DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 63 <-- 63 --> PDF |
POGLED U ŠUMARSTVO HRVATSKE PRED 100 GODINA (B. Šulek: Korist i gajenje šumah, Zagreb 1866.) 1 Ilirski pokret obuhvatio je i kretanja privrede i to preko »Hrvatsko-slavonsko gospodarskog društva« osnovanog 1842. g. Ubrzo po svom osnivanju Gospodarsko društvo počelo je izdavati »List mesečni Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva « (koji izlazi sve do danas kao »Gospodarski list«). Iako je prvenstveni cilj Gospodarskog društva bio unapređivanje poljoprivrede, nije bilo zapostavljeno ni šumarstvo a zauzimanjem šumara Dragutina Kosa, Franje Spor era i Ante T om i ć a. Ova trojica aktivni su i kao pisci pa se već u prvom godištu »Lista mesečnog . . .« nalaze njihovi članci o aktualnim temama koje gledajući iz današnjice zaključujemo o problemima tadašnjeg šumarstva. Iako šumarski trolist Kos-Šporer-Tomić oko 1865. g. imaju iza sebe znatno djelovanje u šumarstvu i niz objavljenih manjih i većih šumarskc-stručnih radova, pa iako u Križevcima djeluje Gospcdarcko- šumarsko učilište, a u novinama se javljaju i neki šumari, ipak »Kralj evsko-namjesničko vieće za kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju«, povjerava botaničaru Bogoslavu Šulek u pisanje knjige objavljene 1866. godine pod naslovom »Korist i gojenje šumah, osobito u tro jednoj kraljevini«. Nije isključeno, da je tome razlog, što se od navedenih nitko ne nalazi u Zagrebu (Šporer je u Mehadiji, Tomić u Banatu) a šumari G.-š. učilišta (Cordašić, Klava) bili su zauzeti svoijm redovnim dužnostima. Šulekova knjiga imala je zadatak da upozori na teške posljedice »zlog gospodarenja u šumah« tom »ponajvećem blagu naše domovine« kako u Predgovoru kaže Šulek. Sa šumama su slabo gospodarili (kako se navodi u jednoj naredbi iz 1863. g. Hrvatsko-slavonskog dvorskog ureda u Beču), ne samo maloposjednici nego i mnogi veleposjednici, jer ne poduzimaju ništa za obnovu posječenih šuma koje su važne, kaže se u Naredbi, »za narodno gospodarstvo, zdravlje i klimu«. Što više, veleposjednici se suprotstavljaju akciji Dvorskog ureda što je napisano i u jednoj brošuri koju je po nalogu grofa Eltza u Vukovaru napisao njegov šumar A. Divald. Divald izričito navodi, da je povod pisanja njegove brošure navedena Naredba Dvorskog ureda nastojeći pobiti njezine teze. Tako se u brošuri posebno naglašava da su za klimu važne šume samo na apsolutnim šumskim staništima, a u Hrvatskoj i Slavoniji nalaze se još stotine hiljada hektara šume na relativnim šumskim tlima; da zbog visoke šumovitosti (43l3/o) nema bojazni od pomanjkanja drveta; da se obešumljenje (pretvaranje šuma u druge kulture) može više smatrati kultivacijom nego pustošenjem, itd. Brošura se posebno zalaže za liberalizaciju u šumskom gospodarstvu, jer »sloboda« u gospodarenju ni u jednoj zemlji Monarhije nije imala loše ili nezadovoljavajuće posljedice za šumu (lit. 1. str. 23.), a garancija dobrom gospodarenju su izebraženi kadrovi jer . . . neizobraženi radnik ne može usprkos zakona ispravno koristiti ni najbolje tlo ni najkrasniju šumu« i predlaže osnivanje šumarskih škola. Šulek uopće ne spominje A. Divalda, ali