DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 24     <-- 24 -->        PDF

RASPROSTRANJENJE, EKOLOGIJA I EKONOMSKI ZNAČAJ
ZANOVIJETI (TILOVINE) PETTERIA RAMENTACEA U
HERCEGOVINI


Dr MILIVOJE NADAZDIN i ing. RADE ČURIC


UVOD


Oskudnost podataka i njihova kontradiktornost u našoj stručnoj literaturi
o prirodnom arealu, ekonomskom značaju pa čak i toksičnosti zanovijeti
bio je razlog našeg većeg interesa za ovu značajnu endemnu drvenastu vrstu
nekih predjela našeg submediterana.


Iz starijih prikaza vegetacije područja koja zahvata i zanovijet (1, 2, 3)
vidljivo je da postoji neslaganje kod podataka o raširenju, fitocenoloskoj pripadnosti
kao i njenom značaju bilo kao interesantnog predstavnika progresivnih
stadija vegetacije na golom otvorenom kršu, ili kao korisne krmne i medonosne
biljke.


Pojedinačni podaci o geografskom raširenju ove vrste (6, 7, 8, 9, 10) najkompleksnije
su obrađeni u radu P. Fukarek a (4) koji je kasnije dopunjen
radovima R. Ć urica (5) te R. Ć urica i M. Nadaždina (6). Međutim,
još i sada ne raspolažemo konačnim podacima o prirodnom arealu zanovijeti
naročito na području submediteranskog crnogorsko-dalmatinskog Krša.


S obzirom da je iz roda Cytisus koji je bogat vrstama (C. nigricans, C.
procumbsus, C. hirsutus itd.), zanovijet izdvojena kao monotipni rod Petteria
još 1844. godine, to se i dalje zadržalo mišljenje da i ova vrsta sadrži otrovne
alkaloidne materije, a koje se zajedničkim imenom nazivaju cytizin i to samo
zbog ranije pripadnosti ove vrste rodu Cytisus-a.


Najvjerojatnije iz tog razloga u nekim čak i novijim stručnim prikazima


(7 i 8) je vidljivo da se ova vrsta tretira kao vrlo otrovna te kao takva i štetna
sa stočarsko - hranidbenog stanovišta. Neopravdanost ovoga tvrđenja empirijski
je provjerena i dobro poznata poljoprivrednicima sa njenog areala koji
ovu biljku smatraju najvrednijom krmom za male preživare (ovce i koze) posebno
u jesensko-zimskom periodu (si. 1).


Istina, postoje farmakodinamski nedeterminisane a vjerovatno i toksične
materije u cijeloj biljci, međutim njihova kumulacija se znatno smanjuje odmicanjem
vegetacijskog perioda, s tim da neki dijelovi biljke sadrže znatno više
alkaloida (npr. plod) od drugih (list).


Radi još neodređenog kemijskog stava alkaloidnih materija u zanovijeti,
ostaje nam otvoreno pitanje i njihovog naziva pa iz toga proizlazi logičan zaključak
da je jedino adekvatan naziv za ovu grupu alkaloida Peterin.


Histoskopskim pregledom preko 30 uzoraka jetri (18) ovaca kojima je u toku
3—4 godine za 4—5 mjeseci svake godine list zanovijeti činio do 80% obroka




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 25     <-- 25 -->        PDF

nisu utvrđene specifične promjene na jetrinom parenhimu koje bi nastale kao
posljedica toksičnog učinka Peterina na jetru kao glavnom detoksikacionom
centru organizma ovce.


Ne smije se ispustiti iz vida da ovce i koze konzumacijom lista zanovijeti
za vrijeme i neposredno poslije cvatnje u mlijeku izlučuju petterin, koji kod
njihovog podmlatka izaziva jako purgativno djelovanje.


SI. 1. Ograda sa obrštenim šibljacima zanovijeti (tilovine)
Foto: Nadaždin 1964.


PRIRODNI AREAL ZANOVIJETI U HERCEGOVINI


— stanišni faktori


Raširenje ove vrste zahvata uglavnom Donju Hercegovinu, dok se nalazišta
dublje u unutrašnjosti ograničavaju na obronke Neretvanske kotline kao i dio
koji zahvata predjele iznad Bileće i iza planinskog masiva Viduše i Sitnice.


U klimatskom pogledu raširenje ove vrste uglavnom se poklapa sa područjem
submediteranske klime koja je uslovljena uticajem blizine mora.


Podaci o srednjim godišnjim temperaturama pokuzuju da se ovaj klimatski
elemenat kreće u rasponu od ll,8l0C (Bileća i Jablanica) do 15,2«C (Ljubušiki).
(Vidi grafički prikaz).


