DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 50 <-- 50 --> PDF |
DVJESTOGODIŠNJICA ŠUMARIJE KRASNO (Referat održan 11. IX 1966. u Krasnu) In&. VLADIMIR SEVERINSKI Kod proslave ove obljetnice morat ćemo se osvrnuti na ondašnje političke prilike, zatim ćemo razmotriti stanje šumarstva ne samo u ovim krajevima nego i u ostalim dijelovima naše zemlje i na koncu podrobnije analizirati ona dokumenta, iz kojih možemo izvući zaključak da je šumarija Krasno formirana prije 200 godina. Kod političkih prilika imamo u vidu Vojnu Krajinu nastalu nakon propasti nacionalnih država na Balkanu seobom pučanstva, koje je bježalo ispred turskog zuluma. To pučanstvo se naseljavalo u rijetko napučene krajeve, te je uz zatečeno domaće žiteljstvo pružalo ogorčen otpor daljnjoj turskoj najezdi. Bečki dvor i austrijski vojni zapovjednici brzo su uočili neobičnu hrabrost tih žitelja, pa su krajeve uz tursku granicu izuzeli ispod vlasti hrv. bana i sabora te od njih formirali Vojnu Krajinu, koja se protezala od Jadranskog mora do Rumunjske obuhvativši dio Primorja, Liku, Kordun, Baniju, Slavoniju, Srem i Južnu Vojvodinu. Granica Vojne Krajine prema Turskom carstvu bila je kroz stoljeća vrlo nestabilna, već prema tome kako je kojoj strani bila sklona ratna sreća. O počecima Vojne Krajine nisu historičari jedinstveni, dok jedni smatraju početkom Vojne Krajine osnivanje kapetanata u Koprivnici, Križevcima i Ivanić Gradu 1538. godine, to drugi vide početak Vojne Krajine u zauzimanju Senja 1469. godine po Blažu Majeru jednom od vojskovođa ugarsko-hrvatskog kralja Matije Koorvina. Međutim organizacija Vojne Krajine provedena je tek 1630. godine, kada je izdan statut Vojne Krajine u Regensburgu. Ostaje historijska činjenica, da se na teritoriju Vojne Krajine s vremenom razvila vojska visokih vojničkih sposobnosti, koja je za interese habsburške dinastije bila kroz 3 i po stoljeća upotrebljavana ne samo u borbama protiv Turaka, nego i po ostalim bojištima Evrope. Na tom teritoriju sve je bilo sprovođeno u život putem vojničkih zapovjedi: kako da se zemlja obrađuje, kada se sije i žanje, gdje i kada će biti sajamski dan, gdje da se sagradi crkva i škola, pa je čak i za ženidbu trebalo odobrenje zapovjednika kompanije. Disciplina je bila vrlo stroga i za najmanje prekršaje primjenjivana je tjelesna kazna, a u težim slučajevima i smrtna. Da bi vojnika bilo što više omladini je bio zabranjen polazak škola i učenje obrta, zemljište koje graničar uživa pripadalo je caru, a graničar ga nije smio napuštati. Tačno je međutim da graničar nikada nije bio kmet u u smislu feudalnog odnosa u banskoj Hrvatskoj. Izvjesna odstupanja od takvog strogog vojničkog života bila su jedino u takozvanim vojno-krajišaim odnosno trgovačkim komunitetima. Naime neka |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 51 <-- 51 --> PDF |
mjesta kao Bag, Senj, Gospić, Otočac, Brinje, Ogulin, Karlovac, Koprivnica, Bjelovar itd. dobila su stanovite privilegije sa ciljem da bi se unapredio obrt i trgovina te stvorio srednji stalež po uzoru na evropske gradove. Građani ovih mjesta bili su oslobođeni od ratne službe, za vršenje upravnih poslova birali su svoje magistrate bili su oslobođeni od rabote i kuluka, sami su određivali kontribuciju i vršili njezinu raspodjelu na građane tešu imali pravo na besplatno drvarenje i nošenje sablje. Ostali graničari van komuniteta bili su obavezni na ratnu službu od 16—60 godina starosti, na vojne vježbe, besplatan rad i podvoz, na ukonačivanje vojske itd. Kao naknadu za te obaveze imalo je žiteljstvo među inim pravo na građevno i ogrevno drvo te žirenje i pašu u carskim šumama. Nova cesta u šum. predjelu »Jelovac« Foto: Dipl. ing. Jure Pavelić Vojna Krajina je tokom stoljeća doživljavala razne reorganizacije, od kojih je za nas interesantna ona iz 18. stoljeća kada su formirane regimente ili pukovnije sa svojom teritorijalnom nadležnošću, od kojih je na našem području ostalo 11 i to: lička, otočka, ogulinska, slunjska, I. banska (u Glini), II. banska (u Petrinji), gradiška, križevačka, đurđevačka, brodska i petrovaradinska. Od svake ove regimente, kao što ćemo kasnije vidjeti, formirana je jedna imovna općina nakon ukidanja Vojne Krajine. Regimente su se dijelile na kompanije, pa je tako na našem području bila kompanija u Jurjevu i Jablancu. Otočka pukovnija je spadala u karlovački generalat kamo su spadale i lička, ogulinska te slunjska. U prošlom stoljeću je Vojna Krajina regulirana zakonima, kao onim iz 1807. i 1850. godine, a posebni utjecaj na odnose u Vojnoj Krajini je izvršen proglasom bana Jelačića 1848. godme, pod utjecajem revolucionarnih |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 52 <-- 52 --> PDF |
