DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA


I


DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE


GODIŠTE 90 RUJAN—LISTOPAD GODINA 1966.


OSVRT NA EKSPLOATACIJU, DEGRADACIJU I UZGOJ
POSAVSKIH HRASTIKA


J. SAFAR
Iz Instituta za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu


Privredno značenje posavskih hrastovih šuma bilo je u prošlosti mnogo
veće nego danas, tj. sve dok nisu posječeni ostaci prašuma i stare sastojine.
Danas, na tom području imamo uglavnom mlade i srednjodobne sastojine, a
malo dozrelih. Te šume, nekad slavne po odličnoj slavonskoj hrastovini, danas
su svijetu poznatije po štetama od gubara i drugih štetnih insekata.


Hrastove šume na području Panonske nizine u toku prošlih stoljeća razvijale
su se samo pod utjecajem prirodnih faktora. U ogromnom području rasle
su prašume na plodnom tlu. Poplava i mulja bilo je vjerojatno manje nego
danas, jer se i u gornjim perimctrima rijeka i potoka šuma. malo eksploatirala.
Šuma je tada potpunije štitila tlo od površinskih hidroerozijskih procesa na
obroncima brda. U doba vegetacije, vode su se u šumama zadržavale vjerojatno
manje nego danas. U njima je vladala bolja biogeocenotska ravnoteža:
odraz dobre ustaljencsti odnosa između tla, klime, flore i faune.


Kad se povećao broj pučanstva, iskrčene su velike površine šuma za ratarske
kulture, livade i pašnjake. U doba osnivanja Vojne krajine započelo je jače
naseljivanje ravnica. Potrebe za poljoprivrednim proizvodima i novim površinama
sve su više rasle. Krupno drvo nije imalo veliku prođu. Sjekla su se
većinom tanja stabla u blizini sela, a deblja i lošija se ostavljala. Kupac nije
mogao lako doći do šume, ni drvo na velika svjetska tržišta, pa je eksploatacija
bila malena.


Osamnaesto je stoljeće velika prekretnica za opstanak i razvitak posavskih
šuma. Otvorene su jake prometne žile prema Jadranu, prema svjetskim
morima i svjetskim trgovinskim središtima. Godine 1726.—1732. izgrađena je
karolinška cesta Karlovac—Kraljevica i g. 1774.—1798. Karlovac—Senj, a godine
1803.—1809. lujzinska cesta Karlovac—Rijeka. Pola stoljeća kasnije, izgrađene
su željezničke pruge: Beč—Trst g. 1846, Zidani Most—Zagreb g. 1862,
Zagreb—Sisak g. 1888. i zatim Zagreb—Rijeka g. 1878. Sava od Beograda do
Siska bila je plovna za šlepove. Put u slavonske šume bio je gotovo posve
otvoren. Slavonska hrastovina mogla se preko Sredozemlja, Budimpešte i Beča
eksportirati širom čitavog svijeta na velika skladišta.


Bilo je to otkriće za s v j 2 t s k i kapital. Otvoriše se srednjoj
Evropi nova vrata svjetske trgovine za stjecanje kapitala. U Posavinu nagr




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 4     <-- 4 -->        PDF

nule su velike svjetske firme, i sjekira je čvrsto udarila o stare hrastike. Francuska
dužica, njemačka dužica, željeznički pragovi, bulovi, kasnije furnirska
roba . . .; novac—doba—novac; sve više bilo je novca, sve manje robe, a sve
veće cijene. Mrtvi kapitali pretvoriše se u žive kapitale zapadnog svijeta. Bila
je to »fabrika zlatnih kruna«. U zemlji je od tog bogatstva razmjerno malo
ostalo: obrambeni savski nasipi, putovi, škole, drvarska industrija.


Ove šume bile su u toku stoljeća svjedok jakih okršaja. Uzduž granice nekad
moćne turske carevine i duže vremena u njenom sastavu a kasnije u sastavu Vojne
krajine, te su šume bile poprište krvave i mutne historije naše. Krajišnik je za dobivenu
zemlju i drvo plaćao danak svojom vlastitom krvlju.


U razdoblju od postojanja prašuma do danas, u posavskim šumama vršili


su se vrlo različiti zahvati: krčenje, pojedinačne sječe stabala, primitivne


(»grabežne«) eksploatacije i zatim loš i, konačno, suvremen biološki način uzga


janja i pošumljavanja. Postojeći stariji podaci nam o uzgoju malo govore. Više


možemo saznati o eksploataciji. Nema dovoljno ni pojedinačnih podataka, a


pogotovo nema sistematski složenih.


