DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 67 <-- 67 --> PDF |
c/^ekcoic9Si IN MEMORIAM PROF. DR NENADlCU Dana 16. jula ove godine ugasnula je još jedna zvijezda našega šumarskog horizonta. Nestao je zauvijek iz naše sredine veliki veteran, tvorac i borac za našu struku prof, dr Đuro Nenadić. Sa njime je otišao i posljednji veteran, koji je formirao šumarski fakultet u Zagrebu. Možda nijedan šumar u zadnjih 100 godina nije bio toliko popularan u našem šumarstvu kao preminuli Nenadić. Od 1912. do 1945. godine bio je profesor na Šumarskoj akademiji i Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Za to vrijeme prošlo je kroz njegovu katedru stotine i hiljade šumarskih stručnjaka. Nekoliko decenija bio je upravo simbol našeg šumarstva. Volio je mnogo svoju struku i svoje vrijedne đake, za koje se je stalno i svuda zauzimao. Mnoge je zvao »sinko« i očinski se odnosio prema njima. One pak, koji su bez dovoljno volje i ambicije pohađali šumarski fakultet i koji su se rijetko viđali na predavanju sa punim je pravom nazivao »inspektori«. Svakoj generaciji na Šumarskom fakultetu održao bi samo po jedamput svoje duboko impresivne riječi dobrodošlice, ali sa puno upozorenja na gorke i slatke momente, koji nas čekaju u realnom stručnom životu. Nitko nam nije nikada održao takav uvodni govor i nitko na nas nije ostavljao lako dubok utisak kao njegove uvodne riječi na Šumarskom fakultetu. Za vrijeme nama održanog takvog govora, od osamdeset prisutnih studenata, nitko nije ni nogom pomakao. Nastao je tajac i svi smo se osjećali duboko impresionirani. Za vrijeme dok je prof. Bohniček bio na ulaznim, a Đ. Nenadić na izlaznim vratima šumarskog »čistilišta« — zaista gotovo nitko nije mogao tuda proći, a koji ne bi bio dobro potkovan za trnovit put, koji čeka vrijednog šumara u njegovoj budućoj praksi. Tada je naš fakultet imao najveći mogući autoritet i priznanje u čitavoj Evropi. Kada je netko sa slabijim stručnim okovom morao da bude propušten kroz posljednja (Đukina) vrata — tada bi mu naš veliki učitelj prof. Nenadić spokojno rekao: »Neka Vas sam dragi Bog vodi kroz ove naše šume!« Time je htio reći, da nije baš siguran u njegov budući stručni rad. Možda nijedan naš šumarski profesor nije odgojio i osposobio za rad toliko kandidata koliko prof. Nenadić. Njegovi obimni stručni radovi, a naročito neobično dugo dobro poznati »Šumarski kalendar« — nalaze se u stalnoj upotrebi gotovo kod svih naših šumarskih stručnjaka — od lugara do univezitetskih profesora. Vjerujem da nijedan naš šumarski stručnjak nije šire i dulje poznat od našega učitelja Nenadića. Pa i pored svega toga zadnja epoha naše struke nije mu dala nužno priznanje i poštovanje. Naprotiv, bio je ponekad i duboko uvrijeđen i ponižen nepromišljenim i nepravednim postupcima pojedinih »inspektora «, koji su tražili dlaku u jajetu i koji su se bojali njegove istorijske doktrine: »Nikada neću potpisati inženjersku diplomu za lugarsko znanje«. Nažalost nije on jedini koji je tako prošao. Eto tako se ugasila svjetlost jedne od najsjajnijih zvijezda našeg šumarskog neba, koja je decenijama bila zvijezda vodilja mnogim našim šumarima kroz težak put svoga stručnog rada i usavršavanja. Neka mu je vječita slava i hvala za sve ono što je učinio za dobrobit i napredak naše struke i našeg naroda. Sa njime je otišla i jedna posebna epoha naše zelene šumarske struke. Ing. Nikola Eić 397 |