se s mnogo sigurnosti može zaključiti, da je njegova brošura bila jedan od važnijih povoda za knjigu »Korist i gajenje šuma«. To se može zaključiti iz Predgovora u kojem Šulek kaže: »Visoka naša domaća vlada, videć kako se kod nas zlo gospodari u šumah, koje su ponajveće blago naše domovine, i razabiruć, da je tomu ponajviše uzrok nepoznavanje znamenitosti i vriednosti njihove: pozva me, da napišem popularnu knjigu, u kojoj bi se razložila velika korist šumah i hude posljedice njihova zatora, da ih narod naš više počne cieniti, pa i saditi.. . Stoga sam dodao ovomu svomu razlaganju i kratak naputak, kako treba šumariti, to jest šumu pametno upotrebljavati i saditi...« A knjigu Šulek ne piše »za izučene šumare, nego za vlastnike šumah, koji su se ovom strukom go |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 64 <-- 64 --> PDF |
spodarstva slabo bavili, a na zloduhe posljedice zatora šumah nisu ni pomislili — nebi li ih sve ovo potaklo, da bolje spoznadu cienu njihovu i da pomnjivije nastoje oko toga svoga blaga, kojemu će vriednost svejednako rasti« (str. 3.). 2 Materiju knjige Šulek je podijelio u tri dijela: I Korist šumah (str. 7.-66.), II Na ša gora (str. 69.—108.) i III Gojenje šumah (str. 111.—202.) uz Predgovor (str. 3.—4.) i Opazke (str. 203.—219.). 2.1 Prvi dio obrađuje ne samo koristi o;l šume nego i posljedice »zatorah šuma« Posredne koristi šuma (o utjecaju na klimatske elemente, na režim vode, na čistoPodručje visoke šume niske šume Provincijala 732.511 141.677 Vojne Krajine 1,248.133 194,92 Dalmacije — — Ukupno — — ću zraka, na sprečavanje lavina i na poljoprivredu) znatno opširnije su obrađene nego neposredne koristi. Pa i u ovom dijelu uklopljen je i ekonomski mcmenat: cijena proizvodnje i prodajna cijena te teškoće u opskrbi drvctom zemalja s malo šuma (npr. Engleske). Opširnija obrada posrednih koristi očigledno je protunapad na izlaganja Divalda o toj važnosti šume samo na apsolutnim šumskim staništima. Ekonomski moment u šumskoj proizvodnji naglašen je u slijedećim izvodima B. Šuleka: »Ponajprije šuma je više nego išta drugo naravna plodina. U šumu se ulaže puno manje i glavnice i trudbe, nego u druge plodbe.. . Šuma se sama rasplođuje, sama se sije, sama se gnoji. Čovjek samo dolazi, da bere iz nje, šta mu treba, pak i ova berba pada obično u ono doba godine, kada gospodar najmanje posla ima. ... Za šumarenje u šumi prostrtoj na 1 četvornoj (kvadratnoj) milji* treba 1 nadšumar, jedno 2 šumara, 3—4 lugara i 9 pilara, svega skupa 14 ljudi. A koliko ih treba za obrađivanje onoliko polja! Pa koliko tu treba marve!« ... Šulek, nadalje, naglašava, očito na tvrdnje Divalda o našem šumskom bogatstvu i niskim cijenama drveta, da je drvo jeftino, dok ga je dosta ,te dok do se »narod ne podmoži, a potreba drvah i za kućnu i za * Oko 5500 ha. * Oko 350 novih dinara u današnjoj vrijednosti. obrtnu pcrabu znamenito« ne naraste. »Opominju se stari ljudi«, kaže Šulek, »da je hvat drvah 3—4 forinta šajna stajao, a sada se prodaje i po 12 forintih«* (dok je u Beču zimi cijena bila i do 23 forinti za hvat). 