Ovaj naš kratak osvrt na eksploataciju, degradaciju i uzgoj posavskih


šuma rezultat je razmatranja napisa uglavnom iz stručne literature, i nema


pretenziju da dade historiju razvitka šuma i šumarstva Posavine. Građu za


ovaj osvrt razvrstali smo u šest dijelova:


1. preborno iskorišćivanje,
2. eksploatacijske sječe,
3. problem podmlađivanja,
4. zahvati u mlađim sastojinama,
5. degradacija šuma,
6. njega i melioracija.
1. PREBORNO ISKORIŠĆAVANJE
Uz iskrčene površine, pokraj naselja, vadila su se stabla pojedinačno: šušci
i tanja stabla za ogrjev i građu, iz boljeg drva izrađivale su se vile i lopate.
Postepeno sve više iskorišćuju se krupnija, dobra i zdrava stabla, ali većinom
tanja. Rimljani su pred dvije hiljade godina odvozili čitava hrastova debla po
Savi i Dunavu u Crno more i Sredozemlje: za izgradnju monumentalnih zgrada
i brodova. U blizini naselja preostala su stara lošija stabla, oko 5—25 po ha, a
zatim su i ova izvađena, a zemljište upotrebljeno za poljoprivredne kulture,
livade i pašnjake.


Prema podacima koje je sakupio S e 1 a k (1926), do početka XIX vijeka bio je
zapadni dio Hrvatske najmanje 65"/» pod šumom. Od tada, prvi trgovci izabiru bolja
stabla i izrađuju francusku dužicu, izvoze je kolima do Save, lađama do Siska, Kupom
i kolima do Karlovca i kolima do mora. Njemačka dužica i trupci izvozili su se
Savom i Dunavom u Peštu, Beč i Njemačku. Od izabranih oborenih stabala iskoristio
se samo najbolji ili barem bolji dio, a ostatak je ostavljen u šumi. Drvo se mnogo
iskorišćavalo i za potrebe krajiške vojne uprave.


Stalna paša stoke i žirenje onemogućili su podmlađivanje mnogih progaljenih
sastojina. Pod utjecajem neurednog prebornog iskorišćavanja, paše i
žirenja, mnoga šumska zemljišta su degradirana i, konačno, posve iskrčena.
Upotrebljivo zemljište djelomice se iskorišćavalo poljoprivredno, a ostalo (bare
i jako poplavljeno) je napušteno.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Zato se preborna sječa morala prekinuti, izuzevši iskorišćavanje sušaca. U
toku projektiranja i izgradnje željezničkih pruga prema moru, u polovini XIX
vijeka, počelo se uviđati da se eksploatacija prašuma mora voditi po nekom
redu. U vezi s tom zamisli i potrebom izgradnje željezničke pruge Zemun—
Sisak i obrambenih nasipa, osnovan je godine 1871. fond starih šuma (»Šume
krajiške investicione zaklade«). Ali zbog sloma na bečkoj burzi god. 1873. eksploatacijske
sječe su u tim šumama obustavljene i postepeno kasnije nastavljene.


2. EKSPLOATACIJSKE SJEČE
Eksploatacija starih slavonskih hrastika za trgovinu počela se naglije razvijati
u XVIII vijeku, jaka je u početku XIX vijeka, progresivno raste, i u
razdoblju god. 1860—1920., prema Markoviću iManojloviću, postiže
vrhunac (98.000 ha), zatim opada, ali se opet nastavlja do naših dana sve dok
nije i posljednji dobar stari hrast oboren. Takvi su postupci stvorili na šumskim
zemljištima nepovoljan omjer dobnih razreda. U području brodske i petrovaradinske
imovne općine od 134.000 k. j . hrastovih šuma bilo je godine
1869. oko 20.000 k. j . branjevina, 8.000 k. j . mladika, 2.000 k. j . srednjodobnih
sastojina i 104.000 k. j . prašuma (Šum. list 1906.). Najviše se iskoristilo godine


1905. (Marković —Manojlović, 1929.).


Prve se pilane počele graditi navodno godine 1862. Proizvodnja dužica dostigla
je vrhunac u godinama 1890—1893: godišnje prosječno oko 25,000.000 komada francuske
dužice i 1,000.000 akova njemačke (Se lak, 1926).


Slavonska je hrastovina na svjetskim tržištima bila bez konkurencije.
Nakon prebornih i eksploatacijskih sječa ostao je godine 1920. ovaj nenormalan
odnos dobnih razreda u posavskim šumama (Marković — Manojlović 1929):


starost godina do 40 41—80 81—120 121—


´%> 57,5 28,3 7,8 6,4


Prema Metlaševi m podacima (g. 1926.), eksploatacija je ukupno progutala
preko 12,000.000 m;! najfinijeg tehničkog drva starih hrastika; od 74.700 ha starih hrastovih
šuma iz godine 1870. ostalo je potkraj godine 1925. samo oko 193.000 komada
starih hrastova.


Prejake sječe, degradacija šumskog zemljišta i loše stanje sastojina uzrokovali
su veliku uzbunu među šumarskim stručnjacima. Petraci ć (1926) i
Markovi ć (1927) napadaju sistem prostranih golih sječa; predlažu uvođenje
sistema prirodnog podmlađivanja starih sastojina i prelaz na preboran način
uzgoja. Ovaj pokret bio je reakcija na loše gospodarenje, pa se može jedino
tako i protumačiti djelomično pogrešan prijedlog o uvođenju prebornog načina
gospodarenja. U napisu »Kuda plovimo«, Ugrenovi ć (1927) postavlja pitanje:
koja nas sila goni da hitno posiječemo naše stare sastojine; tempo sječe
ne daje mogućnosti za valjano pošumljavanje i podizanje budućih šuma.