Posebno obilježje submediteranske klime je neravnomjeran raspored padavina
po godišnjim dobima i izraziti deficit padavina u ljetnom periodu koji se
kreće od 11,2% (Ljubuški) do 15,1% (Stolac) od ukupne količine tokom godine.


Po geološkoj građi najveći dio područja pripada mezozojskim (rudističnim)
krečnjacima dok je manji dio izgrađen iz donjekrednih i jurskih dolomita, a
prema novim istraživanjima (9) u središnjem dijelu Hercegovine zastupljene su
eocenske flišne tvorevine i alveolinsko kumulitski krečnjaci paleogena.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 26     <-- 26 -->        PDF

15TEKPEKATURE
ao
15
*3
uso*´
—f 1 i— -| 1II Hl IV v V*
PADAV/WE
1
v l l
»
VICIT
( X
1
*
J
« i
1
XH *
>
«J .
»aoo;
/´ ."*
-150
40050-
»
I
f i r~
i/ ni l"
«OSfAl?
r
v
r
VI,
»
Vii
1
vii
i 1 1 1
n . xi x„
"njESil/OA
_B(I_LCL A
.!7AaLAWiCA
^-.
Hj


U pogledu poznavanja zemljišnih uslova na ovom području može se govoriti
samo orijentaciono na osnovu postojeće karte zemljišta SFRJ (10). Najveći
dio ove regije označen je kao goli karst sa pjegama crvenica i vrlo malim dijelom
rendzina. Jedan dio područja pripada dubokom kršu (holokarstu) sa mno




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 27     <-- 27 -->        PDF

živom površinskih stijena dok se u međuprostorima nalaze erodirane crvenice
i druga zemljišta tipa terra-rosse sa različitim stepenom degradacije.


Vegetacijski odnosi ovog područja nisu detaljnije i kompleksnije proučavani
ia´ko su se istraživanjem flore i vegetacije bavili brojni istraživači (11, 12,
13, 21, 23, 17 itd). Na površinama prirodnog areala zanovijeti izmjenjuju se
brojne vegetacijske formacije čije je raširenje uslovljeno određenim klimatskim,
antropogenim i drugim faktorima. Horvati ć (14) za submediteransko podru5je
izdvaja kao klimatogenu zajednicu šumu bijelog graba (Carpinetum orientalis)
a subasocijaciju Carpinetum orientalis Croaticum typicum označava kao
varijantu vrste Petteria ramentacea.


Stefanovi ć (15) je mišljenja da ova zajednica pretstavlja degradacioni
stadij šume hrasta medunca i bijelog graba (Quercetum pubescentis — Carpi-


H L / M A T 0 G & A M /


/:


* Siv;ii´.´i.«;..
mm




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 28     <-- 28 -->        PDF

netum orientalis) a u okviru ove zajednice autor izdvaja nekoliko tipova šuma
u zavisnosti od stepena degradacije i ekološko florističkih razlika.


Fukare k (cit. 11.) ističe važnost ove prelazno sredozemne zajednice koja
ograničava dio krškog područja Hercegovine sa termofilnim i kserofitnim
vrstama. Kako će se kasnije istaknuti, ova granica ide u istočnom i središnjem
dijelu Hercegovine znatno sjevernije, što se vidi iz opisa ovih nalazišta.
Zanovijet se nalazi u obliku čistih sastojina šibljaka ili u smjesi sa
drugim vrstama u različitom omjeru za koje Fukare k (16) smatra da predstavljaju
progresivne razvojne nizove prirodnog naseljavanja ogoljelih terena.


SI. 2. Grm zanovijeti (tilovine) skoro je uvijek vrlo bogat lisnom masom.
Foto: Nađaždin 1964.


Kao što je istaknuto prisustvo različitih degradacionih stadija šumske vegetacije
otežava rekonstrukciju vegetacijskih odnosa ovoga šarolikog područja.


Granice prirodnog areala zanovijeti (tilovine) koje je šematski za SFRJ dao
Fukare k (cit. 4 str. 54) ispravljajući pogrešne navode starije botaničke literature
popunjuju se novim nalazištima i detaljnijim opisom za područje Hercegovine
(cit. 5 i 6). Na ovom području zanovijet se nalazi najviše kao sastavni
elemenat degradiranih niskih šuma (panjača) i šikara sa različitim učešćem u
omjeru smjesa, a manjim dijelom kao čiste sastojine šibljaka ili u smjesi sa
dračom (Paliurus spina Christi) i divljim narom (Punica granatum) i to u
južnijem dijelu njenog areala.