2.2 U drugom dijelu knjige pod naslovom »Naša gora« nalazi se statistički pregled šuma, prikaz o stanju šuma, prikaz zakona o šumama i rasprava o pravu države na intervenciju u šumskom gospodarstvu. Površina šuma prikazana je u tri tabele i to posebno za provincijalni dio "Hrvatske (i Slavonije), za područje Vojne krajine i za Dalmaciju. Površina šuma je iznosila: Površina u jutrima ikare luke kestenici goleti svega 25.119 1.2:3 311 .103 953.926 1.265.623 475.592 — 2,695.143 Ovom statistikom obuhvaćena je površina šuma cijelog Srema, ali ne Međimurja (koje je bilo u sklopu Ugarske) ni Istre (koja je bila u austrijskoj poli dvojne monarhije). O stanju šuma u ono dcba eto Sulekovog prikaza: »Naša domovina b´ila je do nedavno na glasu s svojih krasnih i neizmjernih šumah, među kojimi bijaše puno gvozdovah ili prašumah, kamo sjekira nije odvieka doprla. Osim riečke županije nemožemo se niti danas potužiti, da je gdje ponestalo drvah . . .« No ipak, nakon citiranja Kosa da »neiscrpljivo množtvo hrvatskih šumah sve ide na manjak . . .« da je »već i gora strašno prorieđena .... i da se kod nas slabo tko stara za budući naraštaj«, Šulek naglašava da »kratkoumnik i nevježa nevidi... rasap naših šumah .. .« jer »misli, gledajući izdaleka zelene gore, da ih jošte toliko imamo, te nam ne treba štediti«. I dalje: »Ako to ovako uztraje koji desetak godinah; ako se neustavi ovo bezobzirno haranje šumah, neće se tek naši potomci gorko tužiti na našu lakomost i nemarnost, nego ćemo do skora i mi sami osjetiti gorkih posijedicah toga lakoumja i nerazbora«. Analiza ovakvih predviđanja ne samo Šuleka nego i drugih prelazi okvir ovog prikaza pa konstatiramo, da se Šulek slaže s Kosom, da je »skrajnje vrieme, da se i kod nas zavede umno šumarenje, ako ne ćemo da sasvim zatremo našu goru« i traži »da nastojimo oko šumah većom pomnjom i savršenijim |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 65 <-- 65 --> PDF |
postupkom, i toga radi da sadimo više šuman, koje će se smatrati kao napredak čovječnosti, jer pripravljaju dohodak budućemu naraštaju«. To treba provesti i intervencijom vlasti, jer »tko će dakle zamjeriti državi, ako onakvoj raspikući za dobe ruke sveže, i postavi mu skrbnika — zakon, — da tim odvrati od njega nevolju, a od sebe nepriliku? — Doista imaju sve države zakc.nah, koji vladi upravo nalažu, da zaprieče onakvo ludo potepanje imovine«. »Pravo države na nadziranje šuma « Šulck obrazlaže na preko 20 stranica uz izvadak nekih propisa Zakona o šumama iz 1858. god. Za prikaz stanja šuma na degradiranom dijelu Krškog područja koristi uglavnom opis šuma na Hvaru po Ulageru i jednom prikazu u zadarskom »Novom listu« 1865. g. Poenta je tih prikaza da »prave šume pako neima više osim gdjekejeg mladoga i malenog borika« (Unger za otok Hvar) odnosno »da je u Dalmaciji s gorom (šumom) zlo i naopako« (Novi list). 