DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 52 <-- 52 --> PDF |
?g naSe ptak&e INFORMACIJA O TVORNICI SULFATNE CELULOZE I PAPIRA PLAŠKI* Drugovi i drugarice! Zahvaljujem se vašem Savezu, koji je omogućio da ovaj skup informiram o nekim problemima TSCIP-a Plaški. Tvornica sulfatne celuloze i papira u Plaškom, načelno je odobrena na XXXII Konkursu, koji je održan 29. i 30. decembra 1959. god. kod Jugoslavenske investicione banke u Beogradu. Programom je predviđeno da tvornica proizvodi 36.000 t. sulfatne celuloze od četinara nebijeljene, i 30.000 t. kraftlajner papira. To je ujedno i njen garantirani kapacitet koji treba da ostvari kada se uhoda. Potreba izgradnje ovakvog objekta u ovom kraju pokazala se još u prvom petogodišnjem planu, jer je tešku i neracionalnu drvenu ambalažu trebalo zamijeniti savremenijom uz bolje iskorištenje sirovinskog bogatstva u kemijskoj preradi. Tako je ođ Savjeta za prerađivačku industriju FNRJ i od komisije Saveznog zavoda za privredno planiranje u aprilu 1953. god. dat predlog o perspehtivnom razvoju industrije celuloze, drvenjače i papira u FNRJ. Osim izgradnje i postepenog proširenja tvornice u Maglaju predviđala se tada izgradnje druge tvornice sulfatne celuloze i kraftpapira na bazi crnogoričnih drvnih masa u SR Hrvatskoj. Obrazloženje je glasilo: »Drvni bazen Gorskog kotara, Like i Primorja (borovina) je jedino još raspoloživa sirovinska baza za proizvodnju kraftpapira, što ukazuje na neminovnu potrebu njegovog korištenja u tu svrhu. Postoji mogućnost i daljnjeg povećanja proizvodnje celuloze i drvenjače time, da se osim klasične sirovine, crnogoričnog drveta, koristi i drvo listača. Iz celuloze listača mogu se proizvoditi sve moguće vrste papira, samo ne kraftpapir za velike papirne vreće i kartonske sanduke, a razvoj naše industrije u narednim godinama u sve većoj mjeri traži ove artikle. Analiza tržišta dokumentirano dokazuje, da bi onemogućavanje izgradnje tvornice sulfatne celuloze u ovom sirovinskom bazenu našu privredu zauvijek upućivalo na uvoz velikih količina ambalažnih materijala.« Tada još nije bila određena uža lokacija, pa se prišlo pregledavanju ovog područja i ispitivanju terena. Teren je ispitan od Delnica niz rijeku Dobru, Moravice, Gomirje, Jelačko, Sabljaci i dr. Prevagnulo je gledište da je najpovoljnija uža lokacija u Plaškom, s obzirom na količinu vode, željezničku prugu i dr. Rješenjem Izvršnog vijeća Sabora od 20. V 1960. godine o izgradnji tog objekta prišlo se pripremnim radovima. . * Ovu je informaciju dao gen. direktor TSCIP-a Plaški, drug Rade Tomić, na 84. red. skupštini Saveza JTŠID Hrvatske u Gospiću, dne 27. lipnja 1966. g. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Pripremni radovi sa ugovaranjem opreme, projektiranjem, odobrenjem sredstava, prikupljanjem podataka i drugo, trajali su dvije i pol godine, tako da su tek u maju 1962. godine započeti građevinski radovi i udareni prvi temelji tvornice. Sama izgradnja trajala je 2 godine (građevinski radovi i montaža opreme). Tehničko isprobavanje je trajalo 6 mjeseci, a probna proizvodnja godinu dana. Za vrijeme probne proizvodnje i tehničkog uhodavanja proizvedeno je 24.300 t. kraftlajnera. Korištenje kapaciteta u probnoj proizvodnji u 1965. godini ostvareno je sa 73% (u tri smjene). U redovnoj proizvodnji od 1. I 1966. god. do zaključno sa petim mjesecom proizvedeno je 11.400 t. što čini 91% korištenja garantiranog kapaciteta (u tri smjene). Kako se vidi iz korištenja kapaciteta kao i uhodavanje fabrike može se izvući povoljan zaključak u pogledu tehnološkog uhodavanja. Iz probne proizvodnje u 1965. godini ovaj je kolektiv uštedio zemlji 3,5 miliona dolara, a u ovcj godini ta će cifra premašiti 4 miliona dolara. Toliko bi, naime, stajao uvezeni kraftlajner za potrebe naše prerađivačke industrije. U tehnološkom i u tržišnom pogledu proizvodnja u Plaškom je perspektivna i odgovara zahtjevima tržišta. To se može vidjeti i po tome što je cjelokupna proizvodnja unaprijed rasprodana u zemlji, a naša je roba iz probne proizvodnje plasirana bez poteškoća na tržišta Engleske, Italije i Zapadne Njemačke. Nismo imali nikakve potrebe da tražimo prođu robe na drugim tržištima. Bez obzira na izloženo, naš je položaj poslije privredne reforme dosta težak, pa smo u 1965. god. radili sa gubitkom od 430 mil. st. dinara. Postavlja se pitanje odakle to proizlazi. Kao prvi odgovor na to pitanje to je »skup kapital« koji je uložen u ovo postrojenje, jer je kroz period izgradnje došlo pored povećanja cijena materijala i radova, još i do administrativnih opterećenja sa strane društva. Evo tog opterećenja: u periodu izgradnje tvornice došlo je do promjene tečaja od 632 na 750 dinara za jedan dolar, a privrednom reformom (kada je tvornica već bila u probnoj proizvodnji) od 750 na 1250 dinara. Ove promjene povećale su obaveze privredne