Prirodna nalazišta ove vrste počev od izvorišnog dijela Trebišnjice u istočnoj
Hercegovini obuhvataju prema zapadu niže obronke planina Viduše i Sitnice,
a južnije se nastavljaju sjevero-istočnim padinama Leotara i dalje obuhvatajući
prostrano područje tzv. trebinjskih brda te obodnu zonu Ljulbomir




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 29     <-- 29 -->        PDF

skog polja. Idući prema zapadu i sjevero-zapadu uključuju se i nalazišta u opštini
Ljubinje, Stolac i Nevesinje i to znatno sjevernije od ranije povučene
granice prirodnog areala (4).


Kod izrađenih karata vegetacijskih područja Krša Jugoslavije (Ber t ov i ć


S. i Horvati ć S.) potrebno je za ovo područje izvršiti korekciju, jer je najveći
dio novoopisanih nalazišta označen da pripada zajednici Seslerieto — Ostryetum
dok bi ih trebalo svrstati da pripadaju zajednici Carpinetum orientalis
Croaticum.
EKONOMSKI ZNAČAJ RODA FETTERIA


a) kao krmne biljke za ishranu ovaca na Kršu.


Prirodni areal zanovijeti (tilovine) podudara se sa najvećom brojnosti ovaca
po jedinici površine u SFRJ što je posljedica izvanredno velike proteinsko energetske
vrijednosti lista ove vrste koje ovce najviše konzumiraju upravo u onom
periodu (jesen, zima) kada ostala vegetacija biva svedena na minimum uslijed
nepovoljnih klimatskih prilika (23).


Analizom preko 100 uzoraka lista zanovijeti (17) na sirove hranjive materije,
karotin te neke biogene makro i mikro elemente dobivene su vrijednosti
koje list ove vrst svrstavaju po sadržaju sirovog i probavljivog proteina među
najvrednija sijena leguminoza (lueerna i djetelina).


Rezultati kemijskih analiza lista zanovijeti vidljivi su iz slijedeće tabele:


Vrijeme Cisti prot, Karot.


l(l/o


uzimanja Voda Organska Sirove materije un/o suhe mg/l
uzoraka u ´%> materija protein mast vlakna BEM pepeo tvari suhe tvari


Maj 65,3 94,1 24,2 5,0 17,5 47,4 5,93 18,6 200,6
Juli 49,3 94,7 15,1 4,5 23,7 51,4 5,28 12,1 238,6
Oktobar 53,8 93,7 12,8 4,9 22,3 53,7 6,36 10,5 220,4
Januar 64,3 92,0 12,4 44 23,0 52,4 7,96 9,8 256,1


Po visokom sadržaju sirovog i čistog proteina te bezazotnih ekstraktivnih
materija (BEM) te neobično visokom nivou karotina tokom godine kao i niskom
sadržaju vlakana list ove biljke je kvalitetniji kao krma od ostalog autohtonog
biljnog pokrivača i njenog areala (17).


Po sadržaju nekih biogenih makro i mikro elemenata zanovijet pokazuje
veliko siromaštvo izuzimajući kalcij, čiji sadržaj nadmašuje sva očekivanja i
kreće se od 14,13 gr. u maju do 28,66 gr/kg suhe materije u januaru.


Rezultati sadržaja nekih makro i mikro elemenata u listu zanovijeti vide
se iz slijedeće tabele:


Vrijeme
uzimanja Gr/kg suhe materije Mg/kg suhe materije


uzorka Ca P Mg Fe Mn Cu Co Mo


Maj 14,13 1,38 2,56 73,234 25,990 12,390 0,00 0,817
Juli 16,16 0,85 2,58 49,929 28,675 9,760 0,007 0,163
Oktobar 20,33 0,59 2,72 52,997 25,313 5,016 0,012 0,237
Januar 28,65 0,43 3,62 109,099 36,718 10,130 0,047 0,100
291




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Imajući u vidu stvarne potrebe malih preživara (ovce) u ovim makro i
mikro elementima moguće je zaključiti da se jedino Ca nalazi u višku, dok
sadržaj bakra djelomično zadovoljava. Međutim, ostali mikro i makro elementi
,su manjeviše deficitarni. Posebno zabrinjava gotovo nevjerovatna niska koncentracija
fosfora i disproporcija Ca : P koja iznosi 10,2 :1 u maju i 66 :1 u
januaru, što svakako mora uticati negativno na formiranje skeleta i proizvodne
sposobnosti tamošnjih ovaca, a čime se može povezati i sitnoća krške pramenke.