2.3 Treći dio knjige — »Gojenje šumah« — nakon epćeg dijela obrađuje prirodno i vještačko pomlađivanje te pošumljavanje Krša. Svrha je ovog dijela, piše Šulek »samo ukratko naputiti vlastnike manjih šumah, šta im valja raditi, da im nepropadnu i kako ih treba gojiti«, jer »tko želi temeljito proučiti šumarstvo, mora tu znanost dvie godine danah učiti na našem gospođarsko- šumarskom učilištu u Križevcu «, a »tko ima velike šume, mora i onako držati po zakonu vješte šumare«. Glavna pak načela šumarstvu su »1) pametna poraba obstojeće šume, i 2) podmladak posječene šume«. U dijelu o vrstama šuma Šulek u prvom redu diferencira prirodnu šumu i gospodarsku, koja se »po pravilih šumarstva goji ili gaji«; za gospodarsku šumu daje naziv gaj ili dubrava. Po vrsti drveća razlikuje šume četinjača i šume listača, a po načinu sječe »šumarenje« šestarenjem tj. »kad se šuma ošestari. ., podieli na razmjerne dielove« i »prieborno šumarenje . . . kad se u šumi ono sieče, što baš treba, sad veliko stablo, sad hrastić; a pomladjivanje ostavlja se naravi.« Nešto opširnije obrađena je visoka šuma, niska i srednja. Visoka šuma pogodna je za veći šumski posjed, »sitna šuma valja samo ondje, gdje je velika skupoća i potreba drvah, a malo šumah«, a srednja šuma »imade puno dobrih svojstava«. Dobra su svojstva srednje šume: »da pored drvah za ogrjev daje puno drvah za raznovrstni, kadšto skupocjeni lies, za krivadke (Krumhölzer) itd.; da u njoj puno trave raste, a visoko drveće žirom obilato radja; da se iz nje puno stelje dobavljati može, nit se tim baš jako obustavlja rast drveća; da tlo osobito popravlja... Stoga je srednja šuma za mnoge okolice znamenita i baca najveći dohodak. Nego uprav ovakvo šumarenje je najmučnije; jer potrebuje od šumara puno opreznosti, izkustva i vještine ,osobito kod proračunanja budućeg stanja šume.« U dijelu pomlađivanja sastojina obrađeno je pomlađivanje prirodnim načinom (čistom, oplodnom i prebornom sječom) te vještačko (sjemenom i sadnicama) — Za sabiranje sjemena od kakvoće sjemenskih stabala naglašeno je samo da moraju biti »potpuno zdrava, te nit odviše mlada ni odviše stara« iako je prije naveden jedan članak »vrsnog šumara g. Rašlića « objavljenog u »Pozoru« u kojem se kaže, da bi se kod sječe sastojina trebala »ostaviti za pomlađivanje šuma .. . najbolja stabia«, ali: ako sjeme »ne možeš sam nakupiti, kupuj od pouzdana sjemenara.<. — Dubina jame za sadnju biljke ovisi o visini biljaka (u običnoj ilovači... za sadnice 5 ao ö stopah visoke i kao palica debele ... 3 do 4 stope široke, a 1 do \lA stopu duboku jamu,... za 2 do 4 stope visoke i s prsta debele sadnice ... 8 do 1U palacah duboke jame) jer »preduboke jame ne valjaju « i to stoga što kroz rahlu zemlju korjenje lako prodire »te tako drvo teži više u aub nego u vis«; šire i dublje jame treba kopati samo »u zemlji p ješko vito j i prudovitoj «. Zanimivo je, da za sadnju sadnica preporuča kopanje jama »šumarskim svrdlom«, kojim se postiže i brže izvođenje radova. Za uzgoj vrsta kojima je potrebna zasjena preporuča za četinjače zasjenu od listača, a za listače zasjenu od četinjača (bora ili jele), preporuča i podizanje mješovitih sastojina: »Sadnice od listača, visoke 5 do 7 stopah, sadi 15 do 16 stopah razdaleko; a da se šuma prije sklopi, pomeći med ju njih boriće i srnrekiće, koje ćeš posije, kad se šuma zgusne, opet moći izvaditi«. Za vještačka pošumljavanja Šulek posebno naglašava ekonomski momenat što se očituje u navođenju troškova pošumljavanja i koristi koje se mogu ostvariti. Tako čitamo: — da »za jedno jutro zemlje dostaje 300 do 500 krpah ili jamićah, i sav trošak za sjeme i težake iznosit će 3 do 5 forintih; — da će trošak za sjeme biti manji »ako ne šiješ omaške nego u brazdice 6—8 palacah razdaleko. Šulek i posebno razmatra »probitačnost sadjenja šumah« i naglašava, da se samo na najboljem staništu može |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 66 <-- 66 --> PDF |
