DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 90. SVIBANJ—LIPANJ 5—6 GODINA 1966. PRIMJENA OTROVNIH KEMIJSKIH SREDSTAVA U ZAŠTITI ŠUMA I NJIHOV UTJECAJ NA PRIRODNE BIOCENOZE, LJUDE I ŽIVOTINJE Prof. đr ZLATKO VAJDA Zavod za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu Posljednja dva decenija sve češće se u zaštiti šuma primjenjuju kemijska sredstva za uništavanje štetnih biljnih i životinjskih organizama, koji se pojavljuju u šumskim cenozama i nanose šumskom gospodarstvu velike štete. Ali upravo najefikasnija kemijska sredstva, koja se primjenjuju u zaštiti šuma i obrani poljoprivrednih kultura od štetnika ujedno su i vrlo otrovna po ljude i životinje, a pod izvjesnim uvjetima mogu postati razarači šumskih i drugih prirodnih cenoza. Još nedavno je broj otrovnih kemijskih sredstava, koji se primjenjivao bio malen. Od starih otrova najčešće isu se primjenjivali olovni i kalcijevi spojevi arsena, te bakreno-arsenski spoj poznat pod imenom pariško zelenilo kao i neki drugi. Godine 1874. otkrio je Austrijanac Z e i d 1 e r kemijski spoj DDT (C14H9CI5). Tek je god. 1939. Švicarac Mülle r ustanovio da je taj spoj jaki insekticid. On je iz njega u tvornici Geigy u Bazelu proizveo preparat Gesarol, koji se uz njemu slične preparate već preko 20 god. primjenjuje u zaštiti šuma za suzbijanje štetnih insekata. Kemičar P. Mülle r dobio je Nobelovu nagradu. DDT u prahu nije po čovjeka otrovan, jer ne može prodrijeti kroz kožu. Rastopljen u ulju prolazi kroz kožu, pa u tom slučaju postaje otrovan, kada se taloži i akumulira u štitnjači i drugim žlijezdama, kao i jetrima i bubrezima te zaštitnim masnim tkivima. On dolazi u tijelo sa živežnim namirnicama, pa već akumulacija od 3 milijuntnih dijelova može imati po zdravlje ljudi štetnih posljedica. Na pr. iz sijena u kojem se nalaze ostaci 7—8 milijuntih dijelova DDT on prelazi preko krave u mlijeko. Kada se iz tog mlijeka načini maslac poraste koncentracija na 65 milijuntih dijelova, a to je već opasna koncentracija. Slično djeluje i Chlordan. Još je jače toksičan Heptachlor, koji se lako taloži u mastima, Chlornaphtalin osobito štetno djeluje na jetra. Dieldrin je 5 puta otrovniji od DDT-a a kad dospije u želudac i 40 puta. On je dobar insekticid, ali se njegovom bezobzirnom primjenom može nanijeti velike štete divljači, a mogu stradati i ljudi koji s njim rukuju. Slično djelovanje ima i Aldrin, koji uz to negativno djeluje i na fertilitet. Među najotrovnije kemijske tvari na svijetu spadaju preparati na bazi organskih fosfata. Kada čovjek dolazi s tim otrovima neoprezno ili slučajno u 265 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 4 <-- 4 --> PDF |
doticaj (kada ih fino raspršene nosi zrak, kada padnu na površine ili kada zaostaju u odbačenim posudama) mogu za kratko vrijeme prouzrokovati smrt. Od tih se otrova najčešće primjenjuje preparat parathion, koji je najdjelotvor niji ali i najopasniji. Povoljna je okolnost, da se parathion kao i njemu srodni kemijski preparati brzo raspadaju. Danas se već proizvode manje opasni organo iosforni spojevi. Malathion se smatra najmanje otrovnim preparatom iz te grupe. U jetrima postoji enzim, koji taj otrov rastvara i tako štiti tijelo od trovanja. Međutim ako se malathion kombinira sa drugim organskim fosfatima, tada takva kom binacija može biti smrtonosna. Sistemički insekticidi imaju svojstvo da prozirniju biljke i truju insekte koji sišu sokove zatrovanih biljaka. I sjeme biljaka tretiranih tim insekticidima je otrovno, pa lisne uši, koje sisu sokove biljaka niklih iz takvog sjemena tako đer ugibaju. Vrlo je otrovan systox, dok je metasystox manje otrovan (6). Herbicidi koji uništavaju korov mogu biti opasni i po životinje, pa je kod primjene tih preparata potreban oprez. Od herbicida spominjemo aporison, dalapon, trikloracetate (TCA). Amonium - sulfonat, amonium tiocyanat, natrium - arsenat i natrium - klorat su vrlo opasni, pa se mogu primjenjivati samo uz veliki oprez, jer mogu biti štetni i po čovjeka. Stoga ih treba gdje god je to moguće iz upotrebe eliminirati. Po ljude i životinje vrlo otrovan spoj arsenit treba iz primjene isključiti. Englesko ministarstvo poljoprivrede i australska vlada zabranili su god. 1961. upotrebu tog preparata. Kao herbicidi upotrebljavaju se i neki dinitro spojevi te aminotriazol, koji također mogu nanijeti štete ljudima i životinjama. Spominjemo i grupu »mutagenih« herbicida (Carson) koji su kadri da pro mijene i materijal nasljeđivanja tj. gene. Kako smo već istakli broj insekticida u poslijeratnim godinama brzo raste. Uz već spomenute postoje danas brojni novi insekticidi, fungicidi, herbicidi i drugi, koji svi zajedno dobiše ime pesticidi. Tim se sredstvima pomoću posebno konstruiranih aparata, te iz aviona i helikoptera tretiraju često na velikim površinama šumski i poljoprivredni štetnici. Osim toga uništavaju se na velikim površinama i prenosaei malarije, te razni drugi po ljudsko zdravlje štetni organizmi. Velika je mana većine otrovnih kemijskih sredstava, što ona nisu selektivna, pa osim štetnika uništavaju i druge korisne organizme, što se osobito očituje u šumskim biocenozama. U njima se češćim tretiranjem jakim dozama otrova remeti prirodna ravnoteža. Stvaraju se rase otpornih štetnika te istovremeno uništavaju njihovi prirodni neprijatelji, tako da sve češće dolazi do ponovnih gradacija otpornih štetnika, ili se pak na mjesto starog suzbitog štetnika javlja novi otporni štetnik, koji nanosi još veće štete. Osobitu pažnju u svijetu pobudila je 1963. sa američkog na njemački jezik prevedena knjiga Amerikanke Rachel e L. Carson : Silent Spring (Der Stumme Frühling) u kojoj autorica opširno analitički i dokumentirano iznosi i prikazuje štetne posljedice nekontrolirane, neodgovorne i lakomislene primjene kemijskih sredstava u cilju zaštite šuma i poljoprivrednih kultura od štetnih insekata. Mi smo za našu raspravu i prikaz uzeli iz te knjige neke interesantne podatke. U toj knjizi nalazimo mnogo primjera štetnih posljedica uzrokovanih lošom primjenom otrovnih kemijskih sredstava u zaštiti šuma i poljoprivredi. Auto |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 5 <-- 5 --> PDF |