b)
kao medonosne biljke


S obzirom da je zanovijet leguminoza koja cvjeta već u aprilu i da je njen
cvijet neobično bogat nektarom kao i polenom te pretstavlja izvanredno vrijednu
pčelinju pašu u rano proljeće kada je ona pčelama najpotrebnija (razvoj
legla i umnožavanje društava). Po prinosu meda kojeg pčelinje društvo može
u toku jednog dana sakupiti sa cvijeta ove biljke zanovijet se može uporediti
sa najmedonosnijim biljem našega Krša (Salvia officinalis, Paliurus spina Christi
i Satureia subspicata). Istina med zanovijeti sadrži nešto više vode od meda
vrijeska i kadulje ali po ostalim osobinama odnosno hemijskom sastavu ne
zaostaje iza meda drugog medonosnog bilja iz aridnih predjela našega Krša.


c) kao ogrijevnog i sitno-tehničkog drveta


Zanovijetno drvo uslijed sadržaja smola i eteričnih materija predstavlja
vrlo vrijedan ogrijev pa se cd nje dobi ja ju i sitni tehnički sortimenti velike
trajnosti (npr. vinogradarsko kolje). U nekim predjelima od drveta zanovijeti
priprema se vrlo kvalitetan drveni ugalj (okolina Ljubuškog).


LITERATURA


1.
Adamovi ć L.: Biljnogeografske formacije Zagorskih krajeva Dalmacije i
Crne Gore, I dio, Zagreb 1912.
2.
Adamovi ć L.: Biljnogeografske formacije zimzelenog pojasa Dalmacije, Hercegovine
i Crne Gore, Zagreb 1911.
3.
Bec k G.: Flora Bosne i Hercegovine i oblasti Novoga Pazara, Posebno izdanje
Srpske akademije nauka knjiga LXIII. Prirodnjački spisi 15, Beograd 1927.
4.
Fukare k P.: O granicama prirodnog areala tilovine (Petteria ramentacea, Sieber,
Presi) Godišnjeg biološkog društva u Sarajevu 1949.
5.
Curi ć R.: Neka nova nalazišta zanovijeti (tilovine) Petteria ramentacea Sieber
presi u Hercegovini. Narodni šumar 11—12, 1965.
G. Curi ć R., N a d a ž d i n M.: Prilog poznavanju prirodnog areala zanovijeti (tilovine)
Petteria ramentacea u Hercegovini s posebnim osvrtom na njenu ekonomsku
vrijednost kao krmne biljke. U štampi.
7.
Fukare k P.: Tila (tilovina) Šumarska enciklopedija Zagreb 1963.
8.
Kuša n F.: Ljekovito i drugo korisno bdije, Zagreb 1956.
9.
Sliškovi ć i saradnici: O stratifikaciji i tektonici Južne Hercegovine, geološki
glasnik br 6, Sarajevo 1962.
10.
Grupa autora: Pedološka karta Jugoslavije sa komentarom, Bgd. 1962.
11.
Fukare k P.: Granice raširenja izraztjih flornih elemenata u vegetaciji Hercegovine,
Geografski pregled 6, Sarajevo 1962.
12.
Horvati ć S.: Karakteristike flore i vegetacije krša, Šumarski list, Zagreb 1928.
13.
Horvati ć S.: Biljnogeografsko raščlanjenje krša, Krš Jugoslavije, Split 1957.
14.
Horvati ć S.: Biljnogeografski položaj i raščlanjenje našeg primorja u svjetlu
suvremenih fitocenolo.ških istraživanja, Acta botanica Croatica, Vol. XXII 1963.
15.
Stefan o vi ć V.: Tipologija šuma, Sarajevo 1963.
16.
Fukare k P.: Zajednice i tipovi šuma Dinarskih planina. Sistematsko mjesto
balkanskih šibljaka.´ Narodni šumar XVI, br. 10—12 1962.
292




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 31     <-- 31 -->        PDF

17.
Nadaždi n M.: Kvalitet krmne baze ovaca Donje Hercegovine. S posebnim
osvrtom na hranjivu vrijednost Zanovijeti (Petteria ramentacea Sieber presi., disertacija
1965.
18.
Ga vez E.: Histoskopski pregled preparata jetre 30 ovaca, Act. Zavoda za patološku
anatomiju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu br. 14, 17. V 1964.
19.
Gračani n M.: O elektivnoj sposobnosti biljaka. Veterinaria IV, 4 62ll—627,
Sarajevo 1955.
20.
Lari n I. V. i sarađnici: Kormovye rastenija senokosov i pastibšč SlSSR. Tom. II,
Moskva — Leningrad 1951.
21.
Miljkovi ć K.: Odnos pašnjaka i šuma u aridnim oblastima. Krš Jugoslavije,
Split 1957.
22.
Morriso n F. B.: Feeds and feeding. The Morrison Publishing Company, Ithaca,
New York, 1948.
23.
Šmalcel j I.: Zanovijet kao brst i listinac za ovce. Stočarstvo IX, br. 9—10,
Zagreb 1955.