koristiti prirodno pomlađivanje ali uz »čuvanje sječine i podmiatka od svakog korova «. Na slabijem staništu prednost ima vještačko pomlađivanje, koje, uz sadnju 500 do 800 stabala po jutru, stoji 3 forinta i 20 novčića (uz nadnicu radnika 80 novčića), jer na takvim staništima podmladno razdoblje kod prirodnog pcdmlađivanja traje i do 20 godina. S druge strane kod vještačkog pomlađivanja stanoviti prihodi mogu se imati odmah: »Puka je predsuda, a opet je mnogim gospodarima pamet pomutilo krivo mnenje, da posadjena šuma daje korist stoprv unukom našim. Već prve godine možeš upotriebiti travu, koja ondje naraste, ako ti se hoće požeti ju, dakako oprezno, da nepožanješ i šumski nasad. Za koje ljeto već davat će ti mlada guštara granje za grašak« itd. 3 Preko četvrtine knjige sadrži materijal o Krasu. Uostalom Šulek »puste golieti... s južne strane naše domovine« i »primorske krševe« posebno navodi u Predgovoru, a u uvodu dijela koji nosi naziv »Naš Kras« doslovno piše: »Kako da se taj naš pusti Kras opet zaodjene zelenom goricom (upitomi), to je glavni cilj ove knjižice...« To je i razumljivo, jer je sredina XIX vijeka doba zamaha pošumljavanja goleti u Francuskoj, prvih uspješnih pošumljavanja na našem Kršikom području (na Istarskom kršu odnosno u okolici Trsta) i prvih temeljitijih istraživanja Krških makrorajona — gornjeg, provincijalnog, dijela Hrvatskog Primorja (dr J. R. Loronza — lit. 4.), nekih drugih štampanih radova (lit. 5.) i, konačno, godišnja skupština »Austrijskog državnog šumarskog društva« namijenjena razmatranju pošumljavanju Krša (održana u Trstu i okolici u jesen 1865.). Dakako da Šulek koristi »skupštinu sumaran na Krasu« i to kao završni dio o pošumljavanju Krša: »Završujuć svoje razlaganje o zaprekah i sredstvih pošumljivanja pustih golietih našega Primorja: pođuprieti ćemo svoj nauk mnenjem vještakah, koji su stvar na licu mjesta temeljito i svestrano´ razmatrali« te »ponajprije pronašli, da Kras nije u istinu onako strahotan, kao što se govori; jer svagdje ima barem za nevolju onih tvarih, kojih treba, da se može iznova šuma saditi, a gdješto je već i mnogo za taj posao pripremljeno«. U popisu vrsta za obnovu šuma na krškom području nalaze se sve autohtone vrste (odnosno njegovog sjeverozapadnog dijela), ali opširnije su prikazani samo crni bor i pajasen. Crni bor (Pinus nigricans, P. Pinaster, P. austriaca — dok se na Hvaru nalazi gluhi bor, P. Laricio) je vrijedan posebne pažnje, jer, prema Löwenfeldu, »crnom boru sudjeno je zastrti i obrasti puste i gole vrhove Krasa«* te jer je »grad Trst na svom posjedu bjelodano i uz najbolji uspjeh dokazao, da crni bor na Krasu u svakoj leži i zemlji, u vapnencu i pješčancu, ne samo raste nego baš veselo uspieva i da je najzgodnije drvo ne samo za velike