste golieti... s južne strane naše domovine« i »primorske krševe« posebno navodi u Predgovoru, a u uvodu dijela koji nosi naziv »Naš Kras« doslovno piše: »Kako da se taj naš pusti Kras opet zaodjene zelenom goricom (upitomi), to je glavni cilj ove knjižice...« To je i razumljivo, jer je sredina XIX vijeka doba zamaha pošumljavanja goleti u Francuskoj, prvih uspješnih pošumljavanja na našem Kršikom području (na Istarskom kršu odnosno u okolici Trsta) i prvih temeljitijih istraživanja Krških makrorajona — gornjeg, provincijalnog, dijela Hrvatskog Primorja (dr J. R. Loronza — lit. 4.), nekih drugih štampanih radova (lit. 5.) i, konačno, godišnja skupština »Austrijskog državnog šumarskog društva« namijenjena razmatranju pošumljavanju Krša (održana u Trstu i okolici u jesen 1865.). Dakako da Šulek koristi »skupštinu sumaran na Krasu« i to kao završni dio o pošumljavanju Krša: »Završujuć svoje razlaganje o zaprekah i sredstvih pošumljivanja pustih golietih našega Primorja: pođuprieti ćemo svoj nauk mnenjem vještakah, koji su stvar na licu mjesta temeljito i svestrano´ razmatrali« te »ponajprije pronašli, da Kras nije u istinu onako strahotan, kao što se govori; jer svagdje ima barem za nevolju onih tvarih, kojih treba, da se može iznova šuma saditi, a gdješto je već i mnogo za taj posao pripremljeno«. U popisu vrsta za obnovu šuma na krškom području nalaze se sve autohtone vrste (odnosno njegovog sjeverozapadnog dijela), ali opširnije su prikazani samo crni bor i pajasen. Crni bor (Pinus nigricans, P. Pinaster, P. austriaca — dok se na Hvaru nalazi gluhi bor, P. Laricio) je vrijedan posebne pažnje, jer, prema Löwenfeldu, »crnom boru sudjeno je zastrti i obrasti puste i gole vrhove Krasa«* te jer je »grad Trst na svom posjedu bjelodano i uz najbolji uspjeh dokazao, da crni bor na Krasu u svakoj leži i zemlji, u vapnencu i pješčancu, ne samo raste nego baš veselo uspieva i da je najzgodnije drvo ne samo za velike šume n?go i za stvaranje šumskog tla«. Ali crni bor, tekst je Šuleka, je vrijedan i radi svog drveta i smole: »Drvo od crnog bora teže je nego u prostog, gusto ... a bolje i življe gori od proste borovine«. U soku crnog bora ima više terpentina nego u ikojem drugom drvu«. O pajasenu*, kaže da su prve sadnje pokazale njegovu otpornost na sušu i dobro uspijevanje, a u velike je u ono doba korišten u Francuskoj, u Italiji pa i u Madžarskoj. Dobra su svojstva pajasena, navodi se, i to, što ga steka, pa ni koza, ne brsti, a posve suho drvo može se koristiti i u koiarstvu, stolarstvu te tokarstvu jer »s vremenom bude tvrdo kao i orahovina« (od stabala starijih od 10 godina). Lišće pajasena može koristiti za ishranu pajasenovog svilca (kojeg nit može zamijeniti nit dudovog svilca). Korištenje pajasena za pošumljavanje Krša posebno, za Neretvansku krajinu, preporuča dr Molin. Međutim ta vrst nije opravdala nade koje su u nju polagane. Danas se doduše pajasen nalazi na cijelom degradiranom (primorskom) dijelu Krškog područja, ali zapravo samo kao botanička a ne i gospodarska vrsta, ali vrsta jake vitalnosti. Nalazi ga se i na terenima ljutog krša (npr. na Vlaškoj kod Trogira) ali u obliku niskih, grmolikih stabalaca (grmova). Zašto ga nema i na boljim staništima, gdje bi postigao i znatnije dimenzije, trebalo bi istražiti, jer na takvim staništima (npr. u krugu bivše Šumarske škole za Krš u Splitu) jednogodišnji izdanci postižu visinu i preko 2 m. Pretpostavljam, da je to posljedica svojedobne »politike« podizanja samo zaštitnih a ne i proizvodnih šuma odnosno samo pošumljavanja na težem Kršu, na slabijem staništu. Na pitanje »tko da pošumi Kras« Šulek veli: »Odgovor je kratak: njihovi vlastnici, * Ovo je npr. u većem opsegu bilo ostvareno hrptom lanca od Učke do Kremenjaka (u Istri) na potezu dužine oko 15 km, ali je u toku rata požarom cjelina razbita i, do danas, 1966. g., još nije uspostavljena. * Naziv pajasen, veli Šulek, preuzeli smo od Ceha. |