Eksploatacija se vršila golom sječom uz predzabranu, koja je trebala trajati
sedam godina. Ovakav zahvat mogao bi se nazvati: oplodna sječa u jednom
sjeku, ili gola sječa s prirodnim podmlađivanjem i umjetnom nadopunom, ili
oplodna sječa u jednom sijeku. Kupac je zbog podmlađivanja morao odstraniti
»štetan podmladak« (uzgredne vrste drveća i grmlje), izuzevši na nižim zemljištima
gdje se pretežno nalazio jasen. Ali prastari hrastici bili su većinom pre


403




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 6     <-- 6 -->        PDF

stari za potpuniju prirodnu obnovu i gdjekad tlo nije omogućilo podmlađivanje,
pa je ovaj propis često bio bezuspješan.


3. PROBLEMI PODMLÄDIVANJA
Godine 1846. prva skupština šumara Hrvatske otvorila je raspravu: kako
treba gospodariti u starim hrastovim poplavnim šumama da se dobro podmlade.
I kasnije se ovo pitanje sve više poteže, napose u vezi s predzabranorn,
pa su se razvile žive diskusije među šumarskim stručnjacima. Ali loše političko-
ekonomske okolnosti utjecale su da glas šumara nije došao do potpunog
izražaja.


Stare sastojine u prošlom stoljeću podmlađivale su se tako da je na poplavnim
zemljištima uvedena predzabrana u toku oko pet godina i nakon gole
sječe (oplodna sječa u jednom sijeku) zabrana. Na pojedine takve površine
često se naseliše »bijele vrste drveća« (jasen, topole i vrbe). Malobrojan hrast
nije se lako mogao osloboditi od potiskivanja drugih vrsta drveća, grmlja i
korova, pa je trebalo prethodno ili naknadno vršiti »čišćenje«. Zbog velikih
troškova u spašavanju hrasta od jasena, brijesta, graba i korova kao i zbog
poteškoća prirodnog podmlađivanja, sve više se poklanja pažnja ručnom podmlađivanju.


Kozara c (1896) navodi da su se posavske šume (prije razdiobe na državne
i imovinske) podmlađivale prebornim sječama: šuma površine 300—500


k. j . stavila se pod zabranu ;drvo za ogrjev i građu davalo se korisnicima preborom,
uglavnom tako da se najprije povadila »bijela šuma« (jasen, brijest,
grab), a zatim hrastovi. U toku 10—15 godina razvili su se hrastici s 10—20%
»bijele šume«. Nakon razdiobe šuma, umjesto tzv. preborne sječe u državnim
šumama uvedena je gola sječa s petogodišnjom predzabranorn a da se prethodno
nisu posjekla stabla uzgrednih vrsta drveća, i tako su se ponegdje stvorile
više jasenove sastojine nego hrastove.
To je bilo uzrokom da se pojavilo »jasenovo pitanje«, pa se u pojedinim
sastojinama vršilo čišćenje određenog postotka jasenovih stabala. Takav postupak
bio je tada za- šumarstvo dobar ali preskup, pa se u kupoprodajnim ugovorima
odredilo da kupac u sječini obavi čišćenje. Posljedica je većinom bila
ta da se zbog šablonskih zahvata stvoriše gotovo čisti hrastici. Praznine su
popunjavane sjetvom pod motiku, u jako zakorovljenim tlima sadile su se
biljke. Na temelju svojih opažanja i razmatranja, Kozara c se oborio na
težnju za stvaranjem čistih hrastika: hrast može podnositi polusjenu u toku
prvih godina kad se postepeno oslobađa; on brže prirašćuje u smjesi nego u
čistim kulturama. Utvrdio je nadalje on da se niže redovno zamočvare, pa se
tu nasele jasen, joha i vrbe.


Kozara c (1886) razlikuje četiri tipa posavskih sastojina:


1. sa 10lJ/o jasena i brijesta na sušem tlu;
2. sa 30—4C);l/o jasena i brijesta na vlažnijem tlu;
3. učešće hrasta i jasena je podjednako na vlažnom tlu;
4. gotovo čiste jasenove sastojine na vrlo vlažnom tlu.
Najljepše i najbolje bile su one sastojine, u kojima je hrast bio u smjesi s 30—40°/o
jasena i brijesta. Pisac preporuča da se jasen unosi na mokra staništa, jer hrastov žir
unište led i voda ako poplava traje do lipnja.
Na pojedinim nepoplavljenim zemljištima, osobito u posjedu imovnih općina,
nakon gole sječe i krčenja uvedeno je šumsko-poljsko gospodarenje:


404




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 7     <-- 7 -->        PDF

nekoliko godina ratarske kulture, a zatim se vršila sjetva ili sadnja hrasta
(Divljak, 1900). Na temelju opsežnih ispitivanja (Marković-Manoj-
I o v i ć, 1929), preporuča se oplodna sječa u dva sijeka s kratkom podmladnom
dobom. Petrači ć god. 1926. predlaže oplodnu sječu s duljom podmladnom
dobom i prebornu sječu.


