DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 9     <-- 9 -->        PDF

biocenoza. Nije dovoljno, da su kemijska sredstva, koja primjenjujemo, osobito
efikasna protiv štetnika, već ona ne smiju pri tom da pokazuju bilo kakav štetni
utjecaj na ljude i životinje. Ona ne smiju da truju prehrambene proizvode,
hranu, tlo, vodu i zrak. Ne bude li se na to obraćala dovoljna pažnja nastati
će po ljude i čitavu prirodu daleko veće štete nego koristi, ako ne i prave
katastrofe.


Posljednjih godina poduzete su za zaštitu zdravlja stanovišta u SSSR-u
mnoge korisne mjere. Utvrđeni su oni kemijski preparati, koji se smiju upotrebljavati
a isključeni iz upotrebe oni najopasniji. Zabranjena je proizvodnja
nekih jako otrovnih preparata na bazi fosforne kiseline. Zabranjena je primjena
DDT preparata u peradarstvu a strogo je ograničena u voćarstvu i ratarstvu.
Upotreba aldrina i heptaklora dozvoljena je samo za dezinfekciju sjemena. Nova
sanitarna pravila o korištenju pesticida predviđaju profilaktične mjere za otrovanje
kod rada a također i mjere zaštite prehrambenih proizvoda, prehrambenih
kultura, vode, otvorenih vodotoka i zraka. Posebni sanitarni liječnici imaju
nadzor nad upotrebom pesticida. Sanitarne ekipe vrše kontrolu količine ostataka
pesticida u prehrambenim produktima. Vrlo važnu funkciju vrši Komitet za
proučavanje i primjenu otrovnih kemikalija ministarstva zdravlja SSSR-a koji
je ujedno i naučno konzultativni organ. Istraživanja u svrhu higijenske i toksikološke
ocjene pesticida vrši danas 70 naučnih institucija. Osim toga predviđa
se uspostaviti širom zemlje 50 higijenskih instituta i katedara. S tim u vezi
izobražen je potreban broj kadrova naučenjaka higijeničara, toksikologa i kliničara,
koji se bave problemima sprječavanja otrovanja sa kemijskim otrovima.


U SSSR-u vršena su posljednjih godina i mnogobrojna istraživanja o sadržaju
otrovnih kemikalija u produktima prehrane, kao posljedica primjene tih
kemikalija u suzbijanju štetnih organizama. U mnogim plodovima i povrću
nađene su opasne količine DDT-a klorpikrina, dikloretana i brometila. Zabranom
upotrebe uljane emulzije DDT-a poslije cvjetanja sadržaj te kemikalije se
u jabukama smanjio. U proizvodima životinjskog porijekla pronašao se DDT
često u znatnim količinama. U svim slučajevima, kada se tretiranje sa DDT
vršilo poslije cvjetanje graha našle su se veće količine tog preparata u komuškama.
Ukoliko su se krave hranile tim materijalom našlo ga se i u mlijeku.
DDT, heksaklor, aldrin i drugi otrovi nađeni su nakon tretiranja usjeva 30—100
cm duboko u tlu. Analizom voda onih rijeka koja prolaze DDT-jem tretirana
područja ustanovljeno je, da te vode u 1 litri sadrže 0,4—0,85 mg tog otrova.
Ta je koncentracija za 3—4 puta veća od dozvoljene. U vodama jaraka, ta je
koncentracija narasla čak na 2,5 mg/litri. U oblastima u kojima su se sa aldrinom
suzbijali štetnici na pamuku ustanovljena je ova jako otrovna kemikalija
koncentrirana u vodama 1,2 mg/litri. Zbog velike nepažnje pri rukovanju sa
aldrinom za vrijeme tretiranja pamučnih polja avionima, taj je otrov padao
i na razno voće i povrće, koje se nalazilo oko i unutar područja tih polja.
Štetne posljedice takovog bezobzirnog načina tretiranja nisu mogle izostati, pa
je došlo do pojedinačnih trovanja ljudi i životinja. Iz mnogih podataka sakupljenih
posljednjih godina postalo je očito da jednostrana nekontrolirana primjena
kemijskih preparata za zaštitu bilja koja je zapažena i u SSSR-u postaje
opasna po zdravlje ljudi i životinja. Došlo se do zaključka, da treba preparate
visoke toksičnosti zamijeniti onim, koji su po čovjeka i životinje manje opasni
odnosno potpuno bezopasni. Nadalje, da bi trebalo što prije zabraniti i obustaviti
upotrebu perzistentnih preparata, koji se u prirodi dugo ne razlazu kao što
je na pr. DDT, aldrin, heptaklor i drugih, koji se lako akumuliraju u organizmu


271