DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 17 <-- 17 --> PDF |
ŠTETE KAO POSLJEDICA OVOJA LEDA NA KROŠNJAMA U GOSPODARSKOJ JEDINICI »JOSIP KOZARAC« ŠUMARIJE LIPOVLJANI Ing. BRANIMIR PRPlC, asistent 1. UVOD Osnovni klimatski podaci koje razmatramo kod odluke o načinu uzgojnih zahvata ne ukazuju na klimatske ekscese, koji se zbivaju rijetko, a od velikog su značenja za šumske sastojine. Spoznaja postojanja takvih pojava dovodi do pretpostavke njihova ponavljanja i upozorava na naročit oprez kod izbora vrsta drveća. Posebno mislimo na izbor alohtonih vrsta sa uskom ekološkom valencijom, čije se granice poklapaju s prosječnim ekstremima klime područja u koje ih unosimo. Pod klimatskim ekscesima podrazumijevamo prvenstveno ekstremne temperature zraka, koje traju dulje nego što je u određenom klimatu uobičajeno, zatim oluje, te općenito za šumske sastojine nepovoljan redoslijed inače normalnih klimatskih pojava. Jedna takva pojava uslijedila je kod nas krajem prosinca 1961. godine. Kod temperature niže od 0° C padala je pothlađena kiša*, što je uvjetovalo stvaranje ledenog ovoja na krošnjama šumskog drveća, a kao posljedica uslijedila su savijanja i izvale stabala, te lomovi njihovih krošanja i debala. Prema Vajd i (1965) led obavija grane i iglice samo onda kada na smrznuta stabla pada hladna kiša, a prema podacima Meteorološke stanice Lipovljani koja je najbliža istraživanom području, tjedan dana prije navedene pojave srednja temperatura zraka bila je ispod 0° C (od —1,2 do —8,4° C). Štete smo proučili u sastojinama Gospodarske jedinice »Josip Kozarac« Šumsko-gospodarskog pedručja Posavje, koja pripada Šumariji Lipovljani. O istovrsnim štetama obaviješteni smo istovremeno i iz raznih krajeva naše zemlje, a kao njihova posljedica uslijedile su znatne izmjene u planovima sječa, što je poremetilo redovno gospodarenje šumama. Prema Dekanic u (1965) znatne štete od ledenog ovoja dogodile su se i u Gospodarskoj jedinici »Jamaričko brdo« Šumsko-gospodarskog područja Psunj, koja pripada Šumariji Lipovljani. Autor navodi da je u sastojinama kitnjaka, običnog graba i bukve, kao i lužnjaka, običnog graba i bukve, u pokusnim plohama, kod zahvata u sastojinu 1962/63. godine, odabirao samo stabla oštećena od leda. Prema Dragišić u i Hren u (1963) (elaborat Instituta za šumarska i lovna istraživanja NR Hrvatske), velike štete od ledenog ovoja pretrpjele su sastojine gospodarskih jedinica »Javornik-Zrinjska brda« i »Corkovača-Karlice«, * Termin pothlađena kiša uzeli smo prema Margetić u (1963). 347 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 18 <-- 18 --> PDF |
koje pripadaju Šumsko-gospodarskom području Zrinjska gora. U navedenim gospodarskim jedinicama predviđena je za pošumljivanje površina od 525 ha u kojoj je zbog ledoizvala i ledoloma obrast pao na 0,5 do 0, a van drvosječnog prijedloga posječeno je oko lOO.OCO m3 drvne mase*. Po izjavi Rizovsko g (Zemljodjelsko-šumski fakultet Skopje), velike štete od ledenog ovoja pretrpjele su u nižim predjelima Kožufa i Plačkavice u južnoj Makedoniji sastojine u kojima je prevladavao kitnjak. Istu pojavu opisao je u Švicarskoj (Basel) Schüep p (1962). Iz naprijed navedenog vidi se da je šteta na šumskom drveću koja je uslijedila zbog pojave ledenog ovoja zahvatila ogromne šumske površine u Jugoslaviji, a vjerojatno i u većem dijelu Evrope. Pojavu ledenog ovoja iscrpno je opisao