šume n?go i za stvaranje šumskog tla«. Ali crni bor, tekst je Šuleka, je vrijedan i radi svog drveta i smole: »Drvo od crnog bora teže je nego u prostog, gusto ... a bolje i življe gori od proste borovine«. U soku crnog bora ima više terpentina nego u ikojem drugom drvu«. O pajasenu*, kaže da su prve sadnje pokazale njegovu otpornost na sušu i dobro uspijevanje, a u velike je u ono doba korišten u Francuskoj, u Italiji pa i u Madžarskoj. Dobra su svojstva pajasena, navodi se, i to, što ga steka, pa ni koza, ne brsti, a posve suho drvo može se koristiti i u koiarstvu, stolarstvu te tokarstvu jer »s vremenom bude tvrdo kao i orahovina« (od stabala starijih od 10 godina). Lišće pajasena može koristiti za ishranu pajasenovog svilca (kojeg nit može zamijeniti nit dudovog svilca). Korištenje pajasena za pošumljavanje Krša posebno, za Neretvansku krajinu, preporuča dr Molin. Međutim ta vrst nije opravdala nade koje su u nju polagane. Danas se doduše pajasen nalazi na cijelom degradiranom (primorskom) dijelu Krškog područja, ali zapravo samo kao botanička a ne i gospodarska vrsta, ali vrsta jake vitalnosti. Nalazi ga se i na terenima ljutog krša (npr. na Vlaškoj kod Trogira) ali u obliku niskih, grmolikih stabalaca (grmova). Zašto ga nema i na boljim staništima, gdje bi postigao i znatnije dimenzije, trebalo bi istražiti, jer na takvim staništima (npr. u krugu bivše Šumarske škole za Krš u Splitu) jednogodišnji izdanci postižu visinu i preko 2 m. Pretpostavljam, da je to posljedica svojedobne »politike« podizanja samo zaštitnih a ne i proizvodnih šuma odnosno samo pošumljavanja na težem Kršu, na slabijem staništu. Na pitanje »tko da pošumi Kras« Šulek veli: »Odgovor je kratak: njihovi vlastnici, * Ovo je npr. u većem opsegu bilo ostvareno hrptom lanca od Učke do Kremenjaka (u Istri) na potezu dužine oko 15 km, ali je u toku rata požarom cjelina razbita i, do danas, 1966. g., još nije uspostavljena. * Naziv pajasen, veli Šulek, preuzeli smo od Ceha. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 67 <-- 67 --> PDF |
a ti su: državna blagajna (erar), njekoja vlastela (po imenu grofovi Batthyäny i Nugent), a ponajviše obćine«, pa i prisilno (primjenom propisa CL 3. Zakona o šumama iz 1958. g.). »Državna blagajna i vlastela (trebaju) prednjačiti obćinama i buduć da su ove ponajviše siromašne, te ne bi lasno smogle potrebit trošak, to bi ih imala država u tom poslu podupirati, ne samo savjetom i pomoću svještih šumarah, nego i podjelom šumskog sjemenja i rasada «, a »revne šumare« na tom poslu treba »jošt i napose nagradjivati«. 4 Šulekova knjiga zanimiva je i za terminologiju. Za ilustraciju navodim neke termine: — G o z d je termin za prašumu. U dijelu o »vrstama šuma« kaže se: »Svako veće mjesto obraslo drvećem (al ne pitomim zove se šum a (Wald, selva); ako je malena, onda je šumica. Buduć da su planine i brdine, jednom rječju gore ponajviše onakvim drvećem obrasle, zato se onakva šuma zove jednom rječju i gora ili goric a (provincialni Hrvati zovu vinograd »goricom«). — Šuma na ravnici zove se i lug . Ako se šuma po pravilih šumarstva goji ili gaji, zove se g a j ili dubrav a (Forst; foresta, od