strujanja u Evropi, kada je u Provincijalu ukinuto kmetstvo. U Vojnoj Krajini je tada graničar postao vlasnik svojega zemljišta, djecu je mogao slati u školu i zanate, a riješen je i nekih drugih obaveza. Naravno da je ovakav surov život našeg naroda, koji je često bio pogor šavan ratovima sa Turcima, a i provalama Turaka u mirno vrijeme, gdje je glad i neimaština bila redovita pojava, ostavio štetne tragove i na šumi. Ne samo da se šuma često krčila i palila, da bi se došlo do pašnjaka i poljoprivred nog zemljišta, nego se i potreba na drvetu podmirivala na neracionalan način. Ovo se moglo tim više vršiti što o šumi nije nitko vodio nikakovog računa. Postojala je doduše neka vrsta seoske milicije za čuvanje šume, no od toga, kao što se vidi iz kasnijeg izvještaja šumarskih stručnjaka, nije bilo nikakve koristi Sume uz more i postojeće komunikacije bile su devastirane. Na prva organizirana gospodarenja sa šumom nailazimo tek početkom osamnaestog stoljeća u drugim zemljama pa i kod nas. Međutim prve podatke o šumama i trgovini drvetom nailazimo mnogo ranije. Tako je već u senjskom statutu iz 1388. godine bilo propisano: — u članu 9, 11, 12, 13 i 17 da se trgovinom drveta smije, bez plaćanja dažbina, baviti samo senjski plemić i to samo uo stanovitih ciuijina sorsortimenata — u članu 121 odobrava se uvoz i izvoz drveta senjskim plemićima bez plaćanja dažbina — u članu 122 određuje se taksa koju će trgovac plaćati plemstvu — no za nas je najinteresantniji član 128 u kojem je odobrena slobodna sječa šume ne samo plemićima, nego i ostalim građanima senjskim s tim, da su plemići imali pravo sjeći 8 dana prije ostalih građana iz čega možemo zaKljučiti, da je u ono vrijeme bilo dovoljno šume, jer dalmatinski statuti iz 13. i 14 .stoljeća već donose propise o čuvanju šuma. Nadalje spominje Š u 1 e k, da je u članu 33 poznatog »Tripartitum«-a kojega je izdao Vladislav II. Jagelović 1514. godine bila zabranjena sječa drveta i napasivanje u tuđoj šumi. Prve međutim vijesti o krasanskim šumama navodi Sladovi ć u »Povijesti senjske i modruško-krbavske biskupije« da je Ferdinand I. 1527. godine darovao senjskom kaptolu za »pođušje« svog šurjaka Ljudevita II. Krasansku goru u senjskom »ujatu«. Kao što znamo Ljudevit II. je 1526. godine poginuo na Mohačkom polju u borbi s Turcima. Nešta ranije, to jest 1466. godine, spominju se za vladanja kralja Matije Korvina dva mlina, pilana i stupa u Svici, što je sve darovano fratrima. Prva pilana u ovim krajevima a vjerojatno i u čitavoj našoj zemlji podignuta je 1430. godine u Crikvenici. U XV. i XVI. stoljeću poznata je živa trgovina drvetom u Senju, pa se spominju i domaći trgovci kao Larić, Škalac, Barac, Mileusnić, Vlahović i Vranicani. Pravo interesovanje za šumu nastaje međutim koncem XVII. odnosno početkom XVIII. stoljeća. Uslijed sve veće upotrebe drveta i sve radikalnijih sječa nastaje strah pred nestašicom drveta, pa u to vrijeme nastaju i prva djela iz šumarstva od kojih treba naročito spomenuti »Svlvicultura Oeconomica« iz ]712. godine od H. C. C a r 1 o v i t z a, gdje on skreće pažnju na predstojeće pomanjkanje drveta. Prva međutim šumarska knjiga na našem jeziku, kako |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 53 <-- 53 --> PDF |
navodi sam pisac, štampana je u Zagrebu 1866. godine, a to je »Korist i gojenje suma« Bogoslava S u 1 e k a. o^nje Iz XVIII. stoljeća potječu i prvi šumski redovi ,tako je 1732. godine donesen šumski red za Istru, 1737. za varaždinski generalat, 1755. za slavonsku Vojnu Krajinu 1764. privremeni, a 1765. definitivni šumski red za karlovački generalat i 1767 za bakarski dominij. Već 1769. godine izdaje carica Marija Terezija na kajkavskom jeziku neke vrste zakon o šumama, koji se ni e Radnički savjet pred Šumarijom Krasno mnogo razlikovao od spomenutih šumskih redova. Posebno su interesantne i austrijske uredbe za Sloveniju iz 16. i 17. stoljeća. Naravno da tu treba spomenuti i urbarske regulacije Marije Terezije iz 1755. godine u kojima su bili uređeni odnosi između feudalaca i njihovih podložnika. Te regulacije sadržavale su propise o pravu drvarenja, zabrani samovoljnog krčenja, odobravanju sječe i naplati šumskih šteta, a svi ti propisi bili su razrađeni u kasnijim austrougarskim zakonima. Nas naravno najviše interesira Šumski red karlovačkog generalata jer je s njim povezano formiranje šumarije Krasno. Događaji su se ovako odvijali Na osnovu odluke carice Marije Terezije iz 1762. godine c zabrani izvoza hrastovme sposobne za brodogradnju sastali su se iste godine predstavnici dvorskog ratnog vijeća, dvorskog trgovačkog vijeća i nekih drugih oblasti, pa su ustanovili stanje suma u pojedinim pokrajinama i dali prijedlog koje miere treba poduzeti da bi se spriječio izvoz građe sposobne za brodogradnju a u iskorištavanju i čuvanju šuma zaveo red. Na to je carica donijela odluku- da 451 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 54 <-- 54 --> PDF |