Geige r (1961) služeći se pritom podacima nekolicine autora (Rink 1938, Gruno w 1953, Wei bei 1955, Die m 1955). Geige r navodi mjerenja težine prirasta ledenog ovoja na vodovima visokog napona koji prelaze preko planina. Maksimalni prirast iznosio je prema W ei bei u na Feldbergu u Schwarzwaldu 230 g na sat, najveći dnevni prirast (u obzir su uzete 2 zime) 3,2 kg, dok je najveća vrijednost težine ledenog ovoja u duljem vremenskom razdoblju iznosila 32,3 kg, sve po tekućem metru voda. Ledeni ovoj u nižim predjelima smatra se klimatskim ekscesom. U visokim planinama on se pojavljuje redovito, a šumsko drveće tih predjela predstavljeno je ekotipovima, koji su kroz brojne generacije postali u izvjesnom smislu otporni na opterećenje ledom. 2. PODRUČJE LIPOVLJANSKIH NIZINSKIH SUMA Prema Köppenovo j klasifikaciji navedeno područje pripada tipu klime označenom klimatskom formulom Cfw b x", koji je u kontinentalnom dijelu Hrvatske najrašireniji. Prema Bertović u (1964) prosjeci za razdoblje od 1948—1960. godine za Meteorološku stanicu III reda u Lipovljanima (Hs = 143 m) jesu slijedeći: srednja godišnja temperatura zraka 11,T0, srednja maksimalna najtoplijeg mjeseca 27,4°, srednja minimalna najhladnijeg mjeseca —2,9°, apsolutna maksimalna 38,4° te apsolutna minimalna temperatura zraka —22 3° C. Ukupna godišnja količina oborina iznosi 885 mm, a raspoređene su na sve mjesece tokom godine s tim da najsuši mjesec, koji pada u konac zime, ima oko trećinu oborina najmokrijeg mjeseca. Kasni mrazevi traju do sredine svibnja, rani započinju u listopadu, a broj dana s mrazom jest 32,3. Srednji broj dana sa snijegom na tlu ( < 1 cm) jest 33,6, s tučom 1,6, a s maglom 51,6. Srednja godišnja relativna zračna vlaga iznosi 76%, a 88,4 dana godišnje, u 14 sati, veća je ili jednaka 80%. Srednji broj dana s olujnim vjetrom (> 8 Beauforta) jest 0,5, a s jakim vjetrom (6—8 Beauforta) 10,2. U području Lipovljanskih nizinskih šuma dolazi prema Dekanic u (1962) do izražaja mikroreljef s mikrouzvisinama (grede) i mikrodepresijama * Spomenuti elaborat Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH internog je karaktera i ne obuhvaća ekološko-biološke činioce štete. Odlučili smo stoga objaviti naš rukopis o šteti od leda u Lipovljanima s tim što smo ga nadopunili onim materijalom iz navedenog elaborata, koji je mogao poslužiti u našu svrhu. 348 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 19 <-- 19 --> PDF |
(niže i bare). Grede su izvan utjecaja poplavne vode, dok je čitavo područje izvrgnuto većem (mikrodepresije) ili manjem utjecaju podzemne vode (mikrouzvisine). Nadmorska visina područja kreće se od cea 93—99 m. U navedenom području nalazimo predstavnike dvaju redova tala, kopnenih (terestričnih) i močvarnih (semiterestričnih). U kopnena tla pripada pseu doglej koji nalazimo na gredama, a u močvarna tla mineralno-organogeno močvarno i mineralno močvarno tlo koje nalazimo u barama i nizama (Škorić-Racz 1959, Ć i r i ć 1965). U Lipovljanskim nizinskim šumama, kao i uopće u donjoj Posavini, najveće površine zapremaju šumske zajednice: šuma lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-Quercetum roboris Anić 1959 em. Anić 1965), šum a lužnjaka nizinskog brijesta i poljskog jasena Genisto elatae- Quercetum Horv. 1938 subas. caricetosum remotae Horv. 1938, i šuma poljskog jasena s kasnim drijem ovcem (Leucoio-Fraxinetum o.ngustifoliae Glav. 1959. subas. typicum Glav. 1960. Prva šuma zajednica dolazi na gredama, druga u nizama, a treća u nizama koje su intenzivno izvrgnute poplavama kao i u barama. 