rica ističe kako konzekventnom nekontroliranom i bezobzirnom primjenom otrovnih kemijskih sredstava stradavaju i mnoge korisne šumske životinje kao na pr. ptice, koje u zaštiti šuma često imaju vrlo korisnu ulogu. Osobito su osjetljive ribe pa ako i male količine tih otrova dospiju u vode u kojima ribe žive, one ugibaju. Nepažljivim tretiranjem poljoprivrednih kultura otrovnim sredstvima mogu nastati još veće štete, koje ne moraju odmah doći do izražaja. Ugrožene su domaće životinje, pa i čovjek kojem otrovima tretirani proizvodi služe za hranu, iako ta hrana sadrži makar i minimalne količine tih otrova. Najčešće štetne posljedice takovih otrovanja dolaze do izražaja nakon niza godina, pa se njihovi pravi uzroci teško ustanovljuju. Svakako se tu radi samo o onim otrovima, koji nemaju svojstvo, da se u ljudskom ili životinjskom organizmu brzo dekomponiraju u neškodljive spojeve. Iako minimalna količina takvog otrova nema momentano štetne posljedice, ipak se tokom izvjesnog vremena, pa i duljeg niza godina može da taloži i sabere u ljudskom i životinjskom organizmu (u kostima, jetrima i dr.) dovoljno velika količina tih otrova koja može da bude kadra, da izazove i najopasnija oboljenja (4). Sto dulje se primjenjuju pesticidi to više dolaze ova strahovanja do izražaja tako, da se danas u čitavom svijetu raspravlja ne samo o velikim koristima, već i o vrlo štetnim posljedicama, koje upotreba pesticida može da ima po ljude i životinje. Istraživanjem nekih voda u SAD tretiranih radi uništavanja nesnosnih mušica ustanovilo se, da je plankton apsorbirao i sadržavao samo male količine tog insekticida (5 dijelova na 1 milijun). Manje ribe, koje su se hranile tim planktonom imale su veću koncentraciju tog otrova. Kod većih riba bila je koncentracija još veća (40—300 dijelova na 1 milijun), a u pticama, koje su se tim ribama hranile bila je ta koncentracija tako velika da su ugibale (6). Ustanovljeno je, da herbicid 2,4 D prolazno prekida procese nitrifikacije u tlu. Kod tretiranja sa HCH i DDT pokazuju se štetne posljedice u tlu još više od godinu dana nakon tretiranja. Drugim pokusima je ustanovljeno da aldrin i lindan sprečavaju dušične bakterije da na korijenu leguminoza razvijaju kvržice, te da se prekida simbioza između gljiva i korijenja viših biljaka. Insekticidi se u tlu brzo ne raspadaju. Tako su tragovi aldrina nađeni nakon 4 god. Toxaphen se u dovoljnoj mjeri našao nakon 10 god. dok je klordana nakon 12 godina bilo još 15% od količine, koja je ranije primijenjena. Čestom primjenom insekticida mogu se u tlu nagomilati veće količine tih otrova. Tako je na pr. u nekom krumpirištu nađeno 6,8 kg insekticida po akru, u voćnjacima koji se 4 puta tretiraju sabralo se 13,6 do 22,7 kg po akru. Povećanjem primjena arsenskih preparata u kulturama duhana u SAD popeo se postotak arsena u cigaretama od 1932. do 1952. za 300% a kasnije i za 600%. Duhan u zemljama istočnog Sredozemlja nema arsena, jer se ne primjenjuju insekticidi, koji bi sadržavali arsen. Ne valja svu vegetaciju, koja se smatra korovom uništiti herbicidima. Selektivno uništavanje korova je racionalnije a za to treba i mnogo manje kemijskih sredstava. Pri tom se ne smije pustiti iz vida da su neke vrsti korova i korisne. Ustanovljeno je, da korijenje ruža okruženih nevenom, (Calendula officinalis L.) koji se u ružičnjacima smatra korovom, ne napadaju žičnjaci, jer korijenje nevena ubija žičnjake. Zato za suzbijanje žičnjaka može da posluži neven. Ima pak insekata, koji se hrane korovom, mogu ga čak i suzbiti, pa biološ |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 6 <-- 6 --> PDF |
kom suzbijanju korova treba posvetiti veću pažnju. U SAD je zapaženo da su na mnogim područjima, koja su tretirana sa aldrinom, dieldrinom i heptaklorom uništene ptice, koje su se hranile sa sjemenjem zatrovanim insekticidima, a stradale su i mnoge druge životinje (4). Štetni insekti u tlu odnosno njihove ličinke mogu se ograničiti i bakterijama. Djelovanje bakterija je trajno, ono postaje sve jače, te štetnog insekta sve više ograničava. Naprotiv je kemijsko suzbijanje kao beskonačni vijak, ono se mora često i uz velike troškove opetovati (6). Gcd. 1954. provedena je u nekim područjima SAD velika akcija suzbijanja brijestovih potkornjaka, koji prenose spore gljive Ceralostomella ulmi, uzročnika sušenja brijestova. Za par godina nestale su iz tog područja ptice selice U prvom redu drozdovi, koji su se hranili glistama. DDT kojim su tretirana brijestova stabla akumulirao se u tlu i zatrovao hranu drozdova-gliste. Ptice koje su ostale na životu postale su neplodne. Ipak se tim tretiranjem sa kemijskim otrovima brijestovi nisu spasili, oni su se sušili dalje. Brijestova holandska bolest suzbita je u SAD u onim područjima u kojima se primijenila metoda brze sječe i uklanjanja zaraženih stabala. Brijestovo ogrijevno drvo izradilo se te iz šume izvezlo prije proljeća ili se pak kora sa tog drveta ogulila i spalila, a oguljeno drvo spremilo na suho mjesto (6). U Engleskoj je zapaženo masovno ugibanje onih vrsta ptica, koje se hrane sjemenjem bajcovanim sa dieldrinom, aldrinom ili heptaklorom. Radnici, koji su u jednom voćnjaku u Kaliforniji došli u doticaj sa lišćem tretiranim parathionom doživjeli su živčani slom, te su u posljednji čas brzom liječničkom intervencijom spašeni. U Indiji i Japanu umire godišnje na stotine ljudi zbog neopreznog baratanja sa insekticidima. Zapaženo je veliko ugibanje lososa (i do 100%) u potocima i rijekama, koje protiču kroz područja smrekovih šuma tretiranih sa DDT u cilju suzbijanja savijača smrekovih izbojaka (Cocoecia histrionana). Kod tih tretiranja primijenilo se 454 grama DDT po akru. Svaka veća kiša odnosi otrove iz tretiranih polja i šuma u potoke i rijeke, gdje uzrokuju ugibanje riba. U SAD je god. 1956. počeo kemijski rat protiv gubara. Tretirana je površina od preko 400.0O0 ha. Tretirana su sa DDT preparatom rastopljenim u ulju ogromna područja ne samo šuma već i polja, livada, močvara, ribnjaka pa i gradova. Krave koje su pasle na tretiranim pašnjacim imale su 24 sata nakon paše u svom mlijeku 14 dijelova DDT-a na milijun prema dozvoljenih 7 dijelova. Samo 1 pčelar izgubio je 800i košnica, a 14 drugih pčelara pretrpjelo je štetu od milijun dolara. Po šumama je ugibalo do 100´% pčela. Tu su neodgovorno i bezobzirno sipane velike količine insekticida, jer se avijatičarima nije plaćalo po hektaru tretirane površine već po količini litara utrošenog insekticida, pa su neke površine i više puta tretirane. Unatoč te i drugih sličnih akcija nije postignut postavljeni cilj da se gubar potpuno iskorijeni, već su učinjene velike štete (6). Slične su se štete događale kada su se velike površine tretirale radi suzbijanja jedne vrste štetnog mrava sa prevelikim dozama heptaklora (907 gr. po akru). Kako je već rečeno DDT dolazi u ljudsko tijelo hranom. Radna grupa zdravstvene službe u SAD je konstatirala da ima samo malo živežnih namirnica, koje bi bile potpuno slobodne od DDT. U nekim su živežnim namirnicama nagomilane i veće količine DDT. Tako je u suhom voću nađeno 69,6 dijelova 268 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 7 <-- 7 --> PDF |