U novije doba (po S m i 1 a j u, 1939) nastoje se stvarati mješovite sastojine
hrasta prirodnim podmlađivanjem uz petogodišnju predzabranu i pripremu
tla (ugon svinja) i zatim zabranom; čistine se popune sjetvom i, po
potrebi, sadnjom. Na tlima koja su obrasla jakim korovom i predrastom vršilo
se šumsko-poljsko gospodarenje uz prethodnu pripremu tla. Zatim se obavljala
njega podmlatka. Pod utjecajem Instituta, tačnije, Sumsko-pokusne stanice u
Vinkovcima, god. 1950. bila se pokusno počela uvoditi mehanizacija pripreme
tla i sadnje ne samo zbog pošumljavanja domaćim vrstama drveća nego, još
više, za osnivanje plantaža topola.


4. PROBLEMI ZAHVATA U MLAĐIM SASTOJINAMA
Da bi se sastojine mogle što bolje razvijati u skladu sa ciljem gospodarenja,
vršila su se čišćenja i prorede. Prorede u daljnjoj prošlosti obavljale su se:


1. zbog namirivanja domaćeg stanovništva ogrjevom i tanjom građom, 2. zbog
bolje koncentracije prirasta na hrastu. Proredom su mnogo vađena suha stabla
u bližim predjelima. Čišćenju je bila svrha da se vađenjem »bijele šume« oslobodi
hrast. Kao uzgojni postupak vršile su se uglavnom niske prorede sve do
nedavna, ponegdje sve do naših dana. Zbog vađenja stabala za ogrjev i pod
utjecajem niske prorede, u pojedinim mješovitim sastojinama gotovo su posve
nestale uzgredne vrste drveća. Tako su dvoslojne i višeslojne mješovite sastojine
pretvorene u čiste ili gotovo čiste jednolične u kojima se zbog pregustog
gornjeg sklopa često nisu mogli dovoljno razviti hrastove krošnje.
Hankony i (1890) saopćuje za šume u slavonskoj Podravini da se obavlja
čišćenje grmlja, topola i vrba, a prorede se gotovo ne vrše u mladim sastojinama
zbog velikih troškova. K o z a r a c (1896) je već tada bio protiv nastojanja
da se čišćenjem stvaraju čisti hrastici, i to na temelju ovih razloga:


1. pridružene vrste drveća mogu podići šumsku rentu, 2. hrast u smjesi ima
bolji prirast, 3. otpornost sastojine je bolja, 4. vjerojatno će jasenovina, brestovina
i druge vrste drva imati u budućnosti veću upotrebljivost i veću cijenu
nego do tada. U doba kad su se biološke nauke tek počele jače razvijati u šumarstvu
i kad se nije mogla predvidjeti velika potražnja za tzv. sporednim
vrstama drveća, takav smion stav i zaključak pokazuje kako je ovaj naš stručnjak
i književnik već u prošlom stoljeću bio dobar biolog i odličan ekonomist.
Isti pisac preporuča da se u mladićima ne vrši čišćenje pridruženih vrsta drveća
ako nisu starije (tj. više) od hrasta i ako im je smjesa do 50%. Od 60—80.
dine starosti treba biti više hrasta u sastojini, prosječno 70%, jer mu tada počije
vrijednost brže rasti.
Potkraj XIX vijeka, izbilo je tzv. jasenovo pitanje. Razvila se bojazan
da će jasen ugroziti hrast. Benakovi ć (1885) prvi je upozorio da jasen nije štetan
hrastu. Na temelju opažanja, Kozar ac (1896) je dao pravo mjesto jasenu i odredio
njegovu ulogu na pojedinim staništima. Neshvaćen morao je svoje gledište potanje
obrazlagati u diskusijama na temu »Fraxinus excelsior strašilo«. A i kasnije, u toku
prva dva decenija ovog stoljeća, pojedini stručnjaci morali su ustati na obranu jasena,
ističući biološko-uzgojne i trgovinsko-industrijske razloge.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Tretirajući problem proreda, Z e z u 1 k a (1915) saopćuje da starih hrastovih
šuma ima sve manje, i zato treba uvesti prorede. Prorjeđivanje može se
započeti u pedesetoj godini sastojine, da na ugiba potisnuto drveće; prije se ne
može započeti jer su šumarije odviše opterećene drugim radom. Idućim proradama
treba utjecati na prirast glavnog dijela sastojine, ali sklop mora biti
dovoljno gust tako da se ne razvijaju novi izbojci (živici) na deblima. Topolu
ne trijebiti kao do sada, jer pod njom nije ugrožen hrast; također se ne smije
uništavati ni klen, sve do se ne počne sušiti. Grab je potreban zbog zaštite tla
sve do konca ophodnje, jer hrast u smjesi s grabom postigne veće visine i bolji
oblik. S brijestom treba obzirno postupati. Pisac zagovara uglavnom nisku proredu,
ali ona mora imati u prvom redu uzgojnu svrhu a ne zadatak namirivanja
ogrjevom.