3. KLIMATSKE PRILIKE KRITIČNOG RAZDOBLJA* Poslije podne 26. 12. 1961. godine započela je padati pothlađena kiša. Temperatura zraka u 14 sati iznosila je —9, a u 21 sat —6,8° C. Relativna zračna vlaga iznosila je u 14 sati 45´%, a u 21 sat 89%. Snijeg je prestao padati dan ranije, a debljina snježnog pokrivača iznosila je 23 cm. Pothlađene kapljice kiše sleđivale su se odmah pri dodiru s krutim predmetima, a kiša je padala i slijedeća dva dana. Količina oborina u tri navedena dana iznosila je 39,2 mm. Temperatura zraka tih dana stalno je bila ispod 0° C (srednja dnevna temperatura zraka —7,6, —2,8 i —1,0° C). Debljina ledenog ovoja na stablima dosegla je maksimum 28. 12, Pojedine grančice krošnje, debljine nekoliko mm, bile su obavijene ledenim ovojem promjera 3—4 cm. Prestalo je kišiti 29. 12. Isti dan jaka magla trajala je od 5 do 8,30 i od 17 do 19 sati, a naredni dan od ranog jutra do kasne večeri. TJ danima s maglom srednja dnevna temperatura zraka bila je isopd 0° C (—0,4 i —1,8° C, ali su maksimalne dnevne temperature bile više (0,7 i 0° C) što je najvjerojatniji razlog da nije došlo do osjetnijeg ledenog ovoja sleđivanjem kapljica magle. Naredna tri dana tj. od 31. 12. 1961. do 2. 1. 1962. godine temperatura zraka je porasla što je izazvalo otapanje ledenog ovoja. Srednja dnevna temperatura zraka iznosila je te dane 4,0, 7,6 i 1,0" C, a apsolutna maksimalna temperatura zraka 6,9, 12,6 i 4,0° C. Pothlađena kiša počela je padati u Baselu dan ranije, kasno uvečer (Schüepp, 1962). Lomovi krošanja i debala, kao i izvale stabala, započeli su u Lipovljanima u noći između 27. i 28. 12. 1961. * Klimatski podaci uzeti su od Meteorološke stanice III reda u Lipovljanima, a iscrpne podatke o toku štete dobio sam od ing. E. Vilčeka, tadašnjeg upravitelja Šumarije Lipovljani i voditelja stanice, kojemu ovim putem izražavam zahvalnost. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 20 <-- 20 --> PDF |
4. EVIDENTIRANJE OŠTEĆENJA Poslije opisane pojave primijetili smo da su pojedine vrste drveća, kao i sastojine razne dobi, različito reagirale na opterećenje stabala ledom. Odlučili smo stoga zabilježiit oštećenja pojedinih vrsta drveća u sastojinama različite starosti. Proučavanje šteta izvršili smo u već spomenutoj Gospodarskoj jedinici »Josip Kozarac«, na plohama koje služe za terensku nastavu iz predmeta Tehnika uzgajanja šuma. Raspored ploha je slijedeći: Broj Odjel i Starost plohe odsjek 1961. g. 1. 100 b 56 2. 134 c 76 3. 142 c 69 4. 155 b 84 5. 186 b 49 Plohe 1., 2. i 4 .nalaze se u šumi lužnjaka i običnog graba na tlu tipske oznake pseudoglej, ploha 5. u šumi lužnjaka, ni zinskog brijesta i poljskog jasena i ploha 3. u šumi polj skog jasena s kasnim drijemovcem, obje na mineralno močvarnom šumskom tlu. Prije nego što smo pristupili evidentiranju oštećenih stabala odredili smo stupnjeve štete kako slijedi: I stupanj — izvaljena stabla II stupanj — stabla polomljenog debla, te potpuno ili preko 50% uni štene krošnje, i III stupanj — stabla čija krošnja je uništena manje od 50° o- U priloženoj tabeli prikazali smo strukturu sastojine po broju stabala, temeljnici i drvnoj masi. U postocima izrazili smo stupnjeve oštećenja s obzi rom na sva oštećena stabla, a sva