DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 6 <-- 6 --> PDF |
stari za potpuniju prirodnu obnovu i gdjekad tlo nije omogućilo podmlađivanje, pa je ovaj propis često bio bezuspješan. 3. PROBLEMI PODMLÄDIVANJA Godine 1846. prva skupština šumara Hrvatske otvorila je raspravu: kako treba gospodariti u starim hrastovim poplavnim šumama da se dobro podmlade. I kasnije se ovo pitanje sve više poteže, napose u vezi s predzabranorn, pa su se razvile žive diskusije među šumarskim stručnjacima. Ali loše političko- ekonomske okolnosti utjecale su da glas šumara nije došao do potpunog izražaja. Stare sastojine u prošlom stoljeću podmlađivale su se tako da je na poplavnim zemljištima uvedena predzabrana u toku oko pet godina i nakon gole sječe (oplodna sječa u jednom sijeku) zabrana. Na pojedine takve površine često se naseliše »bijele vrste drveća« (jasen, topole i vrbe). Malobrojan hrast nije se lako mogao osloboditi od potiskivanja drugih vrsta drveća, grmlja i korova, pa je trebalo prethodno ili naknadno vršiti »čišćenje«. Zbog velikih troškova u spašavanju hrasta od jasena, brijesta, graba i korova kao i zbog poteškoća prirodnog podmlađivanja, sve više se poklanja pažnja ručnom podmlađivanju. Kozara c (1896) navodi da su se posavske šume (prije razdiobe na državne i imovinske) podmlađivale prebornim sječama: šuma površine 300—500 k. j . stavila se pod zabranu ;drvo za ogrjev i građu davalo se korisnicima preborom, uglavnom tako da se najprije povadila »bijela šuma« (jasen, brijest, grab), a zatim hrastovi. U toku 10—15 godina razvili su se hrastici s 10—20% »bijele šume«. Nakon razdiobe šuma, umjesto tzv. preborne sječe u državnim šumama uvedena je gola sječa s petogodišnjom predzabranorn a da se prethodno nisu posjekla stabla uzgrednih vrsta drveća, i tako su se ponegdje stvorile više jasenove sastojine nego hrastove. To je bilo uzrokom da se pojavilo »jasenovo pitanje«, pa se u pojedinim sastojinama vršilo čišćenje određenog postotka jasenovih stabala. Takav postupak bio je tada za- šumarstvo dobar ali preskup, pa se u kupoprodajnim ugovorima odredilo da kupac u sječini obavi čišćenje. Posljedica je većinom bila ta da se zbog šablonskih zahvata stvoriše gotovo čisti hrastici. Praznine su popunjavane sjetvom pod motiku, u jako zakorovljenim tlima sadile su se biljke. Na temelju svojih opažanja i razmatranja, Kozara c se oborio na težnju za stvaranjem čistih hrastika: hrast može podnositi polusjenu u toku prvih godina kad se postepeno oslobađa; on brže prirašćuje u smjesi nego u čistim kulturama. Utvrdio je nadalje on da se niže redovno zamočvare, pa se tu nasele jasen, joha i vrbe. Kozara c (1886) razlikuje četiri tipa posavskih sastojina: 1. sa 10lJ/o jasena i brijesta na sušem tlu; 2. sa 30—4C);l/o jasena i brijesta na vlažnijem tlu; 3. učešće hrasta i jasena je podjednako na vlažnom tlu; 4. gotovo čiste jasenove sastojine na vrlo vlažnom tlu. Najljepše i najbolje bile su one sastojine, u kojima je hrast bio u smjesi s 30—40°/o jasena i brijesta. Pisac preporuča da se jasen unosi na mokra staništa, jer hrastov žir unište led i voda ako poplava traje do lipnja. Na pojedinim nepoplavljenim zemljištima, osobito u posjedu imovnih općina, nakon gole sječe i krčenja uvedeno je šumsko-poljsko gospodarenje: 404 |