u kruhu čak 100,9 dijelova na milijun. U životinjskim mastima pronađeno je najviše ostataka kloriranih ugljikohidrata. Manje ih je nađeno u svježim plodovima i povrću. Ti se otrovi ne mogu pranjem a ni kuhanjem odstraniti. Stoga treba vanjsko lišće kelja i salate kao i vanjsko lišće drugog tretiranog povrća baciti. Plodove treba oguliti a oguljena kora se ne smije upotrijebiti. U SAD se ispitivanjem god. 1954—1956. našlo da u ljudskom tijelu ima prosječno 5,3 do 7,4 dijelova DDT-a na milijun (6). Otrovne kemikalije, ne samo pesticidi, prozirniju danas tlo, vodu i hranu. Ugibaju ribe, ptice i druge životinje, što ne može ostati bez utjecaja i na čovječji organizam. Biološka djelovanja kemikalija su kumulativna. Ona se tokom niza godina u čovjeku sabiru i njihovo se štetno djelovanje postepeno pojačava. Opasnost za pojedinog čovjeka može ovisiti i o tom koliko je ukupno u svom životu bio izložen tim tvarima, iako ima čovječji organizam izvjesnu fiziološku sposobnost obrane. Insekticidi mogu oštetiti jetra što može da ima najsretnije posljedice po čovječje zdravlje. Svi ljudi nemaju iste simptome i nisu jednako osjetljivi na insekticide. Žene su osjetljivije od muškaraca a djeca još više. Ljudi, koji više jedu i ne giblju se na zraku jače su ugroženi nego drugi koji rade grube poslove i provode život u prirodi. Zašto su neki ljudi alergični i preosjetljivi na polenov prah ili preosjetljivi na insekticide dok drugi nisu, još nije potpuno medicinski razjašnjeno. Klorirani ugljikohidrati i organski fosfati napadaju neposredno živčani sistem i ako svaki na svoj način. Prema liječničkim nalaz:ma lindan se u znatnim količinama može nakupiti u mozgu te može prouzrokovati duga i trajna djelovanja na centralni živčani sistem. Ipak se lindan primjenjuje za zamagljivanje stanova, ureda i restorana (6). U posebnom poglavlju autorica dalje raspravlja o mogućim negativnim utjecajima insekticida na oksidaciju u stanicama čovječjeg tijela, na rasplodne stanice na hromozome i kariokinezu, te kako bi izazvani poremećaji mogli prouzrokovati razne štetne posliedice po ljudsko zdravlje. Navode se primjeri brojnih kardionogenih kemijskih sredstava. Ističe se činjenica da od svih živih bića jedino čovjek može proizvesti karcinogene supstance. U Americi su bolesti, koje stoje u vezi primjene otrovnih supstanca posljednjih 10 godina u stalnom porastu. Nećemo zalaziti u detaljno prikazivanje štetnih procesa, koji u tijelu čovjeka mogu izazvati kemijski otrovi, naročito neki opasni insekticidi, koji mogu prema podacima autorice Carso n da završe sa stavaranjem raka. Autorica ističe, da se za rak mora pronaći lijek ali traži, da se istovremeno iz okoline čovjeka uklone karcinogeni, koji je sam čovjek stvorio. Nije potrebno samo bolesne liječiti, već i zdrave od te bolesti očuvati. Kao i buduće generacije koje nadolaze — kaže autorica. Povodom knjige R. Carso n rasplamsala se u SAD i drugdje u svijetu velika rasprava. Već tim što je tom knjigom dan povod, da se opširno rasprave problemi štetnih posljedica primjene otrovnih kemijskih sredstava širom čitavog svijeta postignut je velik pozitivan efekt. Iznesena su mišljenja, da je R. Carso n u svojim prikazima pretjerala štetne utjecaje pesticida po ljudsko zdravlje, životinje i prirodne cenoze. Autorica da nije uzela u obzir da se poznatim preparatima kao DDT, dieldrin, parathion, malathion, klordan, diazinon i drugima svelo populaciju štetnih insekata i prencsioca opasnih ljudskih bolesti na minimum, tako da je u velikim po |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 8 <-- 8 --> PDF |
dručjima na zemlji suzbijena malarija i spašeno milijune ljudi od te strašne bolesti. Insekticidima se ima zahvaliti, što su smanjene štete od nametnika u šumama na domaćim životinjama, stočnim i poljoprivrednim proizvodima. Prahom DDT preparata za vrijeme drugog svjetskog rata suzbila se prtena uš i time spasilo milijune ljudi od tifusa. Upotrebom pesticida u obrani poljoprivrednih kultura podigla se kvantitetno i kvalitetno proizvodnja žitarica, repe, kukuruza, voća i povrća, što je za prehranu stanovništva od neocjenjive važnosti. Ovi su kao i neki detaljni navodi protivnika izlaganja koje je R. Carso n iznijela u svojoj knjizi »Nijemo proljeće« što se tiče suzbijanja bolesti i podizanja agrarne proizvodnje te zaštite ljudske hrane u cijelosti tačni. Ali, što se tiče primjene pesticida na dugi rok i njihov utjecaj tokom niza godina na ljudske organe te na životinje i prirodne cenoze nisu navodi R. Car so n odlučno i uvjerljivo pobijeni, kao što ni ona nije potpuno uspjela svojim brojnim ali pojedinačnim primjerima, te dokumentacijom dokazati njihovu isključivu opasnost po zdravlje velikih ljudskih kolektiva ako ih se, isključivši one najotrovnije, oprezno i u minimalnim neškodljivim dozama primjenjuje. Ove su rasprave imale velik odjek u američkoj javnosti tako, da je obrazovana posebna državna komisija kojoj je stavljeno u dužnost da predsjedniku Kennedy-u podnese o toj stvari izvještaj. Po toj komisiji sastavljeni izvještaj objavljen je pod nazivom »Upotreba pesticida«. U tom se izvještaju ističe, da se zaštita biljnih kultura u cilju osiguranja hrane i drugih potreba čovječanstva ne bi mogla provesti bez upotrebe kemijskih sredstava. Iako su pesticidi otrovi, ipak se ne može reći, da od njih prijeti kolektivna opasnost po zdravlje ljudi, ako se oni racionalno primjenjuju. Taj je izvještaj među stručnjacima poznat pcd imenom »Kennedy-izvjestaj«. R. Carso n je svojom knjigom »Nijemo proljeće« ipak uspjela da iznesenim primjerima drastično ukaže na opasnosti koje ljudima, životinjama i prirodnim cenozama prijete od nekontrolirane upotrebe otrovnih kemijskih sredstava. Ukoliko njihova primjena prijeđe izvjesne granice te ljudi izgube nad njom kontrolu, sve će one velike koristi koje su dosada ljudi od njih imali i koje predviđamo da će ih imati, postati samo prividne i privremene, jer će negativni utjecaji pesticida djelujuć u duljem vremenskom periodu donijeti ljudima mnogo više štete nego koristi. Ove činjenice postali su svjesni većina stručnjaka iz zaštite bilja i ljudskog zdravlja širom cijelog svijeta. Stoga je u najnovije vrijeme poduzeta u mnogim državama opsežna akcija, da se primjena pesticida stavi pod najstrožu konstrolu, te da se njihovi utjecaji na ljudski organizam i zdravlje ljudi analiziraju i detaljno prouče. Ljudi, gotovo u svim dijelovima svijeta dolaze svakim danom sve više u doticaj sa sve mnogobrojnijim i sve otrovnijim kemijskim preparatima. Dok se god. 1947. u svijetu proizvelo desetke hiljada tona sredstava za trovanje, god. 1960. proizvelo se već više stotina hiljada tona. Vjerojatno je danas broj proizvedenih hiljada tona pesticida još u daleko većoj mjeri porastao. Kemičari, sintetičari i proizvođači razvili su vrlo veliku i proširenu djelatnost da podmire potrebe na pesticidima u svijetu. Ali, čini se da se ipak istovremeno ne poduzimlju i prijeko potrebne stroge mjere kojima bi se prilikom primjene tih sredstava zaštitili ljudi i životinje te mnogi korisni organizmi šumskih i drugih |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 9 <-- 9 --> PDF |