oštećena stabla s obzirom na ukupan broj stabala pojedine vrste drveća u sastojini. Isto tako izrazili smo u postocima ukupan broj oštećenih stabala kako pojedine vrste drveća tako i svih oštećenih stabala s obzirom na zbroj st.abala sa svih pokusnih ploha. Površina ploha iznosila je od 1 do 2,1 ha, svi podaci odnose se na 1 ha, a evidentirana su sva stabla od 4 cm prsnog promjera naviše. Opseg različitih stupnjeva oštećenja kao i etaža sastojine s obzirom na najmanji i najveći prsni promjer kod stabala lužnjaka, običnog graba, nizinskog brijesta i poljskog jasena prikazan je u grafikonu. Svrha je grafičkog prikaza da se vidi položaj pojedine kategorije oštećenja unutar etaža sastojine pojedine vrste drveća. Prikazane su glavne vrste drveća Posavine (lužnjak, poljski jasen, nizinski brijest )i obični grab, prve zbog gospodarske važnosti, a obični grab zbog znatnog učešća po broju oštećenih stabala (67). 5. EKOLOŠKO-BIOLOŠKI ČINIOCI ŠTETE Lomovi u krošnjama, savijanje i lomovi debala, kao i izvale stabala, započeli su u noći između drugog i trećeg dana, dok je maksimalno opterećenje ledom i najintenzivnija šteta uslijedila trećeg dana iza početka padanja pot |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 21 <-- 21 --> PDF |
hlađene kiše. Šteta bi zauzela daleko veće razmjere da je kritičnih dana došlo do pojave jakog vjetra. Iz podataka o klimi vidimo da je pojava takvog vjetra moguća. Međutim tih dana jačina vjetra nije prelazila sredniu vrijednost od 1,3 Beauforta. Lomovi i izvale gotovo su prestali četvrti dan iza početka navedene pojave, a potpuno su prestali 31. 12., kada je zbog porasta temperature započelo otapanje ledenog ovoja. Pojedini stupnjevi štete u Gospodarskoj jedinici »Josip Kozarac«, vidljivi su u fotografijama 1. do 3. »tiip . * SI. 1. Od leda izvaljena stabla lužnjaka. Gosp. jedinica »Josip Kozarac«, odjel 143c (orig.) Iz tabele vidimo da su manje oštećena stabla mladih sastojina (ploha 1 i 5. cea 2´% od ukupnog broja stabala u sastojini). Ukupan broj oštećenih stabala starijih sastojina iznosi od 5 do 8,1!%. Držimo da je to posljedica užih krošanja stabala mlađih sastojina, kod kojih je zbog kraćih grana specifično opterećenje ledom bilo relativno maleno. Krošnje starijih stabala obiluju dugačkim granama čije je opterećenje ledom često prelazilo kritičnu tačku. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Osnovni taksacijski elementi sastojine i stupnjevi oštećenja stabala csd leđa u evidentiranim površinama gospodarske jedinice »Josip Kozarac« Odjel i o d Elementi sa stoj ine i stu -186b 100b 1,34c*** Vrsta drveća panj oštećenja N 1349 533 201 G m2 15,5 21,9 17,4 IVI m3 128 280 250 Lužnjak I n 6 2 6 (Quorcus robur) I W 27 18 26 II n 17 6 13 II »/ 73 55 57 III n 3 4 —. III «Vo 27 17 —, 1 +11 +III n 23 11 23 I + II+III o/đ** 1,7 1,5 11,4 N 678 178 28 G m2 4,0 2,7 0,9 M rn:l 24 21 8 Nizinski brijest I n 10 3 — (Ulmus carpinifolia ) I 56 100 %> — II n 8 — — II »/o 44 — — III n — — — III °/o — — — I + II + III n 18 3 — I + II+ III °/o 2,6 18,7 — N 190 87 26 G m2 4,2 3,7 2,2 M m3 36 42 28 Poljski jasen I n 1 — —. (Fraxinus angustifolia) /o 50 — — II n 2 1 — II »/o 100 50 — III n —. 