M i 1 e t i ć (1922) preporuča rano i intenzivno čišćenje sastojina
do četrdesete godine (»sitna proreda«), naročito radi oslobađanja hrasta od
konkurencije breze, ive i topole. Čišćenje se moglo vršiti tamo gdje je bila
velika potreba za ogrjevom. Jošove c (1924) upozoruje da se u prorijeđenim
sastojinama stabla suše, jer sastojine nisu bile pravodobno čišćene; a kod obavljanja
proreda nije se omogućio normalan razvitak hrastovim krošnjama.
Markovi ć i Manojlovi ć (1929) preporučuju uvođenje visoke prorede
tako da omjer hrasta prema drugim vrstama drveća bude biološki dobar do
konačne sječe.


Šokčevi ć (1939) iznosi da se iskorišćavanja državnih šuma putem proreda
započelo uglavnom godine 1922., a dotle su se vadila suha stabla. Osnovni
razlog proširivanju proreda bile su velike potrebe na ogrjevu u pripojenoj
Vojvodini, za vojsku u Beogradu i zbog prihoda, jer je starih šuma za sječu
bilo malo. Prorede su se vršile uglavnom u onim predjelima koji su bili bliže
plovnim rijekama, cestama i željeznici, dok su u drugima čak 70—80 godišnjim
sastojinama trunula suha stabla. U daljnjoj fazi razvitka šumske privrede,
prema Smilajevi m (1939) konstatacijama, nakon čišćenja započinje se u
20—30. godini prorjeđivati. Za mješovite sastojine pisac predlaže visoku proredu.
Stvaranje čistih hrastika i niske prorede utjecale su da se sastojine i tlo
sve više degradiraju, podmlatka tu gotovo nema, krošnje stabala u gornjem
sastojinskom sloju nisu dovoljno razvijene, pa je potrebno da se zbog stvaranja
boljeg tla i povoljnije sastojinske klime stvore bolje okolnosti. Zato se za mlađe
degradirane čiste hrastike preporuča podsadnja drugim vrstama (Lončar ,
1949., Babogredac, 1952).


5. DEGRADACIJA ŠUMA
Na razmjerno velikom dijelu nizinskog područja Posavine hrastove šume
bile su u raznim stadijima degradacije. Pod utjecajem antropogenih, biotskih
i abiotskih faktora smanjivao se opstanak i razvitak ne samo hrasta nego i jasena.
Brijest naglo nestaje. Biološki opstanak ovih šuma bio je ozbiljno ugrožen;
u mnogim je sastojinama onemogućeno normalno gospodarenje (S p a i ć
1955).


To je bila katastrofalna pojava za šumarstvo istočnog dijela naše zemlje.
Pojedina područja nizinskih šuma dobra za proizvodnju prvorazredne hrastovine
postala su nepodesna za optimalno podmlađivanje autohtonih vrsta drveća.
Starih hrastika gotovo više nema. Srednjodobne i mlađe sastojine prevla




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 9     <-- 9 -->        PDF

davaju. Svjetska historijska slava naših hrastovih šuma je ugasnula, one su
danas poznatije zbog šteta od gubara i degradacije; svjetska inozemna literatura
o tome govori mnogo (K 1 i m e s c h 1924., Josifović 1927., Ton
1927., Po skin 1931., Barbey 1934., Pavari-de Philipis 1941.,
i dr.).


Prema podacima koje su dali Marko vić i Manojlović (1929), od 1909.
do 1926. u Hrvatskoj je izvađeno posušenih hrastovih stabala oko 1,730.000 m3, na
površini 158.C21 k. j . 30—100 godišnjih sastojina, najviše između god. 1909—1916. i
1920—1923. Podataka za daljnja razdoblja nema dovoljno. Na temelju podataka, ´koje
je sakupio Vajd a (1948. i 1952.), u razdoblju od godine 1920. do 1948. posušilo se
oko 2,035.000 m1 brijestova u šumama NR Hrvatske, najviše u području lužnjakovih
šuma, pa je tako hrast u mješovitim šumama još više ugrožen. U posavskim šumama,
prema Manojlovićevim podacima, tok sušenja hrasta bio je ovaj:


god. 1910. drvna masa 42.669 m3 god. 1918. drvna masa 65.129 m»


„ 1911. „ „ 203.939 „ „ 1919. „ 106.185 „
„ 1912. „ ,, 161.590 „ „ 1920. ,, 28.279 ,
„ 1913. ,, „ 38.973 „ „ 1921. 18.264 ,