se ima pristupiti otkupu drveta uz primjerenu cijenu i to najprije iz šuma Vojne Krajine, jer je tamo bila cijena najmanja, a drveta se najviše izvažalo, da se naročito čuva drvo sposobno za brodogradnju i da se formira društvo koje će se baviti brodogradnjom i koje će biti voljno preuzeti skladišta drveta. Posebno se stavlja u zadatak komandantu karlovačkog generalata da imade putem svojih inženjera mapovati šume karlovačkog generalata i sastaviti opise tih šuma sa naznakom površine i stanja šuma, vrste drveta, kada se postizava sječivost, za koje svrhe se drvo upotrebljava, koliko ga treba za vlastitu po trebu, a koliko je prodavano, uz koju cijenu, dali je kakav red bio propisan i kakove su štete. Osim toga je stavljeno u zadatak i tršćanskoj intendanci, na koju je prenesen sav nadzor nad gospodarenjem šumama, da osigura otkup drveta, da pripremi potrebna skladišta i novčana sredstva za tu svrhu, da postavi potrebno šumarsko osoblje koje će se brinuti o izvršavanju šumskog reda i da tom osoblju izda potrebne instrukcije. Na osnovu ovih naloga sastavio je inžinjer-major Pierke r izvještaj sa opisom šuma i razdiobom u ćlstrikte za ličku pukovniju, otočku pukovniju ´ dio ogulinske pukovnije. U izvještaju se nalazi da su šume otočke regimente podjeljene u 12 distrikata i osim toga kao posebni predjeli izlučeni Podgorje i Senjska Draga. Granica otočkih šuma protezala se od Plitvičkih jezera — zapravo od jezera Galovac, pa preko hrpta Plješivice — dakle ondašnjom turskom garnicom do granice sa ličkom pukovnijom. Kod opisa šuma otočke regimente naročito je istakuta uščuvanost tih šuma na onom dijelu, koji zbog teške konfiguracije terena nije bio pristupačan za eksploataciju. Naprotiv u predjelima gdje je bio moguć izvoz konstatirana je devastacija, odnosno krajnje neracionalna sječa. Već u izvještaju navedno je pitanje postavljanja »Waldbereitera« (lugara na konju) i njima pripadajućih lugara. Imajući u vidu nalog carskog dvora da se osigura što više hrastovine za brodogradnju, to je u izvještaju naročito istaknuto da u »militarskim« šumama ima dovoljno hrastovine za brodogradnju, a naročito da se odlični jarboli vanredne debljine i veličine nalaze u Konjskoj Dragi. Osim toga spominje se hrastovina u četvrtom distriktu to jest u Kosinju. Isto tako hrastovine ima kod Kutareva, Krasna, u Senjskom Bilu i kod Melnica. No da bi se mogla vršiti sječa i izvoz zrelih stabala konstatirano je, da su postojeći putevi i vlake u tako lošem stanju, da ih je potrebno djelimično popraviti i djelimično sagraditi nove, kod čega se navode četiri glavna puta za otočke šume i to prema Stinici, Sv. Jurju, Senju i Povilama. Sastavljač ovog izveštaja major Pierker navodi dalje da bi po zamisli »Waldmeistera« Franzonija trebalo ukupno sagraditi 8 putova, koji bi prema troškovniku nekog zidarskog palira iz Rijeke imenom Kollcnca stajali 66.000 forinti. Razmatra se i način gradnje tih putova, da li ih raditi u vlastitoj režiji u kom slučaju ne bi bili solidno izvedeni, jer se radi o erarskom novcu, a troškovi bi bili veliki zbog teškog smještaja radnika u predjelima bez živeža i vode. Razmatra se nadalje mogućnost davanja tih radova u zakup, u kom slučaju također ne bi bili solidni, pa se kao najpovoljnije predlaže da se izgradnju tih putova povjeri vojnicima graničarima uz cijenu od 10 novčića za jedan kvadratni hvat. Uz to bi im se dao i alat. Kod toga se predlaže da se graničari skupljaju u veća naselja, radi lakše obrane od razbojnika i radi lakše kontrole graničara po zapovjednicima kompanija. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Predviđeni putovi bili bi: prvi iz Crnog Padeža preko Dušikrave u Rakovicu, drugi iz Gornjeg Kosinja ispod Kozjaka preko Mirova u Stinicu, treći iz Dolnjeg Kosinja preko Goljaka, Krasna, Krasanske Dulibe i Volarica u Jurjevo, četvrti iz Kutareva do Krasna i dalje u Jurjevo, peti iz Otočca preko Kompolja, Crnog Kala i Vratnika u Senj, šesti put bi imala biti vlaka iz Kapele preko Jezerana, Vodoteča, Ribovca i Krivog Puta u Senj, sedmi od Male Javornice preko Krmpota i Ledenica u Povile i osmi opet od Male Javornice preko Bijelih Stijena, Mošuna, Pletena i Ledenica u Povile. Nadalje izvještaj razmatra potrebu podizanja skladišta za drvo u pojedinim lukama, pa se preporučuju otvorena skladišta i daju stanovite upute za manipulaciju sa drvetom u tim skladištima. Vrh Zavišana — meteorološka stanica Osim toga podnosilac izvještaja