biocenoza. Nije dovoljno, da su kemijska sredstva, koja primjenjujemo, osobito efikasna protiv štetnika, već ona ne smiju pri tom da pokazuju bilo kakav štetni utjecaj na ljude i životinje. Ona ne smiju da truju prehrambene proizvode, hranu, tlo, vodu i zrak. Ne bude li se na to obraćala dovoljna pažnja nastati će po ljude i čitavu prirodu daleko veće štete nego koristi, ako ne i prave katastrofe. Posljednjih godina poduzete su za zaštitu zdravlja stanovišta u SSSR-u mnoge korisne mjere. Utvrđeni su oni kemijski preparati, koji se smiju upotrebljavati a isključeni iz upotrebe oni najopasniji. Zabranjena je proizvodnja nekih jako otrovnih preparata na bazi fosforne kiseline. Zabranjena je primjena DDT preparata u peradarstvu a strogo je ograničena u voćarstvu i ratarstvu. Upotreba aldrina i heptaklora dozvoljena je samo za dezinfekciju sjemena. Nova sanitarna pravila o korištenju pesticida predviđaju profilaktične mjere za otrovanje kod rada a također i mjere zaštite prehrambenih proizvoda, prehrambenih kultura, vode, otvorenih vodotoka i zraka. Posebni sanitarni liječnici imaju nadzor nad upotrebom pesticida. Sanitarne ekipe vrše kontrolu količine ostataka pesticida u prehrambenim produktima. Vrlo važnu funkciju vrši Komitet za proučavanje i primjenu otrovnih kemikalija ministarstva zdravlja SSSR-a koji je ujedno i naučno konzultativni organ. Istraživanja u svrhu higijenske i toksikološke ocjene pesticida vrši danas 70 naučnih institucija. Osim toga predviđa se uspostaviti širom zemlje 50 higijenskih instituta i katedara. S tim u vezi izobražen je potreban broj kadrova naučenjaka higijeničara, toksikologa i kliničara, koji se bave problemima sprječavanja otrovanja sa kemijskim otrovima. U SSSR-u vršena su posljednjih godina i mnogobrojna istraživanja o sadržaju otrovnih kemikalija u produktima prehrane, kao posljedica primjene tih kemikalija u suzbijanju štetnih organizama. U mnogim plodovima i povrću nađene su opasne količine DDT-a klorpikrina, dikloretana i brometila. Zabranom upotrebe uljane emulzije DDT-a poslije cvjetanja sadržaj te kemikalije se u jabukama smanjio. U proizvodima životinjskog porijekla pronašao se DDT često u znatnim količinama. U svim slučajevima, kada se tretiranje sa DDT vršilo poslije cvjetanje graha našle su se veće količine tog preparata u komuškama. Ukoliko su se krave hranile tim materijalom našlo ga se i u mlijeku. DDT, heksaklor, aldrin i drugi otrovi nađeni su nakon tretiranja usjeva 30—100 cm duboko u tlu. Analizom voda onih rijeka koja prolaze DDT-jem tretirana područja ustanovljeno je, da te vode u 1 litri sadrže 0,4—0,85 mg tog otrova. Ta je koncentracija za 3—4 puta veća od dozvoljene. U vodama jaraka, ta je koncentracija narasla čak na 2,5 mg/litri. U oblastima u kojima su se sa aldrinom suzbijali štetnici na pamuku ustanovljena je ova jako otrovna kemikalija koncentrirana u vodama 1,2 mg/litri. Zbog velike nepažnje pri rukovanju sa aldrinom za vrijeme tretiranja pamučnih polja avionima, taj je otrov padao i na razno voće i povrće, koje se nalazilo oko i unutar područja tih polja. Štetne posljedice takovog bezobzirnog načina tretiranja nisu mogle izostati, pa je došlo do pojedinačnih trovanja ljudi i životinja. Iz mnogih podataka sakupljenih posljednjih godina postalo je očito da jednostrana nekontrolirana primjena kemijskih preparata za zaštitu bilja koja je zapažena i u SSSR-u postaje opasna po zdravlje ljudi i životinja. Došlo se do zaključka, da treba preparate visoke toksičnosti zamijeniti onim, koji su po čovjeka i životinje manje opasni odnosno potpuno bezopasni. Nadalje, da bi trebalo što prije zabraniti i obustaviti upotrebu perzistentnih preparata, koji se u prirodi dugo ne razlazu kao što je na pr. DDT, aldrin, heptaklor i drugih, koji se lako akumuliraju u organizmu 271 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 10 <-- 10 --> PDF |
ljudi. Osim toga treba pri svakom tretiranju kemijskim sredstvima strogo provesti sve uobičajene mjere opreznosti i zaštite ljudi i svih korisnih životinja. Opet ističemo da ljudima i životinjama prijeti velika opasnost, kada se u njihovim organizmima sakupljaju ostaci (rezidue) kemijskih otrova. Otrovi se u čovjeka mogu postepeno infiltrirati preko biljnih proizvoda kojima se on hrani, kao i maslacem, mlijekom, mesom i drugim živežnim namirnicama. Po rezultatima američkih istraživanja kretao se sadržaj DDT-a u masnom tkivu ljudi, koji nisu imali izravnog kontakta sa tim otrovom od 3,6 do 54,6 mg/kg a u nizu slučajeva od 48 do 74 mg/kg. U Zapadnoj Njemačkoj, gdje se DDT manje primjenjuje nego u SAD, god. 1959. je ustanovljeno da ga u istraženom masnom tkivu ljudi ima 0,4 do 10 mg/kg. U SSSR-u su odlučili, da se kod obrade plodonosnih i prehrambenih kultura od god. 1970. prestane s upotrebom DDT preparata. Do tog vremena DDT će se moći upotrebljavati u poljoprivredi slobodno, ali ipak se izvjesnim ograničenjima. Tako se na pr. stoka smije pustiti na ispašu tek 30 dana nakon tretiranja površina ispaše sa tim preparatom. Nakon istraživanja brojnih po ljudsko zdravlje otrovnih kemijskih preparata, koji se primjenjuju u zaštiti bilja ustanovljeno je da na pr. nijedan prehrambeni proizvod ne smije sadržavati ni tragove aldrina, brometila, dinitrokrezola, otrovnih arsenovih spojeva, metafosa, nitropena, oktametila i poliklorpinena. Mlijeko, žito, jagode i maline ne smiju sadržavati ni tragove DDT-a dok ga u povrću i plodovima smije biti najviše 1 mg/kg. U žitu i proizvodima žita ne dozvoljavaju se niti tragovi karteksa (etilenske kiseline). Suhi plodovi ne smiju sadržavati sumporougljika i trifosa a brašno klorpikrina. Određena je ona maksimalna količina mnogih drugih kemijskih otrova, koju pojedine živežne namirnice smiju sadržavati. Prihvaćen je princip, da se tretiranja vrše sa takovim preparatima, koji se nakon svog djelovanja na poljoprivredne štetnike pod utjecajem vanjskih faktora brzo raspadaju na netoksične elemente. Interesantno je spomenuti da su u SSSR-u dopuštene minimalne količine ostataka (rezidua) otrova mnogo niže nego u SAD. Tako na pr. dozvoljena količina DDT u povrću i plodovima u SSSR-u iznosi 1 mg/kg a u SAD 7 mg/kg. U Zap. Njemačkoj upravo predstoji donošenje zakona, kojim će se postaviti granica primjene kemijskih sredstava obzirom na zaštitu zdravlja ljudi, potrošača i biocenoza. Taj zakon treba da se donese po prijedlogu, koji su izradile istraživačke institucije za zaštitu bilja i ljudskog zdravlja. Istraživanja su vršena više godina. Koordiniranom djelatnošću tih institucija postavljeni su slijedeći problemi: Sredstva za zaštitu bilja koja sadrže arsen već se od god. 1960. ne priznaju, izuzev iznimne slučajeve za koje treba tražiti posebnu dozvolu. To isto vrijedi i za endrin. Biološki savezni ured za poljoprivredu i šumarstvo treba da stalno na osnovu najnovijih znanstvenih dostignuća objavljuje vrijeme u koje se ne smiju primjenjivati sredstva za zaštitu bilja. Primjena perzistentnih sredstava je ograničena, a biti će prema daljnjim znanstvenim dostignućima i dalje ograničavana. Odgovarajuće Njemačke istraživačke institucije u saradnji sa FAO, Evropskim savjetom i sa EWG treba da izrade listu tolerance. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Predviđa se, da se sredstva za zaštitu bilja klasirana kao otrovi br. 1 izdaju samo uz posebnu dozvolu vlasti. Prijedlog zakona predviđa nadalje obligatorno preispitivanje, izdavanje dozvola i označivanje svih sredstava za zaštitu bilja. On treba da dade podlogu, da se osigura isključenje svih po zdravlje štetnih utjecaja za čovjeka i domaće životinje kao i biološki, fizikalno i kemijski nepoželjnih uzgrednih djelovanja po biljke, tlo, vode i čitave biocenoze. Taj zakonski prijedlog ujedno predviđa opunomoćenja za unapređenje i primjenu bioloških odnosno integriranih metoda suzbijanja štetnika (Anzeiger für Schädlingskunde H 1, Berlin 1966). U nas se prvi puta javno opširnije raspravljalo o pesticidima na Savjetovanju o pesticidima, koje se održalo u Opatiji mjeseca januara 1961. U referatima tog kongresa je na osnovu statističkih podataka ustanovljeno, da je i u nas trovanje ljudi, životinja i ptica pesticidima u porastu. Podaci o trovanjima životinja i ptica po šumama kao posljedice akcija uništavanja štetnih insekata manjkaju. Ali prema zapažanjima pojedinaca kod tih akcija često i po našim šumama ugiba veći broj ptica. U tijelima raznih ptica predatora kao i u njihovim neoplođenim jajima utvrđeni su ostaci toksičkih kemikalija. Cak i subletalne doze uzrokuju redukciju njihove plodnosti. Prodaja pesticida na bazi perzistentnih kloriranih ugljikovodika gotovo je u svim zemljama slobodna, vrlo proširena i uobičajena, što je svakako vrlo neoprezno a može biti i opasno. U nas postoje propisi Osnovnog Zakona o zaštiti bilja od bolesti i štetnika (SI. list FNRJ 26/1954) prema kojima se sredstva za zaštitu bilja mogu staviti u promet samo po dobivenoj dozvoli. Dozvolu izdaje Savezna uprava za zaštitu bila samo za ono sredstvo, koje je nakon kemijskog fizikalnog i biološkog ispitivanja u najmanje dvije ovlaštene naučne ustanove za zaštitu bilja pokazalo povoljne rezultate. Ali ako se radi o sredstvu za koje je propisan jugoslavenski standard, onda se može izdati dozvola i bez navedenih ispitivanja. Isto tako ako se radi o uvoznom sredstvu, koje se pokazalo efikasnim u drugim zemljama. Osim imena sredstva te datuma i broja izdane dozvole mora na omotu sredstava otrovnih za ljude biti nacrtana mrtvačka glava, a kod onih otrovnih za pčele treba da stoji natpis »otrovno za pčele«. U SI. listu FNRJ br. 30-1961. odštampano je rješenje u kojem su nabrojena kemijska sredstva i preparati, koji se smatraju otrovima, a u broju 45 i 25/1961 tog SI. lista donesene upute, kako bi se očuvali ljudi i toplokrvne životinje kcd uskladištenja i rukovanja s tim otrovima. U svesku 8—10 Biljne zaštite iz god. 1964. naći ćemo i pregled sredstava za zaštitu bilja u Jugoslaviji, te sve potrebne podatke o tim sredstvima kao što su naziv sredstava, aktivna tvar, proizvođač i primjena. Podatke o otrovnosti pesticida, koji se kod nas primjenjuju nalazimo u članku inž. B r i t v e c a koji je izašao u Biljnoj zaštiti br. 6/1962. Tu se nalaze za najvažnije pesticide i podaci o karenci i toleranci. Pod karencom razumijeva se najkraće vrijeme, koje je neophodno da prođe od posljednjeg tretiranja do berbe, odnosno konzumacije bilja. Za biljke i njihove plodove, koji služe ljudima i životinjama za hranu određuju se tolerance. To su one maksimalne količine ostataka (rezidua) kemijskih sredstava, koje smije sadržavati bilje i plodovi a da ne budu opasni za zdravlje ljudi i životinja. Tolerance se izražavaju sa ppm tj. dijelovima neke tvari na milijun dijelova druge tvari ili su to miligrami na kilogram. Autor donosi za najvažnije pesticide evropsku i američku listu tolerance. Zanimljivi su toksikološki podaci |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 12 <-- 12 --> PDF |
koje nailazimo u tabelama za pojedine države. Cesto se podaci o toleranci razlikuju, ali je i duljina karence često različita. Tako se razlikuje karenca u talijanskim, njemačkim i holandskim tabelama. Važni su podaci o otrovnosti insekticida za pčele, koje su na njih osobito osjetljive. Od 190 preparata insekticida kojima je u nas dozvoljen promet samo su nekoliko za pčele selektivni, te su praktički za njih neotrovni. Ovamo spadaju preparati na bazi toksafena, tiodana i tetranitrokarbazola. Otrovnost insekticida, za pčele nije samo problem za pčelare, već i za zaštitare, voćare i ratare. Pčele postaju važan faktor u svim slučajevima, kada je stvaranje plodova ovisno o oprašivanju cvijetova. Zato treba težiti, da se pronađu insekticidi, koji su selektivni za pčele, pa autor preporuča staro pravilo da se sa sredstvima otrovnim za pčele ne smije prskati u otvoreni cvijet bilo glavne kulture bilo potkulture ili korova, kojeg posjećuju pčele, te da se prskanje izvodi naveče ili ujutro. U posebnom poglavlju istog članka nalazimo podatke o otrovnosti insekticida za ribe. Ustanovljeno je, da su emulzije otrovnije za ribe nego suspenzije ili prašiva. Svakako se jaki otrovi kao endrin, tiodan, toksafen, dieldrin, aldrin i slični ne smiju primijeniti u neposrednoj blizini voda u kojima žive ribe. U 9. broju Savremene poljoprivrede (Zagreb 1962.) izašao je naučni prikaz Balzer a i Britvec a o otrovnosti pesticida i mogućnosti određivanja njihovih rezidua u biološkom materijalu. Osim toga naći ćemo u časopisu Naše zdravlje (Zagreb 1963) od posljednjeg autora kratak pregled o pesticidima te o njihovoj otrovnosti, mjerama opreza i zaštiti pri radu. Sve su to zanimljivi i korisni radovi na koje upućujemo sve one, koji su zainteresirani za primjenu pesticida u praksi, kao i za sprječavanje neposrednih štetnih posljedica, koje bi uslijed njihove upotrebe mogle nastati. Međutim u nas kao i drugdje u svijetu nije do danas sve učinjeno, da se u cilju zaštite agrikulturne i šumske proizvodnje te u svrhu zaštite ljudi i životinja od štetnih organizama ona, istina efikasna, ali jako otrovna kemijska sredstva zamijene sa takovim od kojih neće prijetiti nikakova opasnost ljudima. I to ne samo neposredno i na neko kraće vrijeme, već i onda kada ta primjena bude vršena češće i na dulji rok. Ljude i njihovu okolinu svaki dan sve više opkoljuje, u njih ulaze i prozirniju sve raznoličnija umjetno proizvedena sredstva. Vrlo je veliki i još neistraženi problem do koje mjere i kako dugo će moći čovječji i životinjski organizmi podnijeti taloženje i sakupljanje otrovnih rezidua u njima. Koje će otrove čovjek moći razgraditi, koje podnijeti, te koji će mu nanijeti štetne, a koji pogubne posljedice ako se u njemu budu taložili dulji niz godina. Pitanja nisu jednostavna. Treba prići spremno i brzo njihovom rješavanju. Ubuduće će trebati usmjeriti proizvodnju kemijskih sredstava za suzbijanje štetnika isključivo na ona za koje se nesumnjivo ustanovi da su po ljude, životinje i cenoze potpuno i trajno bezopasni. Oni po čovjeka opasni otrovi smjeli bi se primjenjivati tek u iznimnim i potpuno ograničenim slučajevima i to tako da ne mogu ni njemu a ni njegovoj živoj okolini nanijeti nikakove štete. Paralelno s time trebat će svim sredstvima nastojati unaprijediti biološku borbu protiv štetnika, koja je danas na početku svog razvoja. Bit će zanimljivo čuti, što o toj metodi kaže već spomenuta američka spisateljica R. Carso n u svom djelu Silent Spring (Nijemo proljeće). U posljednjem poglavlju tog djela ona preporuča drugi put kojim treba da pođemo u suzbijanju štetnika. 274 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 13 <-- 13 --> PDF |