M


„ 1914. ,, ,, 26.187 „ „ 1922. „ 80.023 ,
„ 1915. „ „ 43.933 „ „ 1923. ,, 187.022


i


,, 1916. ,, u 159.142 „ „ 1924. ,, 360.849 ,
„ 1917. „ „ 99.619 „ „ 1925. „ 109.245


i


Ukupno 1,731.043 m«


Koji su uzroci toliko jake degradacije?
U poremetnji prirodnih odnosa redovno djeluje više faktora, od kojih je
često jedan najznačajniji. Na degradaciju posavskih šuma utjecali su antropogeni,
biotski i abiotski faktori, u daljoj prošlosti uglavnom zasebno, a kasnije
sve više kompleksno; jer inače se ne može protumačiti kako se moglo dogoditi
da se na velikim površinama najboljih staništa u našoj zemlji degradiraju čitave
sastojine, dok je istodobno u nekim drugim zemljama Evrope hrast relativno
dobro održao svoju biološku otpornost prema jakim klimatskim promjenama,
insekatskim štetnicima i gljivičnim oboljenjima. Sušenje slavonskih
hrastika je nakon Oslobođenja veoma smanjeno tretiranjem šuma protiv gubara
kemijskim preparatima iz aviona (Spaić, Androić, Kovači ć).


Tok degradacije može se, s uzgojnog gledišta, protumačiti ovim utjecajima
(vidi cit. lit. u ediciji našeg Instituta »Masovna pojava i suzbijanje gubara«
1953.):


a) Antropogeni faktori


1. Brzi tempo masovnih sječa u starim hrasticima onemogućio je redovan
tok pošumljavanja i koncentraciju pažnje stručnog osoblja na razmatranje o
problemima obnove, njege i zaštite šuma. »Gole sječe s prirodnim podmlađivanjem
« često nisu mogle valjano obnoviti sastojine. A težnja da se, po stranim
uzorima, stvore čiste sastojine od financijski najvrednijih vrsta drveća utjecala
je da su ponegdje osnivane monokulture hrasta.
2. Čišćenje šuma od tzv. bijelog drva, zbog spašavanja ugroženog hrasta,
i niske prorede stvorili su čiste i pretežno čiste hrastike, jednoličan sklop s


ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 10     <-- 10 -->        PDF

nedovoljno razvijenim krošnjama i korijenjem hrasta, s nepovoljnijom sastojinskom
klimom i lošim razvitkom tla.


3. Dubokim kanalizacijama snižena je ponegdje razina donje vode te je za
drveće, u starijim i srednjodobnim sastojinama, bio mnogo izmijenjen režim
vlage u tlu. Izgradnja obrambenog nasipa uz Savu spriječila je ponegdje brzo
otjecanje poplavnih voda u korita vodotoka, pa su one često i u doba vegetacije
onemogućile redovan tok pedogenetskih procesa, bioloških funkcija korijenja
i razvitka podmlatka.
4. Preopterećenost nekih sastojina pašom krupne stoke utjecala je da je
rahlost tla postala manja, smanjen je kapacitet za vodu i zrak, mikrobiološka
aktivnost u tlu je oslabila.
b) Biotski faktori


5. Zbog promjene nekih klimatskih faktora, napose zbog viših temperatura
i češćih suša (Vajd a 1948) neotporne sastojine još više oslabiše, a štetni
se insekti namnožiše. Masovni napadaji insekata na prvo mlado lišće, zatim
napadi pepelnice na drugo mlado lišće, ponekad nekoliko godina uzastopce, k
tomu podzemne parazitske gljive — sve to još je više utjecalo na slabljenje
otpornosti hrasta.
6. Ugibanje brijesta i ponegdje sušenje jasena ponegdje je znatno smanjilo
obrast i sklop i tako povećalo neotpornost sastojina.
7. Niske prorede utjecale su da krošnje nadstojnih i srednjostojnih hrastova,
napose u umjetno osnovanim čistim sastojinama, nisu bile dovoljno razvijene,
korijenov sistem nije imao dovoljno prostranstva u mladosti za razvoj,
pa drveće nije bilo dovoljno vitalno. Nakon sušenja brijesta i jasena ili nakon
visokih proreda otvorio se gornji sklop, ali relativno stare krošnje i korijenje
nisu mogli reagirati proširivanjem svojih organa. Preostali hrastovi prilagođivali
su se pojnajviše tako da su iz proventivnih pupova stvarali živice koji
su zatim razvijali deblje grane; tako se doduše povećao transpiracijski aparat,
ali iskvario kvalitet debla, vrhovi stabala su se sušili.
8. Pojedine degradirane sastojine osvojili su u donjem sloju trn, glog i dr.
Zbog loše provedenih oplodnih sječa i zbog nedovoljnog ili prekasnog čišćenja
u pojedinim sastojinama prevladao je grab.
c) Abiotski faktori