traži mogućnost podizanja daljnjih pilana, jer je potreba na daskama velika, no konstatira da nema nigdje prikladne tekuće vode za pogon osim u Švici ,ali navodi da tu postoji već od ranije nekoliko pila, a u blizini ima malo šuma, dok je privoz iz daleka težak. Posebno se izvještaj osvrće na Podgorje i tvrdi da je taj predjel još prije 80 godina bio obrašten najdebljom i najljepšom šumom, ponajviše hrastovinom i daje upute kako bi trebalo saditi žir, barem na onim mjestima kamo je voda odnijela zemlju, te upozoruje na štetnost koza. Ovaj izvještaj je nastavljen »opisom« šuma kojemu se prilaže karta sa ucrtanim distriktima i putovima. U opisu svakog distrikta navedeni su predjeli i doline koje on obuhvaća, naznačena su brda kojima je omeđašcn, nadalje daje površina u jutrima te po vrstama drveta broj stabala po jutru i ukupno. U nekim distriktima navedeno |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 56 <-- 56 --> PDF |
je stanje mladika a za sječivo drvo mogućnost njegove upotrebe. Na koncu je za cijelu pukovniju načinjena rekapitulacija postojećeg i sječivog drveta sa brojem stabala po pojedinim vrstama drveta. Vidimo iz toga da je ova prva inventarizacija naših šuma izvršena brojanjem stabala, jer kubna mjera u šumarstvu nije u ono vrijeme bila poznata, pa ni za gotove Sortimente, a metar je kao što znamo uveden tek nakon francuske revolucije. Redom od juga prema sjeveru bile su ove šume podijeljene u slijedeće distrikte: 1) Ravni Padež, koji je približno zapremao današnje područje Mirova, Lubenovca, Šatorine i dijela Štirovače. 2) Srakina Duliba je zapremala područje Ledene Drage, Apatišana i Rainca. 3) Begovac—Konjsku Dragu i Lisine. 4) Kosinj — šumske predjele oko Gornjeg i Donjeg Kosinja. 5) Kutarevo — predjele oko Kutareva. 6) Krasno — Krasnarsku Dulibu, Nadžak Bilo i Jelovac. 7) Zavižan — predjele oko Zavižana i Jezera. 8) Senjsko Bilo — Senjsko Bilo, Senjsku Dulibu, Brušljan i Stubicu. 9) Ritovac predjele Miškovica, Vučjak i dio brinjeske šumarije. 10) Crnac — šumske predjele od Jezerana prema Drežnici. 11) Kulivrat — Jasenovo Bilo, Ričičko Bilo i Dulibu, i 12) Velika Duliba je zapremala šumske predjele oko Mošuna i Crnu Dragu. Distrikti Mrkopalj, Drežnica, Brezna i Zagorje »padali su u ogulinsku pukovniju a Senjska Draga je posebno izdvojena, jer se u to vrijeme vodio spor između Senja i Vojne Krajine oko toga kome pripada Senjska Draga. U navedenih 12 distrikata otočke pukovnije te u Podgorju i Senjskoj Dragi nabrojeno je 20 miliona i 600 hiljada stabala, od čega otpada 10 miliona na bukvu, 8,5 miliona na jelu i smreku, a ostalo na javor, hrast, jasen i druge vrste drveta. Od toga je predviđeno za sječu 5,376.000 stabala od čega 2,400.000 bukve i 2,610.000 jele i smreke iz čega možemo zaključiti da ondašnji šumari nisu bili zaintetresirani na poravak omjera u koriš četinjača. Podrobnije podatke o površini šuma, obrastu sastojina te količini stabala po vrstama drveta i pukovnijama dano je po ing. O. Piškoriću u Šum .listu 9—10/1965. godine, pa ćemo to izostaviti. Nakon što su prikupljeni svi izvještaji i prijedlozi sastala se 11., 16. i 23. februara 1765. godine u Karlovcu mješovita komisija pod predsjedanjem komandanta karlovačkog generalata generala Beka, a prisutni su bili viši oficiri karlovačkog generata, inženjerski oficiri koji su sudjelovali u inventarizaciji i mapiranju šuma te »Waldmeister« Franzoni. Zadatak je te mješovite komisije bio, kako vidimo iz zapisnika, da regulira šumski red i vlake, da namjesti »Waldbereitere« i »Forstknechte« u šumama karlovačkog generalata, da ustanovi taksu za drvo koje se bude dovozilo u komercijal-magazine i da sredi odnose sa Senjem. Ovaj zadatak je komisiji postavljen od carice Marije Terezije s tim da ubuduće upravu nad šumama karlovačkog generalata vodi generalkomanda u Karlovcu, da namješta šumare i lugare, dok će nadzor nad šumama voditi »Waldmeister« Franzoni radi čega se dodjeljuje karlovačkom generalatu. Nakon vijećanja doneesni su slijedeći zaključci: 1) Glede razmještaja šumara i lugara na temelju prijedloga Franzonija da se od 3 uzeta šumara postavi jedan u Oštarijama za sve šume ličke pukovnijo, jedan da se postavi u Krasnu za šume otočke pukovnije i Drežnicu i jedan u Petrovoj gori za ostale šume ogulinske pukovnije i šume slunjske pukovnije. Prvome šumaru da se dodjele dva strana i šest domaćih lugara, otočkom šu |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 57 <-- 57 --> PDF |
