DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Naročito je teška situacija nastala poslije privredne reforme, koja nas pogađa
direktno za 2,7 milijardi dinara. Ta sredstva neće nitko da pokrije pa
čak ni sa kreditom. Zbog toga su sve nove fabrike celuloze došle u pogoršan
položaj. Druga je velika poteškoća u tome što investitor nije pokrio učešće od
2,3 milijarde a koje mora da pokrije kolektiv u roku od 3 godine za iskup mje


nica od stranog dobavljača.
Danas naši troškovi izgledaju ovako:
Promjenljivi troškovi (materijal i drugo) učestvujuFiksni troškovi učestvuuj sa
sa 55,64%
44,30%
100´%
Kod fiksnih troškova najviše učestvuju amortizacija i kamate na kredit.


Tvornica celuloze i papira u Plaškom zamišljena je i projektirana kao
specijalizirana fabrika za proizvodnju jedne vrste papira i to kraftlajnera za
ambalažu. Poslije proširenja trebala bi da proizvodi i drugu vrstu papira na
bazi tvrdih lišćara i to fluting. Nažalost, tvornica je već do sada morala djelomično
odstupiti od uske specijalizacije, jer je na to tjera ekonomski položaj,
pa je već do sada proizvodila pored kraftlajnera i druge papire, kao što
su natron, ultrapas, papir za gumiranje, fluting itd. Vjerovatno da će se ovaj
asortiman još proširiti. Postavlja se pitanje zašto se fabrika ne drži uske specijalizacije.
Na to pitanje može se dati slijedeći odgovor:


1. Sa sistemom određivanja cijena, kao što je poznato, određene su cijene
za sve materijale koje fabrika kupuje, a koje cijene su poslije privredne reforme
povećane i do 30%. Međutim, cijena kraftlajneru je ostala ista kao do
privredne reforme, nije se mijenjala. Zbog toga je naš položaj dosta težak.
Potrošači našega papira i to Belišće, Ivica Lovinčić i Avala, B. Kalnik,
oročili su nam 500 mil. st. dinara da bismo mogli tim sredstvima lakše podmirivati
svoje obaveze prema domaćim kreditima i komercijalnom kreditu iz
vana. Međutim, time nije naš problem riješen i prerađivači kraftlajnera su
toga svijesni. Zbog toga je došlo do sporazuma između nas i navedenih prerađivača
da nam se podigne cijena za 10,13% u odnosu na određenu cijenu od
Saveznog zavoda za cijene. O tome je napravljen i ugovor. Oni su zauzeli sav
kapacitet Plaškoga i ne misle povećavati cijene krajnjem potrošaču na ambalaži.
Na osnovu toga postavljen je zahtjev Zavodu za cijene, pa je i intervenirano
putem državnih organa, komora itd., ali bez obzira na to, rezultata nema.
Postavlja se pitanje zašto se ne bi poštivao sporazum proizvođača i potrošača
budući da tim sporazumom nisu oštećena treća lica. Naprotiv, sporazum je u
duhu privredne reforme, pa zašto da se ne prihvati?


Ovakva situacija nagoni privrednu organizaciju da se zatvara sama u sebe,
iako to ne želi, i da se orijentira na svastarsku proizvodnju. To je štetno ali
administrativni sistem još na to natjerava mnoga poduzeća.


Naš daljnji program baš se i orijentira na proširenje fabrike; ona bi imala
zaokružen kapacitet, pa bi pored proizvodnje kraftlajnera i flutinga dobila i
preradu, iako u zemlji, a pogotovu u našoj Republici ima dosta prerađivača.


Što se tiče sirovinske baze mi sa ovog područja možemo da preradimo sada
sa postojećim kapacitetom 160.000 m3 četinara i 20.000 m:i bukve, a sa proši