DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Kao primjer uzmimo broj grana. Za to svojstvo smo rekli da ima visoki stupanj genetske kontrole. Ako je u jednoj sastojini (populaciji) varijabilnost broja grana kod stabala velika onda ćemo sa intenzivnim proredama ostvariti poboljšanje u ovoj i u slijedećim generacijama. U ovoj generaciji (sastojini) poboljšanje se dobije, kad se odstrane minus varijante, a u slijedećoj generaciji dobit ćemo poboljšanje u genetskom pogledu. U drugom slučaju, kad je varijabilnost mala, a broj grana je velik na stablu jake prorede neće dati genetsko poboljšanje u narednoj generaciji. Slabe prorede neće u mnogome poboljšati postojeću sastojinu jer je to svojstvo visokonasljedno. Za slijedeći primjer uzmimo visinski rast Ako u jednoj sastojini imamo malu varijabilnost u visinama, a visine stabala su u prosjeku niske, poboljšanje će čak i kod intenzivnog proređivanja u toj sastojini kao i v narednoj generaciji biti malo. Ako u nekoj drugoj sastojini imamo veliku varijabilnost, a stabla su u prosjeku mnogo viša nego u prvoj sastojini, i ako vršimo slabi zahvat (ako imamo slabe prorede), dobit ćemo i u ovoj a još više u narednoj generaciji dobre rezultate U tom slučaju možemo očekivati genetsko poboljšanje u narednoj generaciji. Na osnovi varijabilnosti i iznesenih postavki zaključujemo kakvo poboljšanje možemo očekivati u sadašnjoj i u budućoj sastojini (slijedećoj generaciji). U tom slučaju to su samo rezultati istraživanja o postojećem fondu odnosno postojećoj sastojini. To je ustanov. njezine varijabilnosti ili genetski rečeno ustanovljivanje frekvencije gena i genotipova. Proredama (odabiranjem) mijenjamo postojeću frekvenciju. Kod toga nastojimo da frekvenciju genotipova promijenimo u korist poželjnih. Populaciona genetika bazira svoje postavke na selekciji, a oplemenjivanje koje se tim putem sprovodi zove se selektivno oplemenjivanje. Početni stadij rada kod selektivnog oplemenjivanja je selekcija odnosno izbor stabala. Odabiranje stabala vršimo na osnovi fenotipova tj. na osnovi vanjskog izgleda stabala. Kod toga se često pravi jedna principijelna greška, jer se kod selekcije traži da stablo ima npr. najbolji visinski i debljinski prirast, fine grane, mali broj grana i da je otporno na biotske i abiotske faktore. Razumljivo je da bi u takvom slučaju morali obići velike površine i pregledati možda stotine hiljada sabala da bi našli jedno takvo idealno stablo, ukoliko bi ga uopće i našli. Zbog tega se na osnovi istraživanja došlo do zaključka da ovakvo pristupanje problemu ne daje dovoljno garancije za uspjeh i da je mnogo bolje vršiti selekciju na jedno, dva ili tri svojstva. U tom slučaju ćemo lakše pronaći jedno dobro stablo. Ako promatramo npr. samo visine stabala, onda ćemo naći stablo koje je iznad prosjeka za 3, 4 ili 5 metara ali je vrlo teško naći stablo koje će biti više za 5 metara od prosjeka sastojine i da ima još i sve druge karakteristike iznad prosjeka. Prema tome, neophodno je u početnoj fazi rada na oplemenjivanju, pa i kod selektivnih proreda (u uzgojnom pogledu), uzeti u razmartanje jedno, dva ili najviše tri svojstva koja su sa ekonomskog stajališta vrlo važna. Mnoga od tih svojstava su u korelaciji s drugim svojstvima, pa se na taj način stvarno obuhvati ipak više svojstava. Tako npr. kod četinjača visina stabla je u korelaciji s duljinom internodija a oblik krošnje je u korelaciji s finoćom grana. Ako uzmemo u obzir još i to da nas negativne varijante ne interesiraju, onda ćemo i takvom metodom rada kada uzimamo u obzir samo jedno do tri najvažnija svojstva odabrati najbolja stabla, dakle najbolja stabla koja postoje za to svojstvo a da će ta ista stabla s obzirom na ostala svojstva biti barem u prosjeku. Takva stabla je moguće odabrati. Na stakva stabla interesiraju i ne |