maru četiri strana i osam domaćih lugara te trećemu jedan strani i četiri domaća lugara. Svakom šumaru određena je godišnja plaća od 450 forinti, a lugaru 120 forinti i stan odnosno stanarina. 2) Franzoni je sastavio nacrt instrukcija za šumare i nacrt šumskog reda kao i cjenik drveta na panju, koje navedena komisija predlaže ratnom vijeću na odobrenje. U instrukciiama za šumare svih c. i kr. militarskih šuma u karlovačkom generalatu, koje instrukcije imadu 27 članova, u prva četiri člana se šumarima skreće pažnja da imadu savjesno i pošteno obavljati svoju dužnost, u 5. članu im se zabraniuie bilo kakvo bavljenje trgovinom drveta, u 6. naređuje da se sječa ima vršiti u doba godine, kako je propisano šumskim redom, da se prvenstveno imadu iskoristiti vjetrolomi, suhari i oštećena stabla te da se na sječinama ostavi dovoljno sjemenjaka, 7. da se opisom i procjenom predviđena sječiva količina ne smije prekoračiti, 8., 9. i 10. vodi računa o mladiku, 11. član brani šumarima i lugarima prisvajanje ovršina, 12. stavlia u dužnost sadnju žira i biljaka, 13. član brani izradu šimle i dužice, a naročito špananje, 14. govori o lovu, 15. da se kod izvlačenja ne bi sjekla mlađa stabla za podvaljke, 16. član preporuča da lugar stanuje u šumi, a šumar što bliže šume, 17. da šumar za lugare sastavi dobre instrukcije i u koliko su n^ismeni da im svake nedielje tako dugo čita, dok ne zapamte, 18. govori o zanljenama i nedjeliniim izvještajima šumara, 19. o zabrani skitnje po šumama, 20. o otpustu iz službe za nesavjesno vršenje dužnosti, 21. o doznačnici, 22. o prestanku važnosti do- značnice, 23. govori o šumskoj taksi, 24. o popravcima puteva, 25. o zabrani primanja mita, 26. o pregledu šuma po izaslaniku general-komande i 27. član o zabrani udaljavanja šumara iz sjedišta bez pismenog odobrenja general-komande. U šumskom redu koji ima 34 člana u prva četiri se govori o zabrani sieče svježih stabala, a odobrava samo ležika i izvale, u 5. nalaže se stručni nadzor nad šumama po šumarima kao i čuvanje po lugarima, u 6. se predviđa izuzetna doznaka zdravih stabala, u 7. zabranjuje palenje plotova i ograda u zimi, u 8. preporuča se izgradnja zatvorenih peći mjesto otvoren´h ognjišta, 9. član naređuje da se koze zbog štetnosti imadu likvidirati za 6 godina, 10. zabranjuje izgradnju stanova u šumi, naročito prema turskoj međi, 11. preporučuje sadnju žira, bukvice, pitomog i divljeg voća te vrba, 12. daje upute za doznaku, 13 preporuča veće korištenje bukovine, pa i palenje ugljena, kako bi se oslobodile vrednije vrste drveta, 14. zabranjuje palenje borovine za katran, 15. zabranjuje upotrebu hrastovine, osim uz specijalnu dozvolu, a isto tako u 16. briiesta i jasena, u 17. članu se odobrava graničarima čišćenje vlastitog zemljišta od bukve, jasike i lijeske, u 18. se zabranjuje podbjeljivanje, u 19. se naređuje ostavljanje međašnih stabala, u 20. se zabranjuje sječa stabalaca za učvršćivanje sijena, u 21. se odobrava ispaša samo u bukovim šumama, u 22. se odobrava izrada obruča samo od bukve i lijeske, u 23. članu odobrava se sječa samo od studenoga do veljače, a u drugo doba godine samo izuzetno i to kad mjesec pada. Kod tog propisa moramo se osvrnuti na jedno praznovjerje, koje nije bilo rasprostranjeno samo u našim krajevima, nego je bilo poznato i u ostalim zemljama Evrope, pa je dospielo čak i u propise. I šumski red susjednog bakarskog dominija iz 1767. godine u članu 12. dozvoljava van zimskih mjeseci sječu u mjesecu augustu, ali samo onda kada mjesec pada. Postojalo je u ono vrijeme mišljenje, da se u noći sokovi stabla kreću iz debla u lišće, pa 455 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 58 <-- 58 --> PDF |
da je prema tome deblo oboreno u noći siromašnije na sokovima i zato trajnije. Kako je za sječu u noći međutim bila potrebna mjesečina, to se dozvola sječe povezala sa mjesečinom. Drugi su opet bili mišljenja da samo bjelogoricu treba sjeći kod padajućeg mjeseca, a crnogoricu kod rastućeg. Dr Frančišković navodi, da se stanovito vjerovanje u utjecaj mjeseca u rast izbojaka sačuvao u Kastavštini do naših dana. U 24. članu zabranjuje se opet izrada šimle i špananje, u 25. se preporuča pilanama u Brušanima i Zvečaju da se iskoristi oblovina kojoj prijeti propadanje, 26. zabranjuje smolarenje smreke, 27. govori o sprečavanju vatre, 28. o zaštiti mladika, 29. o prevršivanju radi dobivanja »scalo« — gradnje. Da je ovakav propis bio umjestan i opravdan dokazuje nam. Bogoslav Šulek u spomenutoj knjizi o koristi i gojenju šuma, gdje on 100 godina nakon donošenja ovog šumskog reda navodi, te kao primjer naznačuje karlovačku krajinu i njezine pukovnije ogulinsku, otočku i ličku, gdje imade panjeva i 12 stopa visokih. Tko ne bi tome vjerovao upućuje ga na »Štirovaču« koja zbog visokih panjeva izgleda kao kakvo groblje. Osim toga spominje veliku nemarnost krajišnika kod rušenja stabala u visokom snijegu. U 30. članu čuvanje šume