9. Zbog sniženja razine donje vode (kanalizacijom) i zbog zadržavanja
gornje vode u prirodnim depresijama za vrijeme vegetacije i pod utjecajem
prekomjernog broja stoke ponegdje je bio izmijenjen režim vode i zraka u tlu.
10. Sušenje hrasta, brijesta i jasena, jake sječe i tzv. kvalitetne sječe najboljih
stabala odviše su otvorili sklop krošanja. Zato je izmijenjen ne samo
kompleks mikroklimatskih faktora nego i pedoloških, napose u čistim i jednoličnim
sastojinama.
Općenito: na degradaciju i deklasifikaciju pojedinih hrastovih sastojina
istosmjerno je utjecalo mnogo činilaca podneblja, tla, životinjskog i biljnog svijeta
pod posrednim i neposrednim negativnim utjecajima čovjeka, djelomice J
bez njegova utjecaja.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 11     <-- 11 -->        PDF

6. NJEGOVANJE I MELIORACIJA
Zametak intenzivnije njege stvarao se u drugoj četvrtini ovog stoljeća.
Razdoblje intenzivnije njege i melioracije posavskih šuma razvija se uglavnom
nakon sječe većine starih hrastika i prestanka tzv. kvalitetnih sječa. Prijašnje
uzgojne sječe u mladim sastojinama: čišćenje »bijelog drva´< i niske prorede ne
možemo smatrati njegom u suvremenom smislu,, jer je čišćenje imalo pretežno
zadatak da se stvaraju »čišće sastojine«, a prorede su služile prvenstveno namirivanju
potreba na ogrjevu i tanjoj građi za potrebe sela.


Jak poticaj za intenzivniju njegu i melioraciju dao je Institut za šumarska
i lovna istraživanja NRH i njegove stanice: instruktažama, ekspertizama, rezultatima
istraživanja i pokusa (Marki ć, Lončar, Babogredac, Dragi
š i ć, H e r p k a, H a n z 1, Hren).


Uvođenje nešablonske i vrlo intenzivne njege sastojina, primjena mehanizacije
u pripremi tla za pošumljivanje, melioracije degradiranih tala i intenzivna
njega sastojina, stvaranje velikih rasadnika, suvremeno osnivanje kultura
topola, intenzivna zaštita sastojina aviometodom i mehaniziranim raspišivačima
insekticida — sve to ukazuje da je šumarstvo u Posavini krenulo u
novi pravac razvitka. Budućnost će pokazati koliko je šumska privreda u posavskoj
nizini na novim temeljima krenula naprijed.


U području Posavine pojavljuje se nov činilac koji će vjerojatno utjecati
na razvitak šuma. Naime, u vezi s problemima bržeg unapređivanja poljoprivrede,
već u doba prije I svjetskog rata a veoma intenzivno u novoj Jugoslaviji
(od god. 1949. do danas) treba da se po projektima hidrotehničke melioracije
unaprijedi razvitak ratarstva, voćarstva i stočarstva. Projekt iz god. 1958. predviđa
stvaranje šest retencijskih prostora za višak poplavnih voda (Odransko
polje, Žutica, Brezovica, Opeka, Ribarsko polje i Mokro polje). Izrađuju se detaljniji
planovi hidromelioracije za čitavo slivno područje Save od Zagreba do
Beograda. Kako će i koliko te melioracije stvarno utjecati na biogeocenozu
isušivanih i poplavljivanih šumskih sastojina i, prema tome, na šumsku privredu,
ne može se prosuditi samo na temelju izrađenih teoretskih analiza i
razmatranja.


UPOTREBLJENA LITERATURA


Anić, M.: O proređivanju šuma u šumskoj upravi Draganec. Šum. list, 1931.
Babogredac , Đ.: Melioracija degradiranih sastojina u bosutskom području. Šum.


list, 1952.
Barbey , A.: A l´ombre des chenaies de Slavonie. Journal forest Suisse, 1934.
Dekanić , I.: Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog drveća


u posavskim šumama kod Lipovljana. Šumarski fakultet, Zagreb, 1962.
Divja´k, M.: Podmlađivanje šuma kod imovne općine Petrovaradinske. Šum. list,


1900.
Ettinger , J.: Hrastt lužnjaci, Šum. list 1880. Šumsko grmlje i drveće u Hrvatskoj i


Slavoniji, Zagreb, 1890.
G 1 a v a č, V.: Osnovno fitocenološko raščlanjenje šuma u Posavini. Šum. list, 1962.
Hankonyi , S.: Šume u slavonskoj Podravini. Šum. list, 1890.
H e s m e r, H.: Jugoslawiens Forst- und Holzwirtschaft. Berlin 1940. Deutscher Forst


verein Jahresbericht 1939.
Jošovec , A.: Sušenje hrastovih sastojina šumske uprave u Dragancu. Šum. list,


1924.
Ka vina, K.: Odumirani slavonskych dubu. Veda prirod, 1933.
Kalinić , M.: Prilog poznavanju šumskih tala bosutskog područja. Šum. list, 1960.