O tom drugom putu R. Carso n kaže slijedeće: »Ne smijemo više primati savjete od ljudi, koji nas uče da naš svijet moramo prožeti otrovnim kemikalijama. Treba se okrenuti i vidjeti, koji nam put još stoji otvoren. Svi učenjaci koji se tim bave stoje na stanovištu, da taj put treba tražiti u biološkim rješenjima. Biološka metoda počiva na tačnom poznavanju živih organizama, koje nastojimo suzbiti. Ona ujedno uzimlje u obzir ukupnu životnu zajednicu, kojoj ti organizmi pripadaju. Specijalisti na različitim stručnim područjima velikog polja biologije radeć uporno daju nam sve veći broj svojih priloga. Entomolozi, patolozi, genetičari, fiziolozi, biokemičari i ekolozi svi oni na osnovu iskustva i stvaralačkih misli stvaraju novu znanost biološko suzbijanje štetnika, koja se sve više oformljuje. U Americi je ta znanost započela prije 100 godina kada se počelo uvoziti prirodne neprijatelje insekata, koji su ugrožavali farmere«. Autorica dalje navodi primjere biološke borbe protiv štetnika. Među najzanimljivije nove biološke metode spadaju pokusi koji iskorišćavaju nagonsku silu životne energije neke vrste insekta u cilju njihovog uništenja. Vrlo je zanimljiva tehnika steriliziranja mužjaka, koju je u SAD razvio entomolog Knipling sa svojim saradnicima. Po metodi Dr Knipling a steriliziranjem izvjesnog broja mužjaka postizava se, da ženke proizvode samo neoplođena jaja. Ako se to više puta opetuje, populacija izumire. U cilju rješenja tog problema mnogi su istraživači nastojali da pronađu najpovoljniju metodu steriliziranja insekata. Nekim istraživačima je u laboratorijima uspjelo da mužjake nekih 12 vrsta insekata steriliziraju sa rentgenovim i gama zrakama. Tako je Kniplin g god. 1954. uspio na otoku Curacao po toj metodi potpuno uništiti muhu, koja je legla na ranjava mjesta na govedima jaja, pa su se iz jaja izležene ličinke hranile goveđim mesom. Goveda napadnuta sa više muha su ugibala. Kniplin g je u laboratoriju sterilizirao mužjake te muhe. Tada je svaki tjedan te sterilizirane mužjake prenašao avionom na otok i tu ih je u dovoljnoj množini pustio u slobodu. Već 7 tjedana nakon početka ovog postupka opasna je muha na otoku nestala. Taj je postupak god. 19´57/5´8 ponovljen na Floridi u daleko većem opsegu, kada je tamo pušteno oko 3,5 milijuna takovih umjetno uzgojenih muha. I tu je bilo uspjeha. Možemo se nadati, da će se ta metoda moći primijeniti i pri suzbijanju nekih drugih vrsta štetnih insekata. Ova će mogućnost ovisiti o načinu života o gustoći populacije i reakciji na zračenje. Tom je metodom postignut veliki uspjeh kada je u nekim područjima iskorijenjena ce-ce muha, koja u Africi na preko 11 milijuna km2 ugrožava zdravlje ljudi, a niti se na tom području mogla uzgajati stoka (6). U najnovije doba učinjeni su pokusi da se insekti steriliziraju kemijskim sredstvima. Pokus je izvršen sa muhom na jednom otoku blizu Floride (1961). U laboratoriju je hrani za muhe dodano izvjesno kemijsko sredstvo koje je na njih djelovalo sterilizirajuće. Tako sterilizirane muhe puštene su na otok. U roku od 5 tjedana gotovo je nestalo muha na tom otoku, sve dok iz okoline nisu došle nove muhe. Ali pokus je uspio. Za pokuse radijacijom potrebno je u laboratoriju uzgojiti veći broj steriliziranih muških insekata nego ih u populaciji u slobodnoj prirodi ima. Kod muha kojih je u prirodi razmjerno malo to je lakše provesti, nego kod kućne muhe. Kemijsko sterilizirajuće sredstvo moglo bi se sjediniti sa nekom mekom |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 14 <-- 14 --> PDF |
te smjestiti u prirodnu okolinu muhe. Hrane li se muhe s tom mekom, postaju sterilne, tako da tokom vremena prevagne broj sterilnih te populacija izumire zbog pomanjkanja potomaka. Pokusi se danas vrše dalje. Radovi na kemičkom steriliziran ju su snažno dobili na svom opsegu. Za kemičku sterilizaciju treba pronaći bezopasne kemikalije i bezopasne metode. Neki istraživači traže i druge mogućnosti biološke borbe protiv štetnika. Istražuju se substance, koje insekti izlučuju u cilju svoje obrane od drugih životinja ili su to sredstva privlačenja. Istražuje se i juvenilni hormon, jedna vrlo djelatna substanca koja sprječava, da se ličinka pretvori u odraslog insekta (imaga) prije nego što postigne točno određeni stadij rastenja (6). U najnovije vrijeme vršena su uspješna istraživanja i pokusi sa onim sekretima insekata koji služe za primamljivanje. Osobiti primjer za to je gubar. Slabo pokretljiva ženka tog leptira pušta iz posebnih žlijezda mirise koji privlače mužjake iz dosta velike udaljenosti. Entcmolozi su se već dugo godina tim koristili i tu su tvar. koja mužjake privlači nastojali dobiti iz uginulih ženki. Ta se mirisna tvar koristila u slučajevima kada se na rubu područja rasprostranjenosti toga insekta trebala odrediti učestalost njegovog pridolaska. Na postavljene mirisne tvari privabljeni mužjaci mogli su se prebrojavati. To je bio vrlo skupi postupak. Obično se nije mogao naći dovoljan broj ženki koje bi mogle dati potreban materijal. Zato su se morale iz Evrope uvoziti kukuljice, koje su se tamo rukom sabirale što je bilo vrlo skupo. Bio je veliki uspjeh, kada je kemičarima nakon dugogodišnjeg truda uspjelo da tu tvar (mamac) izoliraju. Nakon toga otkrića uspješno je sintetizirana bliza srodna tvar i to iz jednog sastavnog dijela ricinusovog ulja. Pokazalo se, da je za mužjake gubara ta tvar isto tako privlačna kao i ona prirodna, koju daje ženka gubara. Već jedan mikrogram te tvari može u jednakoj klopki poslužiti kao dobra meka. Ovaj novi i jeftini mamac za gubara mogao bi se po kakovoj prikladnoj metodi upotrijebiti i za njegovo suzbijanje. Uspjeh takove akcije bio bi svakako najveći kada se insekt nalazi još na početku gradacije. Još treba ispitati da li bi se na taj način mogla populacija smanjiti. Taj način predstavlja interesantnu mogućnost. Sada se istražuju mirisi i primamljiva sredstva drugih insekata. Pokušavaju se protiv insekata primijeniti primamljive tvari i otrovi zajedno. Na otoku Boninu (750 km južno cd Japana) napravljen je 1963. pokus uništavanja muha koje tamo oštećuju neke plodove. Kao privlačno sredstvo uzelo se methyl-eugenol koji se kombinirao sa jednim otrovom, pa se sa obim kemikalijama namočili komadići drveta. Ti su komadići drveta rasprostranjeni po čitavom otoku. Godinu dana kasnije bilo je 99l0/o populacije te muhe iskorijenjeno. Ova metoda ima prednosti. Otrov, koji je bio organski spoj. ostao je vezan i ograničen na četverokutne daščice od drveta, koje vjerojatno divljač niie žderala. Osim toga ostaci drveta brzo su se rastvorili, pa nisu mogli onečistiti tlo i vodu. Nisu samo mirisi, koji privlače ili odbijaju insekte. Izvjesni zvukovi mogu također opominjati ili privlačiti. Tako šišmiš za vrijeme ljeta stalno emitira ultravalove, koji mu služe kao radarski sistem, da ga provodi kroz tamu. Taj zvuk mogu čuti izvjesni moljci, što im daje mogućnost da izbjegnu neprijatelju. Zujanje krila jedne parazitske muhe opominje ličinke nekih lisnih osa, koje se na taj zvuk radi zaštite zajedno skupljaju. Zvukovi koji prouzrokuju in |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 15 <-- 15 --> PDF |