1 1 III O/o 50 50 — I + II + III n 2 2 2 I + II + III Vo 1,0 2,3 7,7 N 20 390 G m2 0,3 5,0 — M m3 3 22 — Obični grab I n 3 — — (Carpinus botulus) I o/o 60 — — II n 2 — — II °/o 40 — — III n — — — III % — — — I + II + III n 5 — — I + II + III 1.3 %> — — N 12 45 16 G m2 0,2 0,4 0,7 M m3 1 5 8 Crna joha I n — — ._ (Alnus glutinosa) 1 D/o — — — II n 2 — — s j ek 155b 231 19.5 298 3 14 10 48 8 38 21 9,5 91 2,5 30 6 76 1 12 1 12 8 8,8 31 2,1 25 — — 1 50 1 50 2 6,4 752 8,6 61 44 76 13 22 1 2 58 7,7 16 0,8 9 — — — 142c 135 3,4 36 2 29 1 14 4 57 7 5,2 76 1,7 12 5 12 1 14 1 14 7 9,2 295 21,9 276 1 11 3 34 5 56 9 3,0 20 0,5 4 2 50 2 50 — — 4 20,0 39 1,5 15 5 63 2 Ukur N, n, n´/o N"/0 2449 19 22 47 56 19 22 85 3,5 1051 24 67 10 28 2 5 36 3,4 629 2 12 7 41 8 47 17 2,7 1182 49 73 17 25 1 2 67 5,6 128 5 50 4 i n o ,0/o (.cl N 0,8 1,9 0.8 3.5 2,3 0.9 0.2 3,4 0,3 1,1 1,3 2,7 4.1 1,4 0.1 5,6 3,9 3,1 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Odje 1 i od s j ek Ukup n o Elementi sa-N, , n, Vo stojine i stu 186b 100b 134c*** 155b 142c riVo, od N1 Vrsta drveća panj oštećenj a N ´ i> II Vo 100 25 40 II] n — — — — 1 1 0,8 III Vo — — — — 12 10 I + II + III n — — 2 — 8 10 7,8 I + 11 +III Vo — — 12,5 — 20,5 7,8 N 92 2 94 G m= — — 2,7 Ü.2 — M m3 — — 26 2 — Malolisna lipa I n — — 2 1 — 3 3,2 (Tilia cordata) I Vo — — 2!) 50 — 33 II n — — 4 1 — 5 5,3 11 Vo — — 57 50 — 56 III n — — 1 — — 1 1,1 III Vo — — 14 — — 11 I + II + III n — — 7 2 — 9 9,6 I + II + III Vo — — 7,6 100 — 9,6 N 2229 863 781 1123 565 G m2 23,9 29,0 29,3 33,7 29,0 M m3 189 351 345 425 343 Sveukupno I n 16 6 11 54 15 I Vo 37 38 28 59 43 II n 27 6 22 26 9 TI Vo 63 38 56 29 26 III n — 4 6 11 11 III Vo — 24 16 12 31 I + II + III n 43 16 39 91 35 I + II + III ´°/o 1,9 1,8 5.0 8,1 6,2 * Postotak s obzirom na zbroj oštećenih stabala ** Postotak s obzirom na N *** Nije iskazan klen (Acer campestre), jer nije oštećen. Podaci za klen su N = 28, G = 0.4, M = 3 Ako uzmemo u obzir oštećena stabla pojedinih vrsta drveća u svim evidentiranim plohama, dobivamo slijedeći prosječni redoslijed, s tim da na prvo mjesto stavimo najviše oštećenu vrstu i da intenzitet opada prema posljednjoj: 1. Ukupna šteta (I+II+III stupnja) malolisna lipa (Tilia cordata) crna joha (Alnus glutinosa) obični grab (Carpinus betulus) lužnjak (Quercus robv.r) nizinski brijest (Ulmus carpinifolia) poljski jasen (Fraxinus angustijolia) 2. Izvale (štete I stupnja) obični grab crna joha malolisna lipa nizinski brijest lužnjak poljski jasen |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 24 <-- 24 --> PDF |
3. Lomovi (štete II+III stupnja) malolisna lipa crna joha lužnjak poljski jasen obični grab nizinski brijest POLOŽAJ OŠTfĆfffl//STABALA V LTAŽAMA SASWJ//YL Quercus robur 486 6 i » ´ too b i_L_„ i i c > /55 6 1— t i i Carpinus betulus ? c > i __i , as » (///m/S carp/nifolio i»6 i . 1 /00 b t ~ < /55 b » 1 I ( Fraxinus anyustifolia tat b » . < 1 4O0 b i . 11 i ´[ /J* c ´ » /55 b » i i 9 20 3 0 i 0 50 6 * / /z*a//pno s/a&Zo stoö/o po/puno an/š/cnp /7/ /atć os´/pc&W Arošnj? sfoö/o netnafno ošfećene trošnjp / pccü/Pjnp />teJe sosfo//r>p f _ i |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Razmotrimo li štete od izvala, uočavamo da su najviše stradale vrste koje podnose zasjenu (obični grab, crna joha, malolisna lipa), a najmanje poljski jasen koji je izrazito fotofilna vrsta. Iz priloženog grafikona vidljivo je, dalje, da su izvaljivana pretežno tanja stabla, koja prema debljinskim stepenima pripadaju uglavnom podstojnoj i nuzgrednoj etaži sastojine. Ta je pojava više uočljiva u starijim sastojinama gdje su dobro izdiferencirane