DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 67     <-- 67 -->        PDF

c/^ekcoic9Si


IN MEMORIAM PROF. DR NENADlCU


Dana 16. jula ove godine ugasnula je još
jedna zvijezda našega šumarskog horizonta.
Nestao je zauvijek iz naše sredine veliki
veteran, tvorac i borac za našu struku
prof, dr Đuro Nenadić.


Sa njime je otišao i posljednji veteran,
koji je formirao šumarski fakultet u Zagrebu.


Možda nijedan šumar u zadnjih 100 godina
nije bio toliko popularan u našem
šumarstvu kao preminuli Nenadić.


Od 1912. do 1945. godine bio je profesor
na Šumarskoj akademiji i Šumarskom fakultetu
u Zagrebu. Za to vrijeme prošlo je
kroz njegovu katedru stotine i hiljade šumarskih
stručnjaka.


Nekoliko decenija bio je upravo simbol
našeg šumarstva.


Volio je mnogo svoju struku i svoje vrijedne
đake, za koje se je stalno i svuda
zauzimao.


Mnoge je zvao »sinko« i očinski se odnosio
prema njima. One pak, koji su bez
dovoljno volje i ambicije pohađali šumarski
fakultet i koji su se rijetko viđali na
predavanju sa punim je pravom nazivao
»inspektori«.


Svakoj generaciji na Šumarskom fakultetu
održao bi samo po jedamput svoje
duboko impresivne riječi dobrodošlice, ali
sa puno upozorenja na gorke i slatke momente,
koji nas čekaju u realnom stručnom
životu.


Nitko nam nije nikada održao takav uvodni
govor i nitko na nas nije ostavljao
lako dubok utisak kao njegove uvodne riječi
na Šumarskom fakultetu. Za vrijeme
nama održanog takvog govora, od osamdeset
prisutnih studenata, nitko nije ni
nogom pomakao. Nastao je tajac i svi smo
se osjećali duboko impresionirani.


Za vrijeme dok je prof. Bohniček bio
na ulaznim, a Đ. Nenadić na izlaznim vratima
šumarskog »čistilišta« — zaista gotovo
nitko nije mogao tuda proći, a koji


ne bi bio dobro potkovan za trnovit put,
koji čeka vrijednog šumara u njegovoj budućoj
praksi. Tada je naš fakultet imao
najveći mogući autoritet i priznanje u čitavoj
Evropi.


Kada je netko sa slabijim stručnim okovom
morao da bude propušten kroz posljednja
(Đukina) vrata — tada bi mu naš
veliki učitelj prof. Nenadić spokojno rekao:
»Neka Vas sam dragi Bog vodi kroz
ove naše šume!« Time je htio reći, da nije
baš siguran u njegov budući stručni rad.


Možda nijedan naš šumarski profesor
nije odgojio i osposobio za rad toliko kandidata
koliko prof. Nenadić.


Njegovi obimni stručni radovi, a naročito
neobično dugo dobro poznati »Šumarski
kalendar« — nalaze se u stalnoj upotrebi
gotovo kod svih naših šumarskih
stručnjaka — od lugara do univezitetskih
profesora. Vjerujem da nijedan naš šumarski
stručnjak nije šire i dulje poznat
od našega učitelja Nenadića.


Pa i pored svega toga zadnja epoha naše
struke nije mu dala nužno priznanje i
poštovanje. Naprotiv, bio je ponekad i duboko
uvrijeđen i ponižen nepromišljenim
i nepravednim postupcima pojedinih »inspektora
«, koji su tražili dlaku u jajetu i
koji su se bojali njegove istorijske doktrine:
»Nikada neću potpisati inženjersku
diplomu za lugarsko znanje«.


Nažalost nije on jedini koji je tako prošao.


Eto tako se ugasila svjetlost jedne od
najsjajnijih zvijezda našeg šumarskog neba,
koja je decenijama bila zvijezda vodilja
mnogim našim šumarima kroz težak
put svoga stručnog rada i usavršavanja.


Neka mu je vječita slava i hvala za sve
ono što je učinio za dobrobit i napredak
naše struke i našeg naroda.


Sa njime je otišla i jedna posebna epoha
naše zelene šumarske struke.
Ing. Nikola Eić


397