sekti koji u drvetu buše, omogućuju njihovim parazitima da ih otkriju. Za mužjake komaraca je udarac krila ženki pijev sirene (6). U korišćenju ovih zvukova učinjeni su početni uspjesi. Ali se još nije izašlo iz interesantnih eksperimenata. Tako se nastojalo privući mužjake moskitosa pomoću gramofonskih ploča na kojima su bili snimljeni šumovi, koje ženka uzrokuje treperenjem svojih krila. Mužjaci su bili privučeni mreži nabijenoj elektricitetom i na taj način ubijeni. Neki istraživači su mišljenja da ta metoda po kojoj bi se moglo utjecati na insekte u slobodnoj prirodi pomoću šumova također ležd u području mogućnosti. Neki su istraživači ustanovili da se čvorci razlete, kada sa gramofonske ploče čuju zapomaganje njihovog druga. Moguće to vrijedi i za insekte. To bi trebalo ispitati u posebnim laboratorijima. Tako ultra zvuk ubija u nekoj posudi u laboratoriju sve ličinke moksitosa, on ubija i druge organizme u vodi. I mušice koje prenose žutu groznicu mogu se ultrazvukom u sekundi u zraku ubiti. Moguće će se ti eksperimenti mcći jednog dana pomoću čuda elektronike ostvariti izvan laboratorija na velikim područjima. Ali ima i drugih načina biološke borbe protiv insekata, koji su također podloženi bolesti bakterija i virusa. Da insekti mogu oboliti bilo je poznato još u vremenu Aristotela. Insekte uništavaju i gljive, praživi, mikroskopski sitne životinjice te bakterije i virusi. Svi ti organizmi mogli bi nam pomoći kod suzbijanja insekata. Zoolog Meč ni kov uočio je već u 19. stoljeću takovu upotrebu mikroorganizama. U prvoj polovici 20. stoljeća je ideja suzbijanja insekata biološkim putem uz pomoć mikroba postepeno napredovala. Tako se na pr. koncem tridesetih godina ovog stoljeća otkrilo da se jedan štetnih japanski insekt može suzbiti pomoću Bacillus papillia. Gcd. 1911. otkriven je u Thüringen u u Njemačkoj već spomenuti Bacillus thiiringiensis. U njegovim se štapićima zajedno sa sporama stvaraju i kristalići bjelančevine, koji su za neke insekte jako otrovni, osobito za gusjenice moljaca. Za kratko vrijeme nakon što su gusjenice požderale lišće, koje je sa ovim toksinom bilo presvučeno, one postaju uzete, prestaju žderati te brzo ugibaju. Za praktične svrhe je osobita prednost što se žderanje gusjenica neodložno prekida, jer cd momenta primjene tog bacila, na biljkama prestaje svako oštećivanje. Preparati koji sadrže spore Bacilus thuringiensisa danas se već proizvode u SAD i drugdje pod raznim trgovačkim imenima. U nekim se državama vrše pokusi u slobodnom prostoru. U Francuskoj i Njemačkoj na kupusnom bijelcu, u Jugoslaviji na borovom četnjaku gnjezdaru te drugim prelcima a u SSSR na gusjenicama četnjaka. U Panami se god. 1961. počelo sa istraživanjima kako bi se sa ovim insekticidnim bacilom uništio štetnik korijenja banana, te suzbile gusjenice savijača, koje su oštećivale površinu banana. U istočnim šumama Kanade i SAD moguće će se pomoću insekticidnih bacila moći riješiti pitanje smrekovog savijača i gubara. U obim se zemljama počelo god. 19&0. sa pokusima na terenu sa preparatima od Bacillus thuringiensisa. Pokusi daju dobre nade, pogotovo otkako su pronađene pogodne supstance koje su dobri nosači bacila, te lako prenose njihove spore i zadržavaju ih na iglicama drveća. Ovdje posebno ističemo da se posljednjih godina osobito intenzivno radi u laboratoriju Zaštite šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu na istraživanjima o mogućnosti suzbijanja borovog četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Schfif) — biološkim i kombiniranim metodama. Vršeni su pokusi sa insekticidom Panta |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 16 <-- 16 --> PDF |
kanom, biološkim preparatom od Bacillus thuringiensis, Bactospeinom. Usta novljeno je da u suzbijanju gusjenica kombinirani preparati imaju očitu pred nost pred insekticidima. Izvršeni su i uspješni pokusi u borovim sastojinama napadnutim po borovom četnjaku gnjezdaru — u Istri. U istom se Zavodu vrše i pokusi suzbijanja gubara (Lyniantria dispar L) u laboratoriju i prirodi domaćim preparatom Bacillus thuringiensis. I tu je ustanovljeno da kombinirani preparati uspješno sinergično djeluju te je po stignut veći postotak mortaliteta. Preparat je proizvod tvornice Vetserum Ka linovica. Primjenjen sa 0,5 gr/m2 pokazao se efikasan za gusjenice gubara sta dija La, L3 i djelomice L4 dok je za starije stadije bio manje efikasan. Biopreparat sa niskom koncentracijom i dozom insekticida Pantakan E-16,5 (36 gr/ha) pokazao je izraziti sinergizm. I sa lišćem uzetim 3 dana nakon tre tiranja postignut je 100%-tni mortalitet. Pokusi se i dalje vrše, pa se prema dosadanjim rezultatima možemo nadati potpunom uspjehu. U Kaliforniji se počeli vršiti pokusi sa virusima da se uništi alfalfa-leptir. Primjenjeni virus djelovao je kao insekticid. Rastopina s kojom se tretiralo sadržavala je virus dobiven iz gusjenica, koje su se zarazile sa uzročnikom jed ne opasne virusne bolesti pa su nakon toga uginule. Lješine od samo pet obo ljelih gusjenica dale su tako mnogo virusa da se njima moglo tretirati polje lucerne veliko preko 4000 m2. U nekim kanadskim šumama se virus koji napada jednu borovu lisnu osu pokazao kod suzbijanja tako efikasan, da se sada primjenjuje mjesto insek ticida. Prirodoznanci u Cehoslovačkoj eksperimentirali su protozojima (praživima) protiv gusjenica prelaca i drugih štetnih insekata. U SAD se otkrilo da jedan parazitski protozoj ima sposobnost da jako ograniči leženje jaja osobito štetnog kukuruznog moljca. Protivno od kemikalija uzročnici bolesti insekata su za sva druga stvorenja neopasni, oni napadaju samo štetnike, za koje su određeni. Dr E. Steinhau s tvrdi da dosad nije zabilježen ni jedan slučaj da bi jedan pravi uzročnik insekatske bolesti uzrokovao tu bolest i kod kralježnjaka. Uzročnici insekatskih bolesti su tako specifični, da oni mogu zaraziti samo jednu grupu insekata a katkad samo jednu jedinu vrstu. Biološki ne pripadaju onoj grupi organizama, koji bi mogli izazvati bolesti kod viših životinja ili kod biljaka. E. Darwi n je god. 1800. bio prvi, koji je preporučio suzbijanje insekata pomoću njihovih neprijatelja. To je bila prva metoda, koja se primijenila za biološko suzbijanje štetnika. U SAD je A. Ko b el e bio prvi od entomologa koji je god. 1888. upotrijebio tu metodu kada je iz Austrije unio prirodne neprijatelje uši (Coccinelle) koje su činile velike štete na plantažma limuna u Kaliforniji. Ovaj je poduhvat potpuno uspio. U Ameriku je od tog vremena uvezeno oko 100 vrsta predatora i parazita štetnih insekata. Tako se sa jednom osom importiranom iz Japana spasila jabukova stabla u voćnjacima istočnog područja. Biološko suzbijanje štitastih i brašnenih uši spašava Kaliforniji godišnje nekoliko milijuna dolara. Prema Dr P. D e Bačk u je 4 milijuna dolara koji su u Kaliforniji uloženi u biološko suzbijanje donijelo dobitak od 100 milijuna dolara. I u mnogim drugim zemljama na svijetu (oko 40) vrši se biološko suzbijanje. Ono je razmjerno jeftino te ne ostavlja za sobom nikakav otrov. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Ali ta metoda ne nailazi zasad dovoljno u svijetu na potporu. Za to se redovno daje premalo financijskih sredstava. Stoga nisu akcije i istraživanja dovoljno organizirana niti su u prirodi naučno praćeni rezultati primjene te metode. Predatori i njihove žrtve (štetnici) ne žive sami za sebe već su članovi izvjesne životne zajednice (biocenoze), koju treba promatrati kao cjelinu. U šumama imaju biološke metode suzbijanja štetnika moguće najbolje izglede da se obistine. Sume predstavljaju prirodne zajednic. Tu gospodari i upravlja priroda na svoj način i čudesno spleteni sistem regulirajućih i ograničavajućih sila koje stalno stvaraju dinamičku ravnotežu koja šumu čuva od pretjeranih šteta od insekata. U šumama treba stalno podržavati šumsku higijenu, što se u Kanadi i Evropi forsira dok je u Americi zanemareno. Crveni šumski mrav s kojim ima u Evropi uspjeha ne dolazi u Americi. Dr Gosswal d prof. univ. u Würzburgu razvio je metodu uzgajanja kolonija crvenih šumskih mrava. Ta je metoda primljena od Italije i drugih zemalja, gdje su se uredile mravlje farme, koje daju kolonije mrava da se rasprostrane po šumama. U Apeninima se u kulturama crvenog bora smjestilo nekoliko stotina kolonija, koje su uspješno zaštitile te kulture od napadaja štetnika Thaumatopoea pityocampa (borovog četnjaka gnjezdara). Kolonije mrava treba žičanom mrežom zaštititi od žuna. Njemački šumar Ruppertshofe n kaže: ^Gdje nam uspije šumu zaštititi sa zajedničkom pomoću ptica i mrava, pa da k tomu pridođu šišmiši i sove, biološka će ravnoteža biti bitno poboljšana. Ruppertshofe n u svojim radnjama tretira i pomoć pauka u biološkoj borbi. Iznosimo i ove zanimljive podatke. Za šumara je od najveće važnosti forma u kojoj pauk izgrađuje svoju mrežu. Najvažnije su guste paukove mreže ispletene u obliku točkova u koje se hvataju svi leteći insekti. Malo nevjerojatno izgledaju podaci, prema kojima jedan jedini pauk može u svom 18 mjesečnom životu uništiti prosječno 2000 insekata. U biološki zdravoj šumi živi po 1 m2 50—100 paukova. Gdje ih ima manje, možemo njihov broj povećati da sabiremo vrećicama slične kokone u kojima se nalaze paukova jaja, te da te kokone po šumi raspodijelimo. Iz takova tri kokona od jedne vrste pauka može izaći oko 1000 paukova koji mogu uništiti oko 2O0.00O insekata — drži Ruppertshofen . Kaže da su osobito važni mladi pauci koji oko mladih izbojaka pletu svoje mreže i tako ih štite od letećih insekata (4). Ova biološka metoda iziskuje daljni studij, ona bi mogla u određenim slučajevima biti od koristi. Svi ti primjeri i podaci koje nalazimo u tom poglavlju knjige R. Carso n samo potvrđuju da kemijska sredstva nisu u borbi protiv štetnika jedina i nezamjenjiva. Moramo se složiti sa konstatacijom autorice, da upotrebom kemijskih sredstava ubijamo ribe u potocima, uništavamo prirodne neprijatelje štetnih insekata, potpuno remetimo ravnotežu u šumskoj biocenozi, tako da se katastrofe koje uzrokuju štetnici ponavljaju u stalno manjim vremenskim odsjecima. Još je najvažnije od svega što upotrebom i primjenom otrovnih kemijskih sredstava, osobito u poljoprivredi stalno ugrožavamo zdravlje ljudi na velikim područjima zemlje. Stoga treba nastojati da se u budućnosti prestane sa takovim neprirodnim metodama. Te su metode zaista vrlo primitivne i grube, kada se čitave zajednice živih bića zasipavaju kišom otrova samo zato, da bi se uništio jedan štetnik (6). 279 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 18 <-- 18 --> PDF |
U zaštiti šuma od štetnih insekata treba zaista krenuti drugim putevima. Primjena preventivnih šumsko uzgojnih te higijenskih i profilaktičkih mjera treba da je integrirana u svakom racionalnom šumskog gospodarenju. Osobito su tu važne preventivne biološke metode, koje treba stalno primjenjivati prema danim okolnostima i svim mogućnostima. Treba stalno jačati i održavati sve članove šumske biocenoze koji svojim životnim okolnostima podržavaju njezinu dinamičku ravnotežu. Jača kemijska sredstva smjela bi se primjenjivati samo na ograničenim površinama, kao što su šumski rasadnici, mlade kulture na manjim površinama. Suzbijanje štetnika na velikim površinama šumskih biocenoza trebalo bi provoditi integriranim metodama u kojima bi kemijska sredstva mogla sudjelovati tek u minimalnim bezopasnim dozama. Ujedno bi ta sredstva trebala da budu selektivna, te da se u tlu i živim organizmima brzo dekomponiraju na neškodljive spojeve. Ona nikako ne bi smjela biti perzistentna ostavljajući otrovne rezidue. Na području integriranih metoda posljednjih se godina mnogo radi. Vrše se uspješni pokusi u laboratorijima kao i u prirodi pa se možemo u bliskoj budućnosti nadati sve većim uspjesima. LITERATURA 1. Androi ć M.: Pokusi suzbijanja 2. Androić-Opalički : Mogućnosti suzbijanja borova četnjaka biološkim kombiniranim metodama. 3. Balzer-Britvec : Otrovnost pest´cida i mogućnosti određivanja njihovih rezidua u biološkom materijalu, Savremena poljoprivreda, br. 9 iNovi Sad, 1962. 4. Britve c B.: Pesticidi, Naše zdravlje br. 8—9, Zagreb 1963. 5. Britve c B.: Otrovnost sredstava za zaštitu bilja, Biljna zaštita br. 6, Zagreb 1962. 6. Carso n R.: Silent Spring (Der Stumme Frühling) — njemački prijevod od Margaret Aner, München 1963. 7. Lei b E.: Gesundheitschutz vor Pflanzenshutz, Anzeiger für Schädlingkunde, Heft 1. Berlin-Hamburg 1966. 8. Medve d L.: Zabotitsja o zdorovje ljudej (Zabrinutost za zdravlje ljudi) — Zašćita rastenij ot vreditelej i boleznej No 8, Moskva 1965. 9. Še včenk o M.: O količinama kemijskih otrova, koji ostaju u produktima, 1965. 10. Referati na Savjetovanju o pesticidima, Opatija, 1961. 11. Da li je pretjerana bojazan od pesticida? Naše zdravlje, br. 10, Zagreb, 1963. 12. Sredstva za zaštitu bilja u Jugoslaviji, Biljna zaštita for. 8, 9 i 10, Zagreb, 1964. 13 Bilten jugoslavenske sekcije za zaštitu ptica, Zagreb, 1965. Summary The author reviews and presents the latest data from the literature on the effect of the toxic agets on the forest biocoenoses, men and animals when they are applied in the control of insect pests. Discussed are the contemporary standpoints as to the usefulness and harmufulness, which in this application can result for the living organisms and their populations. The author presents examples and possibilities for introducing biological methods in the control of pests. He pleads for an improvement of the biological methods, which in the future should become the main factor in the integrated methods. |