etaže sastojine. Pojavu izvaljivanja tanjih stabala, tj. onih iz nuzgredne i podstojne etaže, a rjeđe debljih iz glavne etaže sastojine, dovodimo u vezu s razlikom njihova korijenova sistema. U istraživanjima zakorjenjivanja crvenog hrasta (Quercus borealis maxima Sarg.) Göhrc i Wagenknecht (1955) dokazali su da postoji veza između različitih bioloških klasa stabala napomenute vrste i dubine zakorjenjivanja Navedeni autori utvrdili su da se stabla glavne etaže zakorjenjuju dublje nego ona nuzgredne i podstojne etaže. Držimo da je slično i kod ostalih vrsta drveća na što ukazuje i naša evidencija oštećenja. Stabla glavne etaže, sa dobro razvijenim krošnjama, koja su za vrijeme opisane pojave bila znatno opterećena SI. 2. Od leda uništena krošnja lužnjaka, Gosp. jedinica »Josip Kozarac«, odjel 155b (orig.) |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 26 <-- 26 --> PDF |
ledom, nisu izvaljivana jer im je dobro razvijena mreža korijenja. Navedenu pretpostavku trebalo bi potvrditi u daljnjim istraživanjima. Iz redoslijeda oštećenja II i III stupnja uočavamo da se u velikoj mjeri poklapa s redoslijedom mehaničkih svojstava pojedinih vrsta drveća. Vrste drveća veće tvrdoće, veće otpornosti na tlak i vlak, kao i elastičnije te otpornije na savijanje, lakše su podnijele veliko opterećenje ledenog ovoja. SI. 3. Od leda prelomljeno deblo običnog graba, Gosp. jedinica »Josip Kozarac«, odjel 155b (orig.) Uvidom u već spomenuti elaborat Instituta za šumarska i lovna istraživanja NRH (Dragiši ć i Hren , 1963) koji sadrži prijedlog rekonstrukcije sastojina gospodarskih jedinica »Javornik-Zrinjska brda« i »Čorkovača-Karlice «, a koje su uništene i oštećene od ledenog ovoja, pokušali srno obrazložiti ekološko-biološku komponentu štete. Navedene gospodarske jedinice imaju ukupnu površinu od 19.021 ha (Klepac , 1965). Šteta je evidentirana u 50 odjela, čija površina iznosi 6.689 ha. Unutar tih odjela za rekonstrukciju izlučena je površina od 525 ha. Od navedene površine 414 ha (2,2% od ukupne površine gospodarskih jedinica) |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 27 <-- 27 --> PDF |
odnosi se na jako oštećene sastojine u kojima je zbog ledoizvala, preloma debala i potpunog uništenja krošanja stabala obrast pao na 0,3 do 0. Prema Köppenovo j klasifikaciji navedeno područje pripada klimi izraženoj klimatskom formulom C f w b x", a njegov južni dio klimi označenoj uz navedenu formulu još i formulom D f w b x" (Š k r e b i L etnik, 1942)). Prema Pedološkoj karti Jugoslavije (1959) tu su tla tipske oznake parapodzol (pseudoglej) i parapodzolasto tlo (lesivirano tlo). Nadmorska visina evidentiranih odjela kreće se u rasponu od 150—460 m, a inklinacija od 5—36°. Najviše je evidentirano ploha sjeverne (63%) i južne ekspozicije (24%). U evidentiranim površinama najviše sastojina nastalo je iz sjemena, a nalazimo i nešto panjača. Prema stanju 1961. godine starost tih sastojina kreće se od 10 do 160 godina. S obzirom na vrste drveća, u tim površinama nalazimo SI. 4. Od leda izvaljena stabla pitomog kestena, Gosp. jedinica Corkovoča—Karlice, odjel 34d, Šumarija Rujevac (Ing. Vlado Hren) |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 28 <-- 28 --> PDF |