latinske rieči srednjeg vieka forestare, inforestare, to će reći zabraniti, zagajiti)«. — Mrčava je gustiš. — Sumarenje je termin za gospodarenje šumom. — Šumišt e je »mjesto namienjeno ili za šumu prikladno«. -— Sibača za fašinu, itd. 5 U Predgovoru knjige Sulek naglašava: »Stvari, o kojih u ovoj knjizi govorim, nemogu se proučiti samim umovanjem, nego samo svestranim iztraživanjem i izkustvom: stoga trebaše i meni potvrditi svjedočanstvom čuvenih učenjakah, štogod ustvrdih«. Za podatke i dokazni materijal u tekstu Šulek u Opazkama citira 67 izvora a to su što knjige, što članci i rasprave u stručnim časopisima, što izvještaji u novinama i to ne samo u hrvatskom i njemačkom jeziku nego i u talijanskom i madžarskom, a izdanih u vremenu od 1822. do 1866. g. tj. do vremena kada je knjiga već bila u štampi. Od materijala u hrvatskom jeziku članci u Gospodarskom listu, u Pozoru i u Umnom gospodaru (koji je izlaizo u Gorici!). U hrvatske izvore treba ubrojiti i K. Koss: Das Forstwesen in Kroatien, F. Sporer: Das Forstwesen in der k. k. Militärgrenze, F. Sporer: Leichtfassliohe Anleitung zur Holzpflanzung, a dakako i Zakon o šumama iz 1858. g. i izvadak iz Zakona o šumama iz 1769. (od Marije Terezi je). Bez sumnje Šulek se koristio i drugom literaturom, ali jer nije neposredno iskorišćavao podatke nije ju ni naveo. Već je naprijed spomenuta brošura Divalda, a sad navodimo knjigu Dr H. Rentzsch-a: Der Wald im Haushalt der Natur und der Volkswirtschaft, izdane 1862. g. II izdanje u Leipzigu, a koja je pisana s analognom svrhom, sa svrhom upozorenja na poljedice pustošenja u privatnim šumama u Saskoj i o mjerama, kako da se spriječi kvantitativno i kvalitativno smanjivanje šumskog fonda. ltd. 6 Ovim prikazom nije iscrpljena cjelokupna materija Šulekove knjige, prvog opširnijeg rada o šumarstvu u hrvatskom jeziku, koja je vrijedan historijski dokument, a koja B. Šuleka deklarira kao savjesnog i umješnog pisca i na području koje je doduše usko vezano s prirodnim naukama, ali isto tako povezano s ekonomikom. Zasluga Šuleka za uspješno rješenje postavljenog zadatka od Namjesničkog vijeća nije manja ni onda, ako je tokom izrade i u većoj mjeri konzultirao šumarske stručnjake (kao npr. »vrlog učitelja šumarstva u Križevcu« F. Čordašića). LITERATURA 1. Was sollte Geschehen um die Forstwirtschaft in Croatien und Slavonien im staatswirtschaftlichen Interesse des Landes zur Blüthe zu bringen, Esseg, 1864. Verfasst im Auftrage des Grafen zu Eltz vom Graeflich Elzschen Forstmeister Adolf Divald. 2. Karl Koss : Das Forstwesen in Kroatien, Agram 1847. 3. Dr U n g e r : Der Waldstand Dalmatiens von einst und jetzt. iSitzungsberichte der k. Akademie der Wissenschaften in Wien, 1864. 4. Dr J. R. Lorenz: Bericht über die Bedingungen der Aufforstung und Kultivirung des kroat. Karstgebirges, Wien 1860. 5. Dr F. H 1 u b e k : Die Bewaldung des Karstes, 1857. — Löwenthal: Der Karst und seine Wiederbewaldung. — F. Löwinger: Der Karst und seine Wiederbewaldung, Wien 1865. 6. Dr M o 1 i n : Die Bewaldung Dalmatiens, bečke novine »Neue freie Presse« 1866. 7. Iz 1822. g. je knjiga Pfleil-a: Grundsätze der Forstwirtschaft. Oskar Piškorić |