409




ŠUMARSKI LIST 9-10/1966 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Kesterčanek , F.: Prilozi za povijest šuma i šum. gospodarstva kod Hrvata. Šum.


list, 1882. i 1883.
Klimetsch , J.: Eichensterben in Jugoslawien. AUg. Forst, u. Jagd. Ztg. 1924.
Ko z ar a c, J.: K pitanju podmlađivanja posavskih hrastika. Šum. list, 1886. O uz


goju posavskih hrastovih sastojina u prvim periodima ophodnje. Šum. list, 1896.
Lončar , L : O pravilnoj obnovi sastojina lužnjaka i graba. Šum. list, 1949.
Manojlović , P.: Sadanje stanje hrastovih šuma u Slavoniji. Pola stoljeća šumar


stva, Zagreb, 1926.
Marković. Lj. i Manojlović, M.: Sušenje hrasta lužnjaka u šumama Hrvatske
i Slavonije. Beograd, 1929.
Me ti a š, J.: Slavonske stare hrastove šume, eksploatacija i kretanje cena u prošlo


sti. Pola stoljeća šumarstva, Zagreb, 1926.
Miletić , 2.: O sitnim proredama. Šum. list, 1922.
P a r t a š, I.: Hrast u visokoj šumi. Šum. list, 1898.
Philip p is, A.: Querceti di Slavonia. La rivista forestale italiana, 1941.
Petračić , A.: O uzrocima sušenja hrastovih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji. Glasnik


za šumske pokuse, Zagreb, 1926.
Rol, R.: Le deperissement des chenaies. Revue forest, franc. 1951.
Selak, J.: Razvitak naše drvne industrije. Pola stoljeća šumarstva. Zagreb, 1926.
Smilaj , I.: Način uzgoja i iskorišćavanja slavonskih hrastika. Šum. list, 1939.
Spaić, Kovačevi ć, Vajda i dr.: Masovna pojava i suzbijanje gubara. Institut


za šumarska i lovna istraživanja. Zagrebj 1953.
Spaić , I.: Problematika zaštite šuma u NR Hrvatskoj. Šum. list, 1955.
Š a f a r, J. i dr.: Šumarski elaborati za područje meliorativnih sistema Posavine. In


stitut za šumarska i lovna istraživanja NRH 1949., 1958. i 1963.
Š a f a r, J.: Šume na području Gornje Posavine u vezi s projektom hidrotehničke
melioracije. Šum. list, 1960.
Š o k č e v i ć, Gj.: Specijalno iskorišćavanje srednjodobnih slavonskih sastojina pu


tem proreda. Šum. list, 1939.
Ton, J.: Vsychany slavonskich doubrav. Ceskoslovensky les, 1927.
Ugrenović , A.: Kuda brodimo. Šum. list, 1927.
Vajda , Z.: Utjecaj klimatskih kolebanja na sušenje hrastovih posavskih i donjo


podravskih nizinskih šuma. Institut za šumarska i lovna istraživanja NRH. 1948.
Vajda , Z.: Uzroci epidemijskog ugibanja brijestova. Glasnik za šumske pokuse, Zagreb,
1952.
Yossifowitsch , M.: Le deperissement du chene dans les forets de Slavonic. Revue
des eaux et forets, 1926.
Zezulka : Proreda slavonskih hrastika. Šum. list, 1915.


EIN RÜCKBLICK AUF DIE EXPLOITATION, DEGRADIERUNG UND
ERZIEHUNG VON EICHENBESTÄNDEN IN DER SAVA-NIEDERUNG


Zusammenfassung


Die Eichenwälder der Sava-Niederung, längs der Grenze Kroatiens und Bosniens,
wurden einstmal sehr bekannt durch die Einrichtung der Militärgrenze, bzw. durch
die Kämpfe mit den Türken, als auch durch die grossen Vorräte an Masse und Wert
des »slawonischen Eichenholzes«. Im laufenden Jahrhundert sind diese Wälder weit
bekannter geworden, leider nach den verheerenden Schäden, die durch den grossen
Schwammspinner und das Eingehen der Eichenstämme verursacht wurden. In den
letzten zwei Jahrzehnten sind sie aktuell geworden durch die Ergebnisse einer systematischen
Bekämpfung des grossen Schwammspinners vom Flugseug aus, auch durch
die Bemühungen zur Durchführung zeitgemässer Wirtschaftspläne.


In seiner Studie gibt der Verfasser einen zusammenfassenden Bericht über die
Entwicklung der erwähnten Wälder seit Anfang des vorigen Jahrhunderts bis heute.
Dieser Bericht wurde vom Verfasser in sechs Kapitel eingeteilt und zwar: Plenterausbeutung,
Exploitationshiebe, Probleme der Verjüngung und Aufforstung, Eingriffe
in die jüngeren Bestände, Degradierung der Bestände ,Waldpflege und — Melioration.
Woraufhin der Verfasser die folgende aufklärende Frage stellt: Welche nachteilige
Auswirkungen würde die Ausführung des Projektes der landwirtschaftlichen Hydromelioration
in bezug auf die Entwicklung dieser Wälder nach sich ziehen?