nešto čistih sastojina kitnjaka, pitomog kestena, obične bukve i običnog bora, dok prevladavaju mješovite sastojine različitog omjera smjese kitnjaka, obične bukve, pitomog kestena i običnog graba. Unutar mlađih dobnih razreda (od 10 do 40 godina) najviše su oštećene površine obrasle pitomim kestenom, kao i mješovite sastojine s učešćem pito- Sl. 5. Od leda izvaljena stabla pitomog kestena, kitnjaka i obično bukve, Gosp. jedinica Čorkovača—Karliee, odjel 34d, Šumarija Rujevac (Ing. Vlado Hren) mog kestena, dok je u starijoj dobi najviše stradala obična bukva. Zanimljivo je napomenuti da je u jednoj 20-godišnjoj mješovitoj sastojim kitnjaka, obične bukve i pitomog kestena stradao uglavnom krupni predrast, dok je jedna 35-godišnja panjača pitomog kestena potpuno uništena lomovima. Izgled mješovite sastojine kitnjaka, obične bukve i pitomog kestena u dobi od 65 godina, koja je potpuno uništena izvalama, vidljiv je u fotografijama 4. i 5. Najjače oštećenje koje je pretrpio pitomi kesten dovodimo u vezu s njegovim mehaničkim svojstvima koja zaostaju iza svojstava kitnjaka, obične bukve i običnog graba. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Veća oštećenja starijih sastojina u kojima je prevladavala bukva držimo da su posljedica jako razvijenih krošanja te vrste, čije daleko isturene grane nisu mogle podnijeti težinu leda. Na isti način objašnjavamo oštećenje predrasta u spomenutoj 20-godišnjoj mješovitoj sastojini. 6. ZAKLJUČCI Iz proučavanja šteta od leda u sastojinama Gospodarske jedinice »Josip Kozarac« Šumarije Lipovljani možemo povući slijedeće zaključke: 1. Starije sastojine pretrpjele su veću štetu. Kod sastojina u dobi od 69 do 34 godina oštećeno je od 5 do 8,1%, dok je u sastojinama starim 49 i 56 godina šteta iznosila 1,8 i 1,9% od ukupnog broja stabala. Držimo da je do manjeg oštećenja mlađih sastojina došlo zbeg užih krošanja njihovih stabala, čije grane zbog kratkoće nisu u tolikoj mjeri bile opterećene ledom. 2. Ako se uzmu u obzir ukupne štete, tj. izvale i lomovi zajedno, najviše su stradala stabla malolisne lipe, zatim crne johe, običnog graba, lužnjaka, nizinskog brijesta, a najmanje poljskog jasena. 3. Najviše izvala zabilježeno je kod običnog graba, zatim kod crne johe, malolisne lipe, nizinskog brijesta, lužnjaka i najzad poljskog jasena. Više su stradale vrste drveća koje podnose zasjenu, tj. one koje se u sastojini nalaze pretežno u podstojnoj etaži. Navedenu pojavu doveli smo u vezu sa slabije razvijenim korijenovim sistemom podstojnih stabala. Tu pretpostavku potrebno je istražiti. 4. Najviše lomova debala i lomova u krošnjama zamijetili smo kod malo lisne lipe, zatim crne johe, lužnjaka, poljskog jasena, a najmanje kod običnog graba i nizinskog brijesta. Taj redoslijed poklapa se u izvjesnom smislu s redoslijedom mehaničkih svojstava navedenih vrsta. LITERATURA A n i ć, M.: Ekologija šumskog drveća i šuma (Skripta), Zagreb, 1959. Šumarska fitocenologija, II, (Skripta), Zagreb, 1959; Iz novije fitocenolcške nomenklature, Šumarski list, 7—8, Zagreb, 1965. Bertović , S.: Prilog poznavanju odnosa klime i vegetacije u Hrvatskoj — ^Klimatski podaci SR Hrvatske«, 5, (251—M 7) iz serije Građa za klimu Hrvatske, Zagreb, 19G2 (u štampi) C i r i ć, M.: Atlas šumskih zemljišta Jugoslavije, Beograd, 1965. Dckanić , I.: Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog drveća u Posavskim, šumama kod Lipovljana, Glasnik za šumske pokuse, 15, Zagreb, 1962; Intenziviranje proizvodnje prorjeđivanjem mješovitih sastojina prigorskih šuma, Zagreb, 1965. D r a g i š i ć, P. i Hren , V.: Rekonstrukcija šumskih površina Gospodarske jedinice »Corkovača-Karlice« uništenih ledom, s brzorastućim četinjačama (Elaborat), Institut za šumarska i lovna istraživanja, Zagreb, 1963. Geiger , R.: Das Klima der bodennahen Luftschicht, Braunschweig, 1961. G 1 a v a č, V: Crna joha u posavskoj i podravskoj Hrvatskoj s ekološkog, biološkog i šumsko-uzgojnog gledišta, Disertacija, Zagreb. 