stavlja se u zadatak i kraiiškim oficirima, 31. nalaže šumarima da moraju obilaziti teren, 32. govori o prijavi štete, 33. o načinu postupka kod prijave i 34. o žalbi, te se konačno zabranjuje šumarima, lugarima i čuvarima da zlostavljaju graničare. Kao treće »Waldmeister« Franzoni je predložio pet cjenika na panju to jest šumske takse, koja se od izrađenih ili procijenjenih sortimenata ima uplatiti u vojnu blagajnu. Prvi cjenik se odnosi na hrastovu oblovinu, drugi na bukovu, treći na brijest, jasen i javor, četvrti na smreku, jelu i bor i peti na grede ili bordunale smreke, jele i bora koji su u ovom cjeniku bili kvađratičnog, a i pravokutnog presjeka. Dimenzije su kod oblovine bile iskazane, dužina u hvatima te obod stabala u sredini dužine u stopama, dok je kod greda dužina iskazana u hvatima, a širina i debljina u palcima. Najmanja dužina kod hrastove, bukove, brestove, jasenove i javorove oblovine je bila predviđena sa jednim hvatom, dok je kod smreke, jele i bora, s obzirom da se tu radilo o jarbolima, bila predviđena sa 6 hvati, kod greda je najmanja dužina predviđena u cjeniku bila 5 hvati, jer je kraća roba bila svrstavana u »caro« građu te se od svakog »cara« naplaćivalo 3 novčića na panju. Ovaj cjenik đrveta na panju, koji je prvi poznati za ove krajeve, možemo smatrati pretečom svih kasnijih cjenika šumske takse, a zajedno sa bakarskim tarifama čini osnov kasnijim senjskim uzansama za drvo iz 1891. godine, s tom razlikom što su bakarske tarife bile predviđene i za izvoz, pa su imale i cijene u lirama, dok su Franzonijeve tarife bile cjenik drveta na panju, a one dogovorene sa baronom Gusićem bile otkupne cijene za drvo preuzimano u drvne magazine. Navedena »caro-građa« spominje se na strani 54. i u senjskim uzansama, to su jelove grede pod nazivom dupljaci, šestaci, petaci ,četvrtaci, šestakinje, petakinje, mernice itd. već prema dužini i profilu. Prema senjskim uzan sama mogla se ova građa prodavati po kubnom metru, po mletačkoj kubnoj stopi, koja je imala 0,042 m3 ili po »caro«-mjeri, kod čega je šestak od 9,4 m dužine i 17 X 23 cm profila imao 2,5 »cara«, dakle kod ovog sortimenta bi u 1 ms išlo 27 komada ili 6,75 »cara«, za mernicu od 5,5 m dužine i profila 9X12 cm trebalo bi za 1 m3 17 komada, a kako je taj komad imao 0,5 »cara«, to bi u 1 m3 išlo 8,5 »cara«. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 59 <-- 59 --> PDF |
3) Da bi se mogla izvršiti eksploatacija i drvni materijal izvoziti na more upozorio je Franzoni komisiju, da treba izgraditi slijedeće putove: sadanju vlaku u Stinicu, vlaku u Lukovo, novi put od Konjske Drage preko Krasna u Jurjevo, predloženu cestu za Senj, iz Drežnice preko Krmpota put u Senj, te stari put za Povile. 4) Franzoni predlaže da bi putevi bili široki 1,5 hvati sa dovoljno širokim zavojima, te skreće komisiji pažnju kao i major Pierker, da će troškovi izgradnje putova biti vrlo visoki što obzirom na manju potražnju za drvetom može rentabilnost eksploatacije dovesti u pitanje. 5) Kod određivanja otkupnih cijena za drvo ustanovljeno je da je teško to odrediti, ier su troškovi dovoza različiti s obzirom na teškoće izvoza, pa da tu cijenu skladištar pogodi sa vozačima. U koliko se ne bi mogli složiti da vojno zapovjedništvo i šumski ured cijenu pravilno odmjere. Za obaranje se predlaže cijena od 24 novčića po jednoj stopi oboda i predlaže se graničarima nabaviti pile iz Donje Austrije i podučiti ih u šumskom radu po izvježbanim radnicima bakarskog kraja. Kod raspravljanja o taksi koja će pripadati vojnoj kasi ustanovljeno je da je ona niža od one u bakarskom dominiju, no da je to i opravdano jer je izvoz u krajiškim šumama teži, a u bakarskoj taksi da je uračunata i carina. Dvorsko ratno vijeće primivši ove prijedloge nakon savjetovanja sa trgovačkim vijećem donijelo je 6. VII 1765. godine rjeešnje da se pitanje izgradnje i popravka putova zasada odlaže, a isto tako i pitanje cijena, dok se instrukcije za šumarsko osoblje i šumski red mogu dati u tisak, čime su oboje odobreni. Samo odlaganje rješenja o izgradnji putova i magazina za drvo kao i otkupnih cijena za drvne Sortimente u tim magazinima nije dugo trajalo, jer se već 11. X 1765. godine sastala mješovita komisija dvorskog ratnog vijeća i dvorskog trgovačkog vijeća na kojoj je konstatirano: da se već mnogo pregovaralo o tome u prošlim godinama, kako da se obustavi razvlačenje drveta iz vojničkih šuma, kako da se urede cijene i podignu drvni magazini u Bagu i Senju. Nadalje je u zapisniku tog zasjedanja ustanovljeno da su čuvanju šuma, uređenju budućih sječina te trgovini drvetom udareni temelji, jer su prema izvještaju tršćanske intendanture od 20. IV 1765. godine šume najvećim