DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1966 str. 16     <-- 16 -->        PDF

kanom, biološkim preparatom od Bacillus thuringiensis, Bactospeinom. Usta


novljeno je da u suzbijanju gusjenica kombinirani preparati imaju očitu pred


nost pred insekticidima. Izvršeni su i uspješni pokusi u borovim sastojinama


napadnutim po borovom četnjaku gnjezdaru — u Istri.


U istom se Zavodu vrše i pokusi suzbijanja gubara (Lyniantria dispar L)


u laboratoriju i prirodi domaćim preparatom Bacillus thuringiensis. I tu je


ustanovljeno da kombinirani preparati uspješno sinergično djeluju te je po


stignut veći postotak mortaliteta. Preparat je proizvod tvornice Vetserum Ka


linovica. Primjenjen sa 0,5 gr/m2 pokazao se efikasan za gusjenice gubara sta


dija La, L3 i djelomice L4 dok je za starije stadije bio manje efikasan.


Biopreparat sa niskom koncentracijom i dozom insekticida Pantakan E-16,5


(36 gr/ha) pokazao je izraziti sinergizm. I sa lišćem uzetim 3 dana nakon tre


tiranja postignut je 100%-tni mortalitet. Pokusi se i dalje vrše, pa se prema


dosadanjim rezultatima možemo nadati potpunom uspjehu.


U Kaliforniji se počeli vršiti pokusi sa virusima da se uništi alfalfa-leptir.


Primjenjeni virus djelovao je kao insekticid. Rastopina s kojom se tretiralo


sadržavala je virus dobiven iz gusjenica, koje su se zarazile sa uzročnikom jed


ne opasne virusne bolesti pa su nakon toga uginule. Lješine od samo pet obo


ljelih gusjenica dale su tako mnogo virusa da se njima moglo tretirati polje


lucerne veliko preko 4000 m2.


U nekim kanadskim šumama se virus koji napada jednu borovu lisnu osu


pokazao kod suzbijanja tako efikasan, da se sada primjenjuje mjesto insek


ticida.


Prirodoznanci u Cehoslovačkoj eksperimentirali su protozojima (praživima)
protiv gusjenica prelaca i drugih štetnih insekata. U SAD se otkrilo da jedan
parazitski protozoj ima sposobnost da jako ograniči leženje jaja osobito štetnog
kukuruznog moljca.


Protivno od kemikalija uzročnici bolesti insekata su za sva druga stvorenja
neopasni, oni napadaju samo štetnike, za koje su određeni. Dr E. Steinhau s
tvrdi da dosad nije zabilježen ni jedan slučaj da bi jedan pravi uzročnik insekatske
bolesti uzrokovao tu bolest i kod kralježnjaka. Uzročnici insekatskih
bolesti su tako specifični, da oni mogu zaraziti samo jednu grupu insekata a
katkad samo jednu jedinu vrstu. Biološki ne pripadaju onoj grupi organizama,
koji bi mogli izazvati bolesti kod viših životinja ili kod biljaka.


E. Darwi n je god. 1800. bio prvi, koji je preporučio suzbijanje insekata
pomoću njihovih neprijatelja. To je bila prva metoda, koja se primijenila za
biološko suzbijanje štetnika.
U SAD je A. Ko b el e bio prvi od entomologa koji je god. 1888. upotrijebio
tu metodu kada je iz Austrije unio prirodne neprijatelje uši (Coccinelle)
koje su činile velike štete na plantažma limuna u Kaliforniji. Ovaj je poduhvat
potpuno uspio. U Ameriku je od tog vremena uvezeno oko 100 vrsta predatora
i parazita štetnih insekata. Tako se sa jednom osom importiranom iz Japana
spasila jabukova stabla u voćnjacima istočnog područja.


Biološko suzbijanje štitastih i brašnenih uši spašava Kaliforniji godišnje
nekoliko milijuna dolara. Prema Dr P. D e Bačk u je 4 milijuna dolara koji
su u Kaliforniji uloženi u biološko suzbijanje donijelo dobitak od 100 milijuna
dolara.


I u mnogim drugim zemljama na svijetu (oko 40) vrši se biološko suzbijanje.
Ono je razmjerno jeftino te ne ostavlja za sobom nikakav otrov.