1960; Voda kao ekološki faktor, Šumarska enciklopedija, 2, Zagreb, 1963. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1966 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Göhre, K. i Wagenknecht, E.: Die Roteiche und ihr Holz, Berlin, 1955. H o r v a t, I.: Tehnička svojstva drveta, Šumarska enciklopedija, 1, Zagreb, 1959. II or vat, I.: Šumske zajednice Jugoslavije, Šumarska enciklopedija, 2, Zagreb, 19G3. Klepac , D.: Uređivanje šuma, Zagreb, 1965. Ma r ge t i ć, F.: Voda, Šumarska enciklopedija, 2, Zagreb, 1963. Škreb , S. i Letnik , J.: Klimatska razdioba, Zemljopis Hrvatske, 1, Zagreb, 1942. Vajda , Z.: Zaštita šuma (Skripta), Zagreb, 1965. * * * Pedološka karta Jugoslavije, Izdanje Jugoslavenskog društva za proučavanje zemljišta, Beograd, 1959. SCHÄDEN INFOLGE DER EISKRUSTE AN BAUMKRONEN IN DER WIRTSCHAFTSEINHEIT »JOSIP KOZARAC« DER FÖRSTEREI LIPOVLJANI Zusammenfassung Der Autor beschreibt die Schäden infolge des Rauheises an Auenwäldern bei Lipovljani (Savagebiet), welche Ende Dezember 1961 nach einem Niederschlag des unterkühlten Regens verursacht wurden. Dieser Niederschlag der unterkühlten Regentropfen dauerte drei Tage bei einer Lufttemperatur unter dem Nullpunkt, wodurch die Bildung der Eiskruste an Baumkronen bedingt wurde. Als Folge der Belastung der Baumkronen durch Eisanhang entstanden Verbiegungcn und Brüche der Stämme und der Zweige in der Baumkrone sowie das Umwerfen der Bäume. Der Autor wählte für seine Untersuchungen Bestände verschiedenen Alters und verschiedenen Mischungsverhältnisses und klassifizierte die geschädigten Bäume in drei Kategorien: I. Kategorie — umgeworfene Stämme; II. Kategorie — Stämme mit gebrochenem Schaft sowie diejenigen mit vollkommen oder über 5CP/o zerstörter Krone; III. Kategorie — Stämme mit unter 50l!l/o zerstörter Krone. Es wurde festgestellt, dass in bezug auf die Gesamtstammzahl die älteren Bestände mehr (5—S,!´/») als die jüngeren Bestände (1,8—1,9%) in Mitleidenschaft gezogen wurden. Die meisten Wurfschäden wurden festgestellt bei der Weissbuche (Carpinus betulus), dann bei der Schwarzerle (Alnus glutinosa), Winterlinde (Tilia cordata), Feldulme (Ulmus carpinifolia), Stieleiche (Quercus robur) und schliesslich bei der spitzblättrigen Esche (Fraxinus angustifolia). Aus den Ergebnissen der angestellten Beobachtungen und Untersuchungen schliesst der Autor, dass die schattenertragenden Holzarten, d. h. diejenigen die sich vorwiegend im Nebenbestand befinden, stärker betroffen wurden und dass diese Erscheinung mit schwächer ausgebildetem Wurzelsystem der unterständigen Bäume in Verbindung steht. Ferner kommt der Autor zu dem Schlussev dass die meisten Stammbrüche und Bruchschäden in den Kronen bei der Winterlinde, dann bei der Schwarzerle, Stieleiche, spitzblättriger Esche auftreten, während die geringsten Bruchschäden bei der Weissbuche und Feldulme vorkommen, was in gewissem Sinne mit der Reihenfolge der mechanischen Eigenschaften der erwähnten Holzarten im Einklang steht. |