dijelom procjenjene i mapirane, postavljeni nužni šumari i lugari uz godišnji trošak od 3.750 forinti, da je za to osoblje donesena instrukcija i šumski red te da je sporazumom između senjskog kapetana barona Gusića i »Waldmeistera« Franzonija donesena tarifa za obaranje stabala kao i otkupna cijena za drvne magazine. Osim tog konstatirano je da te otkupne tarife nisu definitivne, jer ih ne prihvaća tršćanska intendantura, jer se boji da bi visokim cijenama drveta bila uništena trgovina, te da će se te cijene morati i onako mjenjati nakon izgradnje putova. Problem su i visoki troškovi za izgradnju putova. Na tom sastanku je donesen zaključak: odluka od 1762. godine da se trgovanje drvetom stavi samo u nadležnost trgovačke komore neće se moći provesti u život, nego tu treba da surađuju trgovačka komora i vojno zapovjedništvo. Kraj ovakovog stanja trgovačka komora nema odakle namaknuti sredstva za šumarsko osoblje što je već doseglo godišnji izdatak od 4.000 forinti. Prema zamisli ove komisije vojno zapovjedništvo treba da se brine o što hitnijoj izgradnji putova, da ustanovi sječne i transportne pristojbe i da čuva šume, dok će trgovačka komora brinuti o izgradnji drvnih magazina, a dobit iz tog posla da dijele na pola. Za početni kapital dali bi 10.000 forinti vojno zapovjedništvo |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 60 <-- 60 --> PDF |
; i to u vidu drveta, 10.000 forinti dala bi trgovačka komora, a u taj posao bi trebalo uvući i privatnike sa 5.000 forinti kapitala, s tim da se,njima povjeri vođenje drvnih magazina. Za hrastovinu je predviđeno da bi bilo obavezno predavanje u drvne magazine, dok bi za ostale vrste drveta također bila ustanovljena cijena otkupa, kojom bi se mogli koristiti graničari ,da se na taj način spriječi da ih privatni trgovci niskim cijenama oštećuju. U smislu ovih zaključaka, a na osnovu odluka carice Marije Terezije izdalo je dvorsko trgovačko vijeće 5. XII 1765. godine rješenje tršćanskoj intendanturi da to provede u život dok je dvorsko ratno vijeće 14. XII 1765. godine tu odluku dostavilo karlovačkom komandantu Beku, da onaj dio koji se na njega odnesi provede u život i o učinjenom izvijesti. Dakle ako imamo u vidu sam naslov članaka Bogoslava Kosovića iz Šumarskog lista 1914. godine: »Prvi stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske međe do Mrkoplja i Ogulina, prvi šumski red za iste, prvo njihovo razdjeljenje u okružja, šumarije i čuvarije, prvi cjenik za drvnu građu, prve misli o pošumljavanju primorskog krša itd. po originalnim podacima c. k. ratnog arhiva u Beču i drugdje priopćeno itd.« nadalje ako imamo u vidu zaključke zasjedanja u Karlovcu gdje se na str. 260. Šum. lista 1914. godine navodi u zaključku zasjedanja u Karlovcu, da se od uzetih šumara jedan postavi u Krasnu, kao i izvještaj tršćanske intendanture na str. 371. da su postavljeni nužni šumari i lugari uz godišnji trošak od 3.750 forinti, što približno odgovara šemi i predviđenim plaćama, kao i navod na 372. str. da su beriva šumarskog osoblja dosegla već godišnji izdatak od 4.000 forinti, onda nema nikakove sumnje da je u to vrijeme u Krasnu formirana izvjesna šumarska organizacija, koja se u prvo vrijeme zvala Šumski ured, kako je to na str. 263. naznačeno. Naravno da bi se tragajući po dokumentima na koje se poziva Kosović mogle te stvari detaljno upoznati. Sa naređenjem generalu Beku iz konca 1765. godine Kosović završava svoju raspravu. Daljnju historiju ovih šuma možemo pratiti u fragmentima iz Vaničekove povijesti Vojne Krajine kao i iz Bachove povijesti otočke regimente. Naravno da ti podaci nisu ovako suvisli, kao što su kod Kosovića, gdje su razmatranja skoncentrirana prvenstveno na šumarstvo. Imamo podatke da je 1768. godine bilo zabranjeno izdavanje drveta primorskim kompanijama, a to su u Jurjevu i Jablancu, da je iste godine regimenta dobila od »Waldbereitera« nekoga Gottfrida Strange-a iz Oštarija, dok je u Oštarije otišao Forstknecht Danijel Pricz. Drvni depoi u Jurjevu i Jablancu bili su sagrađeni 1773. godine, sve za potrebe otočke regimente, a za nadzor nad depoima bio je određen neki »Waldmeister « Ghezzi, koji od 1773. godine stanuje u Jurjevu. Cesta Jurjevo—Krasno građena je 1774. i 1775. godine, nadzor je vodio neki Pipan, koji je primao mjesečni dodatak od 6 forinti. U isto vrijeme sagrađena je i strazarnica u Stinici, a takva je bila podignuta i u Grabovi kod Jurjeva. Zadatak je strazarnica bio da se spriječi šverc drveta, a od jedne i druge stražarnice vide se još i danas zidovi. Godine 1781. sagrađen je u Jurjevu stan za manipulanta drvetom, a 1784. godine izdala je General-komanda novu tarifu za drvo, a oficiri su bili postavljeni za kontrolore depoa, pa se tako u Jablancu spominje neki poručnik Izza. Od Bacha saznajemo da je iste godine postavljen za direktora regimentskih šuma neki Waldenfels, koji je na toj dužnosti ostao sve do 1796. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Da su se graničari bavili izradom šume i drveta vidi se iz podataka 1795. godine, kada je 283 graničara dobilo željezo za okivanje kola i po 9 forinti pomoći. Godine 1801. bili su za manipulante u depoima određeni samo penzionirani oficiri sa godišnjom nagradom od 100 forinti, dok je 1802. godine, kako to bilježi Bach, bilo u šumama otočke regimente postavljeno 40 čuvara. Poznato je iz Vaničeka, da su na početku 19. stoljeća u krajiškim šumama bile i dalje znatne štete, nadalje da je 1807. godine izvršeno novo snimanje ; nova razdioba u sječine te se tada prvi put spominje šumarska taksacija. Za šumarske direktore izdane su tada nove instrukcije. Međutim slabo gospodarenje sa šumama nastavljeno je i dalje pa je dvorski šumar Gilam, koji je sa komisijom obišao krajiške šume, ustanovio rasipničko trošenje drveta, a naročito se tužio na uzurpacije tako da je major Herdy morao izvršiti novu izmjeru šuma. Tako je došla i 1848. godina kada su Jelačićevom proklamacijom izvjesna ograničenja koja su postojala u pogledu korištenja šume po graničarima bila ukinuta pa je opet bilo neograničeno dozvoljeno drvarenje, ispaša i žirenje prema kućnoj potrebi, skupljanje kestena, buiadi i ležike svaki dan, lugari nisu smjeli pretraživati kuće, ukinuta je taksa itd. Godine 1871. i slijedećih izvršeno je razvojačenje Vojne Krajine, pa je na ime otkupa služnosti, koje su imali graničari u carskim šumama izvršena razdioba tih šuma između državnog erara i krajišnika, odnosno kako su se kasnije nazivali pravoužitnika, tako da je pola površine šuma pripalo krajišnicima, od čega su formirane imovne općine, dok je druga polovica šuma pripala državnom eraru. Imovnim općinama pripale su redovito šume uz naselja i komunikacije no te su bile manje vrijedne. Ipak bilo je vrlo bogatih imovnih općina, kao na pr. brodska. U pogledu taksacije htio bih još samo napomenuti da u našoj sekciji u Rijeci postoji gospodarska osnova pod nazivom »Gospodarstvena osnova kr. šum. uprave Krasno«, izrađena po Kr. šum. rediteljstvu u Sušaku 1910. i 1911. godine. Ova osnova sastavljena je u hrvatskom i madžarskom jeziku, a poziva se na reviziju iz 1903. i 1904. godine, te spominje i prvu gospodarsku osnovu sastavljenu 1883. godine u njemačkom jeziku. Te osnove se očito odnose na državne šume. Također smatram, da treba pozdraviti odluku radničkog savjeta Šumskog gospodarsva Senj, donesenu na današnjoj svečanoj sjednici u Krasnu, kojom je stavljeno u zadatak grupi šumara, da obradi cjelokupni historijski razvitak krasanskog šumarstva sve do naših dana. LITERATURA 1. Koso vi ć B.: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli itd. Šumarski list 1914. godine . 2. Dr Ing. Franciškovi c S.: Razvoj šumskog gospodarstva u zapadno-hrvatskom visočju. 3. Van i ček F.: Specialgeschichte der Militärgrenze, Wien 1875. 4. Sule k B.: Korist i gojenje šumah, Zagreb 1866. 5. Bac h F.: Otočaner — Regimentsgeschichte, Karlovac 1855. * |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Nakon održana referata pozvao je predsjednik Radničkog savjeta Šum. gospodarstva Senj, inž. Stipe Tomljanović , učesnike proslave na zajednički ručak na slobodnom prostoru pred društvenim Domom. Poslije ručka ´razvilo se pravo narodno slavlje mještana iz Krasna koji su već stoljećima sudbinski vezini uz šumsku privredu i šume sjevernog Velebita. Povodom proslave priređena je stručna ekskurzija u šume sjevernog Velebita. Društvo ITŠID Senj priredilo je za svakog učesnika šapirografiranu informaciju o pojedinim, objektima ekskurzije. Ekskurzija je krenula iz Senja Jozefinskom cestom (građena 1772—1779 a rekonstruirana 1838—1843) do Vratnika a odatle novom šumskom cestom kroz gosp. jedinicu Senjsko bilo u gosp. jedinicu. Jelovac. Ovdje su učesnici prošli novom cestom — odvojkom — od 4 km kojom je otvoren jedan šumski kompleks s kvalitetnom bukvom i podstojnim bujnim jelovim mladikom. Odatle je ekskurzija krenula u Krasno, a poslije podne je nastavljen put kroz gosp. jedinicu Zavižan do velebitskog vrha Zavižan, odnosno do meteorološke stanice na Zavižanu. Nakon kraćeg zadržavanja nastavljen je put kroz Lomsku dulibu u tektonsku uvalu Štirovaču, poznatu po svojim smrčevim sastojinama. Danas se u Štirovači gospodari sa posebnom pažnjom, a jedan je dio (odjeli 38—30 sa 108 ha) proglašen prirodnim rezervatom. Odatle se ekskurzija preko prevoja Alan spustila na jadransku magistralu i vratila natrag u Senj. Zvonimir Potočić |