organizacije za period prije i poslije privredne reforme i iznose: (u milijardama dinara) — na750 — na— na— naod prvu kursnu razlikudinara za 1 dolar carinu i ostale troško interkalarnu kamatu kamatu i financijskeu izgradnje tvornice prilikom promjene tečaja od 632 na ve po carinskoj deklaraciij uključivo proizv. troškove na inozemni kredit u pericea cea cea cea 1,0 1,7 1,3 0,6 — na drugu kursnu razliku1250 dinara za 1 dolarUkupno do privr. reforme prilikom promjene tečaja od 750 na cea 4,6 2,7 Ukupno poslije privr. ref. 7,3 Postojeću situaciju u privrednoj organizaciji jednim dijelom je ublažilo smanjenje kamatne stope od 7 na 4% po glavnim izvorima kredita i produženje roka otplate od 15 na 20 godina za dio sredstava iz OIF-a. Sredstva iz republičkog fonda ostala su na 15 godina. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Naročito je teška situacija nastala poslije privredne reforme, koja nas pogađa direktno za 2,7 milijardi dinara. Ta sredstva neće nitko da pokrije pa čak ni sa kreditom. Zbog toga su sve nove fabrike celuloze došle u pogoršan položaj. Druga je velika poteškoća u tome što investitor nije pokrio učešće od 2,3 milijarde a koje mora da pokrije kolektiv u roku od 3 godine za iskup mje nica od stranog dobavljača. Danas naši troškovi izgledaju ovako: Promjenljivi troškovi (materijal i drugo) učestvujuFiksni troškovi učestvuuj sa sa 55,64% 44,30% 100´% Kod fiksnih troškova najviše učestvuju amortizacija i kamate na kredit. Tvornica celuloze i papira u Plaškom zamišljena je i projektirana kao specijalizirana fabrika za proizvodnju jedne vrste papira i to kraftlajnera za ambalažu. Poslije proširenja trebala bi da proizvodi i drugu vrstu papira na bazi tvrdih lišćara i to fluting. Nažalost, tvornica je već do sada morala djelomično odstupiti od uske specijalizacije, jer je na to tjera ekonomski položaj, pa je već do sada proizvodila pored kraftlajnera i druge papire, kao što su natron, ultrapas, papir za gumiranje, fluting itd. Vjerovatno da će se ovaj asortiman još proširiti. Postavlja se pitanje zašto se fabrika ne drži uske specijalizacije. Na to pitanje može se dati slijedeći odgovor: 1. Sa sistemom određivanja cijena, kao što je poznato, određene su cijene za sve materijale koje fabrika kupuje, a koje cijene su poslije privredne reforme povećane i do 30%. Međutim, cijena kraftlajneru je ostala ista kao do privredne reforme, nije se mijenjala. Zbog toga je naš položaj dosta težak. Potrošači našega papira i to Belišće, Ivica Lovinčić i Avala, B. Kalnik, oročili su nam 500 mil. st. dinara da bismo mogli tim sredstvima lakše podmirivati svoje obaveze prema domaćim kreditima i komercijalnom kreditu iz vana. Međutim, time nije naš problem riješen i prerađivači kraftlajnera su toga svijesni. Zbog toga je došlo do sporazuma između nas i navedenih prerađivača da nam se podigne cijena za 10,13% u odnosu na određenu cijenu od Saveznog zavoda za cijene. O tome je napravljen i ugovor. Oni su zauzeli sav kapacitet Plaškoga i ne misle povećavati cijene krajnjem potrošaču na ambalaži. Na osnovu toga postavljen je zahtjev Zavodu za cijene, pa je i intervenirano putem državnih organa, komora itd., ali bez obzira na to, rezultata nema. Postavlja se pitanje zašto se ne bi poštivao sporazum proizvođača i potrošača budući da tim sporazumom nisu oštećena treća lica. Naprotiv, sporazum je u duhu privredne reforme, pa zašto da se ne prihvati? Ovakva situacija nagoni privrednu organizaciju da se zatvara sama u sebe, iako to ne želi, i da se orijentira na svastarsku proizvodnju. To je štetno ali administrativni sistem još na to natjerava mnoga poduzeća. Naš daljnji program baš se i orijentira na proširenje fabrike; ona bi imala zaokružen kapacitet, pa bi pored proizvodnje kraftlajnera i flutinga dobila i preradu, iako u zemlji, a pogotovu u našoj Republici ima dosta prerađivača. Što se tiče sirovinske baze mi sa ovog područja možemo da preradimo sada sa postojećim kapacitetom 160.000 m3 četinara i 20.000 m:i bukve, a sa proši |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 55 <-- 55 --> PDF |
renjem ta se cifra treba da popne još za 70.000 kubika bukve, ili ukupno 250.000 kubika, kemijske prerade drveta. Ovom količinom drveta dobit će se oko 70.000 t. godišnje vlakanaca i preko 60.000 t. papira. Ovim bi Plaški bio zaokružen i svrstan u red srednjih fabrika u svijetu, a većih u našoj zemlji. Postavlja so pitanje kako riješiti neriješena pitanja u Plaškom. Radni kolektiv očekuje: 1. Slobodnije formiranje cijena za kraftlajner (iako smo svjesni da potpune slobode neće biti). 2 Slobodnije raspolaganje sa devizama. 3. Kreditiranje kursne razlike. Što se prije riješe ovi problemi, tim će prije tvornica Plaški izrasti u jak objekat kemijske prerade drveta, koji će sve više utjecati na cjelokupni razvoj šumarstva i drvarske industrije u ovome kraju. |